Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-97/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te sutkinje Tanje Novak-Premec članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1689/2025-15 od 1. srpnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se uvažava te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1689/2025-15 od 1. srpnja 2026. u dijelu pod stavkom I., II i IV. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

III. Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1689/2025-15 od 1. srpnja 2026. u nepobijanom dijelu pod stavkom III. i V. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.800,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 130,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 130,00 eur tekućih od 22. rujna 2025. pa do 30. lipnja 2026.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 62,50 eur sa zatraženim kamatama.“

2. Protiv ove presude sadržajno u dosuđujućem dijelu tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, te obveže tužitelja da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka uvećano za trošak ovog žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe i po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tuženik.

6. Predmet spora je naknada štete koju tužitelj potražuje jer da je na radu kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o., Bjelovar, prilikom povlačenja od stabla , nakon što je prerezao završni rez, stao na mokru i sklisku granu te mu se u pokušaju održavanja ravnoteže zarotirala noga u koljenu pri čemu je osjetio jaku bol. U predmetnom štetnom događaju zadobio je tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, uslijed kojih je trpio tjelesne boli i strah, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 5. ožujka 2026. predlaže sudu naložiti tuženiku naknaditi mu neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 3.930,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2025. pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova.

7. Tuženik tijekom postupka ne spori pasivnu legitimaciju i štetni događaj, ali osporava odgovornost jer da tužitelju predmetna ozljeda nije priznata kao ozljeda na radu.

8. Prvostupanjski sud je uvidom u Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO), Regionalni ured Zagreb, Područna služba Bjelovar, od 17. siječnja 2023. utvrdio da tužitelju predmetna ozljeda nije priznata kao ozljeda na radu. Međutim, zaključak je prvostupanjskog suda da je HZZO u upravnom postupku u skladu sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., 98/19.), odlučivao o pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja, slijedom čega je i predmetnu ozljedu procjenjivao ozljedom na radu samo u smislu tog Zakona. Prvostupanjski sud ističe da predmet ovog spora nisu tužiteljeva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, već naknada štete koja mu je nastala ozljedom na radu. Stoga smatra da navedeni zaključci HZZO-a ne obvezuju sud prilikom primjene odredaba Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.) i Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.) kojima je propisana naknada štete zbog ozljede na radu. Kraj navedenog, prvostupanjski sud ističe da predmetno utvrđenje iz rješenja HZZO-a od 17. siječnja 2023., na koje upire tuženik kao razlog oslobođenja svoje odgovornosti, ne veže tužitelja, jer da isti niti nije sudjelovao u tom upravnom postupku.

9. Međutim, osnovano tuženik ističe da je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika . Naime, uvidom u rješenje HZZO, Regionalni ured Zagreb, Područna služba Bjelovar, od 17. siječnja 2023. proizlazi da je isto dostavljeno i tužitelju i njegovom poslodavcu, a sam punomoćnik tužitelja je na zapisniku sa glavne rasprave održane 21. svibnja 2026. naveo da je protiv rješenja HZZO podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu.

10. Naime, prema shvaćanju ovog suda, ozljeda na radu ne može se drugačije procjenjivati s aspekta prava iz zdravstvenog osiguranja od ozljede na radu s aspekta naknade štete jer je u oba slučaja riječ o jednoj, istoj ozljedi na radu, a tužitelj je imao pravo i mogućnosti dokazivati u upravnom postupku da pretrpljena ozljeda predstavlja ozljedu na radu. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku štetnog događaja, zadobivenih tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica te uzročne veze kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u nadležnosti je parničnog suda, posljedično čemu isključivo stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja odnosno presude upravnog suda nije vezana odlukom o tom pitanju donesenom u upravnom postupku. Stoga, ako su u upravnom postupku, kao stranke, sudjelovali tužitelj i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje te poslodavac kao zainteresirana osoba, tada parnični sudovi nisu ovlašteni ispitivati pravilnost i zakonitost pravomoćne (konačne) odluke nadležnog upravnog tijela ili suda kojom se tužitelju kao osiguraniku, priznaje ili ne priznaje neko pravo te su vezani njezinim sadržajem (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-74/2020-2 od 28. travnja 2021., Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022. i Rev-1146/2025-2 od 24. veljače 2026.)

11. Iz tih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja kako bi donio novu na zakonu osnovanu odluku pri čemu je potrebno utvrditi jesu li tužitelj i njegov poslodavac sudjelovali u upravnom postupku, odnosno nastavno u upravnom sporu, uzevši pri tome gore izraženo pravno shvaćanje da je parnični sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku kao prethodnom pitanju (članak 12. stavak 1. ZPP), te da stoga nema mogućnost njenog preispitivanja u sudskom postupku, pri čemu odluka donesena u upravnom postupku/sporu obvezuje samo u granicama njene pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ona obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku, a što je potrebno utvrditi u konkretnom slučaju.

12. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

13. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu pod stavkom III. i V. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku (čl. 365. st. 1. ZPP).

Varaždin, 14. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer