Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ivanec, Ul. ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: P-313/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sucu Draženku Jakopoviću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, dana 14. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3 Ugovora o kreditu broj 320 -50-3894440 od 26.1.2007. sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb i tužitelja RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, a koji Ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek iz Varaždina dana 29.1.2007., pod brojem OU 128/2007 -1, u dijelu koji glasi:
"3./treće/NAKNADA:
3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužitelju RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 643,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 29.11.2006. godine pa do isplate, i to do 31.12.2007. po kamatnoj stopi od 15 % godišnje, od 1.1.2008. godine pa do 30.6.2011. godine po kamatnoj stopi od 14 % godišnje, od 1.7.2011. godine pa do 31.7.2015. godine po stopi zakonske zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.08.2015. pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 138,27 EUR (slovima: sto trideset osam eura i dvadeset sedam centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude , tj. od dana 14. rujna 2026. godine pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate, navodeći da je s tuženikom sklopio dana 26.1.2007. godine Ugovor o kreditu broj 320-50-3894440 solemniziran kod Javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek iz Varaždina dana 29.1.2007. pod brojem OU 128/2007-1 temeljem kojeg Ugovora mu je tuženik stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost od 32.319,28 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, da se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom kreditu čija je namjena bila kupovina automobila za osobne potrebe, da je predmetni kredit u cijelosti otplatio, da je odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu određeno, "naknada 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.", da sukladno navedenom, tuženik mu je dana 30.1.2007. prilikom isplate naznačenog kredita obračunao i naplatio naknadu za obradu kredita, tzv. ulaznu naknadu u jednokratnom iznosu od 4.849,43 kn, odnosno 643,63 EUR, da se radi o tipskoj odredbi koju je tuženik prethodno formulirao i unio u tekst ugovora, a o kojoj on nije mogao pregovarati, da predmetnom odredbom nije određena svrha naknade, koje to točno troškove ista obuhvaća, niti pak naknada ima podlogu u eventualnim stvarnim troškovima tuženika povezanim sa sastavljanjem Ugovora o kreditu, da se stoga radi o odredbi koja je očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da je u konkretnom slučaju na ime tzv. ulazne naknade platio tuženiku čak 3,30 % od iznosa kredita, da kako se radi i o odredbi koja se temeljem čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 s izmjenama i dopunama) smatra nepoštenom i protivnom načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima, pa je shodno tome odredba čl. 3. Ugovora o kreditu temeljem odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima ništetna, s obzirom da uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tom naknadom podmiruje niti su njemu kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni i ukazani troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade , da u prilog tome govori i ustaljena sudska praksa u korist potrošača koji su tužbama tražili utvrđenje ništetnosti naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita (npr. presuda i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž-1085/2024-2 od 21.5.2025., presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-2789/2024-2 od 7.1.2025., kao i presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-893/2023-2 od 28.2.2024.), zatim odluke Vrhovnog suda RH kojima su u sličnim revizijskim postupcima odbijene banke sa svojim zahtjevima (Rev-715/2024-2 od 22.5.2024., Revd-1601/2024-2 od 30.4.2024., Rev-673/2023-2 od 13.2.2024.), a sve u skladu i s odlukama suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi , da kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, ukazuje na činjenicu kako u Ugovoru nije jasno i određeno navedena svrha ni struktura naknade, niti je tužitelj o spornoj odredbi mogao pregovarati, ističe kako je tuženik kao banka jača ugovorna strana koja je prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplatila mu iznos od 643,63 EUR, pa naznačena odredba sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, doista uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja i slijedom gore naznačenih odredaba ZZP ukazuje se nepoštenom i ništetnom , da je sporni iznos od 643,63 EUR na ime obrade zahtjeva i odobravanje kredita tuženik stekao bez valjane pravne osnove, da je kao nepošteni stjecatelj novčanih iznosa koje je primio temeljem nepoštene odredbe koju je u svoju korist uvrstio u Ugovor o kreditu, temeljem čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO dužan naznačeni iznos vratiti tužitelju zajedno sa zateznom kamatom, a sukladno odredbama čl. 1115. ZOO, te predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetna odredba čl. 3 Ugovora o kreditu broj 320 -50- 3894440 od 26.1.2007. sklopljenog između tuženika i tužitelja, naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 643,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te naložiti tuženiku da mu nadoknadi nastali parnični trošak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama .
2. Sud je u smislu odredbe članka 284. stavak 1. i članka 285. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka USRH, 84/08, 96/08. - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11. -
- pročišćeni tekst, 25/13, 89/1 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje - ZPP) dostavio tužbu na odgovor tuženiku, a u dopisu je tuženiku naznačeno da se može donijeti i presuda zbog ogluhe u smislu članka 331.b ZPP.
3. Tuženik u roku od 45 dana nije podnio pisani odgovor na tužbu, iako su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno iskazani (23.6.2026. godine), te su se stekli svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe u smislu članka 331.b ZPP.
4. Osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi na kojima se temelji tužbeni zahtjev, a koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnijela u tužbi (Solemnizacija list 7-8 spisa, Ugovor o kreditu broj 320-50-
-3894440 list 9-15 spisa, Otplatna tablica-Kredit, informativni izračun, list 16-18 spisa, Potvrda od dana 20.4.2026., list 19 spisa), time da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese pismeni odgovor na tužbu.
5. Stoga je sud na temelju čl. 331.b ZPP donio presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.
6. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. ZPP, te je sud priznao i dosudio tužiteljici troškove postupka u ukupnom iznosu od 138,27 EUR, a koji troškovi se sastoje od troška sastava tužbe po punomoćniku u iznosu od 100,00 EUR, troška PDV 25 % u iznosu od 25,00 EUR (na iznos od 100,00 EUR) i troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, za koje troškove sud smatra da su bili nužni za vođenje ovog postupka i odmjereni su prema odvjetničkoj Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23).
7. Slijedom svega prednje navedenog presuđeno je kao u izreci.
Ivanec, dana 14. rujna 2026.
Sudac
Draženko Jakopović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, kao sudu drugog stupnja, putem ove Stalne službe, pismeno u tri primjerka.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
1. Ivana Moravec, odvjetnica iz Varaždina
2. Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69
