REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-523/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Hrvoju Lukšić, u pravnoj stvari tužitelja US, vl. AUTOLIMARSKI [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Juršetić & Aleksovski d.o.o., Zagreb, Lovinčićeva ulica 3, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koga zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva GRGIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete (vps: 281,48 eur), dana 11. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev

1. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju, US vl., AUTOLIMARSKI I AUTOLAKIRERSKI OBRT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 281,48 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za pos ljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, koja na ranije navedeni iznos teče od 24.11.2025. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka, u iznosu od 229,04 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, u skladu s čl. 29. ZOO-a, sve u roku od 15 dan.a

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 26. ožujka 2026. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev te tuženika obveže na plaćanje iznosa od 281,48 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 24. studenog 2025. do isplate, te na platež troškova postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj je naveo da je 22. studenog 2025. vozilo u vlasništvu društva MAAN ENT. d.o.o., odnosno ALFA ROMEO GIULIA, registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije] oštećeno u štetnom događaju kojeg je prouzrokovao vozač vozila osiguranika tuženika, osiguranog kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 8105689102, da se oštećenik tuženiku obratio odštetnim zahtjevom od dana 24. studenog 2025., da je dobio očitovanje tuženika dana 15. prosinca 2025. odnosno ponudu broj 2505 1051 6162, da je odštetni zahtjev ocijenio pravno osnovanim, i isplatio nesporni iznos naknade štete u visini od 815,00 eur, kao i iznos od 382,50 eur, odnosno ukupni iznos od 1.197,50 eur, time da je predmet postupka novčani iznos koji prelazi ranije navedeni nesporan iznos do potpunog namirenja naknade štete.

3. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je oštećenik kao ustupitelj prenio na tužitelja kao primatelja novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku , temeljem Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 13. veljače 2026., time da je o prijenosu tražbine obaviješten tuženik zajedničkom obavijesti tužitelja i oštećenika od dana 13. veljače 2026. koja je istom dostavljena uz Prigovor od dana 06. ožujka 2026. godine na Obrazloženu ponudu tuženika, kao i da je tuženik prigovor tužitelja odbio kao u cijelosti neosnovan.

4. Tužitelj dalje u tužbi navodi da je oštećeniku pružio uslugu mehaničarskih i autolimarskih radova radi saniranja štete, izdao račun broj 204/VP1/1 oštećeniku u iznosu od 1.643,31 eur. Slijedom navedenog, tužitelj navodi da tuženik predniku tužitelja nije nadoknadio iznos cjelokupne štete, s obzirom na to da je za saniranje predmetne štete izdan račun u iznosu od 1.643,31 eur, odnosno umanjeno za polovicu iznosa PDV-a u iznosu od 1.478,98 eur, a tuženik je priznao i isplatio nesporan iznos štete u iznosu od 1.197,50 eur, dok razliku u iznosu od 281,48 EUR tužitelj, kao osoba na koju je predmetno potraživanje preneseno, potražuje u ovom postupku. Predmetno potraživanje utemeljeno je na čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da će sud dosuditi naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, koja je u ovom slučaju evidentno iznos cjelokupnog računa za usluge koje su bile potrebne da se šteta sanira.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, te odgovornost za štetu, istaknuo da je dužnost oštećenika poduzeti sve potrebne mjere da bi smanjio štetu, time da je u konkretnom slučaju tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni.

6. Nadalje, tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da smatra da je osiguranik - vlasnik upozoren da će se troškovi popravka u drugoj radionici priznati u visini kalkulacije troškova popravka u predloženim-preporučenim servisima, to je jasno da je oštećenik svjesno i voljno odlučio popraviti vozilo u drugom mjestu i na taj način svjesno i voljno zaobići obveze, koje bi proizlaze kako iz ugovora o kasko osiguranju tako i iz općih načela obveznih odnosa, a očigledno je postupao protivno i načelu dužnosti smanjenja štete koje proizlazi iz tih načela i odredbe čl. 1092. ZOO -a, kao I da je tuženik isplatio iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i odbilo zahtjeve za naknadom štete preko tržišnih cijena radnog sata jer je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u drugim jednako kvalitetnim neovisnim serviserima na području prebivališta tužitelja.

7. Zaključno, tuženik je u svom odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek kamata koji nije prenesen cesijom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

8. U svom pisanom očitovanju na navode tuženika, od dana 29. siječnja 2026. (list 155-158 spisa) tužitelj je osporio navode tuženika koje se odnose na osporavanje aktivne i pasivne legitimacije, osporavanje vezano za razliku između isplaćenog iznosa i iznosa koji se potražuje temelji na doprinosu oštećenika šteti,, kao i navod da je oštećenik mogao odabrati jeftiniji autoservis te navodi kako je oštećenik imao obvezu odabira radionice sukladno uputi tuženika, a temeljem ugovora o kasko osiguranju.

9. Podnesak tužitelja dostavljen je tuženiku, time da se tuženik nije očitovao na navode podneska do dana donošenja odluke

10. Sud nije proveo po tužitelju predložene dokaze za saslušanjem tužitelja, izvođenje dokaza prometno-tehničko vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja uz očevid na licu mjesta kao i na okolnost visine štete, kao ni saslušanje procjenitelja tuženika LS na okolnost obavijesti i uputa za popravka vozila kod drugih servisera, kao ni prometno i/ili financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i prema takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera, odnosno prema cijeni sata rada koju je tuženik priznao i isplatio oštećeniku sukladno Izvidu štete tuženika u vrijeme izvršenja popravka vozila, po prijedlogu tuženika, izvođenje predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka te bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te povećanju troškova postupka. Odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može se donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

11. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, kao i u pogledu zateznih kamata.

12. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u kopiju Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od dana 13. veljače 2026. (list 7-8 spisa), kopiju Obavijesti o ustupu potraživanja od dana 13. veljače 2026. (list 9 spisa), kopiju Prigovora tužitelja od dana 06. ožujka 2026. (list 10-11 spisa), kopiju Obrazložene ponuda Tuženika od 15. prosinca 2025. broj 2505 1051 6162 (list 12 spisa), kopiju Izvida štete od strane tuženika broj: 250510516162/1 (list 13 spisa), kopiju Potvrde uplate od 19. siječnja 2026. (list 14 spisa), kopiju Potvrde uplate od 15. siječnja 2026. (list 15 spisa), kopiju Računa tužitelja broj 204/VP1/1 (list 16 spisa), kopiju Cjenika tužitelja (list 17 spisa), kopiju presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2025. posl. br. P-1477/2024 (list 18-23 spisa), kopiju presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 28. veljače 2025. posl. br. P-1586/2024 (list 24-28 spisa), kopiju presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 14. ožujka 2025. posl. br. P-1765/2024 (list 29-37 spisa), kopiju presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 16. travnja 2025. posl. br. P -2272/2024 (list 38-43 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske od 14. veljače 2025. posl. br. Pž-629/2025 (list 44-50 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske od 27. siječnja 2025., posl. br. Pž -195/2025 (list 51-55 spisa), kopiju presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 20. studenog 2024., posl. br. P - 1197/2024 (list 56-60 spisa).

13. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

14. Između stranaka nije sporno da se 22. studenog 2025. dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na vozilu marke i tip ALFA ROMEO GIULIA, registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], u vlasništvu oštećenika vlasništvu društva MAAN ENT. d.o.o., da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun broj 204/VP1/1, (list 16 spisa) na iznos od 1.643,31 eur, da je isplaćen iznos naknade štete u visini od 815,00 eur, te iznos od 382,50 eur, odnosno ukupni iznos od 1.197,50 eur, te da se preostali iznos od 281,48 eur odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koji priznaje tuženik.

15. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine sud je utvrdio da su MAAN ENT. d.o.o., Opatija, Ulica Ivana Brozine Slovana 27, OIB: 43531778447, kao ustupitelj i US vl., Aautolimarski i autolakirerski obrt, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelj 13.02.2026, sklopili Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, prema kojem su u prvom članku utvrdili da ustupitelj ima dospjelo nepodmireno potraživanje prema Euroherc osiguranju d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, u skladu s štetnim događajem od 22.11.2025. godine u kojoj je nastala imovinska šteta na osobnom automobilu Ustupitelja marke ALFA ROMEO GIULIA, registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], a o kojem se kod Dužnika vodi izvansudski postupak radi naknade štete pod brojem 2505 1051 6162. (1.1.), te da suglasno utvrđuju da je ustupitelj angažirao primatelja radi popravka osobnog vozila iz čl. 1.1. ovog Ugovora, odnosno radi saniranja štete nastale u štetnom događaju iz čl. 1.1. ovog Ugovora, a za što je Primatelj Ustupitelju izdao račun broj 204/VP1/1 u iznosu od 1.643,31 eur. (1.2. čl. 1., kao i da tim ugovorom ustupitelj radi ispunjenja svoje obveze, iz čl. 1.2. ovog Ugovora ustupa primatelju svoje potraživanje prema dužniku opisano u čl. 1.1. Ugovora. (2.1. čl. 2.). Ugovora, time da tuženik obaviješten o ustupu tražbine dana 13.02.2026. kada je zaprimio Obavijest o ustupu potraživanja dužniku.

16. Odredbom članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) je određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (članak 81. stavak 1. ZOO).

17. Sukladno članku 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi članka 84. stavak 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

18. Nadalje, prema odredbi članka 88. stavak 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (članak 88. stavak 3. i 4. ZOO). Slijedom svega navedenoga, a temeljem citiranih zakonskih odredaba nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

19. Uvidom u Obrazloženu ponudu tuženika od 15. prosinca 2025. sud je u utvrdio da je tuženik dana 15. prosinca 2025. dostavio OBRAZLOŽENU PONUDA – BEZ I/S, iz koje je vidljiva da tuženik potvrđuje svoju odgovornost za za naknadu štete, u iznosu od 815,00 eur, da će naknade štete biti izvršena ćemo u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude neovisno o prihvatu iste a najkasnije u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva, te da se u slučaju nesuglasnosti može uputiti pisani Prigovor na obrazloženu ponudu.

20. Stoga, sud je mišljenja da je takvim postupanjem tuženik nedvojbeno konkludentno priznao kako pasivnu legitimaciju, tako i odgovornost za naknadu štete nastale njegovom osiguraniku (oštećeniku) u ovom štetnom događaju te da osporavanje legitimacije i odgovornosti koje tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka sud smatra paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

21. Uvidom u Prigovor od dana 06. ožujka 2026. sud je utvrdio da je 13. veljače 2026. s trgovačkim društvom MAAN ENT. d.o.o., ranijim podnositeljem odštetnog zahtjeva koji se vodi pod brojem gornjim, sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, a kojim ugovorom je na podnositelja preneseno potraživanje društva MAAN ENT. d.o.o. s osnova naknade štete povodom štetnog događaja od 22.11.2025., a radi kojeg se vodi ovaj postupak radi naknade štete pod brojem gornjim , te da u skladu s čl. 84. te čl. 82. Zakona o obveznim odnosima, podnositelj ovim putem obavještava Naslov da svoju obvezu prema predniku podnositelja, jedino valjano mogu ispuniti podnositelju.

22. Isto tako, u Prigovoru tužitelj navodi da je tuženik utvrdio svoju odgovornost, odnosno obvezu isplate te je procijenio štetu na vozilu u iznosu od 815,00 eur, sukladno predmetnoj obrazloženoj ponudi te je dodatno predniku podnositelja uplatio iznos od 382,50 eur, slijedom čega je sporna samo visina štete, time da je ona sanirana, te je izdan račun broj broj 204/VP1/1 u iznosu od 1.643,31 eur, odnosno umanjeno za polovicu PDV-a u iznosu od 1.478,98 rur, odnosno da iznos od 1.478,98 eur predstavlja vrijednost popravka koji je bio potreban napraviti na vozilu prednika podnositelja kako bi se isto vratilo u stanje prije štetnog događaja, odnosno upravo taj iznos predstavlja iznos cjelokupne štete.

23. Nadalje, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabra ti radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik.

24. Uvidom u Cjenik tužitelja (list 15 spisa) razvidno je kako isti ima propisanu cijenu sata za lakirerski rad kao i za limarski rad u visini od 42,00 eur (bez PDV-om).

25. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio oštećenom MAAN ENT. d.o.o. 51410 OPATIJA, Ul. Ivana Brozine Slovana 27 (račun list 16 spisa) od dana 23. prosinca 2025. cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima, jer je u njegovom cjeniku (list 17. spisa, u primjeni od 1. prosinca 2023.) navedeno da je cijena radnog sata servisa za autolimarske, automehaničarske i autolakirerske usluge 42,00 eur po satu (cijena izražena bez PDV).

26. Cjenik tužitelja je ovjeren pečatom i potpisom tužitelja. Time da prema ocjeni suda, svojim navodima nije s uspjehom doveo u pitanje vjerodostojnost predmetne isprave. Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku MAAN ENT. d.o.o. 51410 OPATIJA, UL. Ivana Brozine Slovana 27 ( stavka 4 i 5 računa list 16 spisa ), odnosno tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima koji imaju najjeftinije cijene, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

27. Račun koji je tužitelj izdao vlasniku vozila od dana 23. prosinca 2025. s datumom plaćanja 23. prosinca 2025. odnosi se na 50549517 - blatobran KOM 1,00 po cijeni od 473,15, 50556909 - OZNAKA KOM 1,00 59,87 eur, Audatex-potrošni materijal H 1,00 346,41 eur, limarski radovi 7,50 393,75 eur, lakirerski radovi kom 6,40 336,00 eur, limarski potrošni materijal kom 6,50 34,13 eur, ukupno 1.314,65 eur, uvećano za PDV 25%, odnosno 328,66 eur, ukupno 1.643,31 eur.

28. Slijedom svega navedenoga, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 1085. stavak 1. i 4. i odredbe članka 84. stavak 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

29. S tim u vezi, za ukazati je da tuženik svakako ima pravo nakon pokretanja parničnog postupka, promijeniti stavove iznesene tijekom ranije komunikacije s oštećenikom i osporiti ranije priznate činjenice. Ipak, od tuženika, kao osobe koja obavlja profesionalnu djelatnost, može i mora se očekivati postupanje pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. ZOO-a). To znači da bi tuženikovi prigovori koji se odnose na osporavanje pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja i odgovornosti, morali biti valjano obrazloženi, jer se njima odstupa od ranijih navoda i tvrdnji. Međutim, takvo obrazloženje izostalo je u potpunosti.

30. Zato, po ocijeni suda tuženikovo ponašanje, koji bez navođenja razloga osporavanja ranije nespornih činjenica, pokušava otkloniti svoju odgovornost za nastalu štetu (ili barem otežati tužitelju utvrđivanje takve štete), predstavlja vid zlouporabe procesnih ovlaštenja.

31. Na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja vlasnik vozila je ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju je ustupitelj imao prema tuženiku u iznosu od 1.643,31 eur, a sve prema računu popravka za štetu primatelja, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika dana 13 . veljače 2026. (list 9 spisa).

32. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

33. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa od 15. prosinca 2025. (list 12 spisa) proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je datum odštetnog zahtjeva 24. studenog 2025., te je tužitelj postavio zahtjev za kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

34. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose.

35. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO- a na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 11. rujna 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate.

36. Odlučna činjenica u ovom predmetu jest da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je štetu djelomično podmirio što za sud predstavlja priznanje pravne osnove utuženog potraživanja. Međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete, a u vezi s time sud ističe da u ovom predmetu tuženik neosnovano osporava cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost po računu koji mu je ispostavljen

37. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 281,48 eur.

38. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

39. Svaka stranka u ovom sporu male vrijednosti treba dokazivati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore (čl. 7. st.1. i čl. 219. st. 1. u vezi čl. 461. a ZPP-a), te navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica dočim glede pravnih pitanja i pravnih osnova spora sud nije vezan navodima stranaka (arg. iz čl. 186. st. 3. ZPP-a).

40. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/25; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 281,48 eur.

41. Imajući u vidu pak načelo ekonomičnosti i dužnost suda da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a) primjenom načela razmjernosti imajući u vidu posebice činjenicu da predmetni prijepor predstavlja spor male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), sud je slobodno cijenio postojanje odlučnih činjenica u predmetnom sporu sukladno čl. 223.a ZPP-a nalazeći i cijeneći da iz stanja spisa predmeta i raspravnih navoda stranaka glede predmeta spora proizlazi u dovoljnoj mjeri vjerojatnim opstojnost tužbenih tvrdnji tužitelja glede odlučnih činjenica u sporu koje tuženik nije doveo u razumnu sumnju ili dokazao suprotno.

42. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

43. Sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena).

44. Rješenjem od 17. travnja 2026. stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava, te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

45. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP -a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

46. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

47. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak te da se radi o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako je tužitelj mogao priložiti pisani iskaz predloženog svjedoka/tužitelja, ako je to smatrao bitnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio predloženi dokaz prometno - tehničkog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta spora i sud bi provođenjem tog dokaza prekoračio propisani rok od godinu dana.

48. Osim toga, sud smatra kako se u predmetnom slučaju radi o pravnom pitanju koje se pojavilo u više analognih slučajeva te je sudska praksa u tome istovrsna i ujednačena, što je dodatan argument za diskrecijsku odluku suda da ne provodi usmenu raspravu.

49. Ističe se da je sud u smislu čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

50. Sud smatra da je tuženik je pasivnu legitimaciju i odgovornost za nastanak štetnog događaja sam priznao prije pokretanja ovog parničnog postupka, u mirnom postupku, čak djelomično isplatio nastalu štetu.

51. S tim u vezi, za ukazati je da tuženik svakako ima pravo nakon pokretanja parničnog postupka, promijeniti stavove iznesene tijekom ranije komunikacije s oštećenikom i osporiti ranije priznate činjenice. Ipak, od tuženika, kao osobe koja obavlja profesionalnu djelatnost, može i mora se očekivati postupanje pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. ZOO-a). To znači da bi tuženikovi prigovori koji se odnose na osporavanje pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja i odgovornosti, morali biti valjano obrazloženi, jer se njima odstupa od ranijih navoda i tvrdnji. Međutim, takvo obrazloženje izostalo je u potpunosti.

52. Zato, po ocijeni suda tuženikovo ponašanje, koji bez navođenja razloga osporavanja ranije nespornih činjenica, pokušava otkloniti svoju odgovornost za nastalu štetu (ili barem otežati tužitelju utvrđivanje takve štete), predstavlja vid zlouporabe procesnih ovlaštenja.

53. Na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja vlasnik vozila je ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju je ustupitelj imao prema tuženiku u iznosu od 281,48 eur, a sve prema računu popravka za štetu primatelja, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika.

54. Kako je vlasnik vozila prenio na tužitelja svoje potraživanje s osnove naknade štete tako je isti aktivno legitimiran u ovom predmet. Iz dopis tuženika oštećenom, a koji je oštećeni u štetnom događaju koji je vlasnik vozila razvidno je da je upravo tuženik odgovorni osiguravatelj vozila štetnika, a što potvrđuje i dokumentacija iz koje proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, njemu je dostavljen utuženi račun tužitelja za popravak predmetnog vozila te je isti povodom istog priznao svoju odgovornost i isplatio djelomično račun (osim razlike u radnom satu), slijedom čega je sud ocijenio da je isti pasivnu legitimiran u ovom predmetu i da postoji njegova odgovornost.

55. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu svog boravišta u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

56. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZOO -a odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja stvarne cijene sata rada, odnosno prosječne cijene sata na području Zagrebačke županije.

57. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 58. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155.. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju pripada parnični trošak budući da je u cijelosti uspio u parnici. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Vrijednost predmeta spora je 157,50 eur. Na temelju Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur.

59. Tužitelju je priznat trošak, sastava tužbe od dana 26. ožujka 2026. (OTbr. 7.2.) 50,00 eur, trošak sastava Prigovora u mirnom postupku od dana 06. ožujka 2026. (list 10-11 spisa), 50,00 eur, trošak sastava podnesak od dana od 28. kolovoza.2026. (Tbr.8.) kojim se tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu 50,00 eur, 150,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 37,50 eur, ukupno: 187,50 eur.

60. Tužitelju je priznat trošak sudskih pristojbi u iznosu od 41,54 EUR (pristojba na tužbu 26,54 eur, + 15,00 eur pristojna na presudu Tbr.2.toč. 2.), slijedom čega je tužitelju priznat trošak u iznosu od 229,04 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II presude.

U Zagrebu, 11. rujna 2026.

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. US, vl. AUTOLIMARSKI I AUTOLAKIRERSKI OBRT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po odvjetniku Aleksandru Aleksovskom uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 po odvjetniku Branimiru Periću