Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: Pp-403/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, OIB:29608777564, po sucu tog suda Žani Vlainić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje CU, kao sudskog zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljenika 1. KOMUNALAC d.o.o. OIB: 35080102633, sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe, zastupane po predstavniku AU, i 2. ANE RAPO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Korenice, Zagrebačka 39, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, koje 1. i 2. okrivljenike brani Marija Lulić, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 10., zbog prekršajnog djela iz članka 70. stavak 1. točka 6. Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 32/20), odlučujući povodom prigovora prvookrivljene pravne osobe i drugookrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi protiv prekršajnog naloga RH DRŽAVNOG INSPEKTORATA, Područni ured Rijeka, Ispostava u Gospiću (dalje: ovlašteni tužitelj), Klasa: 336-02/22-01/5631, Ur.broj: 443-02-02-14-23-17 od 17. veljače 2023., nakon održane glavne i javne rasprave kod ovog suda dana 26. kolovoza 2026. u nazočnosti braniteljice 1 i 2 okrivljenika i odsutnosti uredno pozvanih 1. i 2. okrivljenika te predstavnika ovlaštenog tužitelja, na temelju članka 179. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07, 39/13, 157/14, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, 86/26, dalje: PZ-a), po objavi, dana 14. rujna 2026.

p r e s u d i o j e:

I.PRVOOKRIVLJENA PRAVNA OSOBA Trgovačko društvo Komunalac d.o.o. za komunalnu djelatnost sa sjedištem u [adresa], MBS: [matični broj subjekta], OIB: 35080102633, zastupano po predstavniku sadašnjem direktoru AU iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], prekršajno neosuđivana pravan osoba, prekršajni postupak se ne vodi, vodi se jedan kazneni postupak na Općinskom sudu Gospiću, drugi kazneni postupak se ne vodi, kazneno neosuđivana pravna osoba,

II. DRUGOOKRIVJENA PU, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi OIB: [osobni identifikacijski broj] kćer C (A) rođena **.**.1989. u [adresa], R Bosna i Hercegovina, državljanka RH, sa prebivalištem u [adresa], prekršajno nije osuđivana, prekršajni postupak se ne vodi, kazneno neosuđivana, vodi se jedan kazneni postupak

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 8. prosinca 2022. pružali komunalnu uslugu javne tržnice na malo u Korenici i to na zatvorenom tržnom prostoru u KIC-u (k. č. [katastarska čestica]) na otvorenom na parkinzima KIC-a (k. č. [katastarska čestica] ) i u Istarskoj ulici (k. č. [katastarska čestica] ) a od 21. svibnja 2022. pružanje komunalne usluge naplaćivali bez da su za tržnicu ishodili rješenje nadležnog upravnog tijela županije u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo, kojim se utvrđuje da prodajni objekt, oprema i sredstva ispunjavaju propisane uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine na malo, oblika izvan prodavaonica,

dakle, da bi započeli obavljati djelatnost trgovine prije nego što nadležno upravno tijelo županije u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo izda rješenje da prodajni objekt, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina ispunjava uvjete propisane Zakonom o trgovini i propisima donesenim na temelju tog Zakona te druge uvjete propisane posebnim propisima,

pa da bi time počinili produljeni prekršaj iz članka članak 70. stavak 1. točka 6. Zakona o trgovini.

II. Troškovi predmetnog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda, u skladu s odredbom članka 140. stavak 2. PZ-a.

Obrazloženje

1. Ovlašteni tužitelj pod uvodnom oznakom dana 17. veljače 2023. temeljem odredbe članka 229. PZ-a izdao je prekršajni nalog protiv prvookrivljene pravne osobe i Komunalac d.o.o. i drugookrivljene PU, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršajnog djela činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Navedenim prekršajnim nalogom prvookrivljenoj pravnoj osobi izrečena je novčana kazna u iznosu od 663,61 eura, a drugookrivljenoj je izrečena novčana kazna u iznosu od 530,89 eura, uz određen trošak postupka, svaki po 13,27 eura te oduzimanjem imovinske koristi od prvookrivljene pravne osobe na ime zakupnine/placarine u iznosu od 1.041,29 eura.

2. Okrivljenici su podnijeli pravodoban i dopušten prigovor na navedeni prekršajni nalog, s tim da je ovlašteni tužitelj spis predmeta dostavio u sudsku nadležnost budući su okrivljenici u prigovoru poricali počinjenje prekršaja, sve sukladno članku 238. PZ-a.

3. Na glavnoj raspravi održanoj kod ovog suda dana 26. kolovoza 2026. sud je stavio izvan snage pobijani prekršajni nalog te je pristupio provedbi redovnog prekršajnog postupka. Na glavnu raspravu nisu pristupile uredno pozvane stranke, već je pristupila braniteljica 1. i 2. okrivljenika koja je dostavila pisanu obranu okrivljenih.

3.1. U zajedničkoj pisanoj obrani predstavnik prvookrivljene pravne osobe i odgovorna osoba u pravnoj osobi poriču da bi počinili terećeni prekršaj navodeći da je optuženje manjkavo u pogledu obveznog sadržaja koji je propisan odredbom članka 160. stavak 2. točka 6. i točka 7. PZ-a, odnosno gdje i kad su okrivljenici počinili predmetni prekršaj, što prema navodima obrane čini predmetno optuženje nerazumljivim i bez zakonom propisanog sadržaja. Ističu da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno nepostojanje prodajnog objekta pravne osobe u smislu odredbi Zakona o trgovini. Ističu da zakonska definicija prodajnog objekta i tržnice na malo ne obuhvaća privremene štandove, sve to sukladno članku 2. stavak 1. točka 1. Zakona o trgovini u kojoj se odredbi definiraju zakonski pojmovi. Tako je prodajni objekt prema navodima obrane definiran kao prodavaonica, skladište, tržnica na veliko, tržnica na malo ili drugi oblici prodaje robe izvan prodavaonice, dok je odredbom članka 2. stavak 1. točka 2. definiran pojam – zakonsko značenje izraza prodavaonica i to kao posebno uređen prodajni objekt u kojem se obavlja djelatnost trgovine, a sastoji se od prodajnog prostora i pomoćnih prostora. Nastavno se u obrani navodi da je odredbom članka 10. stavak 1. Zakona o trgovini propisano koji su svi oblici trgovina na malo izvan prodavaonica i to : štandovi i klupe na tržnicama na malo te štandovi i klupe izvan tržnica na malo. Okrivljeni nadalje navode da prednje razlikovanje nije slučajno jer štandovi i klupe ne predstavljaju tržnicu, već da se na tržnici ili izvan tržnice postavljaju štandovi, a ovo stoga što je tržnica prostor, a štandovi su oprema koja se na tom prostoru privremeno postavlja.

3.2. Okrivljenici navode da pravna osoba nije upravljala prodajnim objektom u uobičajenom značenju tog pojma, već je omogućavao korištenje prostora za postavljanje štandova, što je posve druga djelatnost od upravljanja prodavaonicom ili kioskom. Nastavno tome, okrivljenici posebno ističu da definicija usluge javnih tržnica na malo prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, 68/18, 110/18, 32/20) isključuje privremene štandove, s tim da je odredbom Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da se pod uslugama javnih tržnica na malo podrazumijeva upravljanje i održavanje prostora i zgrada izgrađenih na zemljištu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave u kojim se u skladu s tržnim redom pružaju usluge obavljanja prometa živežnim namirnicama i drugim proizvodima. Posebno naglašavaju da iz prednje odredbe bez dvojbe proizlazi da je komunalna usluga javnih tržnica na malo vezana uz izgrađene zgrade i prostore na zemljištu jedinice lokalne samouprave, a u predmetnom slučaju na svim spornim lokacijama nije postojala niti jedna izgrađena zgrada u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu, dok je inspektor utvrdio obavljanje djelatnosti na parkinzima i otvorenim javnim površinama putem privremenih štandova, što prema naravi stvari i definiciji iz Zakona o komunalnom gospodarstvu ne odgovara konceptu usluge javne tržnice na malo. Dakle, ukoliko prostor kao u konkretnom slučaju nema izgrađenih zgrada, okrivljenici fizički i pravno nisu mogli upravljati tržnicom u smislu članka 25. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, a samim tim nisu ni prekršili odredbu članka 13. Zakona o trgovini koja zahtjeva rješenje za prodajni objekt. Dakle, u smislu odredbe članka 13. Zakona o trgovini obveza ishođenja rješenja iz članka 13. Zakona o trgovini ne odnosi se na organizatore tržnice već na prodavatelje na štandovima, s tim da se citirana odredba članka 13. Zakona o trgovini ne odnosi na organizatora tržnice, već na prodavatelje na štandovima.

3.3. Posebno okrivljenici u obrani ističu da prvookrivljena pravna osoba nije prodavač koji prodaje robu na štandu, niti je u tom smislu vlasnik/korisnik prodajnog objekta, već je isporučitelj komunalne usluge koji organizira i upravlja prostorom za tržnicu te naplaćuje naknadu za korištenje tog prostora te stoga okrivljenici smatraju da obveza ishođenja rješenja iz članka 13. Zakona o trgovini pada na svakog pojedinog prodavatelja na tržnici koji prodaje robu na svom štandu, a ne na komunalno poduzeće, ovdje prvookrivljenog koje organizira prostor. Pritom bi tumačenje ovlaštenog tužitelja, prema navodima obrane, dovelo do neprihvatljivih pravnih posljedica i to da bi organizator tržnice bio odgovoran za uvjete svakog pojedinog prodajnog mjesta na tržnici, što nije u skladu niti sa zakonskim odredbama, a niti sa regulatornom voljom zakonodavca.

3.4. Nadalje, iz pisane obrane proizlazi da je prvookrivljena pravna osoba Komunalac d.o.o. osnovana od strane Općine Plitvička Jezera kao komunalno poduzeće za obavljanje komunalnih djelatnosti, s tim da odredba članka 33. stavak 1. točka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisuje da komunalne djelatnosti može obavljati trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave i to na temelju odluke o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Nastavno, Odlukom o komunalnim djelatnostima Općine Plitvička Jezera pravnoj osobi je povjereno obavljanje uslužne komunalne djelatnosti javnih tržnica na malo, a donošenjem Općih uvjeta isporuke dana 27. prosinca 2021. i Cjenika usluga dana 20. veljače 2022. te pribavljanjem suglasnosti tijela jedinice lokalne samouprave prvookrivljena pravna osoba je u cijelosti ispunila sve obveze propisane Zakonom o komunalnom gospodarstvu.

3.5. Pritom okrivljenici posebno naglašavaju da je svrha odredbe članka 24. stavak 1. točka 2. u članka 25. stavak 2. Zakona o komunalnog gospodarstvu osiguravanje da komunalno poduzeće pruža ovu uslugu na temelju javnopravnog ovlaštenja jedinice lokalne samouprave, a ne na temelju rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima koje se zahtjeva za privatne trgovce te je na taj način prema tvrdnji obrane zakonodavac svjesno uspostavio dvojni režim na način da za privatne trgovce vrijedi Zakona o trgovini s obvezom ishođenja rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima, dok za komunalna poduzeća u sustavu jedinice lokalne samouprave vrijedi Zakon o komunalno gospodarstvu s obvezom egzistentne odluke o povjeravanju, donošenju općih uvjeta i cjenika. Okrivljenici stoga tvrde da obavljanje komunalne djelatnosti isporuke usluge tržnice na malo putem privremenih štandova, bez izgrađenih prodajnih objekata nije propisano kao prekršaj niti jednom normom Zakona o trgovini, s tim da Zakon o komunalnom gospodarstvu uslugu javnih tržnica veže uz izgrađene zgrade, a ne na privremene štandove, sukladno članku 25. stavak 2. tog Zakona. Dosljedno navedenom u obrani se navodi da su odredbom članka 26. Pravilnika o minimalnim tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica (dalje: Pravilnik), propisani minimalno tehnički uvjeti za tržnicu kao cjelinu (osvjetljenje otvorenog prostora, komunalno uređenje, kućni red, prostor za otpad), dok se odredbom članka 25. Pravilnika propisano da prostor tržnice može biti otvoren ili zatvoren te da se na tržnici trguje na štandovima i klupama. Dakle, prema obrani tržnica nije trgovac koji prodaje robu kupcu, već organizirani prostor za postavljanje štandova, klupa i sličnih prodajnih mjesta, s tim da Uprava tržnice nije registrirana za prodaju robe, već za upravljanje prostorom, odnosno Uprava tržnice nije subjekt koji obavlja djelatnost trgovine u smislu članka 12. Zakona o trgovini, jer je uloga Uprave tržnice – pravne osobe pružanje komunalne usluge, a to znači da pravna osoba ne prodaje robu kupcu, već iznajmljuje prostor zakupnicima te je upravo prednje razlogom zbog čega se na pravnu osobu ne primjenjuje obveza iz članka 40. Pravilnika za onu česticu koju je dala u zakup zakupniku koji na čestici postavlja kontejner. U obrani okrivljenici ističu da u svom djelovanju ispunjavanju sve obveze regulirane pozitivnim propisima, s tim da nisu počinili prekršaj kojim su terećeni, pa da stoga nema ni osnove za oduzimanje imovinske koristi, koja je u konkretnom slučaju naznačena izvan činjeničnog opisa iz optuženja.

3.6. Zaključno, okrivljenici navode da je u optužnom aktu naznačeno da su obavljali djelatnost komunalne usluge javne tržnice na malo u [adresa], međutim da ta radnja niti na nijedan način ne ispunjava biće prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret jer se ista podvodi pod Zakon o trgovini, a trebala bi se podvoditi prema odredbi članka 25. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu te ističu da pravna osoba ne obavlja djelatnost trgovine u smislu odredbi Zakona o trgovini, već komunalnu djelatnost, s tim da se Zakonom o trgovini ne određuje da se za komunalnu uslugu upravljanja tržnicama treba ishoditi minimalno tehničke uvjete. Predlažu da se oslobode od optužbe.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 5. srpnja 2022., uvid u Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od dana 14. studenog 2022., uvid u dopis direktorice pravne osobe naznačen kao očitovanje od 23. prosinca 2022. te u Službenu zabilješku ovlaštenog tužitelja od 13. veljače 2023., uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za 1. i 2. okrivljenika., te je izvršen uvid u izvod iz registra Trgovačkog suda u Rijeci za pravnu osobu. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Obrana 1. i 2. okrivljenika sukladna je činjenicama utvrđenim na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka.

6. U prethodnom postupku Viša tržišna inspektorica ovlaštenog tužitelja poduzela je dva inspekcijska nadzora, a u vezi s izvršenim nadzorom dostavljena su dva Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 5. srpnja 2022. i od 17. studenog 2022. iz sadržaja kojih proizlazi da je Odlukom o komunalnim djelatnostima Općine Plitvička Jezera trgovačkom društvu „Komunalac“ d.o.o., ovdje prvookrivljenoj pravnoj osobi povjereno obavljanje uslužne komunalne djelatnosti javnih tržnica na malo i to da su dana 27. prosinca 2021. donijeti Opći uvjeti isporuke komunalne usluge tržnice na malo koja se pruža u [adresa] u zatvorenom tržišnom prostoru u KIC-u te na otvorenom i to na parkinzima KIC-a te u [adresa] u [adresa], s tim da je komunalno trgovačko društvo donijelo i Cjenik usluga tržnice na malo. Uredovna inspektorica utvrđuje da je pravna osoba pružala komunalnu uslugu javne tržnice na malo bez da je za prostor tržnice ishodio rješenje nadležnog upravnog tijela županije u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo, kojim se utvrđuje da prodajni objekt, oprema i sredstva ispunjavaju propisane uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine na malo izvan prodavaonice, cijeneći da su okrivljenici postupili suprotno odredbi članka 13. stavak 5. Zakona o trgovini te da su počinili prekršaj iz članka 70. stavak 1. točka 6. istog Zakona.

7. Na osnovi rezultata provedenog dokaznog postupka, imajući u vidu dokaze priložene po ovlaštenom tužitelju, spram obrane okrivljenih, sud je zaključio da u odnosu na okrivljenike nije ostvareno biće djela prekršaja za koji su optuženi. Naime, odredom članka 3. Zakona o trgovini propisano je da je trgovina gospodarska djelatnost kupnje i prodaje robe, s tim da u postupku nije utvrđeno da bi komunalno društvo koje upravlja tržnicom kupovalo robu radi daljnje prodaje, odnosno da bi prodavalo robu potrošačima. Ovo stoga što biće djela prekršaja iz članka 70. stavak 1. točka 6. Zakona o trgovini pretpostavlja da pravna osoba obavlja djelatnost trgovine, bez rješenja iz članka 13. stavka 5. Zakona o trgovini. Međutim, upravljanje tržnicom i to organiziranje rada, davanja mjesta u zakup, naplata zakupnine/tržnine, osiguranje infrastrukture, nije isto što i obavljanje trgovine (kupoprodaja robe s kupcima/potrošačima), a kažnjiva odredba iz članka 70. stavak 1. točka 6. Zakona o trgovini ne sankcionira upravitelja/zakupodavca tržnice, već fizičku ili pravnu osobu koja bez rješenja iz članka 13. stavak 5. Zakona o trgovini obavlja faktičnu djelatnost kupnje i prodaje robe. Nastavno tome, ukoliko komunalno društvo kao isporučitelj komunalne usluge u ispunjavanju komunalne djelatnosti, ne bi ispunjavalo uvjete glede organizacijskog oblika, primjerice, ukoliko se utvrdi da tržnica ne bi ispunjavala komunalne standarde, odnosno da bi postupala suprotno članku 33. Zakona o komunalnom gospodarstvu, što ovdje nije slučaj, istim je Zakonom propisana kažnjiva odredba iz članka 123. Zakona o komunalnom gospodarstvu, sa taksativno navedenim komunalnim prekršajima, što nije predmet ovog prekršajnog postupka. Isto tako odredbom članka 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da se komunalno gospodarstvo temelji na načelu neprofitnosti, s tim da je odredbom članka 54. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da se cijena komunalne usluge određuje radi povrata troškova upravljanja i održavanja infrastrukture, a ne radi stjecanja dobiti od prodaje robe.

7.1. Dakle, u objektivnom identitetu optuženja na strani okrivljenih izostaje radnja počinjenja prekršaja i to faktično obavljanje djelatnosti trgovine u smislu odredbe članka 3. stavak 3. Zakona o trgovini, što dovodi sud do zaključka da okrivljenici nisu počinili djelo koje je propisano kao kažnjivi prekršaj iz 70. stavak 1. točka 6. Zakona o trgovini. Osnovana je obrana okrivljene pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi da je pravna osoba u utuženom razdoblju bila isporučitelj komunalne usluge upravljanja tržnicom, s tim da sud nije utvrdio da bi pravna osoba ostvarivala dobit od prodaje robe, već je naplaćivala naknadu za komunalnu uslugu sukladno članku 54. Zakona o komunalnom gospodarstvu, koji pak Zakon u odredbi članka 34. razlikuje komunalnu djelatnost od tržišne djelatnosti komunalnog trgovačkog društva.

7.2. Tako odredba članka 25. stavak 2. Zakona o komunalnoj djelatnosti precizno definira što predstavlja uslužnu komunalnu djelatnost javne tržnice na malo, a pod tim se podrazumijeva upravljanje i održavanje infrastrukture tržnice, dok promet robom (kupnja/prodaja) koja se odvija na tržnici ne predstavlja komunalnu djelatnost upravljača, već je to djelatnost zakupnika/korisnika štandova. Da je tome tako proizlazi i iz članka 34. stavak 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu kojom odredbom je propisana i obveza odvojenog računovodstva ako uz komunalnu djelatnost trgovačko društvo koje je osnivač jedinica lokalne samouprave obavlja i drugu (tržišnu) djelatnost. Dakle, u predmetnom slučaju prvookrivljena pravna osoba je javni isporučitelj komunalne usluge, a ne trgovac u smislu odredbi Zakona o trgovini. Isto tako, tržnica na malo predstavlja prodajni objekt, no vlasnik/upravljač tržnice nije automatski i subjekt koji obavlja djelatnost trgovine u tom objektu, s tim da u ovom postupku nije utvrđeno da bi pravna osoba faktično obavljala djelatnost trgovine u prodajnom objektu, a posebno valja naglasiti da čin kupnje i prodaje robe koji pretpostavlja obavljanje djelatnosti trgovine predstavlja konstitutivan element bića utuženog prekršaja, koji izostaje na strani okrivljenih.

8. Nastavno tome, zakonski opis prekršaja predstavlja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, pa stoga sve odlučne činjenice, kao i radnja prekršaja moraju nužno biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, odnosno djelo ne predstavlja kažnjivi prekršaj, u vezi sa izostankom postupanja u skladu s člankom 160. stavak 2. točka 5. PZ-a

9. Zaključno, iz naprijed navedenih razloga, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava, sud je utvrdio da djelo za koje se okrivljenici terete, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu ne predstavlja kažnjivi prekršaj, pa je iz tog razloga valjalo donijeti presudu na način da se okrivljenici za predmetno djelo prekršaja oslobađaju od optužbe, sukladno članku 182. stavak 1. točka 1. PZ-a te stoga i u odnosu na pravnu osobu nisu ispunjene niti pretpostavke iz članka 76. PZ-a.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 140.stavak 2. PZ-a, budući u slučaju da se okrivljenici oslobađaju od optužbe, to troškovi postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do točke 4. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Gospiću, 14. rujna 2026.

Sudac:

Žana Vlainić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dna:

1. Prvookrivljena pravna osoba, po predstavniku

2. Drugookrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi

3. Braniteljica 1. i 2. okrivljenika

4. Ovlašteni tužitelj

5. Spis, ovdje