REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA
Poslovni broj : Kžzd-68/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Sandre Juranović kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Umiljenović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UO zbog kaznenog djela iz članka 163. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i- dalje: KZ/11.) i dr. odlučujući o žalbi oštećenika mlt. KO izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Kv-708/2026, Kzd-23/2026-46, od 30. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba oštećenika mlt. KO te se pobijano rješenje ukida i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci je odlučeno da se na temelju članka 160. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP/08) u vezi članka 344. stavka 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) odbija prijedlog oštećenika KO, podnesen po opunomoćeniku odvjetniku Vladimiru Kvaterniku, za određivanje privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva, kao neosnovan.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavio oštećenik mlt. KO po punomoćniku Vladimiru Kvaterniku, odvjetniku iz Rijeke, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odrede privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva u odnosu na nekretninu u vlasništvu okrivljenika UO
3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
4. Žalba je osnovana.
5. Obzirom na žalbene navode žalitelja ovaj drugostupanjski sud ponovno ističe da je odredbom članka 344. stavka 1. Ovršnog zakona(OZ) propisano da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine te postojanje opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Stavkom 2. istog članka propisano je da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.
6. Nadalje, odredbom članka 160. stavka 1. ZKP/08. propisano je da se na prijedlog ovlaštene osobe u kaznenom postupku mogu prema odredbama koje vrijede za ovršni postupak odrediti privremene mjere osiguranja imovinsko pravnog zahtjeva nastalog zbog počinjenja kaznenog djela,
7. Ovaj sud drugog stupnja, prije svega, a u skladu s citiranom odredbom članka 344. stavka 1. OZ-a, navodi da je vjerojatnost oštećenikove tražbine opravdana podignutom i potvrđenom optužnicom (radi se o dvije optužnice ODO Rijeka, ali je u jednoj mlt. oštećenik/ žrtva KO) te dokazima na kojima se ista temelji, čime je ispunjen prvi kumulativni uvjet za određivanje privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva .
8. Potom se ističe da se u konkretnom slučaju postavljeni imovinskopravni zahtjev mlt. oštećenika KO odnosi na neimovinsku štetu u smislu povrede prava osobnosti djeteta kao žrtve kaznenih djela spolnog karaktera . Kod naknade nematerijalne štete postavljeni zahtjev za odlučivanje u adhezionom postupku se ne zasniva uvijek na svim istim činjenicama i dokazima koje su ujedno i predmetom raspravljanja samog kaznenog postupka povodom optužnice. Međutim, optužnica je stupila na pravnu snagu i imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku stavio je za mlt. žrtvu/ oštećenika punomoćnik odvjetnik Vladimir Kvaternik, u skladu s člankom 52. stavak 1. točka 2. ZKP/08, koji ga zastupa pred sudom, a uz rukovođenje najboljim interesom djeteta, pri čemu se, u dovoljnoj mjeri čini vjerojatnim postojanje ove novčane tražbine mlt. žrtve/oštećenika.
9. Imovinskopravni zahtjevi u pogledu izvođenja dokaza, te njihove ocjene i izvođenja zaključaka o postojanju odlučnih činjenica, vezani su za daljnji tijek kaznenog postupka, pa se o njima rješava presudom tek na kraju postupka, a li mjere osiguranja se mogu donositi već od prethodnog postupka pa nadalje, a svakako da je rješenje o privremenoj mjeri kasnije vezano za odluke iz presude, i to onog dijela koji se odnosi na odluku o imovinskopravnom zahtjevu, ali u ovoj fazi sud mora razmotriti sve značajne okolnosti vezane za osiguranje imovinskopravnog zahtjeva na kojeg je ovlašten mlt. oštećenik.
10. Druga pretpostavka za određivanje privremene mjere je da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Radi se o takvo j opasnost koja može proizaći iz određenog ponašanja protivnika osiguranja radnje, konkretno okrivljenika, bilo da se radi o njegovim stvarnim postupanjima kao što je primjerice prikrivanje stvari, uništenje imovine, neodržavanje imovine ili pravnim radnjama odnosno propuštanjima kao što je otuđenje ili opterećenje dijelova imovine, nemarno vođenje poslova, a kojima bi protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, ali i iz nekih drugih konkretnih okolnosti vezanih i za počinjenje djela ili za samog počinitelja, koje ukazuju na vjerojatnost takvog raspolaganja. Sud prvog stupnja obrazlaže da prijedlogom nije učinjen vjerojatnim postojanje ove opasnosti, upotrebljavajući pojam „namjere“, iako se po stajalištu ovog suda ne radi samo o dokazanosti osobnog odnosa okrivljenika prema spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine jer nije nužno da protivnik osiguranja poduzme radnje koje bi bile usmjerene na raspolaganje imovinom koja je predmet osiguranja radi otežanja ili sprječavanja naplate tražbine, što svakako bi ukazivalo na opasnost, ali je dostatno da ta opasnost proizlazi iz konkretnih okolnosti različite naravi koje ukazuju na vjerojatnost takvog raspolaganja.
11. Prvostupanjski sud ipak pravilno nalazi kako u prijedlogu mlt. oštećenika u stvari nije izneseno zbog čega se smatra vjerojatnom opasnost da bi okrivljenik mogao otežati naplatu tražbine koja se osigurava ovom privremenom mjerom, posebice koji su to točno postupci okrivljenika, ali i druge okolnosti koji upućuju na to da postoji opasnost da bi okrivljenik bez takve mjere mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati , dok se u žalbi ta opasnost vezuje za nezaposlenost okrivljenika i kako se navodi jedinu imovinu, ali što nije isticano u prijedlogu.
12. No, osim toga ukoliko se ne dokaže postojanje opasnosti da će okrivljenik spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, mjera se može odrediti i ako se učini vjerojatnim da bi njenim određivanjem okrivljenik pretrpio samo neznatnu štetu, što je naveo u prijedlogu mlt.oštećenik, doduše vrlo šturo, ali pozivajući se na navedeno, dok sud prvog stupnja navedeno nije razmotrio u svojoj odluci.
13. Stoga pravilno žalitelj pobija odluku u činjeničnom smislu glede činjenice trpljenja štete od privremene mjere osiguranja. Najprije se mora utvrditi da li mjera osiguranja navedene nekretnine sprječava okrivljenika u raspolaganju tom nekretninom i u kojem opsegu, a ukoliko ga sprječava dovoljno je da je predvidiva samo neznatna šteta. Ocjena radi li se o neznatnoj šteti, ili nasuprot tome o većoj, odnosno znatnoj šteti, ovisi i o razmjeru između visine novčane tražbine i štete koju protivnik osiguranja uslijed takve mjere mora trpjeti uzimajući u obzir visinu imovinskopravnog zahtjeva i novčane tražbine koja se predmetnim rješenjem osigurava, te obzirom na opseg nekretnine koje je obuhvaćena privremenom mjerom i obzirom na štetu koja za okrivljenika može nastupiti uslijed zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnina, što je sve u pobijanoj odluci propušteno razmotriti.
14. Iz navedenih razloga je pobijanu odluku valjalo ukinuti, a pr i donošenju novog rješenja prvostupanjski sud će voditi računa o nedostacima na koje je upućen ovom odlukom te će donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku koju će valjano i potpuno obrazložiti pa je na temelju članka 494. stavak 3. točka 3. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Rijeka, 9. rujan 2026.
Predsjednik vijeća
Sandra Juranović
