Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1112/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P- 380/2024-22 od 2. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-380/2024-22 od 2. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 4.304,85 EUR sa zatraženim zateznim kamatama kao i tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova postupka (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tuženoj troškove postupka od 900,00 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni prihvati u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužena nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. , 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući pobijanu presudu na taj način, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužiteljica jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuž iteljice. Ti razlozi nisu proturječni ni nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda može ispitati.

7.1. Posebno, sud prvog stupnja je dao jasne i neproturječne razloge zbog kojih nije donesena međupresuda pa tužiteljica u žalbi neosnovano tvrdi da je donesena presuda proturječna sa sadržajem zapisnika s ročišta na kojem je zaključena glavna rasprava.

7.2. Činjenica da žaliteljica osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da joj ne pripada pravo na zahtijevanu isplatu ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tužiteljica izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu 4.304,85 EUR sa zateznim kamatama. Taj je zahtjev utemeljen na tvrdnji da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) rješenjem od 4. listopada 2021. priznao bolest tužiteljice pod dijagnozama šifre prema MKB-10 klasifikaciji: M65.3, M77.0 i M24.5 kao profesionalnu bolest te su joj prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj tih profesionalnih bolesti priznata od 21. rujna 2021. S obzirom na to da joj ranijim rješenjem HZZO-a od 21. kolovoza 2018. bolesti pod dijagnozama šifre prema MKB-10 klasifikaciji: G56.2, M65.3 i M77.0 nisu priznate kao profesionalna bolest te joj nisu priznata prava iz osiguranja s osnove profesionalne bolesti, tužiteljica tvrdi da je očito da je odluka o priznanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zbog profesionalne bolesti donesena nepravovremeno zbog čega je tužiteljici koja je bila privremeno radno nesposobna (na bolovanju) od 1. ožujka 2016. do 11. prosinca 2017. zbog dijagnoze M75.0 i od 12. prosinca 2017. do 14. prosinca 2018. zbog dijagnoze M77.0 nastala šteta koja se sastoji u razlici naknade plaće koju je za to vrijeme primala i (većoj) naknade plaće koju bi za to vrijeme primala zbog privremene nesposobnosti za rad uzrokovane priznatom profesionalnom bolešću.

9. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje su utvrđene čitanjem isprava koje su u spisu, utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica od 30. prosinca 2002. do 22. ožujka 2019. bila državni službenik zaposlen na radnom mjestu administrativnog referenta – sudskog zapisničara u Općinskog sudu u Županji

- da je tužiteljica zbog bolesti (M75.0) bila privremeno nesposobna za rad od 1. ožujka 2016. do 11. prosinca 2017.

- da je tužiteljica zbog bolesti (M77.0) bila privremeno nesposobna za rad od 12. prosinca 2017. do 14. prosinca 2018.

- da je za to vrijeme tužiteljici isplaćena naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad uzrokovane bolesti

- da je 18. lipnja 2018. Područna služba Vinkovci Regionalnog centra HZZO-a zaprimila prijavu o profesionalnoj bolesti tužiteljice od strane ovlaštenog podnositelja prijave (njezinog poslodavca – Općinskog suda u Županji) radi priznanja profesionalne bolesti po dijagnozama šifre prema MKB-10 klasifikaciji: G56.2, M65.3 i M77.0

- da rješenjem te Područne službe HZZO-a od 21. kolovoza 2018. tužiteljici navedene dijagnoze nisu priznate kao profesionalna bolest te tužiteljici zbog tih bolesti nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova profesionalne bolesti

- da je žalba tužiteljice koju je u upravnom postupku zastupao punomoćnik koji je odvjetnik odbijena rješenjem drugostupanjskog tijela – Direkcije HZZO-a od 12. studenog 2018.

- da tužiteljica protiv navedenog konačnog rješenja u upravnom postupku nije pokrenula upravni spor iako je bila upućena o tom pravnom lijeku

- da su u povodu zahtjeva tužiteljice za priznavanjem profesionalne bolesti od 23. travnja 2021. zbog bolesti po dijagnozama šifre prema MKB-10 klasifikaciji: M65.3, M 75.3, M77.0 i M77.1, tužiteljici rješenjem Područne službe HZZO-a u Vinkovcima od 4. listopada 2021. priznate bolesti pod dijagnozama šifre prema MKB-10 klasifikaciji:

M65.3, M77.0 i M24.5 kao profesionalna bolest te su joj prava iz zdravstvenog osiguranja s osnove tih profesionalnih bolesti priznate od 21. rujna 2021.

- da je zahtjev tužiteljice od 27. veljače 2017. za priznanje prava na invalidsku mirovinu odbijen rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) od 2. veljače 2018. i da je njezin zahtjev od 14. lipnja 2018. za priznanje prava na invalidsku mirovinu odbijen rješenjem HZMO-a od 5. prosinca 2018.

- da je rješenjem HZMO-a od 13. svibnja 2022. tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu dijelom zbog profesionalne bolesti (50%) i dijelom zbog bolesti (50%).

10. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregledavanja isprava i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije u pravu tužiteljica niti kada tek paušalno navodi da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne navodeći pritom koje su činjenice pogrešno utvrđene, odnosno koje od odlučnih činjenica nisu utvrđene.

11. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o nepostojanju prava na isplatu pa će biti ocijenjeni prilikom ispitivanja žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

12. U skladu s člankom 37. stavkom 1. točkom 1. tada važećeg Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/2013. i 137/2013., dalje: ZOZO), pravo na novčane naknade za slučaj priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti obuhvaća, među ostalim, naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad uzrokovane priznatom ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću.

13. Prema članku 128. ZOZO-a, postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest pokreće pravna ili fizička osoba te tijelo državne vlasti kao poslodavac podnošenjem prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti, po službenoj dužnosti ili na traženje ozlijeđenog ili oboljelog radnika, odnosno osigurane osobe kojoj se prema tom Zakonu osiguravaju prava za slučaj ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti.

14. Prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju postupak utvrđivanja i priznavanja profesionalne bolesti, kao i opseg prava, uvjete i način njihovog ostvarivanja Zavod će pobliže utvrd iti općim aktom, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravlje (članak 131. ZOZO-a).

15. Prema članku 48. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine" br. 75/2014., 154/2014., 79/2015., 139/2015., 105/2016., 40/2017., 66/2017., 109/2017. i 132/2017., dalje: Pravilnik), kao općeg akta iz članka 131. ZOZO- a, postupak priznavanja profesionalne bolesti na osnovi zaprimljene prijave o profesionalnoj bolesti provodi se u skladu s odredbama ZOZO-a, Zakona o općem upravnom postupku, drugih propisa i toga Pravilnika.

15.1. Riječ je o žurnom upravnom postupku koji se pokreće pred nadležni regionalnim uredom odnosno nadležnom područnom službom Zavoda podnošenjem prijave o profesionalnoj bolesti u skladu s člankom 128. ZOZO-a. Protiv rješenja o nepriznavanju profesionalne bolesti može se podnijeti (nesuspenzivna) žalba Direkciji Zavoda. Protiv drugostupanjskog rješenja Direkcije Zavoda nije dopuštena žalba već se protiv njega može pokrenuti upravni spor (članak 50. Pravilnika).

16. Prema članku 49. Pravilnika, u postupku utvrđivanja činjenica radi priznavanja ozljede na radu može se, osim stručno medicinskog vještačenja liječničkog povjerenstva Zavoda iz članka 127. HZZO-a, zatražiti i stručno mišljenje nadležnog doktora specijaliste medicine rada kao i Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu (stavak 1.). U postupku utvrđivanja činjenica radi priznavanja profesionalne bolesti obvezno se pribavlja mišljenje nadležnog doktora specijaliste medicine rada i Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu (stavak 2.).

17. Među strankama nije sporno da je u povodu prijave poslodavca tužiteljice od 18. lipnja 2018. o profesionalnoj bolesti tužiteljice, u postupku provedenom u skladu s člankom 49. Pravilnika, prvostupanjsko upravno tijelo – Područna služba HZMO-a u Vinkovcima, u žurnom postupku, 21. kolovoza 2018. donijelo rješenje da se tužiteljici ne priznaje bolest pod dijagnozama šifre prema MKB-u: G56.2, M 65.3 i M 77.0 kao profesionalna bolest. Žalba tužiteljice odbijena je rješenjem drugostupanjskog tijela – Direkcije Zavoda, od 12. studenog 2018. te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 18. lipnja 2018.

18. Imajući na umu, s jedne strane, da su upravnom postupku pokrenutom 18. lipnja 2018. za utvrđivanje činjenica radi priznavanja profesionalne bolesti tužiteljice pribavljani mišljenje nadležnog doktora specijaliste medicine rada, stručno mišljenje Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu i stručno medicinsko vještačenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda i, s druge strane, da je tužiteljica propustila zahtijevati sudsku zaštitu svojih prava u upravnom sporu iako je na to bila upućena, što sugerira da je s rezultatima upravnog postupka koji je konačno završen donošenjem drugostupanjskog rješenja 12. studenog 2018., bila zadovoljna, ne može se zaključiti da su joj prava iz obveznog osiguranja zbog profesionalne bolesti koja joj je u povodu njezine prijave od 23. travnja 2021. priznata od 21. rujna 2021. (a koju odluku nije pobijala žalbom), priznata nepravovremeno odnosno da je zakašnjenje u priznavanju profesionalne bolesti rezultat nepravilnog rada HZMO-a, a što je činjenična osnova spora kako ju je do zaključenja prethodnog postupka odredila tuž iteljica. Činjenica da tužiteljici prije 21. rujna 2021. nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zbog profesionalne bolesti nema sama za sebe značaj nepravilnog ili nezakonitog rada HZMO-a u postupku pokrenutog 18. lipnja 2018. u povodu prijave njezinog ranijeg poslodavca. Samo iz činjenice da su u postupku pokrenutom 18. lipnja 2018. koji je prethodio donošenju rješenja kojim joj nisu priznata prava iz zdravstvenog osiguranja zbog profesionalne bolesti (u odnosu na koji je tužiteljica propustila pokrenuti upravni spor), koja su joj u novom postupku priznata od 21. rujna 2021., ne proizlazi da je HZMO, utvrđujući odlučne činjenice na način predviđen člankom 49. Pravilnika, očito i ozbiljno zanemario ograničenja svoje diskrecije. Zbog toga odluka nadležnog upravnog tijela o tome da se tužiteljici prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zbog ozljede na radu priznaju od 21. rujna 2021. nemaju značaj nepravilnog ili nezakonitog rada tog tijela za koji odgovara tužena država.

18.1. Imajući na umu da je u povodu prijave poslodavca tužiteljice od 18. lipnja 2018. odlučeno u kolovozu te godine (21. kolovoza 2018.), a u povodu njezine žalbe 18. studenog 2018. te da je u povodu njezine prijave od 23. travnja 2021. odlučeno 4. listopada 2021., neosnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da joj je šteta nastala zbog sporosti sustava.

19. S obzirom na to da tužiteljici, s jedne strane, u skladu s člankom 37. stavkom 1. točkom 1. ZOZO-a, pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog profesionalne bolesti ne pripada dok joj profesionalna bolest ne bude priznata u upravnom postupku, i s druge strane, da nisu ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost tužene u skladu s člankom 14. tada važećeg Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" br. 150/2011., 12/2013., 93/2016. i 104/2016., dalje: ZSDU.), pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je zahtjev za isplatu razlike između naknade plaće zbog bolesti koju je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad primila u utuženom razdoblju i naknade plaće zbog profesionalne bolesti za isto razdoblje odbijen.

20. Bespredmetni su žalbeni navodi tužiteljice o pogrešnoj primjeni članka 25. ZZR-a. To stoga što u skladu s primjenjivim odredbama ZOZO-a i Pravilnika, odluku o priznanju profesionalne bolesti i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na temelju priznate profesionalne bolesti donosi HZZO, a ne poslodavac tužiteljice.

21. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka niti su u donošenju te odluke počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

22. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Varaždinu 14. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer