Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: Povrv-46/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, na prijedlog sudske savjetnice Ane Milinković Rukavina, u građanskopravnoj stvari tužitelja KOMUNALAC GOSPIĆ d. o. o., Bužimska 10, Gospić, OIB: 64163074544 kojeg zastupa punomoćnik Milan Šutić, odvjetnik u Rijeci protiv tuženika CONFIDO PLAN j.d.o.o., [adresa], OIB: 95222540103, kojeg zastupa direktorica ĐŽ, radi isplate, 14. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milice Kolar iz Korenice, poslovni broj Ovrv- 1762/2024 od 10. srpnja 2024. i odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži da se naloži tuženiku CONFIDO PLAN j.d.o.o. da tužitelju KOMUNALAC GOSPIĆ d. o. o. isplati iznos od 508,52 EUR ( slovima: pestoosameuraipedesetdvacenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog utuženog iznosa pa do isplate.

i

r i j e š i o je

I. Odbija se tužiteljev prigovor stvarne nenadležnosti kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj ( ranije ovrhovoditelj ) je 29. svibnja 2024. podnio ovršni prijedlog protiv ovršenika sada tuženika radi naplate iznosa od 508,52 EUR-a na ime potraživanja dospjelog dugovanja za odvoz otpada zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog utuženog obroka pa do isplate. Također je zatraženo i plaćanje troška ovršnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Javni bilježnik Milica Kolar iz Korenice donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1762/2024 od 10. srpnja 2024.

3. Protiv predmetnog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno uložio prigovor pobijajući osnovu i visinu potraživanja. Ističe i prigovor zastare. Pojašnjava da temeljem ugovora o zakupu nekretnine s vlasnikom koristi jedan posebni dio nekretnine te da tim ugovorom vlasnik nije obvezu plaćanja usluge prenio na tuženika kao zakupoprimca te da time nisu ispunjene ni pretpostavke iz Zakona o gospodarenju otpadom. Osporava da bi bio korisnik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, nikad da nije koristio uslugu i da mu je tužitelj neosnovano pokušava naplatiti, a da u konačnici uopće ne proizvodi komunalni otpad. Ističe i prigovor zastare. ( list 47 spisa).

4. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda od 11. studenoga 2025. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj u svojem podnesku od 3. lipnja 2026. ističe da temeljem čl. 66. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom ( NN, br. 84/21., 142/23., dalje u tekstu: ZGO) predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javne usluge donosi odluku kojom uređuje način pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada. Odlukom o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Gospića (dalje u tekstu: Odluka) od 31. siječnja 2022. godine (Službeni vjesnik Grada Gospića br.1/22) određeno je trgovačko društvo KOMUNALAC GOSPIĆ d.o.o. kao davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Gospića. Sukladno navedenoj Odluci doneseni su i Opći uvjeti ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području grada [adresa], objavljeni u Službenom vjesniku Grada Gospića br. 1/22 dana 01. veljače 2022. godine, koji uređuju međusobna prava i obveze davatelja javne usluge i korisnika usluge. Navodi da je tužitelj pružio tuženiku uslugu odvoza miješanog komunalnog otpada u periodu od 01. ožujka 2023. godine do 30. travnja 2024. godine. Naime, tuženik da je evidentiran kao korisnik javne usluge na adresi [adresa], a koja je ujedno upisana kao njegovo sjedište u sudskom registru. Iz priloženog povijesnog izvatka iz sudskog registra, kao javne isprave, proizlazi da je tijekom utuženog razdoblja tuženik imao registrirano sjedište upravo na navedenoj adresi. Sukladno članku 7. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Gospića korisnikom javne usluge nije isključivo vlasnik nekretnine, već i stvarni korisnik nekretnine, odnosno osoba koja nekretninu koristi za obavljanje djelatnosti. Nadalje, člankom 19. Odluke te člankom 3. Općih uvjeta propisano je da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim i prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge, odnosno zaprimanja spremnika na korištenje, ako korisnik ne dostavi Izjavu o načinu korištenja javne usluge. Tuženik tijekom utuženog razdoblja nije podnio zahtjev za odjavu korištenja javne usluge niti je dostavio dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je prestao koristiti predmetno obračunsko mjesto. S obzirom na navedeno, tuženik je tijekom cijelog utuženog razdoblja bio evidentiran kao korisnik javne usluge te je bio u obvezi podmirivati račune ispostavljene za pruženu javnu uslugu. Tužitelj uz ovaj podnesak prilaže račune za svaki pojedini utuženi iznos, kao i izvadak otvorenih stavaka iz kojeg je razvidno da tuženik nije podmirio predmetne tražbine. Visina naknade obračunata je sukladno važećem Cjeniku javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Gospića od 01. svibnja 2022. godine. Slijedom navedenog da su neosnovani navodi tuženika da nije korisnik javne usluge jer nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je izvršio odjavu javne usluge ili da je prestao biti korisnik obračunskog mjesta za koje su predmetni računi ispostavljeni. U odnosu na prigovor zastare, tužitelj ističe da predmetne tražbine imaju trogodišnji zastarni rok, bilo primjenom članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima kao tražbine povremenih davanja, bilo primjenom članka 228. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima kao međusobne tražbine iz trgovačkog ugovora o prometu robe i usluga. Kako od dospijeća niti jednog pojedinog utuženog računa do podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao trogodišnji zastarni rok, prigovor zastare u cijelosti je neosnovan.( list 73-76 spisa).

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u karticu poslovnog partnera od 1.siječnja 2023.do 30. travnja 2024. ( list 23 spisa), Opće uvjeti ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada ( list 77-80 spisa), Cjenik javne usluge ( list 81-82 spisa), račune ( list 84-101 ), Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Gospića od 31. siječnja 2022. ( list 107-121 spisa), izvadak iz sudskog registra ( 122-124 )

7. Prvenstveno se navodi da se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak sukladno čl. 461. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 25/13, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP), pri čemu sud održava ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako bar jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog. U konkretnom slučaju takvog prijedloga nije bilo, a i sud smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati bez održavanja ročišta i odluka o predmetu spora može donijeti temeljem materijalnih dokaza dostavljenih na spis predmeta.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu duga tuženika sa osnove odlaganja i odvoza komunalnog otpada u iznosu od 508,52 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. U postupku nije sporno da je tužitelj ovlašteni pružatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području grada [adresa] kao niti da je tuženik pravna osoba sa sjedištem na adresi [adresa].

11. Sporno je osnova potraživanja odnosno sporno je li tuženik korisnik usluge tužitelja, sporna je i visina kao i je li za isporučene račune nastupila zastara.

12. Prema odredbi članka 64. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom (NN, broj 84/21, 142/23, dalje: ZGO), javna usluga sakupljanja komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada . Stavkom 2. istog članka Zakona je određeno da se javna usluga sakupljanja komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa, dok je prema odredbi stavka 5. istog članka Zakona područje pružanja ove javne usluge područje jedinice lokalne samouprave. Javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja komunalnog otpada, (članak 68. st. 1. ZGO). Korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine . (članak 70. stavak 1. ZGO). Odredba čl. 69. st. 1. toč. 13. predmetnog zakona određuje da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge na način propisan tim Zakonom, dok čl. 75. propisuje strukturu cijene javne usluge, a čini je cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada ( varijabilni dio ), pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika i cijena obvezne minimalne javne usluge ( fiksni dio ).

11. Uvidom u čl. 19. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Gospića (dalje u tekstu: Odluka ) sud je utvrdio da ista propisuje da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge ( dalje u tekstu Izjava), a u slučaju kad korisnik ne dostavi Izjavu ugovor je sklopljen prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge ili prilikom zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju miješanog komunalnog otpada.

12. Nadalje čl. 6. st. 2. Odluke propisuje da spremnik za primopredaju komunalnog otpada kod korisnika javne usluge mora sadržavati natpis s nazivom davatelja usluge, oznaku koja je u Evidenciji o preuzetom komunalnom otpadu pridružena korisniku javne usluge i obračunskom mjestu i naziv vrste otpada za koju je spremnik namijenjen dok čl. 12. st. 1. propisuje da spremnike za komunalni otpad osigurava davatelj usluge i predaje ih korisniku usluge na korištenje. U odnosu na obveze korisnika usluge među ostalim navedenim čl. 8. propisano je da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika.

13. Kako je tuženik pravna osoba na njega se primjenjuje i čl. 23. Odluke koji propisuje da je davatelj usluge dužan osigurati svakom korisniku usluge koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada) spremnik za miješani komunalni otpad, a korisnik usluge koji nije kućanstvo dužan je spremnik za miješani komunalni otpad koristiti samostalno.

14. Članak 25. Oduke propisuje da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada, a koji je temeljem ove Odluke volumen spremnika miješanog komunalnog otpada izražen u litrama i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju koja se vodi u digitalnom obliku, a sastavni dio Evidencije su i Izjava i dokazi o izvršenoj javnoj usluzi. St. 4. navodi da podaci iz Evidencije moraju biti dostupni na uvid korisniku usluge na njegov zahtjev.

15. Sumirajući navedene zakonske i podzakonske odredbe proizlazi prije svega zaključak da među davateljem i korisnikom usluge mora postojati ugovorni odnos o korištenju javne usluge koji se sklapa bilo izričitim pisanim očitovanjem volje korisnika usluge u vidu dostavljene Izjave, bilo evidentiranjem prvog korištenja javne usluge u Evidenciji o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge koju je davatelj usluge dužan voditi, bilo zaprimanjem na korištenje spremnika za primopredaju miješanog komunalnog otpada, a koji spremnik na sebi mora imati oznaku koja je u Evidenciji o preuzetom komunalnom otpadu pridružena korisniku javne usluge.

16. Tek po ispunjenju osnovnog preduvjeta odnosno sklopljenog ugovora na bilo koji od triju predviđenih načina proizlazi daljnja obveza davatelja usluge obračunati cijenu sukladno opisanim kriterijima.

17. Tužitelj navodi da je pružio tuženiku uslugu odvoza miješanog komunalnog otpada u periodu od 01. ožujka 2023. godine do 30. travnja 2024. i da je evidentiran kao korisnik javne usluge na adresi [adresa], a koja je ujedno upisana kao njegovo sjedište u sudskom registru. Međutim, tvrdnju ničim ne dokazuje. Ostaje nedokazano na koji način je tuženik evidentiran kao korisnik. Iako se poziva na čl. 19. Odluke, ne prilaže dokaz da je ugovor o pružanju javne usluge zaista i sklopljen na bilo koji od zakonom i podzakonskim aktima predviđenih načina. Ne prilaže Izjavu, ne dokazuje da je evidentirao prvo korištenje javne usluge u Evidenciji korisnika niti dostavlja dokaz da je tuženika zaista i zadužio spremnikom koji na sebi ima oznaku koja je u Evidenciji pridružena upravo ovom korisniku usluge.

18. U konkretnom slučaju, tuženik navodi da nije korisnik usluge tužitelja, a tužitelj kao davatelj usluge unatoč propisanoj obvezi da korisniku usluge koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada) osigura spremnik za miješani komunalni otpad koji je kao takav dužan koristiti samostalno i koji mora sadržavati oznaku koja je u Evidenciji o preuzetom komunalnom otpadu pridružena korisniku javne usluge , nije dokazao da je tu radnju i izvršio.

19. Čl. 25. Odluke vrlo konkretno navodi da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge , a koja treba sadržavati i oznaku koja je pridružena tom konkretnom korisniku koja se naznačuje i na samom zaduženom spremniku.

20. Iz toga proizlazi da u slučaju da tuženik nije dostavio tužitelju Izjavu o načinu korištenja javne usluge, evidencija čini odlučujući materijalni dokaz da je ugovor o korištenju javne usluge sklopljen.

21. Uzimajući u obzir cjelokupni provedeni dokazni postupak, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tuženik korisnik njegove usluge jer nije priložio materijalni trag kojim bi dokazao da ga je zadužio spremnikom za odvoz opada ili evidencijski trag da je uslugu odvoza otpada stvarno i pružio.

22. Tužitelj je priložio ispisane račune koji sami po sebi nisu dokaz da je ugovor o pružanju usluge sklopljen. U odnosu na njih valja dodatno pojasniti da je vidljivo da je tuženiku zaračunat i fiksni i varijabilni dio cijene, a budući da varijabilni dio ovisi o količini odvezenog otpada ostaje nejasno na koji način je naplaćen varijabilni dio cijene ako tuženik nije zadužen spremnikom odnosno posljedično ako nije bilo odvoza otpada.

23. Sasvim je jasno da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada ne ovisi o volji vlasnika ili korisnika nekretnine koja se koristi. Međutim, na davatelju usluge je, ukoliko izostane Izjava korisnika, da poduzme propisane radnje kojim se sklapa ugovorni odnos odnosno kojima vlasnik/korisnik nekretnine ujedno postaje i korisnik javne usluge.

24. Na temelju svega iznesenog, tuženik je osporio da je korisnik usluge tužitelja, dok sud iz predloženih i izvedenih dokaza tužite lja nije mogao utvrditi da je tuženik zadužen spremnikom niti da mu je usluga uistinu pružena, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, uslijed čega je sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a, najprije valjalo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ukinuti, i potom tužbeni zahtjev odbiti.

25. Tužitelj je u podnesku od 3. lipnja 2026. istakao prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Gospiću. Navoda da se u konkretnom slučaju radi o sporu između dviju pravnih osoba koji proizlazi iz obavljanja registrirane djelatnosti tužitelja te korištenja javne usluge od strane tuženika kao pravne osobe, slijedom čega je za odlučivanje u ovom predmetu stvarno nadležan trgovački sud, sukladno članku 34.b stavku 1. Zakona o parničnom postupku. Stoga, predlaže da se Općinski sud u Gospiću oglasi stvarno nenadležnim te predmet po pravomoćnosti rješenja ustupi stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci. Tužiteljev prigovor nije osnovan je se u konkretnom slučaju, iako se radi o sporu između pravnih osoba, ima primijeniti čl. 34. st. 1. toč. 9. koja navodi da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima radi naplate naknade za održavanje čistoće.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a kako je tuženik u ovoj parnici uspio u cijelosti to je valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke presude.

27. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Gospiću 14. rujna 2026.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Žalba ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu

- tuženiku, uz rješenje o pristojbi na prigovor