Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-868/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnici Z (nominativ: N) Petković, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3630/2024-9 od 29. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3630/2024-9 od 29. listopada 2025. potvrđuje:

- u točci I. izreke i

- u točci II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 490,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 26. svibnja 2007. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava pa se točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P - 3630/2024-9 od 29. listopada 2025., u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka od 1.257,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 29. listopada 2025. do isplate:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka od 1.191,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 29. listopada 2025. do isplate i - preinačuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka od 66,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 29. listopada 2025. do isplate na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbija

II. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3630/2024-9 od 29. listopada 2025.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke utvrđena ništetnom ugovorna odredba ugovora o kreditu broj 320-50-4129110 sklopljenog među strankama 23. svibnja 2007. kojom se u članku 3. tužiteljica obvezala prilikom prvog korištenja kredita jednokratno platiti tuženiku naknadu od 3,30% od iznosa kredita. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 490,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 26. svibnja 2007. te mu je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 1.257,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 29. listopada 2025. do isplate. Točkom III. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku zajedno sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate , podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana.

4.1. Žalba protiv odluke o troškovima postupka je djelomično osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. , 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući pobijanu presudu na taj način, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik je pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika. Ti razlozi nisu proturječni ni nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda može ispitati.

7.1. Činjenica da žalitelj osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da je sporna ugovorna odredba o jednokratnoj naknadi nepoštena (i ništetna) ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tuženik izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitnih povreda postupka.

7.2. Iz sadržaja žalbi proizlazi da tuženik žalbenim razlogom bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

7.3. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prema članku 8. ZPP- a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da sporna ugovorna odredbe nije nepoštena), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

8. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 326. stavka 1. ZPP-a (u žalbi nepravilno označenim kao 326.a) jer je sud prvog stupnja pobijanom presudom odlučio o tražbini koja je dospjela do zaključenja glavne rasprave imajući na umu da je taj sud utvrdio (iz potvrde koju je tužiteljici izdao sam tuženik) kako je tuženik iznos od 490,20 EUR primio bez osnove (još) 25. svibnja 2007. dok je glavna rasprava u ovom predmetu zaključena 8. listopada 2025.

9. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu 320-50- 4129110 od 23. svibnja 2007. i kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi koja je sadržana u članku 3. tog potrošačkog ugovora.

10. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava i saslušanjem tužiteljice, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 23. svibnja 2007. u [adresa] između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita sklopljen potrošački ugovor o kreditu (za kupnju novog Seat vozila) s ugovorenim iznosom kredita od 25.247,11 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (isplate) kredita, uz redovnu kamatu od 5,20% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom tuženika, s rokom otplate od 84 mjeseca

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile obvezu tužitelj ice da prilikom prvog korištenja kredita tuženiku plati jednokratnu naknadu u iznosu od 3,30% iznosa kredita

- da iz ugovora o kreditu i ostalih isprava koje su prije i tijekom zaključenja ugovora bile dostupne tužiteljici nije vidljivo od čega se sastoji ta naknada i zašto je određena baš u ugovorenoj visini pa stoga tužiteljica nije prije ili u trenutku sklapanja ugovora obaviještena o troškovima koji se tom naknadom podmiruju, odnosno o uslugama koje se njome plaćaju

- da sporna odredba o jednokratnoj naknadi za obradu kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača

- da je tužiteljica 25. svibnja 2007. platila tuženiku jednokratnu naknadu u ugovorenom iznosu od 3.693,43 kn /490,20 EUR[1] /

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. lipnja 2024.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud spornu ugovornu odredbe uz primjenu članka 86. stavka 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. i 46/2007., dalje: ZZP/2003) utvrdio ništetnom te je obvezao tuženika vratiti tužiteljici uplatu koja je učinjena na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od prvog idućeg dana nakon dana plaćanja (stjecanja na strani pravnog prednika tuženika) do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

12. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

13. Pravilno žalitelj u žalbi tvrdi da je ugovorna odredba o jednokratnoj naknadi za obradu kredita sadržana u članku 3. ugovora o kreditu u pogledu visine obveze tužiteljice jasno i razumljivo sastavljena. Ta je ugovorna odredba omogućavala tužiteljici da, postupajući s pažnjom prosječnog potrošača, precizno procijeni ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze (3,30% od iznosa kredita). Zbog toga pravilno tuženik u žalbi tvrdi da je ispunjen zahtjev formalne transparentnosti iz članka 85. ZZP/2003. Međutim, da bi zahtjev materijalne transparentnosti (imanentan članku 85. ZZP/2003) bio ispunjen, uvjet je da je tužiteljici doista bilo omogućeno da procijeni financijske posljedice koje za njega proizlaze iz toga, shvati prirodu usluga koje se pružaju kao protučinidba za troškove predviđene u navedenoj ugovornoj odredbi te provjeri da ne postoji preklapanje različitih troškova koji se predviđaju u ugovoru ili usluga za koje se ti troškovi plaćaju. S obzirom na opseg informiranosti koji je opisao tužiteljica u svom iskazu, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen.

14. Imajući na umu da ugovorna odredba o tzv. ulaznoj naknadi ne definira glavni predmet obveze tužiteljice te da je riječ o odredbi bez kojih sporni ugovor o kreditu može nastaviti obvezivati stranke, riječ je o ugovornoj odredbi koje podliježe testu poštenosti u smislu članka 84. ZZP/2003.

15. U okviru ocjene poštenosti, potrebno je, u skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP/03 ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

15.1. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, uz primjenu članka 83. ZZP/2003 potrebno je uzeti u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora. Zbog toga se razlozi koje je radi podupiranja svoje tvrdnje da je riječ o poštenoj ugovornoj odredbi tuženik iznio (tek) tijekom prvostupanjskog postupka ne mogu uzeti odlučnima, imajući na umu da je u skladu s propisom iz članka 83. ZPP-a za ocjenu transparentnosti i poštenosti odlučno vrijeme prije i (najkasnije) prilikom sklapanja ugovora.

16. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. stavak 1. ZZP/2003, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljicom mogao razumno očekivati da bi tužiteljica prihvatila takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da sama ugovorna odredba članka 3. ugovora o kreditu ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se naknada odnosi, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, a posebice imajući na umu da je za iznos naknade tužiteljici umanjen iznos kredita koji joj je stavljen na raspolaganje, ne može se zaključiti da je tuženik bio mogao razumno očekivati da bi tužitelj ica pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

17. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane (3,30%). Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

18. Odredbe članaka 1021. do 1024. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., dalje: ZOO) ne predviđaju plaćanje jednokratne naknade prilikom korištenja kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama ("Narodne novine" br. 84/2002. i 141/06.). Iako nije bilo zabranjeno, ugovaranje naknada nije bilo predviđeno dispozitivnim odredbama koje se primjenjuju automatski niti prisilnim odredbama, već se plaćanje naknada moralo ugovoriti pa je riječ o odredbama koje nisu izuzete iz područja primjene odredbi ZZP/2003 o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredaba. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi prilikom korištenja kredita i naknadi prilikom prijevremene otplate kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

19. U skladu s člankom 59. točkom 3. ZZP/2003 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

20. Nije sporno da ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, niti takav opis sadrže Promotivni uvjeti za odobravanje kredita građanima za kupnju novih vozila koji su prema tvrdnjama žalitelja bili dostupni tužiteljice, a prema shvaćanju ovog suda drugog stupnja ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu koja ovisi o visini odobrenog kredita nisu samorazumljivi.

21. Zbog toga se može zaključiti da su (nepoznati) troškovi koji su na ovoj način prebačeni na tužiteljicu nerazmjerni kako u odnosu na postojanje troškova tako i u odnosu na visinu u kojoj su eventualno stvarno nastali posebno kad se uzme u obzir učinak ostalih odredbi ugovora o kreditu prema kojima je, neovisno o naknadi ugovorenoj u članku 3. tog ugovora, tužiteljica preuzela i dodatnu obvezu snošenja svih javnobilježničkih, sudskih i drugih troškove te troškova pristojbe veznih uz potvrđivanje (solemnizaciju), provedbu., osiguranje i naplatu tog ugovora. Očito je stoga da se žalbeni navodi tuženika da je riječ o naknadi koja je naplaćena u skladu s načelom savjesnosti i poštenja ne mogu prihvatiti.

22. Imajući na umu zakonsku obvezu tuženika iz članka 59. točke 3. ZZP/03 i činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima, očito je da je tuženik na tužiteljicu člankom 3. ugovora o kreditu prenio obvezu plaćanja naknade koja ne odgovara stvarno pruženim uslugama ili troškovima. Ta ugovorna obvezna koja ima učinak to da je tuženik de facto oslobođen obveze iz članka 59. točke 3. ZZP/2003 da dokazuje da su prije isplate kredita stvarno nastali troškovi i stvarno pružene usluge u visini od 3,30% njegove visine, utječe, prema shvaćanju ovog suda, na pravni položaj tužitelj ice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Zbog toga je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi iz članka 81. stavka 1. ZZP/2003.

23. S obzirom na to da je zaključak prvostupanjskog suda o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe donesen na temelju pojedinačnog ispitivanja njezine transparentnosti i poštenosti (točka 10. obrazloženja prvostupanjske presude) , neosnovani su žalbeni navodi kojima se sugerira da je da je odluka o nepoštenosti navedene ugovorne odredbe donesena samo zbog činjenice da je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo

24. Odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/2003 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna pa je pravilno sud prvog stupnja tu odredbu u točci I. izreke prvostupanjske presude utvrdio ništetnom i na temelju članaka 1111. i 1115. ZOO-a naložio tuženiku vraćanje iznosa plaćenih na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe iz članka 3. ugovora o kreditu u iznosu koji nije sporan i s kamatom od prvog dan nakon dana kad je taj iznos primio do dana vraćanja.

25. Neosnovano žalitelj prigovara dosuđenom tijeku zateznih kamata. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetne ugovorne odredbe koju je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tužiteljici uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a pripadaju zatezne kamata na iznos koji je plaćen na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekuće od dana plaćanja (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate.

26. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare kondikcijskog zahtjeva. Pritom se pravilno pozvao na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da je zahtjev za isplatu podnesen 13. lipnja 2024., prije nego što je odluka iz točke I. izreke prvostupanjske presude postala pravomoćna, u trenutku podnošenja tog zahtjeva petogodišnji zastarni rok nije bio protekao.

27. Imajući na umu da je ništetnost predmetne ugovorne odredbe utvrđena na temelju članka 87. stavka 1. ZZP/2003, što se ne može smatrati „zabranom manjeg značaja“ u smislu članka 326. stavka 2. ZOO-a, neosnovani su prigovori žalitelja da ništetnost sporne odredbe ne može isticati jer da je riječ o zabrani manjeg značaja.

28. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija točka I. izreke prvostupanjske presude kao niti odluka o glavnoj stvari iz točke II. izreke te presude, niti postoje razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i u tim je dijelovima potvrđena prvostupanjska presuda.

29. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu pa je pravilno sud prvog stupnja primijenio članak 154. stavak 1. ZPP-a kada je naložio tuženiku naknaditi joj sve troškove postupka i odbio njegov (tuženikov) zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP -a odbijena žalba tuženika i potvrđena je odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude.

30. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi i to da je sud prvog stupnja pogriješio kada je tužiteljici dosudio naknadu troškova zastupanja na ročištu za objavu presude. Odredbe članka 335. stavka 7. i 8. ZPP-a propisuju način dostave presude onoj stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje iz čega proizlazi zaključak da se stranci koja pristupi na ročište za objavu presude uručuje pisani otpravak presude i da od tog dana za stranku teče žalbeni rok, dok je situacija ako stranka ne pristupi na ročište a uredno je obaviještena propisana stavcima 9. i 10. citirane zakonske odredbe. Po ocjeni ovog suda riječ je o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice, tim više jer je pristupanje na ročište povodom objave presude zakonodavac propisao i kao način neposredne dostave sudske odluke uz koju se vežu pravne posljedice (rok za žalbu) zbog čega tužiteljica ima pravo i na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude od 29. listopada 2025. Takvo je i pravno shvaćanje izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 832/2022-2 od 22. ožujka 2022.

31. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu je naložio naknaditi tužiteljici troškove sudske pristojbe na presudu koje su u zakonskom roku plaćene u iznosu koji je pravilno određen rješenjem suda o toj sudskoj pristojbi.

32. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. stavak 1. ZPP-a kada je naložio tuženiku naknaditi tužiteljici troškove sudske pristojbe na tužbu (66,36 EUR). To stoga što u spisu predmeta nema dokaza da je tužiteljica snosila te troškove.

33. Imajući na umu razloge navedene u točkama 30. do 32., na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično je uvažena žalba tuženika i djelomično je preinačena odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude na način da je odbijen tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova postupka od 66,36 EUR dok je u preostalom dijelu (za iznos od 1.191,36 EUR) uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i u tom je dijelu potvrđena odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude.

34. S obzirom na to da tuženik nije uspio sa žalbom protiv odluke o glavnoj stvari, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe protiv presude i sudske pristojbe na žalbu protiv presude, neovisno o djelomičnom uspjehu žalbe protiv odluke o troškovima postupka.

U Varaždinu 14. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer