Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Povrv-77/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, na prijedlog sudske savjetnice Ane Milinković Rukavina, u građanskopravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, Zagreb, OIB: 17863542417 , koga zastupa punomoćnik Vlatka Nadramija, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika AH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave 24. kolovoza 2026. u prisutnosti RH, zamjeničkog punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mile Fajdića iz Gospića, poslovni broj Ovrv- 635/2023 od 16. svibnja 2023. godine i odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži da se naloži tuženiku AH da tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., isplati iznos od 2.108,91 EUR ( slovima: dvijetisućestoosameuraidevedesetjedancent) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 3. veljače 2022. pa do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj (tada ovrhovoditelj) je 22. ožujka 2023. podnio prijedlog za ovrhu kojim potražuje otkupljeno dugovanje po ugovoru o jamstvu u iznosu od 2.108,91 EUR/ 15.889,58 HRK i isplatu zakonskih zateznih kamata uz naknadu troška ovršnog postupka.

2. Javni bilježnik Mile Fajdić iz [adresa] je donio rješenje o ovrsi broj OVRV- 635/2023 od 16. svibnja 2023.

3. Tuženik (tada ovršenik) je pravovremeno podnio prigovor na predmetno rješenje o ovrsi u kojem izjavljuje da je podigao kredit u tada FERRATUM banci u visini od 20 000 kuna s tim da je jedna njihova kuća bila jamac za kredit. U razgovoru s agentom prije podizanja kredita da mu je rečeno da će oni dogovoriti to jamstvo kao garanciju plaćanja kredita, da mu je nakon toga stigao predugovor za jamstvo , da je pristao na kredit, a da je po uplati iznosa primio i ugovor o jamstvu u kojem je prikazano šest rata u visini 1.305,55kn, te da je uvjete prihvatio. Nakon toga su od Ferratum banke, Numeratum banke i Pactuma počele dolaziti izmjene broja računa s obrazloženjem da neke račune zatvaraju, a otvaraju nove. Nakon nekog vremena počeli su stizati sve veći iznosi jamstva i da mu je postalo sve sumnjivo. Po jednom njihovom pozivu da je saznao da ima platiti 20 rata po 1.305,55 kn. Odlučio je vratiti kredit ranije te navodi da su iz Pactuma postajali sve agresivniji za naplatu jamstva. Poslao je i prigovor HNB. U ugovoru u jamstvu stoji da ako korisnik u cijelosti podmiri dug kredita prije dospijeća te pravovremeno podmiri obroke naknade koje duguje prema ugovoru, svi naknadni obroci neće biti naplaćeni. Iskazuje da je kredit otplatio u srpnju 2022. i tad je očekivao da je sve završeno. Nedugo nakon toga kontaktirala ga je agencija koja je otkupila dug. Konačno, postavlja pitanje kako je moguće da na kredit od 20 000 kn mora platiti jamstvo iako je kredit sam otplatio i uplatio rate jamstva u visini 11.770,68 eura, a da nitko ne zna gdje su ti novci, a njega terete za dug.(list 27-28 spisa)

4. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda od 9. siječnja 2026. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku 27. siječnja 2026. detaljno obrazložio kronologiju nastanka potraživanja te navodi da je tuženik kao korisnik kredita sa trgovačkim društvom Ferratum bank Malta, kao kreditnom institucijom 3. kolovoza 2021. na daljinu, prihvatom uvjeta i odredaba navedenim u Standardim uvjetima ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj i informativnom obrascu, koji dokumenti su referencom uključeni u ove posebne uvjete ugovora o kreditu, sklopio ugovor o kreditu. Navodi da prema čl. 293. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ugovor je sklopljenim elektroničkim putem kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Nadalje, prema čl. 1022. ZOO-a za postojanje ugovora o kreditu je potrebno da je sklopljen u pisanom obliku, te da se ugovorom o kreditu utvrdi iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. U konkretnom slučaju, pristupom internetskoj stranici Ferratum bank tuženik je zatražio potrošački kredit osiguran jamstvom treće osobe u iznosu 20.000 HRK i obvezao se vratiti navedeni iznos, zajedno s premijom, te podmiriti naknadu za jamstvo. Tuženik je dostavio potrebne osobne podatke te nakon apliciranja za kredit i prihvata standardnih uvjeta ugovora o kreditu, tuženom je ponuđeno da kao jamstvo odabere jamca po svom izboru. Tuženik je u konkretnom slučaju odabrao jamstvo SIA DEP (čije je potraživanje otkupio GUARANTEE SERVICES OÜ, a kasnije tužitelj SVEA EKONOMI d.o.o.) te je automatski preusmjeren na njegove web-stranice, kako bi mogao prihvatiti opće uvjete za davanje jamstva. Tuženik je pokazao volju na sklapanje ugovora o kreditu i jamstvu, posjetom internet stranice Ferratum bank označavanjem polja ''prihvaćam'' tuženik je dao svoj izričit i nedvosmislen pristanak na odredbe općih uvjeta, te izričito izjavio da će ih se pridržavati, te uz prihvat općih uvjeta, dostavio je svu osobnu dokumentaciju potrebnu za sklapanje ugovora o kreditu, kao i sklapanje ugovora o jamstvu. iz dostavljenih standardnih uvjeta Ferratum bank razvidno je kako tuženik nije mogao sklopiti ugovor o kreditu bez određivanja jamca. Navedenim radnjama, sklopljeni su ugovor o zajmu i ugovor o jamstvu elektroničkim putem, a sukladno čl. 247, čl. 286. i čl. 293. Zakona o obveznim odnosima. Kako je tuženik propustio u ugovorenom roku ispuniti svoju obvezu, mora platiti tužitelju naknadu za automatsko produljenje jamstva u iznosu od 75,00 kn za razdoblje od 10 dana. Tuženik je svojim odabirom tužitelja kao jamca prihvatio i opći uvjeti za davanje jamstva koje je tužitelj dostavio u spis. Apostrofiraju se stavci 3.1. i 3.2. navedenih općih uvjeta jamstva u kojima je propisano da davatelj jamstva preuzima osiguranje svih tuženikovih obveza plaćanja na temelju ugovora o kreditu, kao i da će korisnik (tuženik) platiti davatelju jamstva (tužitel j) naknadu navedenu u prilogu 1 za pruženo jamstvo. Tuženik je primio iznos kredita, koji je osigurao jamstvom, prihvativši opće uvjete za davanje jamstva SIA DEP, društvo osnovano prema latvijskom pravu. Tužitelj dalje ističe kako su tuženikovi prigovori neosnovani i svode se na prigovaranje iznosima točno utvrđenim u općim uvjetima tužitelja, na koje je izričito pristao prilikom apliciranja za potrošački kredit i sklapanja ugovora o kreditu i sklapanja ugovora o jamstvu. Kako bi se dovršila prijava za jamstvo tuženik je priložio potpisani ugovor o kreditu i jamstveni obrazac te odabirom polja „potvrdi“ je odabrao jamstvo tužitelja.

6. Nadalje je tužitelj u podnesku od 31. srpnja 2026. naveo da predmet ovog spora nije naplata neotplaćene glavnice kredita prema Ferratum Bank nego naplata tražbine koja proizlazi iz zasebnoga ugovornog odnosa tuženika i društva SIA DEP, odnosno iz Ugovora o pružanju jamstva i ugovorene naknade za pruženo jamstvo. Za pruženu uslugu jamstva ugovorena je naknada u ukupnom iznosu od 23.500,00 HRK, plativa u 18 mjesečnih obroka, od kojih je prvih 17 iznosilo 1.305,55 HRK, a posljednji 1.305,65 HRK. Tužitelj navodi da eventualna otplata kredita vjerovniku Ferratum Bank p.l.c. sama po sebi ne dokazuje prestanak obveze tuženika prema pružatelju jamstva. Tužitelj ne osporava da je tuženik tijekom trajanja ugovornog odnosa izvršavao određene uplate niti da je obveza iz samog ugovora o kreditu naknadno mogla biti podmirena. Poruka kojom se tuženika obavještava da je „zajam otplaćen“ odnosi se na obvezu prema davatelju kredita. Iz nje ne proizlazi da je podmirena naknada za pružanje jamstva prema SIA DEP, da se SIA DEP odrekla svojeg potraživanja, da je ugovor o pružanju jamstva raskinut ili stavljen izvan snage, niti da su ispunjene pretpostavke za prestanak dospijevanja budućih obroka naknade za jamstvo. Ugovor o kreditu i ugovor o pružanju jamstva predstavljaju dva pravno samostalna ugovorna odnosa, sklopljena između različitih ugovornih strana i s različitim činidbama. Davatelj kredita tuženiku je stavio na raspolaganje novčana sredstva, dok je SIA DEP preuzeo zasebnu obvezu jamčiti vjerovniku za uredno ispunjenje svih tuženikovih obveza. Naknada prema SIA DEP predstavlja protučinidbu za preuzeti rizik i pruženo jamstvo, a ne kamatu niti dio glavnice kredita. Člankom 4.1. Općih uvjeta za davanje jamstva ugovoreno je da korisnik plaća naknadu za jamstvo u iznosima i rokovima određenima u Prilogu 1. Istom odredbom propisano je da, ako korisnik prije dospijeća u cijelosti podmiri dug iz ugovora o kreditu te pravodobno podmiri obroke naknade za jamstvo, obroci naknade koji slijede nakon mjeseca u kojem je dug po kreditu podmiren neće dospjeti na naplatu. Prema tome, ugovorom su kumulativno određene dvije pretpostavke: 1. prijevremena otplata kredita i 2. pravodobno podmirivanje dospjelih obroka naknade za jamstvo. U konkretnom slučaju druga pretpostavka nije ispunjena. Iz isprava koje je sam tuženik dostavio proizlazi da obroke naknade nije plaćao prema ugovorenom planu. Uplate su vršene sa zakašnjenjem, u različitim iznosima, a pojedine ugovorene mjesečne rate nisu bile plaćene na datum njihova dospijeća. Da je tuženik kasnio s ispunjenjem obveza proizlazi i iz činjenice da su mu evidentirane naknade za automatsko produljenje jamstva od 75,00 HRK. Stoga se tuženik ne može pozivati na ugovornu pogodnost prestanka dospijevanja budućih obroka naknade jer nije uredno i pravodobno ispunjavao vlastite obveze prema pružatelju jamstva. Tuženik je uplate izvršavao na više različitih računa i u korist raznih primatelja, uključujući račune društava Numeratum d.o.o. i Prima solvent d.o.o. koji se ne pojavljuju kao vjerovnici predmetne obveze. Tužitelj je u spis već dostavio saldo karticu iz koje su razvidne evidentirane uplate, njihova raspodjela te preostalo nepodmireno stanje. Tuženik, nasuprot tome, nije dostavio dokaz da je platio upravo preostali iznos od 15.889,57 HRK, odnosno 2.108,91 EUR, koji je predmet tužbenog zahtjeva . Ističe da neovisno o tome je li kredit otplaćen u svibnju, lipnju ili srpnju 2022. iz priloženih isprava proizlazi da je tuženik prije toga već bio u zakašnjenju s plaćanjem obroka naknade za jamstvo. Stoga datum prijevremene otplate ne mijenja činjenicu da nisu ispunjene ugovorene pretpostavke za oslobođenje od plaćanja preostalih obroka. Člankom 4.5. Općih uvjeta za davanje jamstva ugovoreno je da cjelokupna preostala naknada dospijeva na naplatu ako korisnik ne podmiri neki od obroka prema planu otplate i povredu ne otkloni u ugovorenom roku, odnosno ako jamac bude pozvan podmiriti vjerovniku iznose iz ugovora o kreditu. Iz izvršenih uplata i saldo kartice vidljivo je da tuženik nije plaćao ugovorene obroke prema rokovima iz plana otplate. Tuženik je stoga dospio u zakašnjenje, uslijed čega je preostala nepodmirena ugovorna naknada dospjela na naplatu. Naknadna otplata glavnice kredita ne djeluje retroaktivno i ne uklanja prethodno nastalo zakašnjenje niti već nastalu obvezu plaćanja ugovorene naknade za pruženo jamstvo.

7. Na raspravi održanoj dana 24. kolovoza 2026. tužitelj je ostao kod tužbe i svih činjeničnih navoda posebice kod podneska od 31. srpnja 2026. dok je tuženik na raspravi ostao pri odgovoru na tužbu, ponavlja da je u cijelosti kredit podmirio, a da svako potraživanje na ime jamstva osporava kao nezakonito.

8. Tijekom postupka je pročitan izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 21. ožujka 2023. (list 7 spisa), ispis mail komunikacije priložene uz prigovor tuženika ( 29 spisa), Standardni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj ( list 55-73 ), Informativni obrazac o potrošačkim kreditima ( 74-79), Posebni uvjeti ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 03. kolovoza 2021 ( list 80-82 spisa ), Izjava da je društvo SIA DEP isplatila Multitude Bank p.l.c. (ranije Ferratum bank p.l.c.) sva dospjela potraživanja - prijevod ( list 84 – 88), Izjava o kupoprodaji potraživanja SIA DEP i Guarantee Services OÜ -prijevod; - Obavijest o prijenosu potraživanja ( list 90- 95 ), Ugovor o cesiji između tužitelja i Guarantee Services OÜ sa specifikacijom ( list spisa 96-126 spisa), Jamstvo sklopljeno na dan 3. kolovoza 2021. i Opći uvjeti za davanje Jamstva i Prilog 1 ( list 128-138 ), Naknada za pružanje Jamstva u odnosu na Ugovoru o kreditu broj 955862 ( list 139)

- e-mail korespondencija između SIA DEP i tuženika ( list 141 spisa) i saldo kartica ( list 142).

9. Sud nije ocjenjivao dokazne prijedloge predložene od tuženika ( ispisi transakcija) jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno iz dokumentacije navedene u popisu izvedenih dokaza.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Dakle, predmet spora je naplata tražbine koja proizlazi iz ugovornog odnosa tuženika i društva SIA DEP prednika tužitelja odnosno iz Ugovora o pružanju jamstva i ugovorene naknade za pruženo jamstvo.

12. Među strankama nije sporno da je tuženik sklopio ugovor o kreditu s Ferratum bankom. Tužitelj ne spori ni da je tuženik kredit otplatio. Također nije sporno ni da je sklopio ugovor o jamstvu sa prednikom tužitelja društvom SIA DEP , kao ni činjenica da tuženik u tom pravnom poslu ima status potrošača.

13. Međutim sporno je li ugovor o jamstvu, a čije sklapanje je bio uvjet za ostvarivanje kredita zakonit odnosno valjan i treba li tuženik po osnovi tog ugovora tužitelju isplatiti utuženi iznos.

14. Sud je iz stanja spisa, nespornih navoda stranaka i izvedenih dokaza bitno utvrdio:

- da je tuženik elektroničkim putem s društvom Ferratum Bank sklopio Ugovor o kreditu broj 955862, kojim mu je odobren kredit u iznosu glavnice od 20.000,00 HRK uz efektivnu kamatnu stopu od 7.200000% na razdoblje od 18 mjeseci, uz ukupan trošak kredita od 1106,00HRK, a što uključuje premiju i administrativne naknade, uz iznos mjesečne otplate od 1172,56 HRK,

- da prema uvjetima društva Ferratum Bank tuženik nije mogao sklopiti ugovor o kreditu bez sklopljenog ugovora o jamstvu

- da je tuženik s prednikom tužitelja društvom SIA DEP kao pružateljem jamstva također elektroničkim putem sklopio zaseban ugovor o pružanju jamstva, i da je tim ugovorom ugovorena naknada za jamstvo u ukupnom iznosu od 23.500,00 HRK, plativa u 18 mjesečnih obroka, od kojih je prvih 17 iznosilo 1.305,55 HRK, a posljednji 1.305,65 HRK.

- da je mjesečna rata naknade za jamstvo veća od mjesečne rate kredita kao i da je ukupni iznos naknade za jamstvo veći od ukupno odobrenog iznosa kredita

- da tuženik ima status potrošača,

- da nema spora o tome da je tuženik sam otplatio kredit.

15. Prije svega treba istaknuti da nije u pravu tužitelj kad navodi da su ugovor o kreditu i ugovor o pružanju jamstva dva pravno samostalna ugovorna odnosa jer je nesporno da je osiguranje kredita putem ugovaranja jamstva od strane treće osobe kumulativan i obvezan uvjet bez kojeg se potrošački ugovor ne može uopće realizirati. Naknada za davanje jamstva na čije plaćanje tuženik mora pristati da bi uopće dobio kredit ustvari spada u obvezni, ali prikriveni trošak tog primarnog kredita.

16. U konkretnom slučaju potraživanje tužitelja proizlazi iz potrošačkog ugovora slijedom čega su uz Zakon o obveznim odnosima ( NN, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 23/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 156/23; dalje: ZOO) mjerodavne i odredbe Zakona o zaštiti potrošača ( NN, 41/14,110/15, 14/19, dalje ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

17. Dakle kako iz samih podnesaka tužitelja proizlazi, a to potvrđuju i Standardni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj kao i Opći uvjeti za davanje jamstva, tuženik je najprije pristupom internetskoj stranici Ferratum bank zatražio potrošački kredit osiguran jamstvom treće osobe te nakon apliciranja za kredit i prihvata standardnih uvjeta ugovora o kreditu, tuženik je morao odabrati jamstvo. U konkretnom slučaju jamac je društvo SIA DEP (čije je potraživanje otkupio GUARANTEE SERVICES OÜ, a kasnije tužitelj SVEA EKONOMI d.o.o.) te je automatski preusmjeren na njegove web-stranice, kako bi mogao prihvatiti opće uvjete za davanje jamstva. Iz Općih uvjeta za davanje jamstva proizlazi da ugovorne strane sklapaju ugovor o jamstvu pod uvjetima navedenim u njemu, a među ostalim navedenim navodi da se ugovor o jamstvu sklapa na slijedeći način: korisnik koji želi sklopiti ovaj ugovor treba dostaviti sve potrebne podatke (barem ime, osobni identifikacijski broj (OIB), iznos Kredita i rok otplate) kao i primjerak potpisanog Ugovora o kreditu, te treba dati svoj pristanak na Ugovor elektroničkim putem označavanjem „Potvrdi“ na www.siadep.eu, slanjem emaila u kojem navodi prihvaćanje Ugovora ili vlastoručnim potpisom i poslati skeniranu verziju Ugovora na [email protected].

18. Iz opisanog načina sklapanja ugovora proizlazi zaključak da Opći uvjeti za davanje jamstva predstavljaju unaprijed pripremljene obrasce, koje je formulirao prednik tužitelja i na čiji sadržaj tuženik kao potrošač nije mogao utjecati niti je o njima mogao pregovarati odnosno radi se o sklapanju unaprijed formuliranog standardnog ugovora o jamstvu bez pojedinačnog pregovaranja.

19. Međutim, Opći uvjeti za davanje jamstva i Prilog 1 stvaraju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača jer se tuženiku nameće obveza plaćanja naknade za jamstvo koja je je veća od iznosa glavnice kredita.

20. Sukladno odredbi čl. 49. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno st. 2. istog čl. ZZP-a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca dok st. 4. navodi da ako trgovac tvrdi da se radi o pojedinoj Ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom Ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

21. Nadalje, odredba čl. 55. ZZP -a propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna dok st. 2. propisuje da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

22. Kako su ništetne odredbe Ugovora koje se tiču obveze tuženika da prihvati sve odredbe Ugovora o kojima nije pregovarao sud zaključuje da je predmetni Ugovor o jamstvu ništetan u cijelosti jer su bitni elementi Ugovora ništetni. Ugovor o jamstvu tuženiku je nametnuo preveliki teret dok je jamac za sebe ugovorio nerazmjernu korist.

23. Odredbe ugovora o jamstvu su suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovale značajnu neravnotežu na štetu tuženika kao potrošača u smislu odredaba iz čl. 49. st. 1. i 2. ZZP-a, te su kao takve nepoštene, a posljedično tome i ništetne u smislu čl. 55. st. 1. ZZP-a.

24. Treba napomenuti da je tužitelj na ovaj način povrijedio i čitav niz načela ZOO- a. Tako načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3., načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4., načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6., načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. čija je povreda i sankcionirana ništetnošću odredbi takvog ugovora a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

25. Prema odredbi čl. 296. ZOO-a ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, ovdje tuženika. Ovdje se radi upravo o takvoj pravnoj situaciji. Osim toga, tuženik kao potrošač nije mogao pregovarati o uvjetima jamstva i bio je doveden u situaciju da je morao prihvatiti ugovorne odredbe jamstva kako bi dobio zajam, a navedene odredbe su nepoštene, te samim tim i ništetne.

26. Čitavo ugovoreno jamstvo predstavlja jedan nepošten pravni posao, a sama jamčeva činidba je primjenom odredbi čl. 270. i 271. ZOO-a nedopuštena, protivna Ustavu RH, pozitivnim propisima i moralu društva, pa je taj pravni posao ništetan u cijelosti.

27. Sud je stava da kroz sklapanje takvog ugovora protuzakonito se nastoji naplatiti kamata po stopi koja je veća od zakonom dopuštene. Naknada za jamstvo predstavlja prikrivenu kamatu koja premašuje zakonom dopuštenu. Naknada za jamstvo nije u biti naknada za jamstvo nego u stvarnosti obračunate kamate u nedopuštenom iznosu i po nedopuštenoj stopi.

28. Visina naknade za jamstvo kada se pribroji osnovnim troškovima i redovitima kamatama kredita stvara enormno financijsko opterećenje potrošača.

29. Nije u pravu tužitelj kad tvrdi da je tuženik uplate izvršavao na više različitih računa i u korist raznih primatelja, uključujući račune društava Numeratum d.o.o. i Prima solvent d.o.o. koji se ne pojavljuju kao vjerovnici predmetne obveze jer upravo suprotno proizlazi iz ispisa dopisa s nazivom Naknada za pružanje Jamstva u odnosu na Ugovoru o kreditu broj 955862 ( list 139) jer su u njemu navedene mjesečne rate jamstva sa navođenjem da se uplate vrše na bankovni račun društva Numeratum d. o. o. za SIA DEP.

30. Slijedom navedenog, kako potraživanje tužitelja proizlazi iz ništetnih ugovornih odredaba, sukladno odredbi čl. 49. ZZP-a, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a kako je tuženik u ovoj parnici uspio u cijelosti to je valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke presude.

U Gospiću, 11. rujna 2026.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.