Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-794/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Periću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku iz Zagreba, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-85/2024 od 20. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-85/2024 od 20. veljače 2026. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku predati tužitelju u suposjed, slobodan od osoba i stvari, stan od 49,35 m[2] na drugom katu zgrade u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.168,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 20. veljače 2026. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene članka 38. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV) i članka 435. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 5319/91., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999. i 88/2001., dalje: ZOO/1991.) Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u suposjed stana 49,35 m[2] na drugom katu zgrade u [adresa].

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio na temelju isprava koje su u spisu, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužitelj suvlasnik 13/16 predmetnog stana

- da je tuženik suvlasnik 1/16 predmetnog stana

- da su C i UŠ, koji nisu stranke ovog postupka, suvlasnici predmetnog stana svaki u 1/16 dijela

- da među suvlasnicima ne postoji sporazum o posjedovanju stana u suvlasništvu i

- da je tuženik u posjedu predmetnog stana.

7. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je na temelju članaka 36. stavka 1., 38. stavka 1. i 42. stavka 1. ZV-a prihvatio tužbeni zahtjev.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitujući pobijanu presudu na taj način, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. U skladu s člankom 220. stavkom 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Pritom, u skladu s člankom 221. stavkom 1. ZPP- a, ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice. Imajući na umu da je tuženik u odgovoru na tužbu (pod točkom III.) naveo „kako predmetnu nekretninu koristi kao zakoniti posjednik i vlasnik“, očito je da je činjenicu da se nalazi u posjedu spornog stana priznao pred sudom. Zbog toga činjenicu da je tuženik u posjedu predmetnog stana nije trebalo dokazivati (članak 221. stavak 1. ZPP - a) pa tuženik u žalbi neosnovano tvrdi da mu je, zbog toga što nije izveden dokaz saslušanjem stranaka, nezakonitim postupanjem suda onemogućeno raspravljanje. Tuženik nije do zaključenja prethodnog postupka iznosio drugih tvrdnji ili dokaza u odnosu na koje bi mu navodno bilo povrijeđeno pravo na raspravljanje niti ih u žalb i iznosi. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik.

11. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije u pravu tuženik niti kada tek paušalno navodi da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne navodeći pritom koje su činjenice pogrešno utvrđene, odnosno koje od odlučnih činjenica nisu utvrđene.

12. Prema odredbi članka 38. stavka 1. ZV-a, nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a odredbom članka 30. stavka 2. ZV-a određeno je da vlasnik, između ostalih prava, ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

13. Odredbom članka 42. stavka 1. ZV-a je propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Nadalje, na temelju odredbe članka 46. stavka 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

14. Navedene odredbe, dakle, jednako kao i tuženiku daju i tužitelju pravo suposjedovanja predmetne nekretnine te tužitelj ima pravo tuženiku, kao drugom suposjedniku, postaviti tužbeni zahtjev za predaju u suposjed zajedničkog stana.

15. Suvlasnicima pripada pravo na nepodijeljeni suposjed zajedničkih dijelova zajedničke stvari te svaki suvlasnik ima pravo na suposjed tih zajedničkih dijelova u granicama svoga suvlasničkog udjela.

16. U skladu s člankom 161. stavkom 1. ZV-a, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema članku 46. stavku 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. U skladu s člankom 46. stavkom 2. ZV-a, svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

17. Iz citiranih odredbi članka 161. stavka 1. i 46. stavka 1. ZV -a slijedi da suvlasniku pripada pravo na vlasničku tužbu prema suvlasniku koji mu onemogućava ili bitno ograničava obavljanje suvlasničkih ovlasti. U postupku je utvrđeno da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine te da je ostale suvlasnike isključio iz posjeda te nekretnine. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio pravo kada je naložio tuženiku predati u suposjed tužitelju stan koje drži u isključivom posjedu pa je u tom dijelu odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

18. S obzirom na to da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine, a ne „treći“ u smislu članka 46. stavka 2. ZV-a, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio pravo kada nije u skladu s člankom 46. stavkom 2. ZV -a naložio predaju spornog stana i ostalim suvlasnicima koji nisu sudjelovali u ovom postupku prema pravilima o nedjeljivim obvezama s više vjerovnika iz članka 46. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO), u žalbi pogrešno navedenog (vremenski) neprimjenjivog članka 435. stavka 2. ZOO/1991.

19. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je utvrđenju prvostupanjskog suda o tome da posjed spornog stana pripada svim suvlasnicima i odluci da je tuženik dužan predati suposjed tog stana tužitelju, suprotna odluka tog suda da je tuženik dužan predati stan tužitelju slobodan od osoba i stvari jer to podrazumijeva predaju u posjed, ne u suposjed. Zbog toga što je izreka presuda proturječna sama sebi, a u dijelu kojim je naložena predaja stana bez osoba i stvari, i razlozima presude, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju se u žalbi zbog toga određeno poziva tuženik. Zbog toga je uz primjenu članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će otkloniti bitnu povredu postupka ustanovljenu ovim rješenjem.

20. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

U Varaždinu 14. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer