P-4306/2022-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Krešimiru Meiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 TA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja ad. 2 HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. Split, protiv tuženika ad. 1 BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika ad. 2 RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika ad. 3 EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ad. 4 MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po pun. Mariji Perić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Željka Vrdoljaka, te punomoćnice tuženika, odvjetnice Marije Perić, na ročištu za objavu presude, 14. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da postoji i da je pravno valjana usmena oporuka oporučiteljice pok. JA, pok DA OIB: [osobni identifikacijski broj], umrle dana **.**.2018., kojom navedena oporučiteljica svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavlja tužiteljima 1. TA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. HA, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Dužni su tuženi u roku od 15 dana tužiteljima nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.936,36€, suviše zakonska zatezna kamata na isti koja teče od 14. rujna 2026. godine do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 19. ožujka 2020., tužitelji TA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] (dalje u tekstu: Tužitelji), navode da je Rješenjem Općinskog suda u Splitu broj O – 1425/2018 od 9.ožujka 2020. godine, prekinut je ostavinski postupak iza smrti pok. JA, pok DA OIB: [osobni identifikacijski broj] umrle dana **.**.2018.. Točkom II., naprijed citiranog rješenja upućuje se nasljednici TA i HA u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnicu radi utvrđenja postojanja i valjanosti usmene oporuke pok. JA, pok DA protiv tuženika. Točkom III., određuje se da će prekid postupka trajati do pravomoćnog okončanja spora. Predmetnom usmenom oporukom pok. JA, pok DA OIB: [osobni identifikacijski broj] svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavlja svojim nećacima TA i HA, tužiteljima, koji su se o istoj brinuli o zdravstvenom stanju ostaviteljice i svakom drugom smislu tijekom života. Predmetna oporuke je izjavljena pred svjedocima te ista sadrži sve pretpostavke valjanosti sukladno zakonu.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 27. travnja 2020., tuženi BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], EA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: Tuženi mnavode kako se Tuženici protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Predlažu da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan te da obveže tužitelje da tuženicima naknade parnični trošak. Suprotno činjeničnim navodima tužbe, pok. JA da nije usmenom oporukom raspolagala svojom imovinom, pa, kako nema oporuke, ni usmene, da je netočno da bi predmetnom usmenom oporukom pok. JA, pok. DA svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavila svojim nećacima TA i HA, tužiteljima. Nadalje, tuženi navode da je odredbom čl. 37. Zakona o nasljeđivanju propisano da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, te da pok. JA nije očitovala svoju posljednju volju, da nije uopće očitovala svoju posljednju volju, pa ni pred dva istodobno nazočna svjedoka. Dakle, da je pretpostavka postojanja usmene oporuke da oporučitelj svoju volju očituje usmeno, da izrekne svoju posljednju volju, a da isto pok. JA nije učinila. Nadalje, tuženi navode da iz izjava VA i DA ne proizlazi da bi pok. JA očitovala svoju posljednju volju, jer da je VA pred javnim bilježnikom navela da ju je pok. JA zamolila da pronađe olovku i papir, da dok je ona tražila olovku i papir, da je došla hitna pomoć. VA je navela da je istovremeno s prvom pomoći došla još jedna muška osoba, kojega ne poznaje, da ne zna kad je došao, a misli da je je došao u isto vrijeme kada i hitna pomoć. Navela je da je ona bila u dnevnom boravku i tražila olovku i papir, dok da je ostaviteljica bila u velikoj spavaćoj sobi, a muška osoba da se nalazila u hodniku. Navela je da više nema što izjaviti. Dakle, da VA uopće nije navela da bi pok. JA usmeno očitovala svoju posljednju volju, nije navela da bi to napravila ispred dva istodobno nazočna svjedoka. Naprotiv, da je navela da nije bilo usmenog očitovanja volje, a bila je jasna i oko toga tko je i gdje boravio u kući pokojnice prije nego je odvedena prvom pomoći u bolnici. Iz iskaza DA ne proizlazi da bi pok. JA očitovala svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka. Jedini pravilan zaključak je da pok. JA nije očitovala svoju posljednju volu usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka, a što znači da ne postoji usmena oporuka. Kad nešto ne postoji, ne može se ocjenjivati je li pravno valjano. Ne postoji. Kako oporuka nije izjavljena pred svjedocima, oporuka ne postoji pa ne može sadržavati pretpostavke valjanosti propisane zakonom. U konkretnom slučaju nisu postojale izvanredne okolnosti.

3. Između parničnih stranaka nije sporno da su svi u srodstvu s pok. JA, pok. T, OIB: [osobni identifikacijski broj], umrle dana **.**.2018. (dalje u tekstu: Ostaviteljica).

4. Između parničnih stranaka je sporno da li je ostaviteljica izjavila usmenu oporuku pred svjedocima od 1. ožujka 2018. godine, kojom svu svoju imovinu ostavlja Tužiteljima, te je sporno ukoliko navedenu oporuku jest izjavila, da li su u navedenom trenutku postojale izvanredne okolnosti, zbog kojih Ostaviteljica nije bila u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

5. Tijekom trajanja postupka, sud je izvršio uvid u spis ovog suda pod poslovnim brojem O-5064/2020, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka usmene oporuke, VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (list 81 – 83 spisa) i DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (list 84 – 86 spisa) (dalje u tekstu oboje kao: Svjedoci usmene oporuke), izveden je dokaz saslušanjem Tužitelja (list 100-103 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužene ad.1. BA (list 103-105 spisa).

6. Svi izvedeni dokazi su ocijenjeni sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP)

7. Tužbeni zahtjev Tužitelja je u cijelosti osnovan.

8.1. Uvidom u spis ovog suda pod poslovnim brojem O-5064/2020, razvidno jest da je Ostaviteljica preminula **.**.2017. u 7:45 sati, te da za istu nije bila evidentirana oporuka u Hrvatskom upisniku oporuka, da je iza sebe ostavila razne nekretnine na području k. o. [katastarska općina], ali i stan u [adresa], u [adresa] – [adresa], upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na trećem katu, površine od 49,02 m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, hodnika ,lođe, terase i balkona. Nadalje, iz navedenog predmeta je vidljivo da je pred javnim bilježnikom Milom Čipčić iz Splita, vođen ostavinski postupak iza Ostaviteljice vođen pod poslovnim brojem O-1425/18 UPP/OS-66/18, te da je u istom dana 26. rujna 2018. godine, izvedeno saslušanje Svjedoka usmene oporuke. Zaključno, iz spisa ovog pod poslovnim brojem O-5064/2020, jest razvidno da je doneseno rješenje pod poslovnim brojem O-1425/18 od 9. ožujka 2020. godine, kojim su Tužitelji između ostalog upućeni u parnicu radi sastava ostavine iza pok. Ostaviteljice, no isto je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Osijeku, pod poslovnim brojem Gž-1968/2020- 2 od 1. prosinca 2020. godine, zbog činjenice da u navedenom prvostupanjskom rješenju nije točno definirani novčani iznosi iza Ostaviteljice, te je u konačnici raspravnim rješenjem od 23. rujna 2022. godine, određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja ovog spora.

8.2.1. Na ročištu za glavnu raspravu, održanom dana 28. svibnja 2024. godine, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedokinje usmene oporuke, VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (list 81 – 83 spisa), koja u svom iskazu navodi kako je poznavala sada pok. JA, da su se znale sa stanice u Splitu jer su obje iznajmljivale svoje stanove, da joj je bila poznanica još od 2008. godine, da ne može kazati da su bile prijateljice, učinile bi jedna drugoj usluge, a prije predmetnog posjeta Ostaviteljici, da je kod nje bila dva ili tri puta u stanu u [adresa], iznad Sjemeništa, te da je poznavala i njenog nećaka TA, jer da je on dolazio kod tetke na stanicu i ona mu se veselila više nego što bi se svom djetetu veselila.

8.2.2. Da je znala da je TA sin njenog pokojnog brata, da isti ima sestru, a znala je i da je JA imala sestru ŽA koja je živjela negdje u okolici Zagreba i imala je više kćeri, po JA priči, a nije se puno za to zanimala, te da JA nije bila baš u dobrim odnosima sa sestrom. Da zna da joj je JA često puta govorila da su djeca njenog pok. brata, djeca bez oca i da im mora pomoći. Svakako, da je kod JA bila u stanu dva ili tri puta, da je znala da je ista bolesna, da ne zna od čega je bolovala, misli da je imala nekih srčanih problema, te da je prije posljednjeg susreta zamolila da ode kod javnog bilježnika, sada se ne može sjetiti koji je bio, a isti je imao kancelariju u zgradi pored hotela Globo, te da je JA (Ostaviteljica) zamolila da pita javnog bilježnika da on dođe kod nje u stan da bi sačinila oporuku, a da joj je javni bilježnik osobno kazao kako je tada zauzet i da može izaći u stan kod JA tek drugi tjedan, te da je kazao da JA može sama sastaviti pisanu oporuku, a da je isto JA i kazala.

8.2.3. Nadalje, svjedokinja navodi da ju je predmetne prigode JA zvala telefonom, mobitelom i zamolila da odmah dođe kod nje u stan i da joj je kazala: "Molim te dođi, imam važnu obavijest…". Da je u stan Ostaviteljice otišla popodne i da je u stanu bila samo Ostaviteljica, da je ležala na krevetu, da ju je svjedokinja pitala gdje je TA, a da je ona je kazala da je TA otišao po doktore vezano za njegovo zdravstveno stanje. Slijedom navedenog, malo nakon toga, da došao, njihov H (svjedok DA), da ne zna kako se isti zove, ali ga je sada vidjela u sudu, ušao je unutra u stan, da je Ostaviteljica ležala na krevetu u spavaćoj sobi, ona je bila u sobi pored JA, a ovaj čovjek je došao do sobnih vrata, JA je tada kazala da nije uspjela napraviti pisanu oporuku, da će ona sada usmeno kazati oporuku, i kazala je da ostavlja sve što ima bratovoj djeci, nikome drugome.

8.2.4. Nadalje, svjedokinja navodi da nije ništa posebno pitala jer je Ostaviteljica isto (iz točke 8.2.3.) već i prije govorila da će samo njima ostaviti, upitana navodi da joj se činilo da njeno zdravstveno stanje nije bilo baš dobro, svjedokinja nije doktor i ne zna je li joj prijetila odmah smrt i je li to ona mislila. Svakako, da je došao TA i s njim su bila tri doktora, da su kazali da Ostaviteljica mora u bolnicu, ona nije htjela ići u bolnicu, oni su joj kazali da mora, da su je odveli i zna da je to bilo u četvrtak popodne, a u subotu da je Ostaviteljica umrla, misli da je bila subota i četvrtak, za vrijeme dok je bila u bolnici se s TA čula telefonom i kazao joj je da teta nije baš dobro. Navodi da joj je Ostaviteljica navedene prigode u stanu izgledala da tako kaže zamorno.

8.2.5. Slijedom navedenog, svjedokinja navodi da je Ostaviteljici bila na sahrani, na sahrani je TA kazala ovo što je Ostaviteljica njoj priopćila, da sve ostavlja njemu (TA) i sestri (HA) i da je dala svoj iskaz pred sudom. Navodi da ne zna je li joj ova izjava JA djelovala kao oporuka nekoga tko to želi priopćiti prije smrti, ona je sadržaj toga što joj Ostaviteljica rekla, često i prije govorila, da će sve ostaviti nećacima, a ovo što je te prigode izgovorila da je bilo rečeno čisto, glasno i jasno.

8.2.6. Nadalje, svjedokinja Navodi da je JA znala te prigode da TA ide po hitnu pomoć i da joj je to Ostaviteljica rekla, ali da joj se čini kako je Ostaviteljica mislila da neće ići u bolnicu nego da će joj tu doći pomoći. Navodi da je već upitana od strane sutkinje i ponavlja da je Ostaviteljica prilikom tog susreta bila pri punoj svijesti, svega svjesna.

8.2.7. Da je iskaz o ovom događaju dala kod javnog bilježnika u ostavinskom postupku iza Ostaviteljičine smrti. Nadalje navodi da je ona kod javnog bilježnika vezano za ovu oporuku rekla sve ono što je znala, a danas da je ponovno rekla ono što zna. Vezano za iskaz svjedokinje u ostavinskom spisu (list 31 tog spisa), u kojem stoji da ju je pozvao svjedok TA, a da je danas kazala da ju je pozvala JA, svjedokinja navodi da je možda tako rekla, da se ona sada toga ne sjeća. Sada, navodeći da se sada prisjetila, iskazuje kako ju je JA nazvala telefonom da dođe, a da ju je TA nazvao iz bolnice telefonom pitati je li došla do Ostaviteljice. Navodi da navedene prigode nije mnogo sa Ostaviteljicom pričala, kada je došla kod nje u stan, da je nekih možda 15 minuta sjedila u tom stanu, da je Ostaviteljica bila zabrinuta i da nisu mnogo razgovarale. Navodi da ju je Ostaviteljica te prigode pitala ima li gostiju, da su pričale o njihovim zajedničkim problemima, vezano za iznajmljivanje i tome slično.

8.2.8. Nadalje, svjedokinja navodi da je moguće da je ona neke detalje do danas od onog susreta 2018. godine zaboravila, da joj se čini da je zapamtila bitne detalje, ali da isto tako danas možda ne zna što je u nekim stvarima bilo jučer.

8.2.9. Na pitanje pun. Tuženika je li te prigode u stanu pok. JA bila osoba koja je čistila, svjedokinja navodi da nije i da ta osoba nije bila u stanu dok je svjedokinja bila u stanu. Navodi da joj Ostaviteljica nikada nije rekla da ima neku žensku osobu koja joj čisti stan, a da joj se čini da je Ostaviteljica kazivala kako TA čisti njen stan, zadnje vrijeme.

8.2.10. Zaključno, na pitanje pun. Tuženika svjedokinja navodi da se Ostaviteljičin stan sastoji od nekoliko prostorija, sa ulaznih vrata hodnik, sa hodnika desno jedna spavaća soba koju je Ostaviteljica pregradila i napravila dvije te je to iznajmljivala gostima, ravno je bio wc, a lijevo kuhinja zajedno sa sobom gdje je ona inače spavala kad je iznajmljivala, a ove prigode da je Ostaviteljica ležala upravo u prvoj spavaćoj sobi desno. Te prigode da je jedino bila u ovoj sobi gdje je Ostaviteljica ležala, da je sjedila pored njenog kreveta, da je sjedila i kada je JA ovo priopćila o čemu je danas iskazala.

8.2.11. Navodi da nakon ovog iskaza kod javnog bilježnika do danas ni sa kime od stranaka niti osoba povezanih sa strankama nije pričala o ovome, da je ovo samo ispričala svojoj nevjesti. Navodi da joj je TA jedne prigode kazao da će najvjerojatnije u pogledu ove stvari i nasljedstva morati ići na sud, da se bojao da će ipak morati ići na sud, a da ne zna kada je to bilo, je li na JA sprovodu, je li kad je davala izjavu kod javnog bilježnika ili nakon toga, u ovaj trenutak navodi da se o tome ne može sjetiti. Navodi da TA sestra jako slabo poznaje, a da TA poznaje preko JA i da sa njim nije ni u kakvim prijateljskim odnosima. Navodi da je 100 % sigurna da od iskaza kod javnog bilježnika pa do danas nije kontaktirala ni sa TA ni sa njegovom sestrom. Navodi da nije znala da će dobiti poziv za saslušanje u ovom postupku, ali kada je dobila poziv da je znala zbog čega je se zove.

8.3.1. Na ročištu za glavnu raspravu, održanom dana 28. svibnja 2024. godine, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka usmene oporuke DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (list 84 – 86 spisa), koji u svom iskazu navodi da je rođak stranaka, pa tako i pok. ostaviteljice JA, da se ona udala u kasnijim godinama života, da iz tog braka nije bilo djece i da je uzela prezime svog supruga koji je preminuo. Zna da je Ostaviteljica imala stan u [adresa] u [adresa], znam da ga je iznajmljivala turistima i znao ju je sretati na autobusnom kolodvoru i povremeno dolaziti u navedeni stan kod nje u posjetu, da je ponekad znao i nešto popraviti u tom njenom stanu,

8.3.2. Nadalje, svjedok navodi da je pokojna JA imala brata B koji je preminuo mlad, razbolio se pa su njegova djeca DA odnosno TA i HA ostali bez oca, da je HA bila smještena u Domu za nezbrinutu djecu u Kaštelima, jer njihova majka nije mogla voditi brigu o njoj, a da misli da se čak pok. JA pobrinula za to i ona da se brinula o HA, posjećivala je, češće nego što je to radila HA majka.

8.3.3. Nadalje, svjedok navodi da je sama Ostaviteljica imala težak karakter, da je bila svadljive naravi, sklona svađama i uvredama pa da zna da 10 godina nije imala kontakta sa sestrom ŽA i njenom obitelji, ŽA da je sa obitelji živjela u [adresa], da ne zna detalje te svađe, svakako da je mogao pretpostaviti da je sama teta JA zbog svoje naravi ljuta na njih i da je zatvorila ta vrata. Slijedom navedenog, svjedok navodi da je osobno , za vrijeme svog studija u Zagrebu znao otići kod tete ŽA i njene obitelji i podružiti se s njima.

8.3.4. Nadalje, svjedok navodi da što se tiče Tužitelja, odnosno djece njenog pok. brata B, upravo zbog činjenice da se radi o patrijarhalnoj obitelji, okolnosti da je R, ŽA i JA otac poginuo u II. svjetskom ratu, da su se posebno favorizirala muška strana, odnosno muška djeca, pa je tako Ostaviteljica imala posebno dobre odnose sa svojim bratom R i njega je favorizirala, a također da je imala jako dobre odnose sa njegovom djecom i to posebno sa nećakom TA, kao muškim djetetom svog pok. brata. Da nikada nije čuo od Ostaviteljica da je ona u nekakvoj svađi bila ni sa R ni sa nećacima – R djecom, svakako, u to vrijeme, sve do smrti Ostaviteljice, da je tužitelj TA bio momak, živio je momačkim životom i zna da je Ostaviteljica znala odgojno djelovati na njega, da ga je znala kritizirati, govoriti mu da se skrasi i oženi i to joj je bila želja.

8.3.5. Slijedom navedenog, svjedok Navodi da mu nikada nije teta JA izričito kazala da će sve svoje ostaviti tužiteljima, ali to bi nekako išlo u tom pravcu, rekla je da bi, da se TA oženi, stan ostavila odmah njemu, dalo se zaključiti da bi ovo bila njena želja, iako nije to izričito kazala. Ovo što kazujem navodim da govorim o našim kontaktima prije predmetne prigode, dakle, sve do ove prigode nije izričito to priopćila nego je sve išlo u tom pravcu, dalo se tako zaključiti. Navodim da su se moji roditelji družili sa tetom JA, najintenzivnije od sve naše rodbine i to govori o našim odnosima, svakako, navodim da je Ostaviteljica imala zdravstvenih problema, ona je u posljednje vrijeme prije svoje smrti oslabila, imala je šećer koji nije bio kontroliran i u pogledu toga su se razvile sve bolesti i njene zdravstvene tegobe.

8.3.6. Nadalje, svjedok navodi da je prije predmetne prigode bio kod Ostaviteljice u stanu 20 dana prije toga, da ona nije ležala u krevetu ali da je bila malaksala, da je vidio da nije dobro i da je sa TA pričao o njenom stanju, TA da mu je kazao da je teta u lošem stanju, posljednjih mjesec dana je skrbio o njoj, prije smrti je zalegla u krevet i znam da je on vodio brigu o njoj, što mu je kao momku pomalo bilo neugodno jer ju je morao presvlačiti i kupati. Navodim da ga je baš TA predmetne prigode, prilikom mog posljednjeg susreta s JA nazvao telefonom i kazao mu: "Rođo, molim te da dođeš, teta JA nije dobro…", da mu nije kazao zbog čega treba doći nego da mu je kazao da teta JA nije dobro i da je vidio da ga je TA nazvao u panici, da ga je zvao da pokuša doći i da mu pomogne oko tete. Slijedom navedenog, svjedok navodi da se popeo u Ostaviteljičin stan, a upitan je naveo da iza ulaznih vrata stana postoji hodnik, sa desne strane glavna spavaća soba, do nje manja soba koja se koristila kao spavaća soba i dnevni boravak, nakon toga kuhinja i ravno wc, a sa lijeve strane nije bilo prostorija.

8.3.7. Nadalje, svjedok navodi da je današnju svjedokinju VA poznavao preko Ostaviteljice, da ih je sretao na autobusnoj stanici jer su se obje bavile iznajmljivanjem svojih stanova, imao je dojam da su u dobrim odnosima, a kada je došao te prigode, u popodnevnim satima, sredinom tjedna, moguće srijeda ili četvrtak, da je u glavnoj sobi sa desne strane Ostaviteljica bila na krevetu, ova gospođa VA da je bila u sobi s Ostaviteljica, u stanu je bio TA i da je bio sav u panici, kazao je da ide na prvu pomoć vezano za Ostaviteljičino loše stanje. Da je TA otišao, te nadalje svjedok navodi da nije ušao u tu sobu nego da je bio na vratima odnosno ispred te sobe, ali da je vidio Ostaviteljicu, da je bio prisutan tu, s Ostaviteljicom da je malo popričao, da je Ostaviteljica bila pri svijesti, prilično blijeda, da je vidio da se bliži njen kraj, da ju je pitao da li ga prepoznaje, da je Ostaviteljica rekla da ga zna, i da su tu razmijenili nekoliko rečenica.

8.3.8. Slijedom navedenog, svjedok navodi da nitko osim njih troje (on, svjedokinja VA i Ostaviteljica) u tom trenutku nije bio u stanu odnosno u sobi, upravo je gospođa VA potegla to pitanje da se bratovoj djeci ostavi taj stan, iz njihovog razgovora, JA i ove gospođe mu se činilo da je JA imala namjeru prije ovoga sačiniti oporuku. Ova gospođa VA je JA kazala: "Idemo dovršiti onu oporuku …", da je Ostaviteljica na to pristala, a da je njem bilo čudno da JA već prije nije napisala pisanu oporuku s obzirom na njen karakter, no svejedno, da je Ostaviteljica kazala: "Ja sve ostavljam djeci pok. brata B.". Dakle, da je svjedok shvatio sam da Ostaviteljica svu imovinu ostavlja njima.

8.3.9. Zaključno, svjedok navodi da je došao DA (Joško), sa njim neki momci sa hitne pomoći, da su stavili Ostaviteljicu na nosila, da se ona nije tome protivila jer je već bila slabo, odvezli su je u bolnicu i nakon dan dva da mu je TA javio da je JA preminula. Navodi da je TA s ovim momcima sa hitne pomoći koji su nosili JA otišao iz stana, da je otišao odmah iza njih, a gospođa VA da je ostala u stanu iza njega. Da je TA pomogao da organizira JA sahranu, da mu je isti kazao naknadno da se ovi iz Zagreba (Tuženi) protive tome da njemu i sestri pripadne stan i da mu je kazao da će biti pozvan kod javnog bilježnika radi izjave. Kod javnog bilježnika da je dao izjavu i tada da je naslutio da će biti pozvan kao svjedok u posebnom postupku pred sudom, te da od javnog bilježnika do dana održavanja ročišta, nije sa TA razgovarao o ovome, a upitan od strane sutkinje je li mu se one prigode u stanu činilo da su JA riječi njena usmena oporuka, navodi da misli da je tada bio svjedok njene oporuke, da nije mislio da to treba posebno dati na nekakav zapisnik odnosno prijaviti, da mu je naknadno TA kazao da će biti pozvan u ostavinskom postupku.

8.3.10. Na posebno pitanje sutkinje navodi da ga nitko od strane tuženika nije zvao vezano za ovaj slučaj, nitko se od njih nije kod njega raspitivao i nisu ga kontaktirali, da sa TA o Ostaviteljičinoj izjavi u posljednjem njegovom kontaktu s njom, nije ništa kazao, nije mu priopćio sadržaj JA riječi, nije o tome posebno vodio računa, a da ga je TA prije odlaska kod javnog bilježnika nazvao i kazao mi da ću trebati dati izjavu kod javnog bilježnika i da mu je tada kazao što mu je Ostaviteljica točno rekla, odnosno što je točno rekla ispred njega.

8.3.11. Nadalje, na posebno pitanje pun. tužitelja svjedok navodi da ne zna je li Ostaviteljica registrirala to što joj je TA kazao da idu na hitnu pomoć, da je TA kazao na način da je ona to mogla čuti, da misli da je ona bila svjesna da TA ide po prvu pomoć, iako ništa nije komentirala. Navodi da mu je TA, kada mu je kazao da će biti pozvan kod javnog bilježnika radi izjave kazao da će pored njega kod javnog bilježnika na sudu za davanje izjave biti pozvana i gospođa koja je kod ove prigode bila i kod Ostaviteljice i u nazočnosti svjedoka, svjedok navodi da je to upravo ova gospođa VA, navodi da on ovoj gospođi ime nije zapamtio, ali da ju je prepoznao jer se nije mnogo promijenila od tada niti od prije kada ju je sretao na autobusnom kolodvoru s Ostaviteljicom.

8.3.12. Na posebno pitanje pun. Tuženika, svjedok navodi da mu je TA priopćio da će on biti pozvan kod javnog bilježnika i na sud radi izjave, a svjedok iskazuje sudu da je on osobno zaključio kako je TA koji je u intenzivno dobrim odnosima sa gospođom VA očito s njene strane informiran o ovoj oporuci i da su TA i ova gospođa VA zaključili i da bi mene trebalo predložiti radi saslušanja jer sam i ja bio tome nazočan. Navodi da mu se čini da je TA svoje prijateljstvo sa svjedokinjom VA prenio na sebe, da su njegov dojam da su gospođa VA i TA u prijateljskim odnosima i da ih je prije godinu dana sreo na splitskoj tržnici i da su oni tada prijateljski razgovarali, da TA ima njen broj mobitela i da je stekao dojam da su u prijateljskim odnosima, a na posebno pitanje sutkinje je li JA predmetne prigode tražila da joj se donese papir i olovka, svjedok navodi da za vrijeme dok je on bio tamo nije.

8.3.13. Na posebno pitanje sutkinje je li VA pitala Ostaviteljicu hoće li donijeti papir i olovku, da je Ostaviteljica kazala da donese, na pitanje je li to VA pitala da bi se napisala oporuka, svjedok navodi da je to točno, navodi da je VA otišla po stanu tražiti papir i olovku, da je došla sa nekim papirom i olovkom, ali da je u tom trenutku došao DA sa momcima iz prve pomoći i da to više nije bilo spominjano. Navodi nadalje, kako se situacija dolaskom tih momaka iz prve pomoći sa TA, u potpunosti promijenila i da nije bilo vremena napraviti pisanu oporuku, da se nakon toga dogodila ova situacija da je gospođa VA JA pitala ono što je prije iskazao i da je JA ovo izjavila. Navodi da je gospođa VA sjela sa strane JA kreveta prije toga, da je držala u ruci papir i olovku, da je on osobno bio na vratima sobe, da je TA u tom trenutku bio u hodniku zgrade, ispred otvorenih vrata stana i otvorenih vrata spavaće sobe. Navodi da se može govoriti o sekundama intervala između ovoga što je JA izgovorila vezano za nasljedstvo do pristupanja momaka iz hitne pomoći JA i njihove zdravstvene intervencije. Navodi da je ove momke sa TA već čuo da dolaze na ulazna vrata stana, da su ih i čekali svi zajedno.

8.3.14. Na posebno pitanje pun. Tuženika, svjedok navodi da je ova soba u kojoj je JA predmetne prigode ležala nekih 15-16 m2, nekakva srednja veličina bračne sobe. Navodi da se on ne sjeća što je točno govorio pred javnim bilježnikom. Navodi da o ovom susretu kod Ostaviteljice niti uopće o ovom problemu nije nikada razgovarao sa tužiteljicom HA, a da je iskazao u svojim razgovorima i kontaktima sa tužiteljem TA. Navodi da je ove prigode kada ga je TA pozvao u stan kod JA bio u svom stanu u [adresa] na Bačvicama i da je kod Ostaviteljica došao svojim automobilom.

8.4.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 20. svibnja 2025. godine, izveden je dokaz saslušanjem Tužitelja, gdje je tužitelj TA u bitnome naveo da je zajedno sa sestrom dijete pokojnog brata Ostaviteljice, B, te da mu je otac preminuo **.**.1991., te da je tada bio star 11 godina, a da mu je sestra bila u Domu za nezbrinutu djecu, te da je Ostaviteljica stalno dolazila kod njih u [adresa], posjećivala sestru u domu, te im pomagala na svaki mogući način, brigom i financijski. Da je Ostaviteljica bila jako pogođena smrću njegovog oca, te da je uvijek govorila da od tada ima samo njega i njegovu sestru i da će sve svoje ostaviti njima, jer da je odnos Ostaviteljice s njenom sestrom ŽA bio kompliciran, te da 10 godina uopće nisu razgovarale, te da je Ostaviteljica govorila da sa njima nema ništa (ŽA i njezinom obitelji) te da ima samo njih, misleći na djecu njezina pok. brata B. Nadalje, tužitelj TA navodi da je Ostaviteljica živjela u stanu iz točke 8.1. ovog obrazloženja, te da je ista imala zdravstvenih problema, da je čitavo vrijeme dolazio kod nje, brinuo se o njoj, bio u kontaktu s njezinom liječnicom, dr. E, da joj je šećer znao biti 17. Da je Ostaviteljici u jednom trenutku kazao da bi se trebala javiti teti ŽA (majci tuženika), no da je Ostaviteljica rekla da se njima ne želi javiti i da ima samo Tužitelje. Nadalje, svjedok navodi da je neposredno prije Ostaviteljičine smrti bio s njom u stanu, da je vidio da je ista loše i da je zvao hitnu pomoć, te da mu je teta tada rekla da zove VA i rođaka DA, te kada su oni došli da je napustio stan kako bi sačekao hitnu pomoć. Nadalje, tužitelj navodi da kada je sa hitnom pomoći stupio u stan, da je Ostaviteljica ležala na krevetu u većoj sobi, da je VA sjedila pored nje na krevetu, a da je DA stajao kraj okvira vrata te sobe. Da je nakon toga, Ostaviteljica odvedena u bolnicu, da sutradan kada ju je došao posjetiti da je spavala, ali da mu je doktor pritom rekao da joj nema spasa, te da su ga sutradan nazvali da mu je teta preminula, te da je nakon toga o istome obavijestio svu rodbinu i organizirao sahranu, te da mu je nakon sahrane prišla VA i rekla da je njoj i DA Ostaviteljica kazala da sve ostavlja Tužiteljima, te da je nakon toga razgovarao s DA i da je DA isto potvrdio.

8.4.2. S iskazom tužitelja TA se u cijelosti suglasila i tužiteljica HA, te je pritom navela da je od svoje treće godine živjela u Domu za nezbrinutu djecu u [adresa], SA, do polaska u školu, a nakon toga u Domu u Kaštelima, do svoje 18., godine, te da ju je Ostaviteljica cijelo vrijeme posjećivala, a da su tuženima nije imala nikakav kontakt, a da ju je teta ŽA (majka tuženika) jednom posjetila u Domu u Kaštelima i da je to bio jedini kontakt iste s tetom ŽA, te da je nakon toga oko 8. razreda osnovne škole, preko Ostaviteljice znala da ista sa tetom ŽA nije u dobrim odnosima.

8.5. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 20. svibnja 2025. godine, izveden je dokaz saslušanjem tužene ad.1. BA, gdje je ista u bitnome navela, da Ostaviteljice i njena majke ŽA nisu razgovarale neke 3 ili godine, jer Ostaviteljice nije njezinoj majci vratila iznos od 5.000,00 DEM, koje je Janja Ostaviteljici posudila za otkup stana iz točke 8.1. ovog obrazloženja, no da su se nakon toga pomirile i održavale kontakt. Nadalje, svjedokinja je navela da je zadnji kontakt s Ostaviteljicom imala u kolovozu 2017. godine, kada je zajedno s istom čistila grob zajedničkih prednika. Da joj je za Ostaviteljičinu smrt javio rođak TA, da je na sahrani Ostaviteljice bila samo ona od obitelji, da ne zna VA a da im je DA zajednički rođak, te da joj je jedne prigode kada su biti zajedno u kući u [adresa], tužitelj TA rekao da je novac za pogreb našao u stanu Ostaviteljice i da je od toga platio pogreb. Da joj je nakon sprovoda Ostaviteljice, kada je bila nasamo s tužiteljem TA, isti rekao da nije bio u dobrim odnosima s Ostaviteljicom, a što je kasnije tijekom rasprave imenovani strogo opovrgnuo.

9.1. Podneskom od 11. studenoga 2024. godine, Tuženi u cijelosti pobijaju iskaze Svjedoka usmene oporuke, iz točki 8.2.1. – 8.2.11. te 8.3.1. – 8.3.14. ovog obrazloženja, pritom problematizirajući iskaz svjedokinje VA kao nelogičan neistinit i iskonstruiran u dijelu osobnih odnosa tužitelja TA i navedene svjedokinje, jer da bi iz iskaza DA proizlazilo da su isti bili u prijateljskim odnosima, te nadalje navodeći određene razlike u iskazu naveden svjedokinje dane pred javnim bilježnikom i pred sudom, u vezi toga tko ju je zvao u stan predmetne prigode, da li je ustanu bila nazočna žena koja je čistila, da li je je Ostaviteljica zamolila da ode po olovku i papir, te kada je došao i gdje je stajao svjedok DA, te da je ista različito iskazivala, te da niti DA pred bilježnikom nije naveo da je Ostaviteljica očitovala svoju posljednju volju.

9.2. Podneskom od 3. veljače 2025., Tužitelji pobijaju navode Tuženika dane u podnesku od 11. studenoga 2024. godine, te Tužitelji pritom životno, logički i argumentirano navode kako usporedbom iskaza saslušanih svjedoka danim u okviru ostavinskog postupka sa onima danim pred raspravnim sudom, da je vidljivo kako su iskazi Svjedoka usmene oporuke u pogledu bitnih stavki u cijelosti jednaki tj. istovjetni, a da svaka eventualna razlika koja bi se pojavila u pogledu iskaza može se pripisati proteku vremena između dvaju iskaza kao i dobi svjedoka, te da sama svjedokinja VA u svojem iskazu navodi da je moguće da je zbog proteka vremena u pogledu nekih stvari drugačije iskazivala, međutim da takvo što je u cijelosti i razumljivo i logično, posebno ako se u obzir uzme protek vremena kao i okolnosti događaja tj. činjenica da je Ostaviteljica ispred nje umirala, a što je svakako izvanredan i šokantan događaj za bilo koju prosječnu osobu, te da iz iskaza imenovane i DA jasno proizlaze decidirane i detaljne informacije u pogledu okolnosti trenutka iskazivanja usmene oporuke ostaviteljice, te da su isti u svojim iskazima jasno ukazali kako je Ostaviteljica u više navrata za svojega života iskazala kako želi da njezina imovina po njezinoj smrti pripadne djeci pokojnog brata B, te da je navedeno i iskazala pred dvoje svjedoka i to u trenutcima netom prije svoje smrti i u strahu za vlastiti život, te da se suprotno navodima tuženika, radilo o izvanrednim okolnostima, da je Ostaviteljica u trenutku usmenog iskazivanja svoje oporuke subjektivno i objektivno bila u strahu za vlastiti život i imala je razloga vjerovati da će umrijeti, a što se i dogodilo u narednih nekoliko sati, a da činjenica da bi netko od svjedoka predlagao da se sačini pisana oporuka ni na koji način ne ukazuje da se ne bi radilo o izvanrednim okolnostima, već samo da su isti obzirom na izneseno od strane Ostaviteljice, kao potpuni laici u pogledu sastava i valjanosti određene oporuke, Svjedoci usmene oporuke htjeli njezinu volju zabilježiti te na taj način omogućiti istoj da ju i pisanim putem iskaže, vjerojatno vjerujući da će na taj način volja ostaviteljice biti očuvana kao i realizirana. Zaključno, Tužitelji posebno skreću pažnju na iskaz DA koji je jasno iskazao upravo o trenutku Ostaviteljičinog iskazivanja posljednje volje, a što da su Tuženi u svojem podnesku u cijelosti ignorirali fokusirajući se samo na eventualne različitosti u iskazu svjedokinje VA, a sve navedeno pokušavajući kod suda stvoriti pogrešnu sliku o nepostojanosti kao i nevaljanosti oporuke.

10.1. Podneskom od 5. siječnja 2026., te 29. lipnja 2026., Tuženi u bitnome navode da iz iskaza Tužitelja (danih na ročištu od 20. svibnja 2025.) ne proizlazi da su postojale izvanredne okolnosti zbog kojih Ostaviteljica nije mogla oporučiti u kojem drugom obliku, te da se postojanje iznimnih prilika treba ocjenjivati prema trenutku navodnog davanja izjave koja predstavlja usmenu oporuku, da je iz iskaza tužitelja razvidno da je Ostaviteljica predmetne prigode bila u mogućnosti izjaviti pisanu oporuku pred svjedocima, da tužitelji niti tvrde niti su pokušali pozvati neku od osoba koje su po zakonu ovlaštene sastaviti oporuku, da Tužitelji prilikom sastavljanja osmrtnice nisu pred bilježnikom naveli da Ostaviteljica ima sestru (ŽA – majku Tuženika), te da su netočni navodi da je Ostaviteljica za živote govorila da nema nikoga osim Tužitelja.

10.2. Podneskom od 17. lipnja 2026. godine, Tužitelji navode da su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 37.stavka 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15), odnosno da je Ostaviteljica

- bila sposobna za rasuđivanje a što da proizlazi iz iskaza obaju svjedoka, gdje je svjedokinja VA navela da je Ostaviteljica bila „pri punoj svijesti, svega svjesna” te da je svoju volju izrekla „čisto, glasno i jasno”, a da je svjedok DA jednako iskazao da je Ostaviteljica bila pri svijesti, a već da je pred javnim bilježnikom naveo da je ona, neposredno prije odvoženja u bolnicu, bila „potpuno sposobna za rasuđivanje iako je trpila velike bolove”.

- jasno i određeno očitovala posljednju volju, a što proizlazi iz iskaza svjedokinje VA gdje ista navodi da je Ostaviteljica rekla da „ostavlja sve što ima bratovoj dici, nikome drugome”, a prema iskazu svjedoka DA izrijekom je kazala: „Ja sve ostavljam djeci pok. brata B.” te da dakle, nije riječ o najavi buduće oporuke niti o uvjetnom kazivanju, već o očitovanju posljednje volje u sadašnjem vremenu, izrečenom onoga časa kada oporučiteljica pisanu oporuku više nije mogla sastaviti.

- da su bila prisutna dva istodobno nazočna svjedoka, svjedokinja VA u sobi i svjedok DA na vratima te iste sobe, te da su obje osobe istodobno u smislu čl. 37. st. 1. i čl. 38. ZN prisustvovale izjavi i razumjele ju, a okolnost da je svjedok DA stajao na pragu sobe ne dovodi u pitanje njegovu nazočnost – da zakon traži istodobnu prisutnost dvaju svjedoka koji čuju i razumiju oporučiteljevo očitovanje, a upravo da je to ovdje bio slučaj.

- da su izvanredne okolnosti – akutno pogoršanje, neposredan dolazak hitne pomoći i predosjećaj skore smrti, odnosno da središnja okolnost ovoga predmeta – ona konkretna, a ne apstraktna – jest ta da je Ostaviteljica svoju posljednju volju izrekla u trenutku akutne, neposredne životne ugroze, kada je objektivno više nije bila u mogućnosti oporučiti ni u jednom drugom obliku i kada je očito i sama smatrala da umire, te da je riječ o tipičnom, gotovo udžbeničkom primjeru izvanrednih okolnosti iz čl. 37. st. 1. ZN, koji se ostvaruje u dvjema istodobno ispunjenim sastavnicama – objektivnoj i subjektivnoj.

Nadalje, Tužitelji predmetnim podneskom navode da se objektivna sastavnica izvanrednih okolnosti sastoji u tome da je Ostaviteljica bila dugo bolesna, da se predmetnog dana njezino stanje naglo i dramatično pogoršalo do životne ugroze, da je ista kako je iskazao tužitelj ad. 1, jedva disala i više nije kontrolirala fiziološke potrebe, zbog čega je njezina liječnica nakon uvida u nalaze naložila da se zove hitna pomoć, te da je Ostaviteljica posljednju izrekla upravo u tom uskom razmaku – prije nego što su djelatnici hitne pomoći ušli u stan i preuzeli je, dok je, dakle, hitna pomoć već dolazila po nju, Ostaviteljica da objektivno nije imala nikakve mogućnosti pozvati i pričekati suca ili javnoga bilježnika niti sastaviti pisanu oporuku,, te da je svaki drugi, redoviti oblik oporučivanja u tom trenutku bio objektivno neostvariv, te da sve navedeno predstavlja izvanrednu okolnost u smislu članka 37. stavka 1. ZN-a, a da je isto potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev 351/2017-2 od 11. siječnja 2023., zauzevši stajalište da – kad je oporučitelju, koji se osjećao loše, pozvana hitna pomoć te je ubrzo nakon prijevoza u bolnicu preminuo postoje upravo izvanredne okolnosti koje dopuštaju usmeno oporučivanje, dok da bi subjektivna sastavnica oporučiteljičin predosjećaj skore smrti a što da je potvrdio i svjedok DA navevši da je bila blijeda i da je „vidio da se bliži njen kraj”, te da je o posljednjoj volji izrečenoj u uvjerenju o skoroj smrti, koja je doista i nastupila jer da je Ostaviteljica preminula za svega dva dana, 3. ožujka 2018, te da je takav predosjećaj smrti izvanredna okolnost, a što da je potvrđeno i praksom Vrhovnoga suda u presudi Rev 351/2017-2 gdje VSRH izrijekom navodi da i „subjektivni odnos oporučiteljice prema sebi i svome objektivnom stanju” čini izvanredne prilike. Nadalje, predmetnim podneskom tužitelji navode da usporedbom obaju iskaza svakoga svjedoka, kao i iskaza svjedoka međusobno, razvidno da su oni u svim odlučnim činjenicama istovjetni te da su svjedoci svoje iskaze dali posve neovisno, razdvojeni s gotovo šest godina, pa da upravo njihova podudarnost u bitnome dodatno potkrepljuje istinitost iskaza istih, te da se iskazi podudaraju u svim odlučnim činjenicama

10.3. Podneskom od te 29. lipnja 2026., Tuženi ponovno u bitnome osporavaju iskaz svjedokinje VA, pritom navodeći da iskaz iste koji je dala pred javnim bilježnikom 2018. ima veću vremensku autentičnost, jer je iskaz bliže trenutku eventualnog relevantnog događaja, te da je sjećanje svjedoka svježije a mogućnost naknadnog utjecaja na svjedokinju manji, osporavaju njezin iskaz pred sudom gdje je navela da ne zna je li izjava Ostaviteljice djelovala kao oporuka nekoga tko to želi priopćiti prije smrti, propituju njezin odnos s tužiteljem TA a u kontekstu iskaza svjedoka DA koji je naveo kako misli da su isti u prijateljskim odnosima, osporavaju tko je zvao Svjedoke usmene oporuke, Ostaviteljica ili TA, a osporavaju i tvrdnje Tužitelja da je Ostaviteljica živjela još dva dana nakon što je otišla u bolnicu.

11.1. Sud je prihvatio iskaze Svjedoka usmene oporuke sadržane u točkama 8.2.1.

– 8.2.11. te 8.3.1. – 8.3.14. ovog obrazloženja i poklonio im vjeru, ocjenjujući ih iskrenim, životnim i uvjerljivim, međusobno suglasnim, jer smatra da su isti iskreno i detaljno iskazivali o životnim prilikama Ostaviteljice i svim okolnostima koje su dovele izjavljivanja usmene oporuke pred svjedocima od 1. ožujka 2018. godine.

11.2. Sud je nadalje prihvatio i iskaze Tužitelja sadržane u točci 8.4.1. i 8.4.2. ovog obrazloženja, kao iskrene, životne i uvjerljive, međusobno suglasne, jer smatra da su isti iskreno i detaljno iskazivali o životnim prilikama Ostaviteljice i svim okolnostima koje su dovele izjavljivanja usmene oporuke pred svjedocima od 1. ožujka 2018. godine.

11.3. Iskaz tužene ad.1. BA, sadržan u točci 8.5. ovog obrazloženja, sud je prihvatio samo u pogledu okolnosti razjašnjenja životnih prilika Ostaviteljice i njezinog odnosa sa pokojnom sestrom ŽA, dok navedena svjedokinja nije imala nikakvih saznanja o predmetu spora, što je i logično s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja su se postavila u ovoj parnici, a pobliže opisana u točci 4. ovog obrazloženja.

12. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ovdje važećeg Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15. - dalje: ZN) oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, dok prema st. 2. istoga članka usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.

13. Primjenjujući citirane odredbe u ovoj pravnoj stvari, sud nalazi da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za valjanost usmene oporuke Ostaviteljice, kojom je svu svoju imovinu ostavila Tužiteljima, no prije objašnjenja spornih pitanja, sadržanih u točci 4. ovog obrazloženja, valja još jednom prikazati okolnosti života Ostaviteljice i njezin odnos prema majci Tuženika, kako bi se dobila kompletna slika životnih prilika Ostaviteljice.

14. Dakle, prije svega treba utvrditi da je Ostaviteljica bila u braku u kojem nije bilo djece, te da je imala brata B (oca Tužitelja) koji je preminuo **.**.1991. i sestru ŽA (majku Tuženika), s kojom nije bila u dobrim odnosima i nisu razgovarale jer su bile u lošim odnosima u vezi novca kojeg je Janja posudila Ostaviteljici za otkup stana, pobliže opisanog u točci 8.1. ovog obrazloženja, a koje novce joj Ostaviteljica po svemu sudeći za života nije vratila. Nadalje, s obzirom da joj je brat preminuo, zaista se životno i logično može prihvatiti tvrdnja Tužitelja da je Ostaviteljica prema istima pokazivala osobitu privrženost i naklonosti (TA je ostao bez oca s 11 godina, a HA je od 3 do 18 godine živjela u domu), da je o istima brinula, te da su isti brinuli o njoj, osobito uzevši u obzir da Tuženi žive u [adresa] i nisu imali kontakt s Ostaviteljicom s obzirom da je njihova majka ŽA bila posvađana dugi niz godina s Ostaviteljicom. Da je svemu tome tako, najbolje svjedoči iskaz njihovog zajedničkog rođaka DA (starog 60 godina, sveučilišni profesor), koji je izvrsno poznavao obiteljske prilike, pritom sam navodeći da je Ostaviteljica imala težak karakter i svadljive naravi i da je bila sklona uvredama, stoga je tim više lako izvesti zaključak s obzirom da je Ostaviteljica bila posvađana sa sestrom ŽA oko navedenih novaca (a što je potvrdila u svom iskazu i tužena ad.1.), da je tim više i još kao osoba bez djece, imala kako je već navedeno, osobitu privrženost i naklonost prema Tužiteljima, osobito prema TA kao jedinom muškom nasljedniku njezinog pok brata B (a bili su patrijahalna obitelj po iskazu DA) jer su isti de facto odrasli bez roditelja i brinuli se o njoj za njezina života, a što Tuženi teško da su mogli raditi jer su živjeli u [adresa] i nisu imali kontakt s Ostaviteljicom, a niti je Ostaviteljica htjela imati kontakt s istima.

15. S obzirom na navedeno u točci 14., a u odnosu na prvo sporno pitanje, točnije pitanje da li je Ostaviteljica dana 1. ožujka 2018. godine u popodnevnim satima iskazala usmenu oporuku pred Svjedocima usmene oporuke, kojom je svu svoju imovinu ostavila Tužiteljima, a sve prije nego što ju je skupila hitna pomoć i odvela u bolnicu, a u kojoj je preminula dva dana kasnije, točnije 3. ožujka 2018. godine, ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaze svjedoka sadržane u točkama 8.2.1. – 8.2.11. te 8.3.1. – 8.3.14. ovog obrazloženja i poklonio im je vjeru, ocjenjujući ih iskrenim, životnim i uvjerljivim, međusobno suglasnim, jer smatra da su isti iskreno i detaljno iskazivali o životnim prilikama Ostaviteljice i svim okolnostima koje su dovele izjavljivanja usmene oporuke, osobito jer su oboje na zapisnik pred ovim sudom izjavili da je Ostaviteljica izjavila da sve što ima ostavlja djeci svog pokojnog brata B, da su oboje bili prisutni kada je isto izjavila (VA je sjedila do nje na krevetu a DA je bio naslonjen na ulazna vrata), da je bila pri punoj svijesti i pameti, svega svjesna i sposobna za rasuđivanje (pričala je s VA o sezoni a DA je pitala kako mu je otac), no da je pritom ipak bila u teškom fizičkom stanu, blijeda i malaksala, a što je i razumljivo s obzirom na njezino zdravstveno stanje (visoki šećer i problemi sa srcem), slijedom čega sud utvrđuje da je Ostaviteljica izjavila naprijed navedenu usmenu oporuku.

16. U odnosu na drugo sporno pitanje, točnije pitanje da li su egzistirale izvanredne okolnosti kada je Ostaviteljica dana 1. ožujka 2018 pred Svjedocima usmene oporuke iskazala svoju usmenu oporuku kojom je svu svoju imovinu ostavila Tužiteljima, ovaj sud ponovno navodi i prihvaća iskaze svjedoka sadržane u točkama 8.2.1. – 8.2.11. te 8.3.1. – 8.3.14. ovog obrazloženja ali i iskaz tužitelja TA sadržan u točci 8.4.1. ovog obrazloženja, jer je životno i logično da kada po nekog dolazi vozilo hitne pomoći, a da je prethodno doktorica E isto naložila (a koja je pak najbolje upućena u njezino zdravstveno stanje), te da je osoba slaba i malaksala (loše diše, visok puls, nije mogla kontrolirati fiziološke potrebe), da ne može u tim trenutcima pisanim putem pisati očitovanje svoje posljednje volje, niti da isto može izjaviti pred sudom ili javnim bilježnikom, jer naprosto nema vremena da se isto napravi, u pitanju su bile minute od zvanja do dolaska hitne pomoći, a koja izvanrednost se nažalost najbolje očitovala u činjenici da je Ostaviteljica preminula niti dva dana nakon što je hospitalizirana. Dakle, s obzirom na sve navedeno u ovom obrazloženju, a osobito uzimajući u obzir navode Tužitelja sadržane u podnesku od 17. lipnja 2026.godine, pobliže opisani u točci 10.2. ovog obrazloženja, ovaj sud utvrđuje da su egzistirale izvanredne okolnosti dana 1. ožujka 2018. godine, kada je Ostaviteljica pred Svjedocima usmene oporuke očitovala svoju posljednju volju, a u odnosu na koje okolnosti ovaj sud još jednom upućuje na cjelokupan život Ostaviteljice pobliže opisan u točci 14. ovog obrazloženja.

17. U odnosu na sve prigovore Tuženika u ovoj pravnoj stvari sadržane u odgovoru na tužbu, te u podnescima od 11. studenoga 2024., 5. siječnja 2026. i 29. lipnja 2026., u kojima isti u bitnome problematiziraju iskaz svjedokinje VA kao nelogičan neistinit i iskonstruiran u dijelu osobnih odnosa tužitelja TA i navedene svjedokinje, jer da bi iz iskaza DA proizlazilo da su isti bili u prijateljskim odnosima, te nadalje navodeći određene razlike u iskazu naveden svjedokinje dane pred javnim bilježnikom i pred sudom, u vezi toga tko ju je zvao u stan predmetne prigode, da li je ustanu bila nazočna žena koja je čistila, da li je je Ostaviteljica zamolila da ode po olovku i papir, te kada je došao i gdje je stajao svjedok DA, te da je ista različito iskazivala, te da niti DA pred bilježnikom nije naveo da je Ostaviteljica očitovala svoju posljednju volju, tko je zvao Svjedoke usmene oporuke, Ostaviteljica ili TA, a osporavaju i tvrdnje Tužitelja da je Ostaviteljica živjela još dva dana nakon što je otišla u bolnicu, za istaknuti jest da su iskazi Svjedoka usmene oporuke pogledu bitnih stavki, to jest u pogledu spornih pitanja sadržanih u točci 4 ovog obrazloženja u cijelosti jednaki, a što je pobliže opisano u točci 15. i 16. ovog obrazloženja, ponovno osobito uzevši u obzir cjelokupan život Ostaviteljice pobliže opisan u točci 14. ovog obrazloženja. Nadalje, svi prigovori Tužitelja u vezi pitanja tko je zvao hitnu pomoć, da li je svjedokinja VA iskazala sadržaj oporuke pred javnim bilježnikom, da li je u stanu bila čistačica prije dolaska hitne pomoći, tko je ušao u stan s hitnom pomoći, da li je svjedok DA vidio svjedokinju VA da razgovara sa tužiteljem TA, te da je isti stekao da su u prijateljskim odnosima, nisu vezani za izvanredne okolnosti pod kojima je Ostaviteljica iskazala svoju volju, pa tako Tuženi se niti jednom rečenicom u navedenim podnescima ne osvrću na zdravstveno stanje Ostaviteljice, činjenicu da je preminula dva dana nakon što ju je hitna pomoć odvela u bolnicu (isto osporavaju podneskom od 29. lipnja 2026., zadnja stranica, 6 pasus od dna stranice), loš odnos koji je imala s njihovom majkom, već samo inzistiraju na činjenicama koje se sporedne prirode i naravi s obzirom na sporna pitanja sadržana u točci 4. ovog obrazloženja, stoga je sve primjedbe istih na iskaze Svjedoka usmene oporuke valjalo odbaciti kao neosnovane.

18. Sud se osobito želi referirati na činjenicu da Tuženi problematiziraju odnos tužitelja TA i VA, pritom sud navodi da je sasvim normalno i razumljivo da ako se dvoje ljude koji su u dobrim odnosima negdje susretne, da će porazgovarati, osobito nakon iskustva koje su oboje proživjeli na dan 1. ožujka 2018. godine i činjenicu da su bili bliski sa Ostaviteljicom. Stoga ovaj sud niti u jednom trenutku nije posumnjao, a opet ukazujući na cjelokupan život Ostaviteljice pobliže opisan u točci 14. ovog obrazloženja, ali i iskaz VA, da bi tužitelj TA na bilo koji način utjecao na iskaz VA, dan pred ovim sudom, a u odnosu na sporna pitanja iz točke 4. ovog obrazloženja, tim više što mu je (TA) VA odmah na sprovodu Ostaviteljice, priopćila njezinu posljednju volju, a što je tužitelju TA, također na sprovodu potvrdio i DA, stoga je jasno da TA nije imao nikakvog razloga da utječe na iskaz VA.

19. Radi svega naprijed navedenog odlučeno je kao u točci I., izreke ove presude.

20. Tijekom trajanja postupka, sud je rješenjem pod poslovnim brojem P-1006/20 od 12. listopada 2022. godine, odredio prekid postupka jer je tuženik ad1., ČA preminuo, te je isti nastavio rješenjem pod poslovnim brojem P-1006/20 od 2. studenoga 2022. godine, sa ovdje Tuženima.

21.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a, te na odredbama Tarifnog broja 7., 8., 9. i 52, Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ br. 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa)

21.2. Sud je obistinio (s obzirom na prvotni v.p.s. od 50.000 kuna – 6636,14€ po fiksnom tečaju konverzije od 1. siječnja 2023.) Tužitelju trošak:

- sastav tužbe od 19.3.2020., od 110 bodova (Tbr. 7/1 Tarife),

- sastav podneska od 3. veljače 2025. i 17. lipnja 2026., po 110 bodova (Tbr. 8/1 Tarife obrazloženi podnesak), odnosno 220 bodova

- zastupanje na ročištima od 6. veljače 2025. i 30. lipnja 2026. po 60 bodova za svako ročište (Tbr. 9/2, nije se raspravljalo o glavnoj stvari), odnosno 120 bodova

- zastupanja na ročištima održanim dana 23. ožujka 2025., 18. listopada 2023., 20. veljače 2024., 28. svibnja 2024., 20. studenoga 2024., 20. svibnja 2025. i 24. srpnja 2026. godine, po 110 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno 660 bodova

čiji zbroj daje zbroj od 1100 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos od 2.200,00 EUR, a na ovaj iznos valjalo je dodati i 25% PDV-a u iznosu od 550,00 EUR, što zbrojeno daje iznos od 2.750,00€.

21.3. Tužiteljima trošak pristojbe tužbe nije priznat jer istu prilikom podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, točnije 19. ožujka 2020. godine, nisu ni platili, dok im je valjalo priznati trošak pristojbe presude u iznosu od 186,36€.

21.4. Iznosi iz točke 21.2. i 21.3. ovog obrazloženja, daju zbroj od 2.936,36€, Tuženi su obvezni isplatiti Tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od

14. rujna 2026. godine do isplate.

U Splitu, 14. rujna 2026.

SUDAC

KREŠIMIR MEIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis