REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-5381/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Žanet Vidović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik, Vlado Rebić, odvjetnik u Zagrebu, Cankarova 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi privremenog udaljenja iz službe, nakon usmene i javne rasprave, održane i zaključene istog dana, 14. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb, KLASA: UP/II-114- 04/24-03/22, URBROJ: 511-01-158-24-3 od 20. studenog 2024.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, KLASA: NK-UP/I-114-04/24-03/34, URBROJ: 511-19-01-24-2 od 24. listopada 2024.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb, KLASA: UP/II-114-04/24-03/22, URBROJ: 511-01- 158-24-3 od 20. studenog 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, KLASA: NK-UP/I-114- 04/24-03/34, URBROJ: 511-19-01-24-2 od 24. listopada 2024. kojim je određeno privremeno udaljenje tužitelja iz službe i to s danom izvršnosti tog rješenja, 25. listopada 2024. godine jer je protiv tužitelja pokrenut i započeo kazneni postupak zbog kaznenog djela protiv imovine-prijevarom-koje je opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. Kaznenog zakona.
2. Tužitelj u tužbi ističe da donositelji rješenja u upravnom postupku nisu u obzir uzeli načelo presumpcije nevinosti koje vrijedi u kaznenom postupku, a koji postupak je u tijeku pa da stoga dok god nije donesena kaznena presuda bilo kakvo stavljanje na teret tužitelju navedenog kaznenog djela ne može štetiti interesima i ugledu službe. Smatra da je time tuženik prikazao tužitelja već krivim za kazneno djelo iako je kazneni postupak još u tijeku. Dalje navodi da su osporena rješenja donesena na temelju članka 112. stavka 2. Zakona o policiji odnosno zbog fakultativnog a ne obveznog razloga zbog čega smatra da je navedeno pretjerano rigorozno. Naime, privremeno udaljenje predstavlja mogućnost, a ne obvezu te se u konkretnom slučaju radi o diskrecijskom pravu koje je prestrogo primijenjeno. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev usvojiti te poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela uz nadoknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužitelj privremeno udaljen iz službe i to jer je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela prijevare te da bi ostanak tužitelja u službi štetio interesima službe, a što je sve podrobno obrazloženo u rješenju. Stoga ostaje kod navoda sadržanim u obrazloženju osporenog rješenja.
Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti tuženika, na temelju ovlaštenja iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26), o čemu je tuženik bio obaviješten u pozivu za raspravu.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, te na temelju analize dokaza iz sudskog spisa i spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu i navoda sa usmene rasprave Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema naprijed citiranom prvostupanjskom rješenju tužitelj je privremeno udaljen iz službe s danom izvršnosti tog rješenja pa sve do okončanja kaznenog postupka pozivom na članak 112. stavak 2. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. i 155/23.) jer je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela protiv imovine-prijevarom- koje je opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona.
8. Među strankama nije prijeporno da se protiv tužitelja pred nadležnim sudom vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela protiv imovine-prijevara-koje je opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ.
9. Među strankama je prijeporno jesu li u okolnostima ovog slučaja ispunjeni uvjeti za udaljenje tužitelja iz službe, a s obzirom na okolnost da se protiv tužitelja ne vodi kazneni postupak u odnosu na kazneno djelo za koji je propisano obvezno udaljenje iz službe (članak 112. stavak 1. Zakona o policiji), već se tuženik pozvao na razloge iz članka 112. stavak 2. Zakona o policiji koji govori o fakultativnim razlozima za udaljenje iz službe. Prijeporno je i je li za tužitelja izrečena mjera-privremeno udaljenje iz službe nerazmjerna te je li izricanjem takve mjere došlo do povrede presumpcije nevinosti.
10. Prema članku 112. stavak 2. Zakona o policiji policijski službenik se može udaljiti iz službe i ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje postupak, mogao štetiti interesima službe.
11. Iz zakonske odredbe proizlazi da za fakultativno udaljenje iz službe trebaju kumulativno biti ispunjene dvije pretpostavke, da je pokrenut kazneni postupak i da je povreda takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje postupak, mogao štetiti interesima službe.
12. Protiv tužitelja je nesporno pokrenut kazneni postupak. Nadalje u rješenju tijela prvoga stupnja jasno, dostatno i argumentirano su navedeni razlozi zbog čega bi ostanak u službi tužitelja dok traje kazneni postupak štetio interesima službe. Naime u rješenju prvoga stupnja navodi se da bi policijski službenik svojim ponašanjem trebao biti primjer i drugim kolegama i građanima i u službi i izvan službe, a s obzirom da policijski službenici svojim postupcima i radnjama trebaju pružati sigurnost građanima i zaštitu njihovim prava u okolnostima konkretnog slučaja i kazneno djelo koje se tužitelju stavlja na teret navedeno bi tijekom vođenja kaznenog postupka bilo narušeno te bi ostanak u službi tužitelja za vrijeme trajanja postupka naštetio interesima službe.
13. Zakonski opis kaznenog djela-prevara koji se tužitelju stavlja na teret je i prema ocjeni ovog suda inkompatibilan s policijskim poslom te narušava ugled službe, a što je pravilno i valjano obrazloženo u upravnom postupku. Navedeno pitanje je u usporedivim situacijama razmatrao Visoki upravni sud te izrazio stajalište da se šteta po interesu službe izvodi iz same naravi kaznenog djela koje se stavlja na teret (USŽ- 1886/22, USž-2356/20, USŽ-1886/22).
14. S tim u vezi ovaj sud napominje da iako se radi o fakultativnom razlogu udaljenja iz službe te je ovlast diskrecijska ona nije neograničena jer mora biti obrazložena, a što je u okolnostima ovog slučaja ispunjeno. Naime, sud ponavlja da su u osporenim rješenjima navedeni jasni razlozi za izricanje mjere. Osim toga trajanje udaljenja je određeno do okončanja kaznenog postupka što je sukladno članku 112. stavak 4. Zakona o policiji.
15. Kako je javnopravno tijelo navelo konkretne i dostatne razloge radi kojih bi ostanak u službi dok traje kazneni postupak bio štetan za interes službe ovaj sud i prigovor tužitelja o nerazmjernosti mjere ocjenjuje neosnovanim. Pri tome sud je imao na umu utvrđenja iz upravnog postupka da je optužnica potvrđena, da je kazneni postupak u tijeku te da tužitelj kao policijski službenik ima pristup bazama podataka MUP-a a što sve u svojoj ukupnosti dovodi do zaključka o razmjernosti izrečene mjere.
16. U svezi s navodima tužbe da je u kojima tužitelj navodi da je izricanjem mjere privremenog udaljenja iz službe povrijeđena presumpcija njegove nevinosti koja vrijedi u kaznenom postupku koji je u tijeku sud napominje da je udaljenje iz službe zaštitna mjera (kojom se štiti ugled i interes službe za vrijeme trajanja postupka), a ne kazna te ne utvrđuje krivnju. Okolnost što se kazneni postupak vodi te još nije okončan je upravo pozitivna pretpostavka za primjenu članka 112. stavak 2. Zakona o policiji. Zaključno presumpcija nevinosti iz članka 28. Ustava Republike Hrvatske (čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava) je kaznena garancija i odnosi se na utvrđivanje kaznenopravne krivnje, a ne na mjeru (privremenog udaljenja iz službe) kojom se štiti interes službe odnosno javni interes za vrijeme trajanja kaznenog postupka.
17. Slijedom navedenoga sud prigovore navedene u tužbi ocjenjuje neosnovanima.
18. Kraj takvog stanja stvari sud tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim. Sud osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela ocjenjuje pravilnim i zakonitim. Stoga je na temelju članka 116. Zakona o upravnim sporovima, presuđeno kao u izreci.
19. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Tužitelj nije uspio u sporu te je zahtjev za trošak valjalo odbiti.
U Zagrebu 14. rujna 2026.
Sutkinja:
Žanet Vidović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku, putem e-kom.
2. tuženiku Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
3. U spis
