1                  Poslovni broj: Gž Ovr-28/2024-2

Poslovni broj: Gž Ovr-28/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Vladimiru Ferenčeviću kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja  P. B. e. iz K., OIB: …, zastupanom po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv ovršenice D. P. iz K. S., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-2236/2023-2 od 20. prosinca 2023., 22. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Žalba se uvažava, ukida se pobijano rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-2236/2023-2 od 20. prosinca 2023., a predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog za ovrhu koja je radi namirenja novčane tražbine određena na suvlasničkim dijelovima ovršenika na više nekretnina, kao i zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka, te je određena zabilježba odbijenog prijedloga u zemljišnim knjigama. Ovo u bitnome uz obrazloženje da je ovršni prijedlog podnesen radi namirenja glavnice u iznosu od 6.309,79 eura te zatezne kamate u iznosu od 2.958,27 eura, te da iz ovršnog prijedloga i priloženih isprava ne proizlazi da su ispunjeni svi posebni uvjeti za ovrhu iz članka 80.b Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – dalje: OZ), tj. da nisu navedene činjenice iz kojih bi proizlazilo da provedbom ovrhe ne bi bila narušena pravična ravnoteža između prava i obveza stranaka. Sve s pozivom na članak 299. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP).

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj. U bitnome navodi da je obvezni sadržaj ovršnog prijedloga propisan člankom 39. OZ-a, da navedenom odredbom nije propisana obveza ovrhovoditelja na iznošenje činjenica i predlaganje dokaza,  da ga je sud, ako je to smatrao potrebnim, mogao pozvati da dopuni ovršni prijedlog, te da je postojanje odlučnih okolnosti u smislu članka 80.b OZ-a sud mogao preispitivati tek povodom mogućeg pravnog lijeka ovršenika podnesenog protiv rješenja o ovrsi.

3. Žalba je osnovana.

4. Ovršni postupak se vodi po načelu formalnog legaliteta sadržanog prije svega u odredbama članka 22., članka 32. i članka 39. OZ-a. Dakle, ovrha se određuje na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, te eventualno i na temelju javne ili javno ovjerovljene isprave kojom se dokazuje prijelaz tražbine na novog vjerovnika, odnosno prijelaz obveze na novoga dužnika. Jedina iznimka od navedenog pravila je sadržana u odredbi članka 75. stavka 7. OZ-a, kojom je propisana obveza ovrhovoditelja da pri predlaganju ovrhe na nekretnini u kojoj ovršenik stanuje priloži kao dokaz javnu ili javno ovjerovljenu ispravu kojom dokazuje da ovršenik ili osoba koju je dužan uzdržavati ima drugu nekretninu za stanovanje, ili suglasnost ovršenika da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. U svim ostalim slučajevima ovrhe na nekretnini radi namirenja novčane tražbine veće od 5.300,00 eura, sud je u mogućnosti cijeniti da li će ovrhom biti narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i ovršenika u smislu članka 80.b stavaka 2. i 3. OZ-a tek povodom žalbenih prigovora ovršenika iz žalbe protiv rješenja o ovrsi. Ovo u pravilu tek nakon provedenih izvida u smislu članka 51. stavka 5. OZ-a. Dakle, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, ovrhovoditelj pri predlaganju ovrhe u pravilu nije u obvezi iznositi činjenice niti predlagati dokaze.

5. Budući da iz stanja spisa, prije svega opisa nekretnina koje su predmet ovrhe, ne proizlazi da bi bilo koja nekretnina bila namijenjena za stanovanje, pa stoga niti da bi služila za stanovanje ovršenika, ovrhovoditelj pri podnošenju ovršnog prijedloga nije imao obvezu dokazivati ostvarenje pretpostavi dopustivosti ovrhe. Pogrešno ocijenivši da je ovrhovoditelj imao takvu obvezu, prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka. Stoga je žalba uvažena te je pobijano rješenje ukinuto a predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Bjelovar, 22. travnja 2024.

                                                                                                             Sudac

                                                                                                        Vladimir Ferenčević v. r.