Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-315/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv ovršenice EHV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv-24824/2025-21 od 7. svibnja 2026., 14. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv-24824/2025-21 od 7. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem odbijen prijedlog za odgodu ovrhe određene na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

2. To je rješenje utemeljeno na utvrđenju prvostupanjskog suda da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi bez odgode ovrhe za nju nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a doneseno je uz primjenu članka 65. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ).

3. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovršenica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi tvrdi da je u situaciji poput one o kojoj je riječ u ovom predmetu - kada ovršenica (savjesno) priznaje svoju obvezu, ali predlaže da joj se omogući odgoda otplatom na rate, samorazumljivo da je riječ o osobi koja je u teškom financijskom stanju u kojem bi jednokratna naknada cijelog iznosa izravno ugrozila osnovnu egzistenciju i socijalno dostojanstvo. Predbacuje prvostupanjskom sudu prestrogu i „prekrutu“ primjenu propisa bez uvažavanja socijalnog aspekta položaja građana koji su ovršenici u ovršnom postupku. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti prvostupanjsko rješenje i omogućiti ovršenici otplatu duga u ratama.

4. Ovrhovoditelj se nije očitovao o žalbi.

5. Žalba nije osnovana.

6. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. i 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 21. stavkom 1. OZ-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6.1. Ispitujući pobijano rješenje na taj način ocjena je drugostupanjskog suda da u njegovom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 65. stavak 1. OZ-a u vezi s člankom 57. stavkom 4. OZ-a kada je odbio prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe jer ovršenica u tom prijedlogu, kojem se ovrhovoditelj protivio, nije iznijela okolnosti iz kojih se može zaključiti da bi provođenje ovrhe predstavljalo nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna radi sprečavanja nasilja.

7.1. U skladu s člankom 65. stavkom 1. OZ-a, ovrha na prijedlog ovršenika može se odgoditi, u potpunosti ili djelomice, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Tvrdnje o nepovoljnom financijskom stanju, na kojima je utemeljen prijedlog, nemaju značaj ispunjanja te pretpostavke. Isto tako, žalbeni navodi o tome da je riječ o samorazumljivoj vjerojatnosti ne mogu se prihvatiti.

7.2. Ovršenica u svom prijedlogu za odgodu ovrhe svoje imovinsko stanje (uopće) nije opisala, nepoznata je visina njezinih prihoda iz kojih ostvaruje egzistenciju te nije poznato koji se iznosi (u odnosu na primanja koja su izuzeta iz prisilne naplate ili je ta naplata na njima ograničena u smislu članka 172. i 173. OZ-a) uplaćuju na posebni račun ovršenice iz članaka 31. do 39. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 71/2018., 46/2022. i 155/2022.) i omogućuju li ti iznosi uplaćeni na tzv. zaštićeni račun, kojima neometano može raspolagati, egzistenciju njoj i osobama koje je po zakonu dužna uzdržavati. Tek nakon iznošenja tih činjenica mogao bi se donijeti zaključak o tome je li vjerojatno da je šteta koja ovršenici može nastati zbog jednokratne naplate glavnog potraživanja od 646,78 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 641,38 EUR teku od 14. rujna 2023. do isplate, nadoknadiva ili nije.

7.3. Institut odgode ovrhe na prijedlog ovršenika omogućuje odgodu prisilne naplate potraživanja ovrhovoditelja u situacijama kada ta naplata predstavlja opasnost od nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovršeniku. Riječ je o razmjernoj mjeri kojom se u skladu sa zakonskim uvjetima, radi postizanja pravične ravnoteže između interesa obiju stranaka, ograničavaju prava ovrhovoditelja i štite interesi ovršenika. Sud prvog stupnja ju je primijenio u skladu s njezinom svrhom i ciljem koji se njome želi postići pa mu ovršenica, koja uvjete za odgodu ovrhe za koju se traži tek niži stupanj dokazivanja (do vjerojatnosti) nije niti pokušala dokazati, neosnovano u žalbi predbacuje pretjerani formalizam. Postojanje zakonskih uvjeta za odgodu ovrhe potraživanja koja je dospjelo još 2023. nije pravno ni stvarno samorazumljivo, a savjesnost ovršenika nije pretpostavka za odgodu ovrhe. Isto tako, procjena osnovanosti ovršenikova prijedloga za odgodu ovrhe vrši se uz ispitivanje odlučnih okolnosti svakog pojedinog slučaja, a ne uopćeno u odnosu na "socijalni aspekt građana u ovršnom postupku" kako to pogrešno smatra ovršenica.

7.4. Vjerovnik potraživanja o kojem je riječ je ovrhovoditelj, a ne sud. Stoga sud nije ovlašten raspolagati tim potraživanjem na način da omogući ovršenici obročnu otplatu duga. Pritom ne postoji zakonsko uporište u tome da se vjerovniku čije je potraživanje dospjelo u cijelosti naloži trpljenje obročne otplate.

8. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena je žalba ovršenice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 14. rujna 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić