Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj Gž R-101/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždin, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Hofer, predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Gordanu Škare, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordan Škare i Ivana Škare u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-950/2025-13 od 2. lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-950/2025-13 od 2. lipnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 09.04.2025. godine nije dopuštena.

Utvrđuje se da radni odnos između stranaka, zasnovan dana 11.06.2020.g. sklapanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sa svim naknadnim izmjenama i dopunama, sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta Viši specijalist u Nabavi, nije prestao.

Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto Viši specijalist u Nabavi ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do dana isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 euro, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže ovom sudu prvostupanjsku presudu preinačiti na način da prihvati tužbeni zahtjev i naloži tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog i žalbenog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 9. travnja 2025. nedopuštena, te da na temelju iste radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao uz zahtjev za vraćanje na rad na isto radno mjesto Viši specijalist u Nabavi na kojem je radila na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. lipnja 2020. ili na drugo odgovarajuće radno mjesto.

6. Prvostupanjski je sud polazeći od utvrđenja:

- da je tužiteljica kod tuženika bila u radnom odnosu na neodređeno vrijeme te je obavljala poslove radnog mjesta viši specijalist u nabavi

- da je tuženik u skladu sa dugoročnom strategijom koja uključuje sveobuhvatnu inicijativu za reorganizacijom i optimizacijom poslovanja, bolju iskorištenost resursa i potrebu za smanjenjem operativnih troškova, proveo snimku potrebnih radnih mjesta u Banci pa tako i u Nabavi grupe

- da je snimka pokazala da ne postoji potreba za radnim mjestom specijalist pa je Uprava donijela odluku kojem je u Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ukinula sve razine radnog mjesta specijalist u Nabavi

- obzirom da je samo jedan radnik obavljao poslove radnog mjesta viši specijalist u Nabavi, poslodavac pri identifikaciji tehnološkog viška nije uzimao u obzir kriterije iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR) - trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje terete radnika), kao ni dodatne kriterije iz odredbe čl. 93. Pravilnika o radu (list 209 spisa)

- da je slijedom navedenog pokrenut postupak otkaza ugovora o radu i radnog odnosa zbog organizacijskih razloga

- da je o namjeravanoj odluci otkazivanja, tuženik u skladu sa čl. 150 st. 3. ZR provelo postupak savjetovanja sa radničkim vijećem

zaključio da su postojali opravdani razlozi za otkazivanje Ugovora o radu tužitelj ici u smislu čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR. Sve organizacijske promjene stupile su na snagu prije no što je tužiteljici otkazan ugovor o radu, a razlozi otkaza su gospodarske i organizacijske prirode istovremeno jer gospodarski razlozi osim što uvjetuju smanjenje broja troškova i broja izvršitelja, uvjetuju i uvođenje bolje i učinkovitije organizacije koja je procesno i troškovno efikasnija. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje Ugovora o radu tužiteljici, te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a žalitelj ica žalbenim razlaganjima nije uspjela dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

10. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud valjano ocijenio sve relevantne dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te je donio zakonitu odluku kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

11. Naime, suprotno opširnim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedokinja KTU i CT te na temelju dokumentacije priložene u spisu utvrdio kako je početkom 2025. donijeta odluka da se poslovi nabave kod tuženika optimiziraju jer su imali dva tima, u jednom tužiteljicu koja je radila lokalnu nabavu, a u drugom timu dvije kolegice koje su bile samostalni specijalisti i koji su radili nabavu za sve zemlje u kojima posluje Addiko grupa te kako je odluka tuženika bila da se zadrži drugi tim jer su tamo radile samostalne specijalistice dok je tužiteljica radila nabavu samo za RH. Utvrđeno je da je tužiteljica bila radnica druge razine, a radnice iz drugog time bile se radnice treće razine (samostalni specijalisti). Nadalje proizlazi i kako su poslovi koje je obavljala tužiteljica preraspodijeljeni na taj drugi tim, ali i na sve ostale radnike, koji su sami u odjelu mogli prikupiti dvije ponude i sami donijeti odluku. Stoga kako je ukinuto radno mjesto tužiteljice po svim razinama, a poslovi koje je obavljala dodijeljeni su drugim radnicima uz već njihove postojeće poslove, to je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Pri tome prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima nije izašao izvan razloga iznesenih u odluci o otkazu ugovora o radu, već je navedenim razlozima dao kontekst u konkretnoj činjeničnoj situaciji.

12. Na žalbene navode tužiteljice da je obavljala iste poslove koji su Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 1. travnja 2025. sistematizirani u opis poslova radnih mjesta „Specijalist u kategoriji Nabave“ te da tuženik nije učinio vjerojatnim opravdanost gospodarskog razloga za donošenje poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu treba reći da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj:

U-III-4485/2016 od 29. siječnja 2019. ukazao na članak 24. Europske socijalne povelje ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 15/02. i 8/03.) kojim je propisano da se gospodarski razlozi za otkaz mogu temeljiti na potrebama funkcioniranja poslodavca. Prema stajalištu Europskog odbora za socijalna prava, pojam "potrebe funkcioniranja" poslodavca ne mora se odnositi na poslodavca u ekonomskim poteškoćama, već pokriva različite vrste industrijskih ili strateških mjera kojima poslodavac nastoji održati ili poboljšati konkurentnost. Kako bi otkaz radniku iz gospodarskih raz loga bio u skladu s člankom 24. Europske socijalne povelje, odlukom o otkazu ugovora o radu mora biti uspostavljena ravnoteža između prava poslodavca da svojim poduzećem i ljudskim resursima upravlja na način koji smatra prikladnim i potrebe zaštite prava radnika. Prema shvaćanju ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranja ušteda izvrši reorganizaciju rada tako da, kao u ovom slučaju, ukine radno mjesto „Specijalist u Nabavi“ , a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, te su poslovi koje je tužiteljica prethodno obavljala, sukladno novoj organizaciji, u preostalom dijelu s jedne strane raspoređeni na druge radnike odnosno na druga radna mjesta, za radom radnice (tužiteljice) koja je do tada radila na radnom mjestu čiji su poslovi raspodijeljeni na druga radna mjesta odnosno druge radnike, jest prestala potreba. Takav prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla, odnosno u konkretnom slučaju rada tužiteljice, uvjetovan je i organizacijskim i gospodarskim razlogom vođenim isključivo odlukom poslodavca.

13. Kako je tužiteljica bila jedina radnica zaposlen na radnom mjestu specijalist u nabavi, to tuženik nije bio u obvezi provoditi komparaciju u pogledu trajanja radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obveza uzdržavanja s drugim radnicima. Tuženik je na radnom mjestu ¨specijalist za kategoriju nabave¨ zaposlio drugi osobu po natječaju, umjesto radnice koja je u vrijeme otkazivanja tužiteljice radila na tom radnom mjestu i kojoj je sporazumno prestao radni odnos. Time tuženik nije povrijedio obvezu iz čl. 115. st. 5. i 6. ZR, jer istu osobu nije zaposlio na poslove koje je obavljala tužiteljica, kako to proizlazi i iz iskaza svjedokinja KTU i CT.

14. Radničko vijeće se očitovanjem od 8. travnja 2025. protivilo odluci o otkazu tužiteljici (smatrajući da poslodavac nije uložio dovoljan trud da nađe adekvatno radno mjesto za tužiteljicu u sustavu), a kako nema podataka da bi radničko vijeće tražilo dodatne sastanke i očitovanja, a da tuženik tome ne bi udovoljio, proizlazi kako je tuženik izvršio svoju obvezu savjetovanja iz čl. 150. ZR.

15. Kako su, dakle, bile ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke i postojao je opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljice, a tuženik je, protivno žalbenim navodima, u svemu postupio sukladno gore navedenim odredbama ZR, to je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljice zakonita, a prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, a koju odluku tužitelj ica određenim žalbenim navodima i ne osporava.

17. Slijedom izloženog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao pravilnu i zakonitu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

18. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 14. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer