Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: Povrv-82/2025- 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, na prijedlog sudske savjetnice Ane Milinković Rukavina, u građanskopravnoj stvari tužitelja KOMUNALAC GOSPIĆ d. o. o., Bužimska 10, Gospić, OIB: 64163074544 kojeg zastupa punomoćnik Milan Šutić, odvjetnik u Rijeci protiv tuženika LIČKI PUT, udruga za medijsku djelatnost, sport i pravnu pomoć, [adresa], OIB: 30952884435, radi isplate, 14. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Mudrovčića iz Otočca, poslovni broj Ovrv-992/2023 od 18. svibnja 2023. i odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži da se naloži tuženiku LIČKI PUT, udruga za medijsku djelatnost, sport i pravnu pomoć da tužitelju KOMUNALAC GOSPIĆ d. o. o. isplati iznos od 349,53 EUR ( slovima: tristočetrdesetdeveteuraipedesettricenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog utuženog iznosa pa do isplate .

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj ( ranije ovrhovoditelj ) je 25. travnja 2023. podnio ovršni prijedlog protiv ovršenika sada tuženika radi naplate iznosa od 349,53 EUR-a na ime potraživanja dospjelog dugovanja za odvoz otpada zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog utuženog obroka pa do isplate. Također je zatraženo i plaćanje troška ovršnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Javni bilježnik Mate Mudrovčić iz Otočca donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-992/2023 od 18. svibnja 2023.

3. Protiv predmetnog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno uložio prigovor u kojem navodi spremnost podmirivati svoje obveze prema ovrhovoditelju od trenutka kad bude proizvodio otpad i kad ovrhovoditelj taj otpad bude odvozio. Ukazuje da bi se izdavanje računa moralo temeljiti na ugovoru, rješenju, narudžbenici te ističe da su prva tri utužena računa adresirana na LIČKI PUT d. o. o., a da je nakon uloženog prigovora na koji nitko nije odgovorio ovrhovoditelj samoinicijativno poslao umanjene račune na udrugu LIČKI PUT.

4. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda od 12. studenoga 2025. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj u svojem podnesku od 28. studenoga 2025. navodi da je temeljem čl. 66. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom ( NN, br. 84/21., 142/23, dalje u tekstu: ZGO) predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javne usluge donijelo Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Gospića (dalje u tekstu: Odluka) od 31. siječnja 2022. godine (Službeni vjesnik Grada Gospića br.1/22), koja određuje Komunalac Gospić d.o.o. nadležnim za obavljanje djelatnosti prikupljanja otpada. Komunalac Gospić d.o.o., kao pružatelj javne usluge donosi Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području grada Gospića ( Službeni vjesnik Grada Gospića, br. 1/22 od 01. veljače 2022.). Ističe da je tužitelj pružio tuženiku uslugu odvoza miješanog komunalnog otpada u periodu od 01. svibnja 2022. do 31.ožujka 2023. za koju je dostavio račune tuženiku. Temeljem priloženih računa sačinjena je isprava iz poslovnih knjiga te na temelju koje je izdan prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Visina naknade na utuženim računima određena je prema Cjeniku javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Gospića od 01. svibnja 2022. godine. Pojašnjava da je tuženik nesporno korisnik javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obzirom da je adresa s potraživanih računa upisana kao službena adresa prema izvatku iz Registra udruga te tuženik koristi prostorije u kojima obavlja djelatnost i zaključno time proizvodi otpad. Nadalje, tuženik nije podnio propisani zahtjev radi raskida obveze plaćanja komunalne usluge, premda je upravo podnošenje takvog zahtjeva nužan i propisan postupak u slučaju kada korisnik tvrdi da nekretnina nije u trajnom korištenju, a sve sukladno čl. 20. Odluke. Slijedom navedenog, tuženik nije dokazao niti jednu od tvrdnji iz prigovora, zbog čega se iste ne mogu smatrati osnovanima niti ih je moguće prihvatiti u ovom postupku. Zaključno, čl.70. st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom i čl. 7. st. 2. i st. 3. Odluke propisuje da je korisnik javne usluge, tuženik kao udruga građana zavedena u Registru udruga sa sjedištem na adresi [adresa] dužna plaćati mjesečnu komunalnu pristojbu kao korisnik javne usluge koje nije kućanstvo.

6. Tuženik u svojem podnesku od 22. siječnja 2026. ponavlja već iznesene navode, ukazuje da su priloženi računi prepravljeni te dodaje da čl. 3. Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Gospića propisuje kad se ugovor o korištenju usluge odvoza otpada smatra sklopljenim, a da u njegovom slučaju nije ispunjen niti jedan uvjet. Dodaje još i da nije proizvodio komunalni otpad jer mu tužitelj nije osigurao odgovarajući spremnik unatoč tuženikovim zahtjevima te ukazuje na nejednako postupanje tužitelja jer kako navodi, ostale udruge koje djeluju na području grada ne plaćaju navedenu javnu uslugu.

7. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Izvod otvorenih računa na dan 31. ožujka 2023. ( list 15 spisa), prigovor i dopis o povratu računa priložen uz prigovor na rješenje o ovrsi ( list 28-29 spisa), ispis iz registra udruga ( list 43 -45 spisa), račune ( 47-57 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Gospića od 31. siječnja 2022. ( list 62 -76 spisa), Opće uvjeti ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada ( list 58 -61 spisa).

8. Treba navesti da se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak sukladno čl. 461. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 25/13, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP), pri čemu sud održava ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako bar jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog.

9. U konkretnom slučaju predloženo je saslušanje stranaka, ŠD, predsjednika tuženika, ČD osobe ovlaštene za zastupanje tuženika kao i svjedoka ĐD zaposlenika tužitelja.

10. Međutim, sud je stajališta da su sve odlučne činjenice već iznijete u podnescima stranaka za koje ih je sud pozvao da ih dostave sukladno čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP-a te je utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka jer se odlučna činjenica može utvrditi jedino temeljem materijalnih dokaza, a što sud obrazlaže u nastavku kako slijedi.

11. Sud nije prihvatio predloženi dokaz pribave podataka od HEP Elektra d.d. i Ličke vode d. o. o., za korisnika LIČKI PUT jer nisu bitni za ovaj postupak s obzirom da se radi o eventualnim zasebnim ugovornim odnosima tuženika i pružatelja elektro odnosno vodoopskrbe.

12. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu duga tuženika sa osnove odlaganja i odvoza komunalnog otpada u iznosu od 349,53 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime dospjelih, a neplaćenih računa za razdoblje od svibnja 2022. do ožujka 2023.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. U postupku nije sporno da je tužitelj ovlašteni pružatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području grada Gospića kao niti da je tuženik osnovan, registriran i pravno djeluje kao udruga.

15. Sporno je osnova potraživanja odnosno sporno je li tuženik korisnik usluge tužitelja.

16. Prema odredbi članka 64. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom (NN, broj 84/21, 142/23, dalje: ZGO), javna usluga sakupljanja komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada . Stavkom 2. istog članka Zakona je određeno da se javna usluga sakupljanja komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa, dok je prema odredbi stavka 5. istog članka Zakona područje pružanja ove javne usluge područje jedinice lokalne samouprave. Javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja komunalnog otpada, (članak 68. st. 1. ZGO). Korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine . (članak 70. stavak 1. ZOGO). Odredba čl. 69. st. 1. toč. 13. predmetnog zakona određuje da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge na način propisan tim Zakonom, dok čl. 75. propisuje strukturu cijene javne usluge, a čini je cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada ( varijabilni dio ), pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika i cijena obvezne minimalne javne usluge ( fiksni dio ).

16. Uvidom u čl. 19. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Gospića (dalje u tekstu: Odluka ) sud je utvrdio da ista propisuje da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge (dalje u tekstu Izjava), a u slučaju kad korisnik ne dostavi Izjavu ugovor je sklopljen prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge ili prilikom zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju miješanog komunalnog otpada.

17. Nadalje čl. 6. st. 2. Odluke propisuje da spremnik za primopredaju komunalnog otpada kod korisnika javne usluge mora sadržavati natpis s nazivom davatelja usluge, oznaku koja je u Evidenciji o preuzetom komunalnom otpadu pridružena korisniku javne usluge i obračunskom mjestu i naziv vrste otpada za koju je spremnik namijenjen dok čl. 12. st. 1. propisuje da spremnike za komunalni otpad osigurava davatelj usluge i predaje ih korisniku usluge na korištenje. U odnosu na obveze korisnika usluge među ostalim navedenim čl. 8. Odluke propisuje da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika.

18. Kako je tuženik udruga na njega se primjenjuje i č l. 23. Odluke koji normira da je davatelj usluge dužan osigurati svakom korisniku usluge koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada) spremnik za miješani komunalni otpad, a korisnik usluge koji nije kućanstvo dužan je spremnik za miješani komunalni otpad koristiti samostalno.

19. Članak 25. Odluke propisuje da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada, a koji je temeljem ove Odluke volumen spremnika miješanog komunalnog otpada izražen u litrama i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju, koja se vodi u digitalnom obliku, a sastavni dio Evidencije su i Izjava i dokazi o izvršenoj javnoj usluzi. St. 4. navodi da podaci iz Evidencije moraju biti dostupni na uvid korisniku usluge na njegov zahtjev.

20. Sumirajući navedene zakonske i podzakonske odredbe proizlazi prije svega zaključak da među davateljem i korisnikom usluge mora postojati ugovorni odnos o korištenju javne usluge koji se sklapa bilo izričitim pisanim očitovanjem volje korisnika usluge u vidu dostavljene Izjave, bilo evidentiranjem prvog korištenja javne usluge u Evidenciji o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge koju je davatelj usluge dužan voditi, bilo zaprimanjem na korištenje spremnika za primopredaju miješanog komunalnog otpada, a koji spremnik na sebi mora imati oznaku koja je u Evidenciji o preuzetom komunalnom otpadu pridružena korisniku javne usluge.

21. Tek po ispunjenju osnovnog preduvjeta odnosno sklapanju ugovora na bilo koji od triju predviđenih načina proizlazi daljnja obveza davatelja usluge obračunati cijenu sukladno opisanim kriterijima.

22. U konkretnom slučaju, tuženik više puta navodi da nema spremnik za otpad (uz prigovor prilaže i podneske kojima se prethodno obraćao tužitelju), a unatoč propisanoj obvezi da korisniku usluge koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada) osigura spremnik za miješani komunalni otpad koji je kao takav dužan koristiti samostalno i koji mora sadržavati oznaku koja je u Evidenciji o preuzetom komunalnom otpadu pridružena korisniku javne usluge, davatelj usluge nije dokazao da je tu radnju i izvršio.

23. Čl. 25. Odluke vrlo konkretno navodi da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u kojoj je navedena i oznaka koja je pridružena korisniku, a koja mora biti naznačena i na samom zaduženom spremniku.

24. Iz toga proizlazi da u slučaju da tuženik nije dostavio tužitelju Izjavu o načinu korištenja javne usluge, evidencija čini odlučujući materijalni dokaz da je ugovor o korištenju javne usluge sklopljen.

25. Upravo iz tog razloga, sud nije prihvatio predložene personalne dokaze saslušanja zakonskog zastupnika ili zaposlenika tužitelja.

11. Iako tužitelj ističe da je pružio tuženiku uslugu odvoza miješanog komunalnog otpada u periodu od 01. svibnja 2022. do 31.ožujka 2023. za koju mu je dostavio račune i da je tuženik nesporno korisnik javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obzirom da je adresa s potraživanih računa upisana kao službena adresa prema izvatku iz Registra udruga te tuženik koristi prostorije u kojima obavlja djelatnost i zaključno time proizvodi otpad , u dokaznom postupku to nije uspio dokazati. Ostaje nedokazano na koji način je tuženik evidentiran kao korisnik. Ne prilaže dokaz da je ugovor o pružanju javne usluge zaista i sklopljen na bilo koji od zakonom i podzakonskim aktima predviđenih načina. Ne prilaže Izjavu, ne dokazuje da je evidentirao prvo korištenje javne usluge u Evidenciji korisnika niti dostavlja dokaz da je tuženika zaista i zadužio spremnikom koji na sebi ima oznaku koja je u Evidenciji pridružena upravo ovom korisniku usluge.

26. Uzimajući u obzir cjelokupni provedeni dokazni postupak, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tuženik korisnik njegove usluge jer nije priložio materijalni trag kojim bi dokazao da ga je zadužio spremnikom za odvoz opada ili evidencijski trag da je uslugu odvoza otpada stvarno i pružio.

27. Tužitelj je priložio račune koji sami po sebi nisu dokaz da je ugovor o pružanju usluge sklopljen. U odnosu na njih valja dodatno pojasniti da je vidljivo da je na prva tri računa tužitelj tuženiku zaračunao cijenu za minimalnu javnu uslugu i cijenu za količinu preuzetog otpada dok je na preostalim računima zaračunavao cijenu minimalne javne usluge. Međutim, sud je stajališta da se ne može naplaćivati niti cijena minimalne javne usluge ako nema temeljne pretpostavke sklopljenog ugovora jer i za naplatu minimalne javne usluge tuženik nesporno mora biti korisnik usluge (mora biti zadužen spremnikom).

28. Sasvim je jasno da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada ne ovisi o volji vlasnika ili korisnika nekretnine koja se koristi. Međutim, na davatelju usluge je, ukoliko izostane Izjava korisnika, da poduzme propisane radnje kojim se sklapa ugovorni odnos odnosno kojima vlasnik/korisnik nekretnine ujedno postaje i korisnik javne usluge.

29. Na temelju svega iznesenog, tuženik je osporio da bi imao spremnik za odvoz otpada i da bi mu bila izvršena predmetna usluga u utuženom periodu, dok sud iz predloženih i izvedenih dokaza tužite lja nije mogao utvrditi da je tuženik zadužen spremnikom niti da mu je usluga uistinu pružena, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, uslijed čega je sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a, najprije valjalo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ukinuti, i potom tužbeni zahtjev odbiti.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a kako je tuženik u ovoj parnici uspio u cijelosti to je valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke presude.

31. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Gospiću 14. rujna 2026.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Žalba ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu

- tuženiku, uz rješenje o pristojbi na prigovor