1

Poslovni broj: Gž Ob-24/2024-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-24/2024-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Zavod, Područni ured P., OIB: …, zastupan po v.d. voditeljici M. N.-B., dipl. soc.radnici, protiv protustranaka M.-J. M., OIB: …, s prebivalištem u D. D. i I. B., OIB: …, s prebivalištem u B., a neprijavljenim boravištem u P., radi oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, odlučujući o žalbi protustranke M.-J. M. protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj R1 Ob-134/2024-5 od 08. ožujka 2024., 22. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Žalba protustranke M.-J. M. djelomično se uvažava kao osnovana a djelomično se odbija kao neosnovana pa se rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj R1 Ob-134/2024-5 od 08. ožujka 2024. godine:

 

- preinačuje u točki I. i III. izreke tako da isto glasi:

 

"Maloljetni A. B., OIB: …, rođen …. godine u Č., sa prebivalištem u D. D., sada u udomiteljskoj obitelji D. K., OIB: …, iz D., i  nadalje će kroz daljnjih 30 dana, tj. do 08. travnja 2024. godine, stanovati u udomiteljskoj obitelji D. K., OIB: …, iz D., kojoj se u tom razdoblju povjerava na svakodnevnu skrb."

 

- potvrđuje u točki II. i IV. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj R1 Ob-134/2024-5 od 08. ožujka 2024. godine, radi zaštite prava i interesa maloljetnog djeteta određena je privremena mjera kojom je određeno da će maloljetno dijete A. B., OIB: …, rođen …. godine u Č., sa prebivalištem u D. D., sada u udomiteljskoj obitelji D. K., OIB: …, iz D., i dalje stanovati u udomiteljskoj obitelji D. K., OIB: …, iz D., kojoj se povjerava na svakodnevnu skrb (točka I. izreke);  kojom je određeno da će maloljetno dijete A. B., OIB: …, rođen …. godine u Č., sa prebivalištem u D. D., sada u udomiteljskoj obitelji D. K., OIB: …, iz D., ostvarivati osobne odnose sa roditeljima M.-J. M., OIB: …, s prebivalištem u D. D., i I. B., OIB: …, s prebivalištem u B., a neprijavljenim boravištem u P., svakog drugog utorka u mjesecu u trajanju od sat vremena, i to od 09,00 do 10,00 sati, prema prethodnoj najavi i dogovoru roditelja s nadležnim djelatnicima Zavoda, Područnog ureda P. (točka II. izreke); i određeno je da ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka pod brojem R1 Ob-134/2024 radi oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s djetetom i povjeravanja svakodnevne skrbi o djetetu udomiteljskoj obitelji ili do drugačije odluke suda (točka III. izreke) te da žalba ne odgađa provedbu ovog rješenja (točka IV. izreke).

2.) Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje protustranka – majka maloljetnog djeteta, i to zbog svih žalbenih razloga a predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijano rješenje preinači na način da odbije prijedlog za određivanje privremene mjere.

3.) U odgovoru na žalbu predlagatelj osporava sve žalbene navode i predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijano rješenje.

4.) Žalba je djelomično osnovana.

5.) Kada donosi pobijano rješenje sud prvog stupnja se poziva na primjenu odredbe čl.531.st.1. u svezi čl.529.st.1.t.1. i st.2. te čl.536.st.1. Obiteljskog zakona (NN broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. – dalje: ObZ), polazeći pri tome od činjenice da je u ovom predmetu podnesen prijedlog radi izricanja mjere oduzimanja prava roditeljima na stanovanje sa djetetom i povjeravanja svakodnevne skrbi o djetetu, i dok se ne odluči o navedenom prijedlogu da je radi zaštite interesa maloljetnog djeteta potrebno privremeno regulirati međusobne odnose roditelja i djeteta, a sve to s obzirom na činjenicu isteka roka od mjesec dana na koji je već prethodno izrečena mjera rješenjem istog suda broj R1 Ob-157/2024 od 08. veljače 2024. godine.

 

6.) U žalbi protiv navedenog rješenja, sporeći njegovu pravilnost i zakonitost, majka maloljetnog djeteta M. – J. M., kao protustranka u ovom postupku, u bitnome ističe da sud u obrazloženju pobijanog odluke nije naveo nikakve razloge zbog kojih propusta je majci oduzeto pravo da živi sa svojim maloljetnim djetetom, odnosno koje su to opasnosti za njegov život, zdravlje i razvoj ukoliko ono ostane živjeti sa njom, slijedom čega je pobijano rješenje manjkavo pa ga se ne može niti ispitati čime je učinjena bitna povreda postupka; da je pobijano rješenje donijeto bez da je protustrankama dana mogućnost sudjelovanja u postupku, tj. iznošenja odlučnih činjenica, pri čemu da se je sud prvog stupnja neosnovano pozvao na odredbu čl.439. ObZ-a ne uvažavajući odredbe čl.485.st.3. i odredbu čl.134. ObZ-a; da je određivanje privremene mjere nedopušteno jer je već prethodno donesenim rješenjem dijete privremeno povjereno udomiteljskoj obitelji i ta privremena mjera je istekla protekom 30 dana, s tim da je odredbom čl.152. ObZ-a izričito propisano da takva mjera može trajati najduže 60 dana, što također ukazuje na to da je pobijano rješenje nezakonito i doneseno na štetu maloljetnog djeteta; da iz dokumentacije u spisu predmeta ne proizlaze činjenice koje bi ukazivale na postojanje ikakvih ugrožavajućih opasnosti za maloljetno dijete zbog kojih bi ga valjalo odvojiti od majke, slijedom čega smatra da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

 

7.) Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga te onih na koje se pazi i po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365.st.2. u vezi čl.381. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje: ZPP), ovaj sud drugog stupnja nalazi da je sud prvog stupnja učinio apsolutno bitnu povredu postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a, jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za pravilnu odluku, što u konkretnom slučaju ne predstavlja razlog za ukidanje pobijane odluke, jer je navedenu manjkavost bilo moguće otkloniti u ovom žalbenom postupku, što je i učinio ovaj drugostupanjski sud, sve to u skladu sa odredbom čl.373.a st.1.t.2. u svezi st.3. te u svezi čl.381. ZPP-a.

 

8.) Naime, iz navedenog u t.5. ovog obrazloženja proizlazi da je sud prvog stupnja pobijano rješenje donio primjenom odredbi ObZ-a kojima su regulirani posebni postupci osiguranja.

8.1.) Tako je odredbom čl.529. navedenog zakona propisano da su ovim zakonom propisani posebni postupci osiguranja radi određivanja:1. privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom i 2. privremene mjere radi uzdržavanja (st.1.); i da privremene mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu se odrediti prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava, kao i za njegova trajanja (st.2.).

8.2.) Odredbom čl.536. ObZ-a je pak, u st.1. propisano da ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom; a u st.2 da će sud uzimajući u obzir okolnosti slučaja, po službenoj dužnosti odrediti privremenu mjeru iz stavka 1. ovoga članka: 1. kad stranke uputi da pristupe prvom sastanku obiteljske medijacije ili, 2. kad naloži izradu stručne procjene i mišljenja, odnosno vještačenje.

9.) Polazeći od stanja predmetnog spisa predmeta stav je ovog drugostupanjskog suda da u predmetnom slučaju nije bilo mjesta za donošenje odluke o određivanju privremene mjere primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi, i to zbog razloga koji će biti izloženi u nastavku obrazloženja ove odluke.

10.) Naime nije sporno da je pobijano rješenje doneseno u predmetu u kojem je Zavod, u svojstvu predlagatelja, dana 02. veljače 2024. godine podnio sudu prijedlog za oduzimanje roditeljima M.-J. M. i I. B. prava na stanovanje s djetetom maloljetnim A. B. i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu udomiteljskoj obitelji D. K.. Dakle, radi se o postupku određivanja mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda, u smislu odredbe čl.149.t.3. te čl.155. do čl.163. ObZ-a, o kojoj mjeri prvostupanjski sud još uvijek nije donio odluku.

10.1.) Nadalje, iz obrazloženja pobijane odluke te iz stanja spisa R1 Ob—157/24 (na koji se poziva sud prvog stupnja u razlozima pobijane odluke), nesporno proizlazi da je Zavod, nakon podnošenja prijedloga iz prethodne točke ovog obrazloženja, a radi zaštite prava i dobrobiti maloljetnog djeteta, dana 06. veljače 2024. godine donio rješenje iz odredbi čl.135. do čl.138. ObZ-a, tj. rješenje o žurnoj mjeri izdvajanja maloljetnog djeteta A. B. i njegovu smještaju izvan njegove obitelji, tj. u udomiteljsku obitelj D. K., i da je u navedenom predmetu dana 08. veljače podnio prijedlog sudu za donošenje mjere iz odredbe čl.149.t.1. ObZ-a. Tom je odredbom  propisano da sud može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta odrediti privremeno povjeravanje djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, a prema odredbi čl.150. istog zakona sud će donijeti rješenje u izvanparničnom postupku o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, kao i o smještaju djeteta izvan obitelji: 1. na prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad kada je dijete prethodno bilo žurno izdvojeno sukladno odredbama članaka 135. do čl.138. ovog zakona; i 2. u drugim slučajevima ako se utvrdi da postoji opasnost za život i zdravlje djeteta, a u tijeku je obiteljska procjena i planiranje druge mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta. Ovdje treba ukazati i na odredbu čl.152.st.3. ObZ-a, kojom je propisano da mjera privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi i smještaja djeteta može trajati najdulje trideset dana računajući od dana kad je mjera određena, a u posebnim opravdanim okolnostima sud je može u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb produljiti za daljnjih trideset dana.

10.1.1.) Nije sporno da je povodom prijedloga Zavoda i prethodne točke obrazloženja sud odlučio rješenjem R1 Ob-157/24-5 od 08. veljače 2024. godine, tako da je maloljetno dijete A. B. privremeno povjerio udomiteljskoj obitelji D. K. na vrijeme od 30 dana, sve to nalazeći da je prijedlog osnovan, odnosno da je određivanje navedene mjere nužno za zaštitu prava i dobrobiti maloljetnog djeteta. Navedeno prvostupanjsko rješenje je u cijelosti potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci Gž Ob-21/2024 od 04. ožujka 2024. godine.

10.2.) Konačno nije sporno niti to da je u ovom predmetu, u kojem je pokrenut postupak za donošenje mjere iz odredbe čl.149.t.3. te čl.155. ObZ-a, a u kojem sud još nije bio donio odluku o podnesenom prijedlogu, a s obzirom na činjenicu isticanja vremena na koje je bila određena mjera iz čl.149.t.1. i čl.150. ObZ-a, Zavod je dana 04. ožujka 2024. godine podnio prijedlog za donošenje privremene mjere kojom će biti određen privremeni smještaj maloljetnog djeteta u udomiteljskoj obitelji do pravomoćnog okončanja postupka radi oduzimanja roditeljima prava da stanuju sa svojim maloljetnim djetetom, i povodom tog prijedloga je i doneseno sada pobijano rješenje.

11.) Već iz naprijed izloženog proizlazi da je odredbom čl.149. ObZ-a izričito propisano koje mjere je radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta ovlašten izreći sud – da je to i mjera privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi. O izricanju navedene mjere, jednako kao i o mjeri oduzimanja roditeljima prava na stanovanje sa maloljetnim djetetom i povjeravanja svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, sud odlučuje u izvanparničnom postupku, što je izričito propisano, ne samo već naprijed citiranim odredbama, već to proizlazi i iz odredbe čl.485.st.1.t.1. i t.3. ObZ-a, kojom je propisan poseban izvanparnični postupak radi određivanja navedenih mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta. U takvim postupcima, sukladno odredbi čl.354. ObZ-a, ovlašten je kao stranka, dakle i kao predlagatelj, sudjelovati i Hrvatski zavod za socijalnu skrb.

12.) Polazeći od naprijed izloženog o privremenom povjeravanju djeteta na skrbi drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, kao mjeri zaštite prava i dobrobiti djeteta, moguće je odlučiti u izvanparničnom postupku, i to samo primjenom naprijed citiranih odredbi u čl.150. do čl.153. te čl.485. do čl.489. ObZ-a, a ne primjenom odredbi ObZ-a na koje se je pozvao sud prvog stupnja, odnosno primjenom odredbe iz čl.536. ObZ-a o osiguranju privremenom mjerom s kojim će roditeljem odnosno drugom osobom dijete stanovati, i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom. Ovdje treba reći da, u skladu sa navedenom odredbom, Hrvatski zavod za socijalnu skrb ne bi niti bio ovlašteni predlagati privremenu mjeru o kojoj govori ta odredba – već bi navedenu privremenu mjeru sud mogao odrediti na zahtjev djeteta ili roditelja, a i po službenoj dužnosti, no samo u slučaju iz odredbe st.2. navedenog članka.

13.) Unatoč naprijed navedenom pogrešnom pravnom pristupu suda prvog stupnja ne mogu se prihvatiti kao osnovane žalbene tvrdnje da je pobijano rješenje u cijelosti nezakonito, tj. da u predmetnom slučaju nisu postojale zakonom propisane pretpostavke za privremeno povjeravanje maloljetnog djeteta A. B. na skrb udomiteljskoj obitelji. Ovaj sud drugog stupnja se na navedene žalbene tvrdnje neće posebno osvrtati a sve to s obzirom da je o privremenom izdvajanju maloljetnog djeteta A. B. te o njegovom povjeravanju na skrb u udomiteljsku obitelj na vrijeme od 30 dana pravomoćno odlučeno sudskom odlukom, pa su u tom smislu navedene žalbene tvrdnje potpuno bespredmetne.

14.) Za pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja od značaja je da li su u momentu njegova donošenja postojale okolnosti za produljenje mjere određene pravomoćnim rješenjem R1 Ob-157/24-5 od 08. veljače 2024. godine, a sve to u smislu odredbe čl.152.st.3. ObZ-a, a prema ocjeni ovog drugostupanjskog stupnja iz predmetnog spisa predmeta proizlazi da su ti uvjeti postojali.

14.1.) Naime iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je prethodna mjera od strane suda u trajanju od 30 dana, a prije nje i mjera žurnog izuzimanja djeteta iz obitelji, određena zbog postojanja više vrsta rizičnih činitelja koji ugrožavaju sigurnost, zdravlje i razvoj maloljetnog djeteta, što je sve potkrijepljeno vrlo opsežnom dokumentacijom – onom vezanom za određivanje mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o maloljetnom djetetu, prije svega sačinjenim izviješćima voditeljice navedene mjere, sačinjene liste za procjenu sigurnosti djeteta, brojnih zapisnika stručnog tima iz kojih proizlazi da roditelji neuredno brinu o djetetu, da je majka dijeteta sklona čestim izlascima kada ostavlja dijete na brigu svojim roditeljima i po nekoliko dana, da je majka sklona i uživanju alkohola te da povremeno konzumira i drogu čak i pred djetetom, da je majka odbijala suradnju sa voditeljicom prethodno izrečene mjere (nije se javljala na telefon, propuštala je dogovorene termine, nije otišla ne testiranje na droge), da je prilikom obavljenih očevida od strane voditeljice prethodne blaže mjere uočena neprimjerena komunikacija roditelja u prisutnosti djeteta bez potrebe da ga se zaštiti od svađa, vike i sukoba.

14.2.) Da se stanje nije popravilo niti nakon žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji niti nakon što je sud donio prvo rješenje o mjeri privremenog povjeravanja djeteta u udomiteljsku obitelj, proizlazi i iz vrlo opsežnog zapisnika Zavoda od 04. ožujka 2024. godine (list 107 – 127).

14.3.) Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da u konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje opasnost za život, zdravlje i razvoj maloljetnog djeteta obzirom da iz naprijed citiranih okolnosti koje su utvrđene od strane predlagatelja ta opasnost nedvojbeno proizlazi. Štoviše iz naprijed navedene vrlo opsežne dokumentacije proizlazi da je tijekom provođenja izrečene mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o maloljetnom djetetu utvrđeno da je protustranka (žaliteljica) čak i u sukobu i sa svojim roditeljima A. B. i S. M., te da su čak i oni iskazali zabrinutost zbog neadekvatne brige za malodobnog A. od strane njihove kćeri. Ovdje valja reći i to da se prava djeteta smatraju ugroženima ako je skrb o djetetu neodgovarajuća, a što je u konkretnom slučaju utvrđeno naprijed citiranom stručnom procjenom predlagatelja, čime je ispunjena opća pretpostavke iz čl. 131. ObZ-a koja propisuje da se pravo djeteta na život s roditeljima može ograničiti ukoliko se na temelju stručne procjene utvrdi da su dobrobit i razvoj djeteta ugroženi. S obzirom na to, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, a protivno žalbenim tvrdnjama protustranke, postojale su okolnosti iz odredbe čl.152.st.3. ObZ-a za produljenje navedene mjere za zaštitu dobrobiti djeteta.

15.) Glede žalbenih tvrdnji da sud u predmetnom postupku nije žaliteljici kao roditelju omogućio očitovanje u postupku valja istaknuti da se predmetni postupak vodi po pravilima o izvanparničnom postupku u smislu odredbe čl. 433. ObZ-a, a u kojem sud može donijeti odluku i bez održavanja rasprave (čl.439.), te koristiti radi utvrđenja činjeničnog stanja sva za to prikladna dokazna sredstva (čl.440.st.1.). Nadalje, postupci donošenja mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta su po svojoj pravnoj prirodi postupci žurne naravi sa ciljem zaštite maloljetne djece od negativnog utjecaja roditelja. Nedvojbeno zahtjev pravičnosti suđenja u smislu odredbe članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( NN - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10), kao i načelo jednakosti oružja koje izvire iz ovog zahtjeva, načelno obuhvaća razumnu mogućnost obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih dokazima, i to u takvim uvjetima koji u pravilu ni jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Pri tom je ocjena o tome hoće li sud održati ročište u postupku određivanja pobijane mjere doista diskrecijska jer zakon daje tu mogućnost, ali ne propisuje takvu obvezu. Međutim, kada je riječ o postupku radi donošenja mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta zbog postupanje roditelja koje je ozbiljno ugrožavajuće za život i zdravlje djeteta, a što je u konkretnom slučaju utvrđeno na temelju materijalne dokumentacije, a zbog čega je prethodno već izrečena i žurna mjera izdvajanja te mjera privremenog smještaja djeteta izvan obitelji, tada je po ocjeni ovog suda, u skladu s dobrobiti maloljetnog djeteta, bilo opravdano da se pobijana mjera odredi žurno i bez dostavljanja prijedloga jer su razlozi žurne zaštite maloljetnog djeteta pretežniji od prava roditelja kao stranke na saslušanje u tom postupku i što je sud kao tijelo koje vodi postupak u kojem se odlučuje o pravima djeteta u obvezi najprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit (članak 5. ObZ), a tek onda prava ostalih stranaka. Stoga u okolnostima konkretnog slučaja postupanje prvostupanjskog suda ne predstavlja nezakonito postupanje kojim strankama nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom.

16.) Uvažavajući sve naprijed izloženo te uvažavajući odredbu čl.152.st.3. ObZ-a, prema kojoj mjera privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi može trajati ukupno najduže 60 dana (30 dana + 30 dana), i s obzirom da je ranijim rješenjem navedena mjera u trajanju od 30 dana određena počevši od 08. veljače 2024. godine, istu je pobijanim rješenjem bilo moguće odrediti, ali ne do pravomoćnog okončanja postupka po prijedlogu za određivanje mjere iz odredbe čl.149.t.3. ObZ-a, već najduže do 08. travnja 2024. godine.

16.1.) U smislu navedenog u prethodnoj točki valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a, djelomično uvažiti žalbu protustranke i preinačiti pobijano rješenje u točki I. i točki III. izreke.

17.) Uvažavajući činjenicu da se radi o  mjeri privremenog karaktera, pravilna je i odluka o određenim osobnim odnosima između protustranaka i maloljetnog djeteta. Stoga u navedenom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi o odvajanju djeteta od majke jer cijeneći vrijeme trajanja predmetne mjere (ukupno 60 dana), dob djeteta, kao i činjenicu da protustranka kao majka tijekom trajanja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o maloljetnom djetetu nije pokazala odgovarajući interes za preuzimanje svog dijela odgovornosti roditeljske skrbi, već je brigu o djetetu prepuštala drugim osobama, određeni kontakti zasigurno neće dovesti do emocionalne otuđenosti između djeteta i roditelja.

18.) Zbog navedenog temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a odbijena je žalba protustranke te je potvrđena odluka suda prvog stupnja u točki II. izreke, kojom je odlučeno o održavanju osobnih odnosa roditelja sa maloljetnim djetetom, a isto i odluka sadržana u točki IV. izreke, jer je ista donesena u skladu sa odredbom čl.445.st.4. ObZ-a.

 

 

Bjelovar, 22. travnja 2024.

 

 

Sudac

 

     Antun Dominko v. r.