Poslovni broj: UsI-2577/2026-4

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdije, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Borisu Majiću, odvjetniku u Splitu, Gorička 14, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, II. Policijske postaje Split, nakon javne rasprave održane i zaključene, objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, 39/26; dalje ZUS), 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, II Policijske postaje Split Klasa: UP/I-216-01/26-03/821 Urbroj: 511-12-24-26-1 od 17. kolovoza 2026.

II. Odbija se zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

III. Odbija se prijedlog za izdavanje privremene mjere kojom se traži puštanje tužitelja iz Tranzitnog prihvatnog centra za strance Trilj.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Klasa: UP/I-216-01/26-03/821 Urbroj: 511-12-24-26-1 od 17. kolovoza 2026. tužitelj se zadržava u specijaliziranom objektu za zadržavanje – Tranzitnom prihvatnom centru za strance Trilj, Ulica Kristine Šušnjare 4 (točka I.), zbog zaštite javnog poretka (točka 2.), dok za to postoje razlozi, a u slučaju iz članka 54.a stavak 1. točka 3. Zakona o međunarodnoj i povremenoj zaštiti do okončanja postupka (točka 3.).

2. Uz izdavanje privremene mjere (kojom se tuženiku nalaže bez odgode pustiti tužitelja iz Tranzitnog prihvatnog centra za strance Trilj, uz primjenu jedne ili kombinacije blažih mjera) tužbom se traži poništenje osporenog rješenja. Uvodno se ističe da je u uputi o pravnom lijeku dana pogrešna uputa. Tužitelj je državljanin Republike Turske, poznatog identiteta, s važećom turskom putovnicom i statusom tražitelja međunarodne zaštite te vlasnik obrta s urednom dozvolom za rad. Rješenjem od 19. lipnja 2026. tužitelju je određena blaža mjera (polog putne isprave, zabrana napuštanja adrese smještaja i obveza javljanja dva puta tjedno), kojih mjera se tužitelj pridržavao. U presudi poslovnog broja UsI-1400/2026-5 od 15. lipnja 2026. ovog Suda naglašena je potreba stvarne i sadržajne procjene blažih mjera. Smatra da svako kršenje propisa ne može imati za posljedicu zadržavanje radi zaštite javnog poretka. Pojam javnog poretka u pravu Europske unije mora se tumačiti usko jer predstavlja teško zadiranje u slobodu. Poziva se na presudu Suda Europske unije (C-601/15) u kojoj se naglašava da javni poredak, osim poremećaja društvenog reda svojstvenog svakom kršenju zakona, pretpostavlja stvarnu, aktualnu i dovoljno ozbiljnu prijetnju jednom od temeljnih interesa društva. Osporeno rješenje ne utvrđuje koji je temeljni interes društva ugrožen izvan općeg interesa sigurnosti cestovnog prometa niti obrazlaže postojanje aktualne prijetnje nakon već izrečene zabrane upravljanja. U istom se uglavnom navode raniji postupci i prekršajna odgovornost koja sama po sebi nije kvalificirana prijetnja javnom poretku. Nadležni prekršajni sud već je individualizirao sankciju (visoka novčana kazna i zabrana upravljanja). Zadržavanje tražitelja međunarodne zaštite ne smije se pretvoriti u dodatnu kaznu niti zamjenu za izvršavanje zaštitne mjere. Za zakonito zadržavanje potrebno je dokazati da osobno ponašanje tužitelja predstavlja dovoljno ozbiljnu prijetnju temeljenom interesu društva i da se prijetnja ne može otkloniti manje prisilnim sredstvima. Rješenje ne objašnjava zašto zabrana upravljanja, oduzimanje ključeva ili vozila, kontrola poštivanja zabrane, češće javljanje ili jamstvo ne bi otklonili prometni rizik na kojem se temelji odluka o zadržavanju. Događaji iz 2016., 2019., 2020. i 2021. nisu vremenski bliski niti ukazuju na sadašnju opasnost. Navodi o događajima u kojima je tužitelj imao svojstvo oštećenika ne mogu se koristiti kao posredan dokaz njegove opasnosti. Tužitelju je sporan i način na koji je određeno trajanje zadržavanja. Formulacija "dok za to postoje razlozi" i "do okončanja postupka" zahtijeva provjeru veze između trajanja zadržavanja i legitimne svrhe. Zaštita javnog poretka nije postupak čiji se završetak može poistovjetiti sa završetkom postupka međunarodne zaštite. Bez periodične i stvarne provjere mjera može postati neodređena i arbitrarna, i ujedno predstavlja povredu članka 5. Konvencije o zaštitih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Poziva se na presudu u predmetu Z protiv UK, predmetu G protiv UK, u kojem je zadržavanje obrazloženo pretežno prošlim kažnjavanjem i općom prevencijom, bez dovoljno uvjerljivog dokaza da je lišenje slobode jedino sredstvo. Osporeni akt donesen je u primjeni članka 54.a. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, dok uputa o pravnom lijeku upućuje na primjenu članka 216. stavak 3. Zakona o strancima. To su dva različita pravna režima (smještaj stranaca i zadržavanje tražitelja međunarodne zaštite), što otvara pravnu nesigurnost u postupku u kojem pravila moraju biti jasna. Osporeno rješenje ne navodi konkretne dokaze o aktualnom riziku izvan službenih evidencija, ne provodi usporednu procjenu svake realne kombinacije blažih mjera i ne objašnjava zašto mjere predviđene za promet nisu dostatne. Tuženik nije proveo posebnu procjenu vrijednosti da će tužitelj, nakon zabrane upravljanja uz pojačani nadzor, ponovno upravljati vozilom. Tuženik je bio dužan ispitati može li se svrha postići kombinacijom mjera prilagođenih konkretnom riziku i može li se tako djelotvorno svesti utvrđeni rizik na prihvatljivu razinu. Smatra da preventivna mjera ne smije dobiti kazneni karakter. Činjenica da je tužitelj namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio tijekom postupka prisilnog udaljenja može biti predmet ispitivanja u za to predviđenom postupku, ali sama za sebe ne dokazuje zlouporabu niti opasnost za javni poredak. Ukoliko je tuženik smatrao da je zadržavanje potrebno zbog otežavanja prisilnog udaljenja, to se trebalo obrazložiti. Prema presud i Suda EU u spojenim predmetima C-704/20, C-39/21 Staatssecretaris van Justitie en Veiligheid i X, EU:C:2022:858 sud po službenoj dužnosti ispituje sve pretpostavke zakonitosti, pa i one koje zadržana osoba nije posebno istaknula. Problematizira način na koji je tužitelj sudjelovao u postupku i jezik na kojem je postupak vođen. Nakon ukidnih presuda ovog suda, tuženik i dalje iz prekršajne evidencije izvodi opasnost za javni poredak i bez dokazivanja da kombinacija blažih mjera ne djeluje. Predlaže se osporeno rješenje poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

3. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 11. rujna 2026.) na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

4. Opunomoćenik tužitelja ostaje pri tužbenim navodima i prijedlogu za izdavanje privremene mjere.

5. Opunomoćenik tuženika uzvraća da je rješenje doneseno u pravilno provedenom postupku na temelju točno utvrđenog stanja.

6. Među strankama ne postoji spor oko utvrđenog činjeničnog stanja, već oko ocjene predstavlja li isto dovoljan razlog za primjenu odredaba članka 54.a. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", br. 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, 59/26, u daljnjem tekstu: ZMPI) prema kojima:

- tražitelja i stranca u transferu može se zadržati u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka (stavak 1. točka 3.);

- mjera zadržavanja iz stavka 1. ovoga članka izriče se dok za to postoje razlozi, a u slučaju iz stavka 1. točke 3. ovoga članka do okončanja postupka (stavak 5.).

7. Prema obrazloženju osporenog rješenja:

- tužitelj je 18. lipnja 2024. u Splitu, zaustavljen u upravljanju osobnim vozilom marke "Toyota" registarske oznake [registarska oznaka] kada mu je utvrđena koncentracija alkohola u organizmu od 1,85 g/kg, koja nakon umanjenja za najveću dopuštenu pogrešku iznosi 1,75 g/kg;

- presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovnog broja Pp-9018/2024, kao povratniku, izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 3.560,00 eura, uz trajno oduzimanje osobnog vozila marke "Toyota" registarske oznake [registarska oznaka];

- tužitelju je odobreni privremeni boravak istekao 14. ožujka 2025., od kada na području Republike Hrvatske nezakonito boravi;

- 7. svibnja 2026. tužitelju je doneseno rješenje o povratku Klasa: UP/I-216-04/26- 02/1804 Urbroj: 511-12-24-26-1 uz određen roku od 30 dana za napuštanje Europskog gospodarskog pojasa;

- 7. lipnja 2026. tužitelj je na raskrižju Zagrebačke ulice i Ulice kralja Zvonimira zatečen u upravljanju električnim biciklom, kada je s utvrđenom koncentracijom alkohola u organizmu od 2,08 g/kg prošao kroz crveno svjetlo;

- za što mu je izdan prekršajni nalog serijskog broja [serijski broj];

- 8. lipnja 2026. tužitelju je doneseno rješenje o protjerivanju Klasa: UP/I-216- 04/26-01/78 Urbroj: 511-12-24-26-1 kojim je određena zabrana ulaska i boravaka u Europskom gospodarskom pojasu u trajanju od tri godine te mu je određen smještaj u Tranzitnom prihvatnom centru za strance u Trilju radi osiguranja prisilnog udaljenja;

- to je rješenje poništeno presudom ovog suda UsI-1400/2026-5 od 15. lipnja 2026. uz obrazloženje da je potrebno provesti stvarnu i sadržajnu individualnu procjenu mogućnosti primjene blažih mjera;

- nakon napuštanja Tranzitnog prihvatnog centra za strance Trilj (u kojem je boravio ukupno 12 dana) doneseno je rješenje Klasa: UP/I-217-02/26-13/27 Urbroj; 511-12-24-26-1 kojim su radi osiguranja prisilnog udaljenja određene blaže mjere (polog putne isprave, zabrana napuštanja adrese smještaja, obveza javljanja dva puta tjedno u prostorije policijske postaje);

- nakon što je 22. lipnja 2026. pristupio u službene prostorije II Policijske postaje, radi provedbe organiziranog udaljenja u Republiku Tursku, tužitelj je izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj;

- tom mu je prilikom izdana potvrda o registraciji Klasa: UP/I-216-03/26-02/1348 Urbroj: 511-12-24-26-1 kojom prilikom mu je određeno da se najkasnije do 23. lipnja 2026. javi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, Sarajevska cesta 4, Zagreb;

- tužitelj se nije javio u Prihvatilište, već 1. srpnja 2026. u hotel "Porin", gdje je boravio do 3. srpnja 2026.;

- budući je izjavio da u Splitu ima osiguran smještaj, kao i da je vlasnik trgovačkog društva, omogućeno mu je da boravi izvan prihvatilišta odnosno u kućnom režimu;

- nakon toga 15. srpnja 2026. tužitelj je ponovno zatečen u upravljanju motornim vozilom s utvrđenom koncentracijom alkohola od 1,35 g/kg, prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom bilo koje kategorije;

- presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp -9511/2026-4 određeno mu je zadržavanje od šest dana, izrečena novčana kazna od 3.260,00 eura te zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od šest mjeseci;

- 20. srpnja 2026. doneseno je rješenje Klasa: UP/I-216-01/26-03/704 Urbroj: 511- 12-24-26-1 kojim je tužitelju ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na tri mjeseca;

- presudom ovog suda poslovnog broja UsI-2003/2026-2 od 4. kolovoza 2026. poništeno je rješenje o smještaju, jer je isto doneseno u primjeni odredbe članka 54. stavak 2. točka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, iako je na snagu stupio novi članak kojim je propisan institut zadržavanja.

8. Prema mišljenju suda, prethodna utvrđenja pouzdana su osnova za donošenje rješenja kojim se tužitelj, kao tražitelj međunarodne zaštite, zadržava u specijaliziranom objektu za zadržavanje u Tranzitnom prihvatnom centru za strance. U konkretnom slučaju, radi se o tužitelju koji pokazuje iznimnu upornost u ponašanju koje ima obilježja prekršajnih djela, kako u razdoblju uredno reguliranog boravka u Republici Hrvatskoj, tako i nakon isteka odobrenog privremenog boravka. U pravu je tužitelj da sama činjenica prekršajne kažnjavanosti nije okolnost koja upućuje na povredu javnog poretka, niti se administrativno zadržavanje treba koristiti kao dodatna kazna ili zamjena za izvršavanje zaštitne mjere. O tome se ovdje ne radi, jer je tužitelj, kao počinitelj koji je pravomoćno kažnjen za najteže prometne prekršaje i osoba koja nema uredno reguliran boravak u Republici Hrvatskoj. Upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola bez stjecanja prava na upravljanje i prolazak kroz crveno svjetlo ne predstavlja beznačajno kršenje propisa o sigurnosti na cestama, već iznimno opasno protupravno ponašanje, od kojih se pravni poredak ima pravo i obvezu zaštiti. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da su prema tužitelju tijekom prekršajnih postupaka korištene sve zakonom dopuštene mjere, uključujući i trajno oduzimanje vozila.

9. Promašeni su tužbeni navodi kojima se predlaže razmatranje blažih mjera (oduzimanje ključeva, nedostupnost vozila, redovita provjera izvršavanja sudske zabrane upravljanja). Tužitelj, koji pokazuje ravnodušnost prema pravomoćnim odlukama suda, očekuje tretman koji nema nijedan sudionik u cestovnom prometu. To što je tužitelju za njegovo ponašanje pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost, ne znači da se isto ne može razmatrati kao razlog za određivanja zadržavanja u specijaliziranom objektu. Ukupno tužiteljevo ponašanje i odnos prema odlukama javne vlasti predstavlja ozbiljnu povredu pravnog sustava a time i temelja društva koji se njime štiti. Nijedan pravni poredak nije dužan trpjeti ponašanja stranog državljanina koji nema reguliran boravak koji kontinuirano i ozbiljno krši propise. Ovdje se o prekršajima kojima se ugrožava sigurnost prometa na cestama, i istodobno stvara dovoljna i stvarna opasnost koja ugrožava javni poredak.

10. S tim u vezi, sud ne smatra da je određeno trajanje zadržavanja protivno svrsi radi kojeg je ono određeno. Mjera zadržavanja zbog zaštite javnog poretka prema članku 54.a stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti traje do okončanja postupka, što otklanja potrebu periodične procjene potrebe zadržavanja. Sud ne ulazi u razloge zbog kojih je tužitelj zatražio međunarodnu zaštitu neposredno prije nego li je uslijedilo njegovo protjerivanje i ocjenu zloupotrebe tog prava, već nalazi da je zadržavanje određeno do okončanja postupka opravdano zbog opasnosti koje tužiteljevo ponašanje predstavlja za javni poredak.

11. Kod izloženog, sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega se u primjeni odredbe članka 116. stavak 1. ZUS -a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

12. O troškovima spora odlučeno je u primjeni odredbe članka 147. stavak 1. ZUS- a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu 11. rujna 2026.

S U T K I N J A

Miranda Gulišija Jurišić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis