Posl.br.Ovr. 452/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Davoru Buliću, u pravnoj stvari ovrhovoditelja VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 138 Mokošica kojeg zastupa punomoćnik Zvonko Kristović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv ovršenice PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Nita Sviolokos, odvjetnica u Dubrovniku, radi pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, dana 14. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenice da se do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovnik broj: Pob-135/2026 odgodi pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja, koji se provodi temeljem presude i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. Ps 13/2023-35 (pogrešno nazvan samo presuda) kao neosnovan kao i prijedlog ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim izjavljen u istom podnesku.

Obrazloženje

1. Ovršenica je dana 4. rujna 2026. podnijela ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava navodeći u istom da je ovrhovoditelj podnio protiv ovršenika prijedlog za izravnu naplatu pred Financijskom agencijom temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku Ps-13/2023-305 od 4. studenoga 2025., koji je FINA zaprimila 26. kolovoza 2026. Navodi da je prvostupanjskom presudom naloženo ovršenici da, između ostalog ovrhovoditelju isplati naknadu za korištenje nekretnine u iznosu od 1.129,00 EUR mjesečno za razdoblje od studenoga 2023., do kolovoza 2025., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 839,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Dalje navodi da prema specifikaciji dostavljenoj FINA-i, ovrhovoditelj na ime glavnice zahtjeva naplatu iznosa od 24.838,00 EUR, uvećanog za pripadajuće zakonske zatezne kamate, te troška postupka u iznosu od 839,05 EUR sa zakonskim kamatama. Ističe da je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž 86/2026 od 3. lipnja 2026 potvrđena prvostupanjska presuda te da je protiv te drugostupanjske presude ovršenica podnijela prijedlog za dopuštenje revizije. Ovršenica dalje navodi da je umirovljenica čija mjesečna mirovina iznosi 550,35 EUR, a navedena mirovina predstavlja jedini redovni mjesečni prihod iz kojeg se podmiruju troškovi hrane, režija, lijekova i ostale osnovne životne potrebe. Dalje ističe da ovrhovoditeljeva tražbina čija se prisilna naplata zahtijeva višestruko premašuje njezina ukupna godišnja primanja o jer samo glavnica i dosuđeni trošak postupka odgovara iznosu većem od četverogodišnjeg zbroja cjelokupnog primanja ovršenika. Ujedno ističe da je potrebno uzeti u obzir i specifičnu životnu i stambenu situaciju jer je ovrhovoditelj njezin sin,a ona nekretnini koja je bila predmet parničnog postupka stanuje gotovo pedeset godina, a istom presudom na temelju koje se sada provodi izravna naplata naloženo joj je iseliti iz navedene nekretnine i predati je ovrhovoditelju pa se istovremeno nalazi u situaciji u kojoj osim obveze napuštanja doma, istodobno suočava i s obvezom napuštanja doma u kojem živi gotovo čitav svoj život te s nužnošću osiguranja drugog smještaja. Ističe da bi provedbom prijenosa zaplijenjenih sredstava o upravo u trenutku kada mora osigurati zamjenski smještaj dodatno umanjio jedini redovni prihod kojim raspolože čime bi čime bi neposredno bila ugrožena mogućnost podmirivanja najosnovnijih životnih potreba, uključujući stanovanje, prehranu, režijske troškove i zdravstvene potrebe. Ovršenica navodi da se radi o neposrednoj i stvarnoj ugrozi osnovne egzistencije, imajući u vidu izrazito nizak iznos mirovine, visinu tražbine koja se naplaćuje te istodobnu obvezu iseljenja i osiguranja novog smještaja. Poziva se na članak 292. Obiteljskog zakona kojim je propisano da je punoljetno dijete dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad i koji nema dovoljno sredstava za život niti ih može ostvariti iz svoje imovine. Ističe i da je apsurdnost ove situacije proizlazi i iz činjenice da ovrhovoditelj, kao zakonski obveznik uzdržavanja ovim postupkom izravno i svjesno gura nju kao ovršenicu, osobu koju je dužan u stanje potpune oskudice i nemogućnosti zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, čime izravno postupa suprotno načelu obiteljske solidarnosti. Upravo iz tog razloga je ovršenica bila prisiljena protiv ovrhovoditelja podnijeti tužbu radi uzdržavanja koji se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod posl. br. Pob-135/2026 pa zbog tog razloga odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava je nužna kako bi se u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva u postupku za uzdržavanje stvorili preduvjeti za prijeboj uzajamnih tražbina po pravomoćnosti presude. Ističe da ukoliko se dopusti prijenos sredstava u ovom trenutku, nastat će nenadoknadiva šteta jer bi ostala bez sredstava za život, a nakon ishođenja presude za uzdržavanja bila bi prisiljena pokretati nove ovrhe protiv ovrhovoditelja kako bi taj isti novac povratio. Smatra da odgodom ovrhe ovrhovoditelj ne bi izgubio tražbinu niti bi mu bilo onemogućeno njezino naknadno ostvarenje zbog čega je nužno odgoditi prijenos sredstava do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred naslovljenim sudom pod brojem Pob-135/2026. Ujedno ističe da teško imovinsko stanje ovršenice utvrđeno i Rješenjem Upravnog odjela za poslove Župana i Županijske skupštine DNŽ, Odsjeka za zajedničke poslove, KLASA: UP/I-701-03/23- 02/27, URBROJ: 2117-07/9-23-3 od dana 15. prosinca 2023. godine kojim je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u visini od 60%, te Rješenjem Upravnog odjela za poslove Župana i Županijske skupštine DNŽ, Odsjeka za zajedničke poslove, KLASA: UP/I-701-03/26-02/28, URBROJ: 2117-07/41-26-6 od dana 20. kolovoza 2026. godine u kojem joj je odobrena sekundarna pravna pomoć u visini od 100% te je ujedno oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u visini od 100%. Ističe i da je člankom 6. Ovršnog zakona propisano je da će se pri provedbi ovrhe paziti na dostojanstvo ovršenika te da ovrha bude što manje nepovoljna za ovršenika, a u slučaju da se ne odgodi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava bilo bi joj narušeno dostojanstvo kao ovršenici. Predlaže odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava te da se naloži FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja sve do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi uzdržavanja koji se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku, pod posl. br. Pob- 135/2026.

2. Čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - u daljnjem tekstu OZ) propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili na drugi način sazna za takvu naplatu protiv njega može od suda predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenom.

2.1. Isti članak u stavku 2. propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava povodom zahtjeva za izravnu naplatu tražbine na temelju ovršne odluke suda, na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe iz članka 65., a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odredbe istog o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz članka 50. i 53. istog.

3. Sud je sukladno navedenim odredbama prijedlog ovršenice od dana 04. rujna 2026. dostavio ovrhovoditelju da se o istom očituje.

4. Ovrhovoditelj se u svom očitovanju zaprimljenom 9.rujna 2026. usprotivio prijedlogu ovršenice. U svom odgovoru navodi kako postoji pravomoćna i ovršna sudska odluka prema kojoj mu je ovršenica dužna isplatiti naknadu za korištenje nekretnine u iznosu od 1.129,00 eur mjesečno za razdoblje od studenog 2023. do kolovoza 2025. , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Navodi da je ovršenica tom presudom dužna naknaditi i troškove parničnog postupka u iznosu od 839,05 eur. Ujedno ne osporava da je ovršenica pred ovim sudom pokrenula postupak radi uzdržavanja kao i prijedlog za dopuštenje revizije. Smatra da ovršenica na sve načine pokušava izbjeći plaćanje onoga što joj je naloženo pravomoćnom presudom te se pri tom poziva na to da je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, a samo podnošenje prijedloga za reviziju nije dovoljan razlog za odgodu ovrhe jer ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi joj nastala nenadoknadiva šteta pa u konkretnom slučaju nisu ni ispunjeni uvjeti za odgodu. Ukazuje na to da ovrha može biti provedena i tijekom trajanja revizijskog postupka, a o čemu postoji i brojna sudska praksa. Smatra da kako postupci pred Vrhovnim sudom mogu trajati jako dugo, a da bi u slučaju usvajanja ovakvih prijedloga ovršenika u potpunosti bi se onemogućilo ovrhovoditelje da ostvare svoje tražbine, a u pitanje bi se doveo i sam smisao pravomoćnosti / ovršnosti sudskih odluka. Ističe da se ovršenica ponaša kao da ju je odlučio preko noći izbaciti iz kuće, a bila je mogućnost za dogovor i prije i tijekom postupka. Navodi da do dogovora nije došlo jer ovršenica nije htjela pristati na mogućnost da njen smještaj bude van grada pa mu je takvim ponašanjem prouzročila jako velike troškove i probleme. Ističe da je iz zapisnika o pripremnom ročištu od 29.kolovoza 2024. jasno vidljivo da je bio voljan garantirati stanovanje ovršenici na bilo koji način, a to proizlazi i iz zapisnika o održanoj glavnoj raspravi od 7.listopada 2024. Ovršenici je za vrijeme trajanja postupka bilo poznato što on kao tužitelj potražuje i o kojim će se iznosima raditi na kraju postupka, a ona navodi da je u obzir potrebno uzeti njenu specifičnu stambenu i životnu situaciju, međutim smatra da nitko ne vodi brigu o njegovoj stambenoj i životnoj situaciji kao ovrhovoditelja. Navodi da ima mjesečna primanja od oko 1.200,00 eur, a plaća najam stana u iznosu od 675,00 eur dok ovršenica stanuje u njegovoj nekretnini. Ujedno uplaćuje alimentaciju za kćer V u iznosu od 133,03 eur kao i džeparac u iznosu od 100,00 eur. Njegovo drugo dijete (FN) je na fakultetu i financira najam sobe u Zagrebu kao i džeparac od oko 600,00 eur, a otplaćuje još i: kredit kod PBZ banke d.d. i mjesečni anuitet iznosi 227,34 eur i kredit za automobil za koji mjesečni anuitet iznosi 195,52 eur. Smatra da iz navedenog proizlazi da ima jako puno obveza koje njegova plaća ne može pokriti dok ovršenica besplatno stanuje u njegovoj nekretnini i stalno pokreće sudske nove sudske postupke koji stvaraju još veće troškove. U odnosu na navod ovršenice kako je apsurdno da je on kao ovrhovoditelj izravno i svjesno gura u stanje potpune oskudice i nemogućnosti zadovoljavanja osnovnih životnih potreba čime izravno postupa protivno načelu obiteljske solidarnosti o smatra da je jedino apsurdno ponašanje ovršenice koja i dalje ne priznaje pravomoćnu sudsku odluku. Ovršenica se tijekom parničnog postupka mogla s njim dogovoriti ali nije htjela jer je inzistirala na nekretnini na području grada, a svakome je jasno da nitko ne može utjecati na ponudu nekretnina u datom trenutku. Smatra da ovršenica nije dokazala da bi joj nastala nenadoknadiva šteta kao i da sud u obzir treba uzeti i ovrhovoditeljevu situaciju. Iz prijedloga ovršenice se može zaključiti da ona smatra da bi ovrhovoditelj trebao ignorirati pravomoćnu odluku koja je donesena i nastaviti živjeti kao i dosad što nije moguće jer je i on kao ovrhovoditelj doveden u jako tešku financijsku situaciju, a pravomoćne sudske odluke se moraju poštovati.

Zaključno predlaže odbiti prijedloge ovršenice

5. Člankom 65. stavkom 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1. toč. 1.-10. navedenog članka zakona. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe, odnosno da je ovršenik dokazao vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe kao i postojanje nekih od razloga iz stavka 1. toč. 1.-10.

6. Ovrhovoditelj ne dovodi u pitanje da je ovršenica podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-86/2026 od 3. lipnja 2026., kojom presudom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ps-13/2023.35 od 4. studenoga 2025., temeljem koje je zatražena izravna naplata, a čime je ovršenica protiv odluke na temelju koje je određena izravna naplata izjavio pravni lijek odnosno podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske protiv ovršne isprave na temelju koje je zatražena izravna naplata pa je ovršenica ispunila jednu od pretpostavku iz članka 65. stavka 1. OZ-a.

7. Međutim, za određivanje odgode ovrhe potrebno je i da ovršenica učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a ovaj sud je utvrdio da ovršenica u prijedlogu za odgodu nije niti učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje. Treba ukazati kako svaka provedba ovrhe podrazumijeva određeno umanjenje imovine ovršenika, odnosno svojevrsnu štetu, međutim takva "redovita šteta" koja predstavlja posljedicu prisilnog izvršenja ne može se podvesti pod pravni standard nenadoknadive ili teško nadoknadive štete,osobito imajući u vidu da na strani ovrhovoditelja postoji opravdan i zakonit interes za namirenjem njegove tražbine na temelju ovršne isprave.

8. Kad se ispituje vjerojatnost da bi ovršenica provođenjem ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ispitivanje treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenice da u postupku protuovrhe ostvari pravo na povrat iznosa koji je od nje ovrhovoditelj naplatio, a ne na njezine imovinske prilike. Ovrhovoditelj je u svom očitovanju naveo svoje financijske prilike iz kojih proizlazi nužnost naplate njegove tražbine. Međutim iz navedenog ne proizlazi da na strani ovrhovoditelja postoji loše financijsko stanje ili neki drugi opravdani razlozi koji bi onemogućili povrat naplaćenog iznosa. Ovršenica u svom zahtjevu nije navela zbog čega ne bi mogla protiv ovrhovoditelja ostvariti pravo na povrat namirenog iznosa ukoliko bi bila usvojena njezina revizija, a takva okolnost ne proizlazi niti iz preostalih podataka u spisu, tim više što ovrhovoditelj u svom vlasništvu ima nekretninu. Štoviše, ovršenica u tom smjeru uopće ne iznosi navode, već traži odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi uzdržavanja koji je ona, kao tužiteljica, pokrenula protiv ovrhovoditelja te navodi kako bi u slučaju uspjeha svoju tražbinu prebila s ovrhovoditeljevom. Dakle, ovršenica ne navodi da je ovrhovoditelj lošeg imovinskog stanja te da zbog toga ne bi mogla ostvariti povrat naplaćenih sredstava, nego navodi da želi svoju buduću tražbinu prebiti s ovrhovoditeljevom, zbog čega predlaže odgodu ovrhe do okončanja postupka koji je ona pokrenula. Pri tome ovršenica ispušta iz vida činjenicu da se, prema članku 200. točki 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 i 69/2026; ZOO), njezina tražbina ne bi mogla prebiti s tražbinom ovrhovoditelja.

9. Činjenica da je ovršenica lošijeg imovinskog stanja sama po sebi ne može biti odlučna, jer bi se u protivnom ovrhovoditelj doveo u stanje da svoju tražbinu iz ovršne isprave (pravomoćne presude) ne bi mogao ostvariti. Stav je ovog suda da nesporne tegobe koje će ovršenici nastati uslijed provedbe ovrhe ne mogu ići na štetu ovrhovoditelja u ostvarivanju njegova prava u ovršnom postupku. Takve tegobe mogu predstavljati nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u smislu članka 61. stavka 1. OZ-a isključivo ako bi ovršenica u prijedlogu za odgodu učinio vjerojatnim da nakon provedbe ovrhe u postupku protuovrhe ne bi mogao namiriti svoju tražbinu od ovrhovoditelja, što u konkretnom slučaju nije niti isticano pa nije niti utvrđeno.

10. Kako nije ispunjen jedan od kumulativnih uvjeta za odgodu propisan člankom 65. OZ-a, sud je odbio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe i odlučio kao u izreci

11. Kako je ovršenik istaknuti zahtjev nazvao i zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom, a u tom dijelu posebno ne obrazlaže niti se poziva na konkretan žalbeni razlog ovaj sud ne nalazi da je ispunjen ni jedan od žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. OZ-a ili da su počinjene druge povrede na koje sukladno članku 50. stavku 4. OZ-a pazi po službenoj dužnosti pa je takav prijedlog trebalo odbiti zbog čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Dubrovniku, 14. rujna 2026.

Sudac:

Davor Bulić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda pismeno u dovoljnom broju primjeraka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- ovrhovoditelj po punomoćniku

- ovršenica po punomoćnici