Zakon.hr

Posl.br. Pr – 16/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Kati Ogresta Jović, u pravnoj stvari tužitelja HPG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Goran Parlov, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika Lučka uprava Dubrovnik, OIB 51303627909, Obala Pape Ivana Pavla II. 1, 20000 Dubrovnik zastupanog po punomoćniku Lovro Zovko, odvjetnik iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 09. srpnja 2026., dana 11. rujna 2026. godine

p r e s u d i o je

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"Utvrđuje se nedopuštena i bez pravnog učinka tuženikova Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 29.05.2025. godine i tuženikov Odgovor na Zahtjev za zaštitu prava radnice HPG od 30.06.2025. godine Klasa: 112-03/25-02/01.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici vrati sva prava radnika i vrati na poslove radnog mjesta Samostalni stručni suradnik za pravne poslove ili sličnog radnog mjesta sukladno njezinu radnu iskustvu i završenoj VSS-mi sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku snositi parnični trošak sve u roku 8 dana."

II Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate , po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je tuženik tužiteljici otkazao radni odnos temeljem Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 29.05.2025. godine (zaprimio 03.06.) sve temeljem Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta u lučkoj upravi Dubrovnik (dalje: Pravilnik) koji je stupio na snagu 01.01.2025. godine. U obrazloženju Odluke o otkazu tuženik navodi kako je novim Pravilnikom ukinuto radno mjesto Samostalni stručni suradnik ,sve zbog prethodnih zakonskih izmjena Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23) i Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/24). Tužitelj ustaje sa Zahtjevom za zaštitu prava radnika međutim tuženik se oglušio na spomenuti zahtjev pa je tužitelj bio primoran podnijeti ovu tužbu. Tužitelj ovim putem u cijelosti pobija Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 29.05.2025. godine, budući je ista nezakonita , te predlaže sudu donijeti presudu kojom utvrđuje nedopuštenim predmetnu Odluku. Ovako postupanje poslodavca gruba je povreda radnikovih prava. Naime, u pobijanoj odluci Otkaza s ponudom izmijenjenog Ugovora kao razlog donošenja Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta u lučkoj upravi Dubrovnik 20.12.2024. (sistematizacija) tuženik se poziva na izmjene Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23) i Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/24). Međutim, u istoj odluci ni na koji način nije obrazloženo kako navedene zakonske izmjene imaju veze s donošenjem novog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta ?! Što je u konkretnom slučaju tim izmjenama zakona bilo od takve nužnosti da se novim Pravilnikom o sistematizaciji ukine upravo ovo radno mjesto? Naglasiti; poslovno uvjetovani otkaz da bi bio zakonit moraju se navesti zakonom valjani i razlozi, koji decidirano moraju biti potkrepljeni opravdanim činjenicama koji poslodavcu nisu da li drugi izbor, osim donošenja ovako nepovoljne odluke po radnicu HP koja je zaposlena kod istog poslodavca preko 16 godina! Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 29.05.2025. godine predstavlja poslovno uvjetovani otkaz. U članku 115 st 2 Zakona o radu izričito je utvrđeno:“ Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje tereta radnika.“ Tužiteljica je majka dvoje malodobne djece (jedno punoljetno), sa svojih 56 godina starosti i 16 godina radnog staža kod poslodavca te uz troje djece uzdržava nezaposlena supruga. U prilog ovoj tužbi dostavljamo revizijsku odluku Vrhovnog suda RH broj Revr-317/15 Nadalje, pobijajući žalbom prvostupanjsku presudu tužiteljica je u okviru žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iznijela žalbeni navod da je predmetni otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu nedopušten i iz razloga što tuženik pri otkazivanju ugovora o radu nije postupio sukladno odredbi čl. 107. st. 3. ZR, odnosno što nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Upravo gornja revizijska odluka treba se neposrednom primijeniti na konkretan slučaj budući implementira upravo članak 115 ZR. Tuženik u svojoj Odluci o otkazu a ni prije, uopće nije vodio računa o navedenim kriterijima. Dakle, u konkretnom slučaju pobijanom Odlukom o otkazu izvršena je gruba povreda radnih prava na štetu tužiteljice. Donošenje odluke o novoj sistematizaciji spada u autonomnu odluku Poslodavca kako stoji u pobijanoj odluci, ali ista mora biti racionalna i potaknuta izvanrednim okolnostima koji nužno dovode do ukidanja radnog mjesta koji HPG obnaša preko 16 godina !! Člankom 5. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta u lučkoj upravi Dubrovnik utvrđeno je da radnik ima pravo koristiti stupnjem obrazovanja koji je isti stekao školovanjem. Što je ovdje radnici uskraćeno bez prethodna razmatranja njenog radnog iskustva, radnog vijeka, obiteljske situacije, dobi i stručne obrazovanosti -- završeni Pravni fakultet; koja sa ponuđenim radnim mjesto obalnog nadzornika nema nikakve veze. Poslodavac u pobijanoj odluci tvrdi kako je dio poslova koje je obavljala HPG prenio na druga radna mjesta ,dakle nije prestala potreba za istim poslovima. Međutim Poslodavac je uskratio radniku dati opravdan razlog zbog čega istu nije premjestio na uredsko mjesto gdje se obavlja ta vrsta poslova za koje je ista osposobljena, nego je naprasno smjestio na terenske poslove koje s dotičnom nemaju veze?! Prije donošenja novog pravilnika poslodavac je morao staviti van snage Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta u lučkoj upravi Dubrovnik od 01.03.2022. godine, koji je vrijedio prije ovog novog Pravilnika. Dakle, ne može stupiti na snagu novi pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, dok se ne stavi van snage stari Pravilnik od 01.03.2022., pa ovim putem moj klijent pozivajući na “stari“ Pravilnik ustraje u svom postojećem radnom mjestu a time i nezakonitu otkazu izvršenom na njenu štetu po nezakonitu Pravilniku od 20.12.2024 . Poslodavac Lučka uprava Dubrovnik ima više od dvadeset zaposlenih pa je dužan sukladno članku 120 Zakona o radu osnovati radničko vijeće. Prema članku 27 Zakona o radu radničko vijeće mora sudjelovati u donošenju Pravilnika o radu u što spada pobijani Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta u lučkoj upravi Dubrovnik. Sukladno stavku 6 istog članka ovako donesen Pravilnik je ništetan, zato pozivanje na isti ništetni odnosno nezakoniti Pravilnik nema učinak na zakonom stečena prava ovdje radnika . Bez svake sumnje ovako nezakonito postupanje poslodavca rezultat je odmazde poslodavca nad radnicom HPG koja dobiva predmetni otkaz (s ponudom terenskog radnog mjesta koji nije u doticaju s naravi posla za koji se školovala) zbog sudskog postupka koji je u tijeku pred Općinskim sudom u Dubrovniku broj Pr -69/20, koji je ista pokrenula radi diskriminacije koja je pretrpjela kod Poslodavca na svom radnom mjestu. Evidentna je povezanost sudskog postupka i ovakvog postupanja poslodavca koji ne štiti svoju radnicu već šikanozinm ponašanjem nastoji je odstraniti. Dakle, ovaj otkaz nije uvjetovan poslovanje već isključiva pobuda je pakost prema ovdje tužiteljici.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je dana 14.07.2025. godine, tuženik u otvorenom roku, u nastavku daje odgovor na tužbu kako slijedi. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava, kako osnov tužbe i tužbenog zahtjeva, tako i činjenične navode iznesene u tužbi. Točno je da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog dana 01.03.2022. godine na radnom mjestu Samostalni stručni suradnik za pravne poslove. Točno je i to da je tuženik dana 29.05.2025. godine donio Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora (dalje u tekstu: Odluka), a kojom je radniku, ovdje tužiteljici, ponuđeno sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto „Nadzornik obale“, uz izričitu naznaku da otkaz neće proizvoditi pravne učinke ukoliko radnik u roku od osam dana prihvati ponudu. U protivnom, po isteku tog roka, smatrat će se da je ponuda odbijena te će nastupiti učinci otkaza. Nadalje, točno je da je protiv Odluke, tužiteljica podnijela Zahtjev za zaštitu prava, kojeg je tuženik zaprimio dana 17.06.2025. godine. No, nije točno da se tuženik oglušio na Zahtjev za zaštitu prava, a kako to ističe tužiteljica. Prednji navodi tužiteljice predstavljaju grubu neistinu. Naime, tuženik je u zakonskom roku, dana 30.06.2025. godine donio svoju Odluku na podneseni Zahtjev za zaštitu prava, a kojom je isti odbio kao neosnovan. U prilogu ovog odgovora na tužbu, tuženik dostavlja potpisani primjerak Odgovora tuženika na podneseni Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, od dana 30.06.2025. godine, zajedno sa povratnicom Hrvatske pošte iz koje neprijeporno proizlazi kako je punomoćnik tužiteljice, isti zaprimio dana 09.07.2025. godine. S time u vezi, tuženik ističe kako Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; dalje u tekstu: ZOR) u čl. 133. propisuje: „Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnoga rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana za podnošenje tužbe sudu teče od dana okončanja toga postupka.“ Tuženik ističe da gore citirani članak 133. ZOR-a u stavku 4. predviđa da rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva sudu teče od okončanja postupka za mirno rješavanje spora ako je takav postupak predviđen zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. U konkretnom slučaju, tuženik je dana 17.06.2025. godine, zaprimio podneseni Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, te unutar zakonskog roka od 15 dana, propisanog čl. 133. st. 2. ZOR-a, dana 30.06.2025. godine, odaslao svoj odgovor, a koja nesporna činjenica proizlazi iz povratnice, koja je i potpisana od strane punomoćnika tužiteljice. Imajući prednje u vidu, tuženik ističe kako u trenutku podnošenja tužbe, nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za pokretanje sudskog postupka, jer nije dovršen prethodni postupak zaštite prava kod poslodavca, budući je tužitelj podnio tužbu prije isteka roka propisanog ZOR-om tj. prije nego što je zaprimio odgovor tuženika na Zahtjev za zaštitu prava, čime nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pokretanje sudskog postupka iz članka 133. stavka 2. ZOR-a. Iz navedenog razloga tuženik predlaže da sud odbaci tužbu u konkretnom slučaju. I sudska praksa je zauzela jasan i nedvojben stav po tom pitanju: „Kad je radnik nakon proteka zakonskog roka od 15 dana protiv odluke poslodavca podnio zahtjev za zaštitu prava (prigovor) i kad je poslodavac odlučio o tom prigovoru radnika, tada je radnik ovlašten u daljnjem roku od 15 dana od dostave te odluke podnijeti tužbu sudu...“ Županijski sud u Rijeci, Gž-2601/02 od 27. studenog 2001. „Zbog toga je odlučujući o tužbi koja je nedopuštena jer nije proveden ZOR-om propisan postupak ostvarivanja prava, sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP -a na koju ovaj sud uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 369. stavka 2. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda i odbačena je tužba.“ Rješenje Županijskog suda u Varaždinu, posl.br. Gž R-185/2024 od dana 15.01.2025. godine „No, u situaciji kada radnik nedvojbeno ima dokaz kada je poslodavac primio njegov zahtjev za zaštitu prava, tada rok od 15 dana u kojem poslodavac ima pravo donijeti odluku o zahtjevu za zaštitu prava za poslodavca ne može početi prije nego što je takav zahtjev zaprimljen. Naime, radnik opravdano ima pravo očekivati da će poslodavac odlučiti o njegovu zahtjevu za zaštitu prava i to u roku od 15 dana od dana kada je njegov zahtjev zaprimio, zbog čega se ni daljnji rok od 15 dana za podnošenje tužbe sudu ne može

početi računati prije isteka prethodnog roka od 15 dana koji je počeo teći prvog slijedećeg dana od dana kada je poslodavac primio zahtjev za zaštitu prava.“ Rješenje Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž R-804/17 od dana 06. lipnja 2017. godine „Odluka poslodavca kojom je odlučio o pravu tužiteljice na godišnji odmor je ona od 26. srpnja 2024. i u odnosu na istu tužiteljica je trebala sukladno čl. 133 ZR -a u roku od 15 dana podnijeti zahtjev za zaštitu prava radnika, te potom ukoliko tuženik ne prihvati isti podnijeti tužbu. Dakle kako je razvidno iz Odluke, a i iz same tužbe da je tužiteljica istu primila 9. kolovoza 2024., a tužba je podnesena 23. kolovoza 2024. da tužiteljica nije poštivala strogu zakonsku proceduru i rokove vezano uz isto, pa je valjalo u ovom dijelu odbaciti tužbeni zahtjev.“ Imajući u vidu činjenična utvrđenja, navedena u toč. II ovog odgovora na tužbu, tuženik ukazuje kako tužiteljica, svojim tužbenim zahtjevom, nije obuhvatila drugostupanjsku odluku poslodavca tj. Odluku kojom se odbija njen zahtjev za zaštitu prava, zbog čega je tužba neuredna. Naime, obje odluke poslodavca i to kako ona kojom je otkazan ugovor o radu tako i ona kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika predstavljaju jednu cjelinu, pa tužbenim zahtjevom moraju biti obuhvaćene obje odluke poslodavca. Pri tome se ističe da se u sudskom postupku može ispitivati samo zakonitost konačne odluke, a odluka poslodavca postala je konačna tek odbijanjem radnikovog zahtjeva za zaštitu prava. Stoga, u konkretnom slučaju, eventualna odluka suda po ovako postavljenom tužbenom zahtjevu, svakako bi dovela do pogrešne primjene materijalnog prava, budući sud u tom slučaju ne bi odlučio o konačnoj odluci poslodavca. U tom smjeru, sudska praksa je zauzela jasan stav. „Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva zaposlenika iz st. 1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu zaposlenik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Citiranu odredbu a u vezi sa st. 4. istog članka valja tumačiti tako da u slučaju donošenja konačne odluke od strane tuženika a nakon proteka roka od 15 dana, zaposlenik ima pravo sudsku zaštitu zatražiti u idućem roku od 15 dana od donošenja odluke o prigovoru. Dakle, protiv svake prvostupanjske odluke zaposlenik mora uložiti zahtjev za zaštitu prava, da bi imao pravo na sudsku zaštitu u predviđenom roku, a ukoliko prije donošenja prvostupanjske sudske odluke nije donesena drugostupanjska odluka poslodavca kao konačna odluka, tada se ispituje zakonitost prvostupanjske odluke po tužbi u radnom sporu. S obzirom na istaknuto, valjalo je ukinuti presude nižeg stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje.“ Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1808/1998-2 od 26. siječnja 1999. godine „Međutim, kako je u tijeku parnice nakon tzv. administrativne šutnje drugostupanjsko tijelo tuženika odlučilo o prigovoru tužitelja, tužitelj je trebao proširiti tužbu i na tu odluku, s obzirom da se u sudskom postupku ocjenjuje zakonitost konačne odluke bez obzira što prvostupanjska i drugostupanjska odluka čine jednu cjelinu. U navedenom slučaju kakav je nastao u ovom sporu tužba je nepotpuna i radnik, ako želi da se o njoj meritorno odluči dužan ju je dopuniti zahtjevom za poništenje konačne odluke. Međutim glede te dopune tužbe ne primjenjuju se odredbe čl. 83. ZOPRO već one iz čl. 109. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Sud je tada, dakle dužan pozvati tužitelja ako on to sam ne učini, da tužbu u određenom roku dopuni (čl. 109. st. 1. i 2. ZPP), pa ako tužitelj to učini smatrat će se da je tužba podnesena sudu onog dana kada mu je prvi puta bila podnesena. Ovo pogotovo vrijedi onda kad tužitelj i bez poziva suda tužbu dopuni. Kako u ovom slučaju nije odlučeno o konačnoj odluci koja je donesena tijekom postupka, to je pogrešno primijenjena odredba čl. 83. st. 1. ZOPRO koja upućuje da se sudska zaštita prvenstveno odnosi na konačnu odluku, a samo iznimno ako ista nije donesena na prvostupanjsku odluku. Iz navedenog razloga valjalo je temeljem čl. 394. st. 1. u svezi čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.“ Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1171/1994-2 od 02. veljače 1999. godine „Nižestupanjski sudovi su, međutim, zanemarili činjenicu da je tužiteljica izjavila prigovor protiv odluke tuženika od 8. rujna 1993. godine o prestanku radnog odnosa tužiteljice, a da je tuženik Odlukom od 11. studenog 1993. godine, br. 71/93, odbio kao neosnovan prigovor tužiteljice i potvrdio prvostupanjsko rješenje o prestanku radnog odnosa tužiteljice. Prema odredbi čl. 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, 19/92 i 26/93), koji je u odnosno vrijeme bio u primjeni kao mjerodavno pravo, zaposlenik može u pravilu tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom samo ako nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog tijela u organizaciji. Iznimka od tog pravila je slučaj kad nadležno tijelo ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora . U konkretnom slučaju tužiteljica je tužbom zatražila poništenje odluke protiv koje je podnijela prigovor, ali ne i konačne odluke, kojom je njen prigovor odbijen, iako je u vrijeme podnošenja tužbe (22. studenog 1993. godine) konačna odluka već bila donijeta (15. studenog 1993. godine) koju je tužiteljica i priložila spisu. Iz izloženog proizlazi da je tužba nepotpuna jer istom nije obuhvaćena i konačna odluka donijeta povodom prigovora tužiteljice. Kada tužiteljica tužbom nije zatražila da se poništi konačna odluka poslodavca, a niti je tijekom postupka u tom pravcu dopunila tužbu, to je sud bio dužan pozvati tužiteljicu da tužbu dopuni u određenom roku (čl. 109. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP). Kako su, dakle, u ovom slučaju niže stupanjski sudovi raspravljali i o odlučili o tužbi koja sadrži zahtjev za poništenje odluke tuženika 8. rujna 1993. godine o prestanku radnog odnosa tužiteljice, protiv koje je tužiteljica izjavila prigovor o kojem je tuženik odlučio konačnom odlukom od 15. studenog 1993. godine, donesenom prije podnošenja tužbe, to proizlazi da su niže stupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, jer nisu odlučili o konačnoj odluci.“ Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 472/01-2 od 20. lipnja 2001. godine „Postupajući u smislu citiranih odredbi tužitelj jest podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu (od 02. studenoga 2000. godine), a nakon što je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja (Odlukom od 07. prosinca 2000. godine). Tužitelj je međutim tužbom zatražio poništenje samo Odluke o otkazu ugovora o radu od 02. studenoga 2000. godine, no ne i poništenje konačne Odluke tuženika od 07. prosinca 2000. godine donesene povodom zahtjeva za zaštitu prava. U konkretnom slučaju ove dvije odluke tuženika (ona od 02. studenoga 2000. godine i od 07. prosinca 2000. godine) čine jednu cjelinu, upravo zbog čega tužbom moraju biti obuhvaćene obje odluke tuženika. Naime, u sudskom postupku može se ispitivati samo zakonitost konačne odluke, a u konkretnom slučaju odluka o otkazu ugovora o radu postala je konačna tek odbijanjem tužiteljevog zahtjeva za zaštitu prava. Kako tužitelj tužbom nije obuhvatio i konačnu odluku, to je tužba nepotpuna, zbog čega ju je tužitelj trebao dopuniti zahtjevom za poništenje i konačne odluke tuženika (Odluke od 07. prosinca 2000. godine), odnosno kad sam to nije učinio trebao ga je u smislu odredbe čl. 109. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) na to pozvati prvostupanjski sud. Kako niže stupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu odlučili o konačnoj odluci tuženika (čime su pogrešno primijenili materijalno pravo), a niti su o tome mogli odlučiti kad tužitelj takav zahtjev nije postavio, a niti ga je prvostupanjski sud pozvao da to učini, trebalo je obje niže stupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.“.

Tuženik ističe kako suprotno navodima tužiteljice, iz obrazloženja Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora tuženika, potpuno je jasno iz kojeg razloga je predmetna Odluka donesena. Naime, u Odluci je detaljno obrazloženo kako je tijekom postupka usklađivanja unutarnjeg ustrojstva tuženika sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23) i Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/24), tuženik donio novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstaju radnih mjesta u Lučkoj upravi Dubrovnik (dalje u tekstu: Pravilnik), a koji je stupio na snagu dana 01.01.2025. godine. Predmetnim Pravilnikom se uređuje unutarnja organizacija ustanove LUČKA UPRAVA DUBROVNIK, sadržaj rada organizacijskih jedinica, radna mjesta s uvjetima popunjavanja, brojem izvršitelja te druga pitanja koja se odnose na organizaciju i sistematizaciju Ustanove. U skladu sa navedenim zakonskim propisima, a uzimajući u obzir stvarne organizacijske potrebe tuženika, tuženik je ukinuo radno mjesto Samostalni stručni suradnik za pravne poslove jer se pokazalo da za to radno mjesto nema objektivne potrebe, budući da su se određeni poslovi tog radnog mjesta raspodijelili na druga radna mjesta, dok su za poslove zastupanja ustanove pred sudom, upravnim i drugim organima, sukladno potrebama Ustanove, opunomoćeni odvjetnici. Dakle, nije točno da u Odluci o otkazu nisu navedeni valjani razlozi, a na što neosnovano upire tužiteljica. Upravo suprotno, ukidanje predmetnog radnog mjesta posljedica je reorganizacije poslovanja tuženika, a imajući u vidu i nova normativna rješenja koja propisuju standardizirane nazive radnih mjesta. Jednako tako, ističe se kako je tuženik tužiteljici ponudio sklapanje Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Nadzornik obale, a budući da je to jedino slobodno radno mjesto za koje je tuženik tužiteljici mogao ponuditi sklapanje ugovora o radu. Pri tome, tuženik naglašava da je organizacija rada autonomno pravo poslodavca te da isti ima pravo organizirati proces rada i poslovanje prema svojim vlastitim potrebama i mogućnostima. Prednje potvrđuje brojna sudska praksa: „…Odluka poslodavca o reorganizaciji je akt poslovanja tuženika, a ne opći akt, zbog čega se na njezino donošenje i stupanje na snagu ne primjenjuju odredbe čl. 27. ZR, a kako to tužiteljica pogrešno smatra. Kako to iz sadržaja odluke o reorganizaciji poslovanja tuženika tako i rezultata provedenog postupka proizlazi, radno mjesto tužiteljice je uz još jedno radno mjesto ukinuto, a nakon što je poslodavac ocijenio da za tim radnim mjestom više nema potrebe, a sve zbog smanjenja obima poslova koje je obavljala tužiteljica, a preostali poslovi koje je do ukidanja radnog mjesta tužiteljica obavljala su preraspoređeni na poslove druga dva radna mjesta (ono koje je to tada obavljao I. P. i V. U.). Kako će poslodavac organizirati svoje poslovanje, a što obuhvaća broj i vrstu radnih mjesta, njegovo je autonomno pravo, u pravilnost kojih odluka sud ne može ulaziti.” Presuda Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev-642/2021 od dana 02.02.2022. godine „Iz stanja spisa predmeta i činjeničnih utvrđenja niže stupanjskih sudova proizlazi da je tuženik u cilju unapređenja poslovanja proveo reorganizacijske promjene u kojem pravcu su donesene VIII. izmjene Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika, a potom donio novi Pravilnik o organizaciji tuženika koji je stupio na snagu 5. svibnja 2017., a kojima je uz ostalo ukinut Sektor upravljanja ljudskim resursima razvoja i korporativnih komunikacija, a time i radno mjesto direktora tog sektora, za koje je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu, a obavljanje tih poslova preraspodijeljeno na poslove drugih radnih mjesta. U takvim okolnostima tuženik je 28. rujna 2017. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju s ponudom izmijenjenog ugovora, nudeći mu sklapanje ugovora o radu za

drugo radno mjesto za koje je ocijenio da je odgovarajući kvalifikacijama tužitelja. Autonomno je pravo tuženika kao poslodavca provoditi organizacijske promjene u svom poslovanju, u ispravnost kojih sud ne može ulazit, a kako to pravilno ocjenjuju nižestupanjski sudovi. Zato, a kada je tuženik promjenom organizacije i sistematizacije postojećih radnih mjesta ukinuo ono tužitelja, a poslove tog radnog mjesta preraspodijelio na poslove drugih radnih mjesta, ne uvodeći novo radno mjesto kojem bi povjerio poslove dotadašnjeg radnog mjesta tužitelja, ostvarile su se pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga, sve u smislu odredbe čl. 115. st. 1. t. 1. ZR.“ Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev-681/2020 od dana 11.10.2021. godine. Tuženik, na okolnost donošenja Pravilnika te Odluke o otkazu, predlaže saslušanje tadašnjeg ravnatelja tuženika BP (sadašnjeg župana Dubrovačko – neretvanske županije), te sadašnjeg vršitelja dužnosti ZP, kao i svjedoka NP i DP, radnice tuženika, a koji svi imaju neposrednih saznanja o predmetu spora. Tuženik ističe kako nema govora o tome da je Odlukom o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora izvršena gruba povreda radnih prava na štetu tužiteljice u smislu da poslodavac, ovdje tuženik nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koja terete radnika. Naime, točno je da ZOR u čl. 115. st. 2. propisuje: „Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.“ No, u konkretnom slučaju, radno mjesto tužiteljice ukinuto je iz organizacijskih razloga, a pritom nije bilo drugih radnika zaposlenih na ukinutom radnom mjestu Samostalni stručni suradnik za pravne poslove. S obzirom na prednje, nije bilo uvjeta za primjenu socijalnih kriterija propisanih citiranim člankom 115. st. 2. ZOR-a. Naime, navedena odredba primjenjuje se isključivo u situacijama kada postoji više radnika na istim ili sličnim poslovima pa poslodavac mora odlučiti kojeg će radnika zadržati, a kojem otkazati. Drugim riječima, citirana odredba ZOR-a o obvezi uvažavanja navedenih kriterija, a na koju sada upire tužiteljica, ima praktičnu primjenu samo u slučajevima kada se poslovno uvjetovani otkaz daje samo jednom ili nekolicini radnika od više njih. Stoga je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a na koju se poziva tužiteljica u prilog svojim navodima, potpuno irelevantna za konkretan slučaj. Takvo stajalište izraženo je i u sudskoj praksi: „U konkretnom slučaju kod otkazivanja ugovora o radu tužitelju neodlučno je da li je tuženik uzeo u obzir tj. imao u vidu socijalne kriterije kod donošenja sporne odluke, obzirom da je zbog poslovno uvjetovanih razloga ukinuto radno mjesto tužitelja. Socijalni kriterij kod donošenja odluke o otkazu poslodavac je dužan primijeniti samo između usporednih radnika, koji rade na istim poslovima, pa nije bio dužan posebno obrazlagati zašto je upravo u odnosu na druge radnike prestala potreba za radom tužitelja.“ Presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gžr- 1311/12 od dana 16. listopada 2012. godine Isto tako, potpuno su netočni i promašeni navodi tužiteljice da bi u konkretnom slučaju pobijanom Odlukom bila grubo povrijeđena radna prava tužiteljice, jer je tuženik, u potpunosti postupajući u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, koristeći svoje autonomno pravo, izvršio reorganizaciju svojeg poslovanja. Nadalje, nije točno da je tuženik bio dužan osnovati radničko vijeće, a obzirom da isti zapošljava više od dvadeset radnika, kako to neosnovano ističe tužiteljica. Naime, ZOR u čl. 140. i 141. st. 2. propisuje: „Radnici zaposleni kod poslodavca koji zapošljava najmanje dvadeset radnika, osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave, imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

Radnici zaposleni kod poslodavca koji zapošljava najmanje dvadeset radnika, osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave, imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom“ U skladu sa gore citiranim odredbama ZOR-a, osnivanje radničkog vijeća predstavlja pravo radnika, a ne obvezu poslodavca. Odredbe ZOR-a ne propisuje obvezu poslodavca da sam pokrene ili osnuje radničko vijeće. U konkretnom slučaju radnici tuženika:

- nisu pokrenuli postupak osnivanja radničkog vijeća;

- radničko vijeće nije bilo osnovano, te stoga

- nije bilo tijela koje bi sudjelovalo pri donošenju Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta u Lučkoj upravi Dubrovnik (dalje u tekstu: Pravilnik).

Slijedom navedenog, navodi tužiteljice o ništetnosti Pravilnika zbog nepostojanja radničkog vijeća su pravno potpuno neutemeljeni i promašeni. U prilog navedenom govori i sudska praksa: “Međutim, svrha odredaba ZR-a koje uređuju to savjetovanje iscrpljuje se u ostvarenju mogućnosti zaštite radnika u uvjetima kada je i poslodavac znao za svoju obvezu savjetovanja i mogućnost da je ostvari, a ne i u uvjetima kada, kao ovdje, kod tuženik nije niti iskorištena navedena dobrovoljnost udruženja: jer kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće niti je djelovao sindikalni povjerenik, pa tuženik nije niti mogao provesti postupak savjetovanja s ovima o namjeri otkazivanja ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom. Stoga je za zaključiti da savjetovanje o otkazu tužiteljici nije bilo niti moglo biti provedeno zbog propusta radnika tuženika da osnuju sindikat odnosno pokrenu postupka za osnivanje radničkog vijeća kojim bi štitili svoja prava, a ne poslodavca, pa to nesavjetovanje ne može imati za posljedicu nedopuštenost prijepornog otkaza ugovora o radu, kako je to pravilno smatrao i prvostupanjski sud.” Presuda Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž R-122/2025 od dana 16.05.2025. godine„...da osnivanje radničkog vijeća spada u prava radnika a ne u obveze poslodavca, sukladno odredbi članka 140. i članka 141. ZR-a.“ Županijski sud u Splitu, posl.br. Gž R-884/2017 od dana 23.05.2018. godine „Nije povrijeđen zakon time što se tuženik o namjeravanom otkazu nije savjetovao s radničkim vijećem, jer je utvrđeno da isto ne postoji, niti je sindikat imenovano povjerenika, kako to propisuje odredba čl. 145. st. 1., čl. 148. st. 3. i čl. 171. st. 6 . Zakona o radu, pa poslodavac ne može snositi posljedice zbog propusta sindikata u osnivanju radničkih vijeća ili imenovanju sindikalnog povjerenika.“ Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Revr-357/03 od dana 27.08.2003. Tuženik odbacuje bilo kakvu povezanost predmetne Odluke sa sudskim postupkom koji je u tijeku pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod posl.br. Pr- 69/2020. Samo Ilustracije radi, tužiteljica je još 2020. godine, pokrenula predmetni postupak radi navodnog diskriminiranja od strane tuženika s osnova spola, obrazovanja, dobi, političkog opredjeljenja time što joj je sistematizacijom radnih mjesta ukinuto njeno radno mjesto, zatim što je vikanjem, nasilničkim ponašanjem, tuženik povrijedio njezino dostojanstvo, izazvao strah, stvorio joj neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje. Tuženik prvenstveno ističe kako je u navedenom sporu, donesena prvostupanjska presuda od dana 14.04.2023. godine, a kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka. Dakle, doista nije jasno iz kojeg bi to razloga tuženik

1 0

imao motiv za bilo kakvu odmazdu, osobito uzimajući u obzir da je u predmetnom postupku uspio te mu je dosuđena naknada troška parničnog postupka. No, čak i kada bi se zanemarila činjenica da je tuženik u navedenom postupku uspio, tvrdnja da njegovo postupanje predstavlja oblik odmazde je ne samo pravno neutemeljena, već i krajnje neprimjerena. Isto tako, tuženik ukazuje sudu kako je tužiteljica na neprekidnom bolovanju od studenog 2018. godine. Sama činjenica što tužiteljica ne obavlja rad kod tuženika već gotovo 7 godina, a ista je kod tuženika bila jedini Samostalni stručni suradnik za pravne poslove, ukazuje upravo na opravdanost reorganizacije poslovanja i ukidanje tog radnog mjesta, budući čitav period bolovanja tužiteljice, poslove njenog radnog mjesta obavljaju radnici tuženika drugih radnih mjesta, dok su za poslove zastupanja tuženika pred sudom, upravnim i drugim organima, sukladno potrebama Ustanove, opunomoćeni odvjetnici, baš kako je to i detaljno opisano u Odluci o otkazu. Konačno, u odnosu na navode tužiteljice da Pravilnik nije mogao stupiti na snagu dok se van snage ne stavi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstaju radnih mjesta iz 2022. godine, tuženik ističe kako je Pravilnik stupio na snagu 01.01.2025. godine, a što je jasno vidljivo iz njegove faktične primjene. Prednje navedeno potvrđuje i sudska praksa: „Kod pravnih normi neodređenog trajanja, do prestanka njihovog važenja može doći na izričit ili na prešutan način. U prvom slučaju, odredbama drugog pravnog propisa iste ili više pravne snage određuje se prestanak važenja određene pravne norme ili pravnog propisa u cjelini. U drugom slučaju, ista se svrha postiže donošenjem novog propisa ili pravne norme koja drugačije uređuje određenu pravnu materiju, pri čemu vrijedi pravilo da kasnija norma iste ili više pravne snage stavlja izvan snage raniju normu (lex posterior derogat legi priori). Iako u Pravilniku/14 nije izrijekom navedeno da donošenjem Pravilnika/14 prestaje važiti Pravilnik/09, primjenom pravila da kasnija norma iste ili više pravne snage stavlja izvan snage raniju normu (lex posterior derogat legi priori) Ustavni sud utvrđuje da je Pravilnik/09 prestao važiti 1. siječnja 2015. kada je stupio na snagu Pravilnik/14. Osim toga, brisanjem članka 24. ZoPPDS-a/08 prestala je važiti zakonska odredba u odnosu na koju predlagatelj predlaže ocjenu suglasnosti osporenih članaka Pravilnika/09, a koja je bila pravna osnova za njegovo donošenje.“ Rješenje Ustavnog suda RH, posl.br.: U-II/5925/2010 od dana 27.02.2018. godine. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da nadležni Sud nakon provedenog postupka, ponajprije odbaci tužbu, podredno donese i objavi presudu kojom u cijelosti odbija tužbeni zahtjev i obveže tužiteljicu na plaćanje parničnog troška tuženiku s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. U podnesku tužiteljice od 20. kolovoza 2025., tuženik u svom odgovoru na tužbu smatra da je tužitelj povrijedio članak 133 Zakona o radu pa se iscrpljuje u citiranju sudske prakse koja ne korespondira sa ovom radno pravnom stvari. Prema članku 133 st 2 Zakona o radu (2) Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. U konkretnom slučaju tuženik je zaprimio Zahtjev za zaštitu prava radnika dana 17.06.2025. godine pa je tužitelj čekao s podnošenjem tužbe slijedećih 15 dana, kako u tom roku nije zaprimio nikakvo očitovanje na Zahtjev za zaštitu prava radnika, to je u slijedećih 15 dana (u kom roku je dužan podnijeti tužbu), točnije 5.7. podnio istu. Dakle tuženiku je očito nejasno da radnik može podnijeti tužbu u bilo koji dan od tih 15 dana (a ne treba čekati posljednji ili pretposljednji dan) a sve po isteku 15 dana od primitka poslodavca predmetna Zahtjeva za zaštitu prava radnika. Dakle,

1 1

bez ikakve sumnje tužitelj je poštujući rokove koje precizira članka 133 Zakona o radu podnio u danom roku od slijedećih 15 dana predmetnu tužbu.

Naročito kad se uzme u obzir drugi uvjet koji se zahtjeva u citiranom članku 133 st 2 ZR, budući tuženik u svom Očitovanju od 30.06. nije udovoljio Zahtjevu za zaštitu prava radnika . Prema tome, do trenutka podnošenja tužbe tužitelj nije zaprimo očitovanje na Zaštitu prava radnika pa istu nije unio u supstrat tužbe . Međutim ista ne mijenja tužbu odnosno njen zahtjev a to je nezakoniti otkaz u kojem tuženik u svom očitovanju od 30.06. i dalje ustraje. Jer to što Hrvatska pošta d.d. dostavlja pismeno nekoliko dana, tuženik je trebao kao i tužitelj (Zahtjev za zaštitu prava radnika) svoje očitovanje dostaviti putem maila. Sve ovo u duhu prethodne korespondencije gdje je tuženik na prethodni zahtjev tužitelja putem maila dostavio Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta u lučkoj upravi. U točki IV odgovora na tužbu tuženik smatra da je otkaz obrazložen. Navedeno nije točno. Tuženik ističe u Odluci o otkazu da je razlog donošenja Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta u lučkoj upravi izmjena Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijent za obračun plaće u javnim službama. Dakle, tuženik u izmjenama Zakona nalazi razlog donošenja takve autonomne odluke novog Pravilnika. Međutim, ostaje ne jasno i ne razumljivo na koji način te Zakonske izmjene su ponukale poslodavca na donošenje ovakvog Pravilnika kojim se posljedično ukida radno mjesto tužiteljice? Prema tome nije jasno kakve veze imaju Zakonske izmjene sa donošenjem novog pravilnika i predmetna otkaza ? Ovako ispada da je Pravilnik donesen isključivo jer se to tako poslodavcu prohtjelo. Dakle, nema nikakva suvisla objašnjenja što je to nagnalo poslodavca da posegne za tom autonomnom odlukom i donese predmetni Pravilnik !! Preostaje samo nagađati na koji način su izmjene Zakona o plaćama i Uredba o nazivima radnih mjesta imale utjecaj na donošenje ovako nepovoljne odluke po ovdje radnika. U točki V. odgovora na tužbu tuženik smatra da nije bilo uvjeta za primjenu socijalnih kriterija iz članka 115. st 2 ZOR-a. U nastavku zakonodavac u stavku 3 istog članka decidirano navodi da se odredbe stavka 2 čl. 115 ZOR –a ne primjenjuju ukoliko poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika. Stoga u svakom drugom slučaju kada postoji više od dvadeset radnika poslodavac je bez iznimke, dužan primijeniti citirani stavak 2 članka 115 ZOR. U konkretnom slučaju nesporno je kako poslodavac ovdje tuženik zapošljava više od dvadeset radnika, međutim isti se nije pridržavao članaka 115 stavka 2 ZOR a ,odnosno prilikom poslovno uvjetovanog otkaza tuženik nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Dakle bez svake sumnje riječ je o nezakonitu otkazu!! Promašeno tuženik navodi da se ovaj socijalni kriterij primjenjuje isključivo ako ima više radnika na tom radnom mjestu-- Samostalni stručni suradnik za pravne poslove. Kao što je navedeno zakonodavac nije ostavio nikakav prostor daljnje interpretacije članka 115 st 2 ZOR-a ,već neposrednu u slijedećem stavku 3 utvrđuje da se ovaj kriterij mora primijeniti bez obzira na broj radnika koji su na opisanom radnom mjestu, ako poslodavac zapošljava više od dvadeset radnika !!! Tuženik nastoji potkrijepiti gornje tvrdnje citirajući dio iz sudske prakse i to Presudu Županijskog suda u Zagrebu Gžr - 1311/12, međutim namjerno izostavlja dio koji prethodni a koji se ovdje citira „Dalje se u odluci navodi da tuženik nema ni jedno drugo slobodno radno mjesto koje bi mogao ponuditi tužitelju, niti takvo za koje bi ga mogao dodatno osposobiti. Dalje se navodi da je poslodavac vodio računa kod donošenja odluke da je tužitelj star 50 godina života i da ima 24 godine staža kod tuženika, te da je tuženik kod donošenja

1 2

odluke vodio računa o socijalnim kriterijima i životnoj dobi, ali usprkos toga nije uspio pronaći drugo redovno radno mjesto.

Uvidom u drugostupanjsku odluku od 10. rujna 2003. godine (list 7 spisa), kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava, je utvrđeno da je tuženik proveo reorganizaciju poslovanja uz stroge mjere štednje, te da je tuženik kod donošenja odluka o otkazu ugovora o radu vodio računa o uspješnosti u obavljanju poslova, stručnosti pojedinih izvršitelja i o socijalnim momentima. Dalje se navodi da tuženik nije bio dužan donijeti program zbrinjavanja viška radnika kako suprotno smatra tužitelj, a temeljem čl. 119 st. 2 ZR-a, a prije donošenja odluke poslodavac se sukladno čl. 145 ZR-a savjetovao sa Radničkim vijećem, koje se suglasilo sa namjerom otkaza tužitelju.“ Prema tome, suprotno onom što tuženik vadi iz konteksta i u konkretnoj odluci Županijskog suda u Zagrebu Gžr-1311/12 na koju se poziva tuženik, sud je uzeo socijalni kriterij prilikom otkazivanja ugovora o radu. Nadalje, valja istaknuti sukladno zakonskim propisima poslodavac je dužan poticati osnivanje radničkog vijeća a u odsustvu radničkog vijeća nadležan je sindikalni povjerenik koji o ovoj pravnoj stvari uopće nije izvješten. Slijedom iznijetog tužitelj ustraje u tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže isto usvojiti.

4. U podnesku tuženika od 27. kolovoza 2025., tuženik navodi da nije točno da je tužba u konkretnom slučaju podnesena u skladu sa zakonskim odredbama Zakona o radu( NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; dalje u tekstu: ZOR), a kako to neosnovano ističe tužiteljica. Štoviše, tužiteljica u svojem podnesku niti ne poriče činjenicu da tužbenim zahtjevom nije obuhvatila drugostupanjsku odluku poslodavca tj. Odluku kojom se odbija njen zahtjev za zaštitu prava, zbog čega je tužba neuredna. Pri tome, tužiteljica očito s namjerom pogrešno tumačeći kogentne odredbe ZOR-a, sada naprosto pokušava opravdati svoj propust prilikom podnošenja predmetne tužbe. Tuženik ovim putem ukazuje na nesporne činjenice u ovom radnom sporu:

- da je tuženik dana 29.05.2025. godine donio Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora (dalje u tekstu: Odluka), a kojom je radniku, ovdje tužiteljici, ponuđeno sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto „Nadzornik obale“, uz izričitu naznaku da otkaz neće proizvoditi pravne učinke ukoliko radnik u roku od osam dana prihvati ponudu;

- da je protiv Odluke, tužiteljica podnijela Zahtjev za zaštitu prava, kojeg je tuženik zaprimio dana 17.06.2025. godine;

- da je tuženik u zakonskom roku, dana 30.06.2025. godine donio svoju Odluku na podneseni Zahtjev za zaštitu prava;

- da je punomoćnik tužiteljice, isti zaprimio dana 09.07.2025. godine, što je vidljivo iz povratnice koja je dostavljena u sudski spis.

ZOR u čl. 133. st. 2. i 4. propisuje:

„Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnoga rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana za podnošenje tužbe sudu teče od dana okončanja toga postupka.“ S obzirom na prednje, nesporno je da u konkretnom slučaju, prije podnošenja tužbe, nije dovršen prethodni postupak zaštite prava kod poslodavca, budući je tužitelj podnio tužbu prije isteka roka propisanog ZOR-om tj. prije nego što je zaprimio odgovor tuženika na Zahtjev za zaštitu prava,

1 3

čime nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pokretanje sudskog postupka iz članka 133. stavka 2. ZOR-a.

U svezi navedenog, tuženik je u svojem odgovoru na tužbu, iznio mnogobrojnu sudsku praksu u prilog iznesenoj tezi, stoga radi nepotrebnog ponavljanja tuženik upire na toč. II svog odgovora na tužbu. Konačno, nije u pravu tužiteljica, kada ističe da je tuženik „trebao kao i tužitelj (Zahtjev za zaštitu prava radnika) svoje očitovanje dostaviti putem maila.“ Naime, ZOR u čl. 132. propisuje: „Dostava odluka o otkazu ugovora o radu, odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ovoga Zakona te dostava potvrda, isprava, akata i drugih pismena koje poslodavac upućuje radniku može se urediti kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Ako dostava odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ovoga Zakona nije uređena na način iz stavka 1. ovoga članka, primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak. Dostavu potvrda, isprava, akata i drugih pismena koje poslodavac upućuje radniku, ako nije uređena na način iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac može izvršiti u pisanom obliku, odnosno u elektroničkom obliku, pod uvjetom da su dostupni radniku, da se mogu ispisati i pohraniti te da poslodavac zadrži dokaz da ih je radniku dostavio odnosno da ih je radnik primio.“ Važećim Pravilnikom o radu tuženika, koji je stupio na snagu dana 07.07.2023. godine, propisan je način dostave odluka Poslodavca radniku, pa tako u čl. 110. i čl. 112. Pravilnik propisuje: „Dostava odluke o otkazu ugovora o radu, kao i svih drugih odluka i pismena koje donosi Poslodavac provodi se prvenstveno na radnome mjestu radnika, uz potpis radnika na dostavnici kao potvrda da ga je radnik primio. Ako se radniku, uslijed njegove nenazočnosti, ne može odluku o otkazu dostaviti na njegovu mjestu rada, dostava će se izvršiti na njegovu posljednju kućnu adresu, koju je prijavio Poslodavcu i to preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom.“ Dakle, tuženik je u cijelosti postupio u skladu sa važećim odredbama ZOR-a te Pravilnika o radu koji propisuje način dostave odluke poslodavca radniku, pa tako i ove u konkretnom slučaju. Stoga su navodi tužiteljice o navodnoj obvezi tuženika za dostavom Odluke kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava, potpuno neutemeljeni i promašeni. S time u vezi tuženik želi samo istaknuti kako je e mailom od dana 04. lipnja 2025. godine, tužiteljici dostavio Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta, koji zasigurno ne predstavlja odluku poslodavca spram radnika u svezi njegovih prava iz radnih odnosa. Tužiteljica u svojem podnesku iznova ustraje na svojim netočnim tvrdnjama kako tuženik nije obrazložio predmetnu Odluku o otkazu. Naime, suprotno navodima tužiteljice, iz obrazloženja Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora tuženika, potpuno je jasno iz kojeg razloga je predmetna Odluka donesena. Uzimajući u obzir stvarne organizacijske potrebe tuženika, tuženik je ukinuo radno mjesto Samostalni stručni suradnik za pravne poslove jer se pokazalo da za to radno mjesto nema objektivne potrebe, budući su se određeni poslovi tog radnog mjesta raspodijelili na druga radna mjesta, dok su za poslove zastupanja ustanove pred sudom, upravnim i drugim organima, sukladno potrebama Ustanove, opunomoćeni odvjetnici. Suprotno navodima tužiteljice, tuženik je u Odluci o otkazu u detaljno obrazložio kako je tijekom postupka usklađivanja unutarnjeg ustrojstva tuženika sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23) i Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/24), tuženik donio novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstaju radnih mjesta u Lučkoj upravi Dubrovnik (dalje u tekstu: Pravilnik), a koji je

1 4

stupio na snagu dana 01.01.2025. godine Upravo je predmetnim Pravilnikom uređena unutarnja organizacija ustanove LUČKA

UPRAVA DUBROVNIK, sadržaj rada organizacijskih jedinica, radna mjesta s uvjetima popunjavanja, brojem izvršitelja te druga pitanja koja se odnose na organizaciju i sistematizaciju Ustanove. Stoga sve navode tužiteljice i pitanja koja se odnose na relevantnost Pravilnika, zakonskih izmjena, te posljedično reorganizacije poslovanja tuženika, tuženik odbacuje kao potpuno promašene. Tuženik ponavlja kako je organizacija rada autonomno pravo poslodavca te da isti ima pravo organizirati proces rada i poslovanje prema svojim vlastitim potrebama i mogućnostima, što očito tužiteljica ne može prihvatiti. Nadalje, tužiteljica potpuno pogrešno tumači čl. 115. st. 2. ZOR-a koji propisuje: „Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.“ Naime, iako je nesporno u konkretnom slučaju da tuženik zapošljava više od 20 radnika, nije točno da je tuženik bio dužan primijeniti predmetnu odredbu u konkretnom slučaju. Tuženik ističe kako je radno mjesto tužiteljice ukinuto iz organizacijskih razloga, a tužiteljica je bila jedini zaposleni radnik na ukinutom radnom mjestu Samostalni stručni suradnik za pravne poslove. Stoga nije bilo uvjeta za primjenu socijalnih kriterija propisanih citiranim člankom 115. st. 2. ZOR-a. Tuženik ponavlja kako se navedena odredba primjenjuje isključivo u situacijama kada postoji više radnika na istim ili sličnim poslovima pa poslodavac mora odlučiti kojeg će radnika zadržati, a kojem otkazati. Drugim riječima, citirana odredba ZOR-a o obvezi uvažavanja navedenih kriterija, a na koju iznova neosnovano upire tužiteljica, može se primijeniti jedino i isključivo kada se poslovno uvjetovani otkaz daje samo jednom ili nekolicini radnika od više njih. U konkretnom slučaju tuženik nije niti bio u mogućnosti primijeniti socijalni kriterij propisan citiranom odredbom Zakona o radu, budući nije bilo niti jednog drugog radnika s kojim bi se usporedba uopće mogla učiniti. U svezi prednjeg, tuženik je u svojem odgovoru na tužbu dostavio bit sudske presude, koja odražava stajalište sudske prakse:

„U konkretnom slučaju kod otkazivanja ugovora o radu tužitelju neodlučno je da li je tuženik uzeo u obzir tj. imao u vidu socijalne kriterije kod donošenja sporne odluke, obzirom da je zbog poslovno uvjetovanih razloga ukinuto radno mjesto tužitelja. Socijalni kriterij kod donošenja odluke o otkazu poslodavac je dužan primijeniti samo između usporednih radnika, koji rade na istim poslovima, pa nije bio dužan posebno obrazlagati zašto je upravo u odnosu na druge radnike prestala potreba za radom tužitelja.“ Presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gžr-1311/12 od dana 16. listopada 2012. godine Budući tužiteljica, analizirajući dostavljenu presudu, potpuno neosnovano sada pokušava izvući iz konteksta bit, tj. odlučnu činjenicu (da nije bilo mjesta primjene socijalnog kriterija u konkretnom slučaju jer nije bilo drugih radnika), pri tome navodeći kako je u tom slučaju poslodavac ipak iste primijenio, tuženik u prilogu ovog podneska dostavlja čitavu presudu, kako bi Naslovni sud na nedvojben način utvrdio, što je bitno, a što nije u svezi dostavljene sudske prakse. Tuženik ističe kako je točno da je u presudi navedeno da je poslodavac u tom slučaju uzeo u obzir socijalni kriterij pri donošenju odluke, no isti to nije bio dužan učiniti, upravo kako to ispravno zaključuje Županijski sud u Zagrebu. I na kraju, vezano za navode tužiteljice kako je poslodavac „dužan poticati osnivanje radničkog vijeća, a u odsustvu radničkog vijeća nadležan je sindikalni povjerenik koji o ovoj pravnoj stvari uopće nije izvješten“ tuženi ističe kako je osnivanje radničkog vijeća predstavlja pravo radnika, a ne obvezu poslodavca. Odredbe ZOR-a ne propisuje obvezu poslodavca da sam pokrene ili osnuje radničko vijeće, već je to pravo isključivo u domeni radnika. S

1 5

obzirom da radnici tuženika nisu pokrenuli postupak osnivanja radničkog vijeća, tj. da radničko vijeće nije bilo

osnovano, u konkretnom slučaju nije bilo tijela koje bi sudjelovalo pri donošenju Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta u Lučkoj upravi Dubrovnik. Isto tako, tužiteljica neosnovano upire kako je tuženik trebao izvijestiti sindikalnog povjerenika, jer kod tuženika ne djeluje sindikat, odnosno sindikalni povjerenik, a kako to sada netočno ističe tužiteljica. Stoga su svi ovi navodi tužiteljice potpuno promašeni, budući je tuženik u cijelosti ispoštovao zakonom propisanu proceduru i na potpuno zakonit način otkazao Ugovor o radu tužiteljici. U tom pogledu, tuženik ističe kako je sudska praksa potpuno jasna i decidirana: “Međutim, svrha odredaba ZR-a koje uređuju to savjetovanje iscrpljuje se u ostvarenju mogućnosti zaštite radnika u uvjetima kada je i poslodavac znao za svoju obvezu savjetovanja i mogućnost da je ostvari, a ne i u uvjetima kada, kao ovdje, kod tuženik nije niti iskorištena navedena dobrovoljnost udruženja: jer kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće niti je djelovao sindikalni povjerenik, pa tuženik nije niti mogao provesti postupak savjetovanja s ovima o namjeri otkazivanja ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom. Stoga je za zaključiti da savjetovanje o otkazu tužiteljici nije bilo niti moglo biti provedeno zbog propusta radnika tuženika da osnuju sindikat odnosno pokrenu postupka za osnivanje radničkog vijeća kojim bi štitili svoja prava, a ne poslodavca, pa to nesavjetovanje ne može imati za posljedicu nedopuštenost prijepornog otkaza ugovora o radu, kako je to pravilno smatrao i prvostupanjski sud.” Presuda Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž R-122/2025 od dana 16.05.2025. godine „...da osnivanje radničkog vijeća spada u prava radnika a ne u obveze poslodavca, sukladno odredbi članka 140. i članka 141. ZR-a.“ Županijski sud u Splitu, posl.br. Gž R-884/2017 od dana 23.05.2018. godine „Nije povrijeđen zakon time što se tuženik o namjeravanom otkazu nije savjetovao s radničkim vijećem, jer je utvrđeno da isto ne postoji, niti je sindikat imenovano povjerenika, kako to propisuje odredba čl. 145. st. 1., čl. 148. st. 3. i čl. 171. st. 6. Zakona o radu, pa poslodavac ne može snositi posljedice zbog propusta sindikata u osnivanju radničkih vijeća ili imenovanju sindikalnog povjerenika.“ Tuženik u cijelosti ostaje kod svih svojih navoda i dokaznih prijedloga, iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka, predlaže da Naslovni sud ponajprije odbaci tužbu, podredno nakon provedenog postupka donese i objavi presudu kojom u cijelosti odbija tužbeni zahtjev i obveže tužiteljicu na plaćanje parničnog troška tuženiku s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. U podnesku tužiteljice od 30. kolovoza 2025., ovim putem tužiteljica u cijelosti poriče navode iz posljednjeg podneska tuženika. Tužitelj je istekom 15 dana od zaprimanja tuženika (17.6.) Zahtjeva za zaštitu prava radnika, dakle nakon 02.07. kada je istekao opisani rok od 15 dana, podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari. Stoga, bez svake sumnje tužitelj je pravovremeno sukladno članku 133. Zakona o radu podnio ovu tužbu pa ne postoje nikakvi razlozi odbačaja tužbe; koji navodi tuženika u cijelosti su promašeni. Tuženik smatra da je tužbenim zahtjevom tužitelj morao obuhvatiti i očitovanje tuženika na Zahtjev za zaštitu prava radnika. Kao potkrjepu navodima poziva se pritom na akcidentalne odluke donesene još 1994 odnosno 1998. godine, koje ni na koji način ne predstavljaju recentnu sudsku praksu koja bi pobila ogromnu većinu drugih odluka sudova, u kojima se isključivo pobija Odluka o otkazu. Kao što je već ranije navedeno, očitovanje tuženika na zahtjev za zaštitu prava radnika nije preinačilo Odluku o otkazu odnosno i nije istu vratio na posao, pa tužitelj mora ustrajati u tužbi kojim upire u traženju za poništenjem Odluke o otkazu s

1 6

ponudom izmijenjenog ugovora. Zaista tuženik nije do sada osporio navode iz tužbe već nastoji putem akcidentalnih odluka koji ne predstavljaju sudsku praksu nametnuti sudu precedentni sustav, pritom iskrivljujući značenje odluka koje prilaže u svoju korist. U prilog gornjim navodima je opravdanje tuženika izostanak socijalnog kriterija na kojem Zakon o radu inzistira a tuženik je isti propustio uzeti u obzir prilikom otkazivanja ugovora o radu. Bez uvažavanja socijalnog kriterija ( trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje tereta radnika) pobijana Odluka o otkazu je nezakonita ! Približiti je sudu nije riječ o pukom “socijalnom kriteriju“ već u konkretnom situaciji o životu ovdje radnice kojoj je ovom odlukom “oduzet“ život. Nakon 16 godina radnog staža, 56 godina starosti, nezaposlena supruga i troje djece, ovdje radnica ostala je na “ulici“. Stoga jasno da bi uzimanjem socijalnog kriterija tuženik bi bio primoran zadržati tužiteljicu na radnom mjestu koji odgovara njenoj visokoj stručnoj spremi a ne ponudom neadekvatnog radnog mjesta prinuditi istu da mora tražiti zaštitu suda. U nastavku tužitelj iznosi kako je samo tužiteljica obuhvaćena ovim “novim“ Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta u lučkoj upravi Dubrovnik kojim se ukida njeno radno mjesto, što samo ide u prilog tuženikovoj odlučnošću odmazde prema ovdje tužiteljici nakon podnošenja tužbe za mobbing. Slijedom iznijetog, predlažemo sudu prije svega utvrditi ništetnim novi Pravilnik o radu te saslušati stranke, pregledati spis Pr - 69/20 i zaključiti raspravljanje utvrđenjem osnovanim traženje tužiteljice.

6. Sud je u dokaznom postupku pregledao sve pravno relevantne isprave priložene u spisu kao i saslušao parnične stranke tužitelja, svjedoke DP, AP, SP, BPG

6. 1 Tužiteljica na saslušanju od 25. ožujka 2026., izjavljuje da je u Lučkoj upravi zaposlena od 2009., na mjestu obavljanja voditelja pravnih poslova i to mjesto je obavljala sve do dolaska ravnatelja BP. Do tada nije imala problema niti s jednim ravnateljem niti s bilo kim od radnika iz Lučke uprave. Najveći problem su u biti bile javne nabave o čemu je izlagala u spisu Pr-69/2020. Glavni problem je nastao kada je fizički napadnuta od gospodina JP. Smatra da je cilj cijelog slučaja da se sve zataška ali ona to ne želi dopustiti. Udana je i ima troje djece, jedno je punoljetno, dva su učenici, a punoljetno dijete radi. Njen suprug je sudski vještak i to za građevinu. Na bolovanju je sve od kraja 2018. Nije radila sve do tada niti jedan dan jer je načula da će dobiti otkaz a i njen suprug je doživio mobing u Gradu Dubrovniku sa zadanim mu poslom, a i njeno dijete u školi koje je čulo " H majka će ti dobiti otkaz". Samo je očekivala ispriku od gospodina BP jer je udario sa plikom fascikli, nakon čega je završila na Hitnoj i sve je evidentirano u OB Dubrovnik, međutim ispriku nije dobila. Postoje mediji, postoji Provjereno i misli da nije uredu da se na ovakav način u ovom stoljeću komunicira. Posao nadzornika obale je posao sa srednjom stručnom spremom o kojemu ne zna ništa. Njen posao obavljaju gospođa DP i gospođa BPG, njih dvije rade posao koji je sama obavljala godinama. Prije Luke je radila u GP Dubrovnik, isto na poslovima pravnice i prešla je u Luku radi veće plaće. Ima se volje vratiti u Lučku upravu ali je strah, dakle ne na takav način da se boji hoće li dobiti plik fascikla u glavu. Kada se to dogodilo njen suprug je došao po nju i želio se sukobiti s gospodinom BP, međutim rekla mu je da to nije civilizirano i da je vodi na Hitnu. Sada prima naknadu za bolovanje."

Na pitanje pun. tužiteljice obzirom je na bolovanju, da li se osjeća istraumatizirano ili zdravo, njena cijela obitelj i ona se osjećaju istraumatizirano, kao što je rekla ranije

1 7

nju je strah i ona se tamo (u tuženika) od tada nije pojavila. Na daljnje pitanje da li joj je liječnik propisao neke lijekove, odgovara da jest kojem pitanju se protivi punomoćnik tuženika obzirom da isto nije u vezi s predmetom spora. Na daljnje pitanje koje je poslove obavljala kao samostalni stručni suradnik, odgovara poslove javne nabave jer je jedina imala položen ispit za provođenje postupaka javne nabave, nakon toga poslove koncesija, radno pravo pisanja ugovora i primanje radnika, vođenje sjednica upravnog vijeća, odgovaranja na pitanja po zakonu o pravu za pristup informacijama i sve ostale poslove po nalogu ravnatelja. Na daljnje pitanje da li je osposobljena za obavljanje poslova gospođe BPG, odgovara ne samo gospođe BPG nego i DP. Na daljnje pitanje da li smatra da je razlog njenog otkaza izmjena pravilnika o sistematizaciji i donošenju novog pravilnika, odgovara da ne jer donoseći prijašnje pravilnike uvijek su koordinirali s ravnateljima. Na daljnje pitanje koji bi bio stvarni razlog otkaza, odgovara da je stvarni razlog da se zataška kazneno djelo koje je AP učinio prema njoj, a ona očekujući njegovu ispriku nije podnijela kaznenu prijavu i nije joj cilj da bilo kome našteti pa čak ni njegovoj karijeri, samo želi zaštiti sebe i svoju obitelj a to joj je Ustavno i Zakonsko pravo. Na daljnje pitanje da li je prije otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora upozorena i konzultirana s poslodavcem, odgovara nikada od kada je na bolovanju niti jedan put je nitko nije kontaktirao. Na pitanje pun. tuženika radi čega je sada na bolovanju, koja je dijagnoza, odgovara nesanica, strahovi, anksioznost i sve što prati ogroman stres koji je doživljavala cijelo vrijeme na poslu od kada je AP i EP. Na daljnje pitanje od kada je bolovanju, odgovara od 7. studenog 2018., to zna jako dobro jer joj je tada rođendan. Na daljnje pitanje da li njen suprug iznajmljuje apartmane, odgovara ne njen suprug nego ona iznajmljuje apartmane i sama čisti i od toga živi trenutno. Na daljnje pitanje koliki su prihodi u 2025. -oj, na koje pitanje punomoćnik tužiteljice prigovara jer smatra da to nije predmet spora, tužiteljica odgovara da ne zna zato što je veći dio angažirana oko čišćenja i djece, a muž vodi administraciju. Na daljnje pitanje od koga ju je strah vratiti se na posao, odgovara od gospodina BP, EP i GP jer je od njih dobila verbalne napade, a od BP i fizički. Na daljnje pitanje kada je potpisala Ugovor o radu za radno mjesto samostalni stručni suradnik za pravne poslove, odgovara kada je došao gospodin AP i kada je donesena nova sistematizacija, to je bilo otprilike 2016. ili 2017., nije sigurna ali u svakom slučaju nakon dolaska gospodina BP donesen je novi Pravilnik. Na daljnje pitanje je li upoznata s Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaća u javnim službama i 2024., odgovara da je upoznata. Na daljnje pitanje je li upoznata sa sustavom centralnog obračuna plaća, odgovara da nije. Na daljnje pitanje da li je prema opisu poslova navedenog radnog mjesta (samostalni stručni suradnik…), posao vezan uz javnu nabavu, odgovara potvrdno. Na daljnje pitanje da li se u razdoblju od 7 godina od kada je na bolovanju izmijenio djelokrug rada i poslovi u Lučkoj upravi, odgovara da misli da jest ali nije detaljno upoznata. Na daljnje pitanje kada je rekla da je vodila sjednice upravnog vijeća da li smatra da je vodila sjednice ili zapisnike, odgovara najprije zapisnike, a nakon toga u biti i zapisnike i sjednice jer bi naglasila kada je kraj jedne točke vijeća i prelazi se na drugu. Na daljnje pitanje da li zna koji je opis poslova gospođe BPG, odgovara da je vidjela da su njezini poslovi stavljeni u drugu službu, ali sve poslove koje radi gospođa BPG i gospođa DP, je obavljala ona sama. Na daljnje pitanje da li udovoljava uvjetima radnom mjestu nadzornika obale, odgovara da ima visoku stručnu spremu a to radno mjesto je sa srednjom stručnom spremom. Na daljnje pitanje koje strane jezike govori, odgovara njemački i talijanski, nema certifikate jer je to učila kroz svoje školovanje.

1 8

Na pitanje pun. tužiteljice je li kao samostalni stručni suradnik obavljala iste poslove kao iz prethodnog ugovora-voditelj pravne službe, odgovara apsolutno sve, jer kolegu kojega su primili nije imao položen ispit, a on je u biti samo sjedao, ime mu je UP. Sudjelovala je uvijek s bivšim ravnateljima u donošenju Pravilnika, zna da je za svaki posao potreban natječaj, 20-ak zaposlenika je primljeno bez natječaja, ravnatelji nisu znali da je Pravilnik hijerarhijski niži od Zakona o radu jer su izbacili da se radnici zapošljavaju preko natječaja. Na pitanje pun. tuženika na temelju kojeg Zakona je propisano da se zapošljava temeljem javnog natječaja, Zakonu o javnim službenicima i namještenicima te uputama Ministarstva koje su u Lučkoj upravi Dubrovnik.

6. 2 ZZ tuženika RP saslušanju od 25. ožujka 2026., izjavljuje da je VD tuženika od lipnja 2025., od kada je gospodin AP postao Župan (lipanj 2025.). Prije toga je kod tuženika bila zaposlena kao voditelj odijela računovodstva i financija. Kada je Lučka uprava ušla u proračun odnosno kada su ušli u sustav COP-a i kada su se sve Lučke uprave ujednačavale s radnim mjestima radno mjesto tužiteljice je prestalo postojati, ponuđeno joj je ono što je postojalo, tužiteljica to nije prihvatila i imali su problem sa njezinim obračunom plaće u biti bolovanju. Na upit suda obzirom je da je nadzornik obale posao sa srednjom stručnom spremom, je li bilo mogućnosti da se tužiteljicu ponudi posao sa visokom stručnom spremom, odgovara misli da nije bilo mogućnosti. Naglašava da je u cijeli ovaj slučaj uključen više bivši ravnatelj gospodin AP. Još uvijek je VD jer mora biti Javni natječaj. U Lučkoj upravi je sve od 2004., poznaje tužiteljicu od ranije. Posao tužiteljice je sada raspoređen na DP, BPG i IP. "Na pitanje pun. tuženika da li kod tuženika postoji radničko vijeće, odgovara da ne postoji. Na daljnje pitanje da li gore navedene tri radnice obavljaju i neke druge poslove, odgovara obavljaju sve tri i druge poslove. Na daljnje pitanje da li se u zadnjih 7 godina povećao opseg poslova u Lučkoj upravi općenito, odgovara potvrdno jer je Lučka uprava 2021. ušla u proračun, tako da se opseg poslova povećao ne samo financijski nego i kompletno, Lučka uprava sada posluje preko Državnog proračuna i djelatnici imaju veći opseg poslova. Na daljnje pitanje može li opisati što radi nadzornik obale, odgovara kod nadzornika obale ima dosta uredskog posla, nadzornik obale ne mora ići po obali, može voditi rezervacije, najave brodova, sada imamo i Lučke redare koji naplaćuju kazne, tako da navodim da nadzornik obale može raditi u uredu. Na pitanje pun. tužiteljice je li prije ponude za obavljanje poslova nadzornika obale o djelokrugu toga radnog mjesta razgovarali s tužiteljicom, odgovara da nije niti itko iz djelatnika tuženika odnosno ustanove tuženika. Na daljnje pitanje da li kod povećanja poslova tuženika ima mjesta za ovdje tužiteljicu da obavlja poslove koje je ranije obavljala, odgovara tužiteljica je dugi niz godina na bolovanju pa se taj posao rasporedio a da je ostala u Lučkoj upravi svakako da bi bilo posla za nju. Na daljnje pitanje da li je njen suprug obavljao kakve poslove za Lučku upravu, punomoćnik tuženika prigovara na navedeno pitanje iz razloga jer je suprug od zz tuženice nažalost pokojni. Na daljnje pitanje da li je dio poslovanja iz djelokruga tuženika prenijeli na treće osobe kao vanjske suradnike, odgovara da nije. Na daljnje pitanje obzirom na njen dugotrajni staž kod poslodavca da li su prihodi kod poslodavca u posljednje 3 godine smanjeni u odnosu na prethodna razdoblja, punomoćnik tuženika se protivi navedenom pitanju jer nema veze s predmetom spora, odgovara da prihodi nisu smanjeni, korisnici su Državnog proračuna tako da tako koriste i svoja sredstva.

1 9

6. 3 Svjedokinja BPG na saslušanju od 17. listopada 2025., izjavljuje da je zaposlenica u Lučkoj Upravi od 1. siječnja 2020. Trenutno je voditelj odjela za pravne poslove. Ne poznaje tužiteljicu jer se zaposlila u vrijeme dok je ona bila na bolovanju već godinu dana. Mora reći da nju uopće ne pozna jer je na bolovanju neprekidno od 2018. i nikad nije vidjela. Naravno da na temelju svega toga navedenog ne može reći kakav je radnik tužiteljica. Zna da je u tijeku tužba radi otkaza gospođi HPG, naravno radi kod istog poslodavca i pretpostavlja da je ovdje – vjerojatno zato što obavlja dio poslova koji je obavljala gospođa HPG. Zna da je gospođi HPG ponuđeno radno mjesto nadzornika obale. Upoznata je sa donošenjem pravilnika o novoj sistematizaciji, koji je stupio na snagu 1. siječnja ove godine, dakle 2025. Razlozi donošenja novog pravilnika su mora istaknuti najprije organizacija procesa unutar same ustanove, pravilnik predlaže ravnatelj, a upravno vijeće donosi, ravnatelj je bio potaknut donošenjem zakona o plaćama i uredbom za radna mjesta, a oni su se adaptirali zakonskim aktima i uredbama. Ističe da je ravnatelj bio AP sve do početka lipnja, te je tada postao Župan, a od tada je v.d. ravnatelja gospođa ZP. Bilo je izmjena od donošenja novog pravilnika, oformio se odjel za koncesije koji ranije nije samostalno djelovao, sada imaju i odjel za EU fondove, a od kada je ona došla nastale su promjene i u pravnim poslovima. Kako je novim pravilnikom posao koji je tužiteljica ranije obavljala, a to je samostalni stručni suradnik za pravne poslove, više ga nema, odnosno ti poslovi su preraspodijeljeni, to je nadzornik obale bio jedini posao kojeg je tužiteljica sa svojom stručnom spremom mogla raditi. Na upit punomoćnika tužitelja da li ima ugovor o radu na neodređeno vrijeme svjedokinja odgovara da je zaključila ugovor sa tuženikom 1. siječnja 2020. Došla je na radno mjesto voditelj odjela za prodaju i marketing. Na daljnje pitanje koje je poslove obavljala svjedokinja odgovara da je rukovodila odjelom u kojem su bile 4 kolegice i bavili su se marketingom, prodajom i naknadno su došli EU fondovi. Imenovana je u povjerenstvima za nabavu i radila te poslove, iako joj to nije bilo u opisu posla, ali je ravnatelj imao ovlaštenje imenovati isto povjerenstvo jer postoji stavka ostali poslovi prema nalogu ravnatelja. Na daljnje pitanje koje je poslove radila, odnosno koje je poslove odrađivala a trebala je tužiteljica svjedokinja odgovara da je bio kolega koji je od 2020. pa do kraja 2022., jer je sporazumno raskinuo radni odnos kod tuženika, radio poslove koje je trebala raditi tužiteljice, a što se tiče nje po novom pravilniku od 1. siječnja 2025. ti poslovi jesu u opisu njenog posla i njenog radnog mjesta. 2022. je bila voditelj tog odjela, a pošto je kolegu imala jedinog kao zaposlenog naravno da je morala obavljati te poslove. Ima završen pravni fakultet. Nakon novog pravilnika je rukovoditelj odjela Lučke Uprave. Rukovodi odjelom, prati djelokrug rada ustanove, sama donosi akte, razni akti koji se mogu pojaviti unutar rada ustanove, sudjeluje u stvaranju javne nabave, koordinira poslove vezano za nabave i može sudjelovati u radu povjerenstava za javnu nabavu. Nadležna je za nepravilnosti prava na pristup informacijama. Na upit punomoćnika tuženika kako se zove zaposlenik koji je radio do 1. siječnja 2023. svjedokinja odgovara UP. Je li kada je on pošao bilo tko bio zaposlen na njegovom radnom mjestu svjedokinja odgovara da nije. Na pitanje tko je preuzeo poslove njegovog radnog mjesta svjedokinja odgovara da je dio poslova njenog radnog mjesta, dio poslova je dio od kolegice za opće poslove i koncesije, a dio poslova je koji obavlja tajnica. Na daljnje pitanje u trenutku donošenja odluke o otkazu koliko je bilo zaposlenih osoba na radnom mjestu samostalni stručni suradnik za pravne poslove, svjedokinja odgovara samo tužiteljica.

2 0

Na pitanje punomoćnika tužitelja koliko ima osoba zaposlenih u svom odjelu svjedokinja odgovara da ima zaposlenog jednog savjetnika javne nabave, odnosno savjetnik Lučke Uprave koji obavlja poslove javne nabave. Na pitanje da li zna koje poslove je radila HPG svjedokinja odgovara da ne može znati na pamet sve ali da zna da je bila zadužena za pravne poslove, kadrovske poslove, koncesije, upise u registar suda. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je zbog potrebe COP -a bilo potrebno urediti nazive radnih mjesta svjedokinja odgovara da jest.

6. 4 Svjedokinja DP na saslušanju od 17. listopada 2025., izjavljuje da je kod tuženika zaposlena od 2021. Uopće ne poznaje tužiteljicu, ista je na bolovanju otkad je zaposlena kod tuženika. Zadužena je za koncesije i opće poslove. Zna da je donesen novi pravilnik 1. siječnja 2025. ali nije sudjelovala u njegovom donošenju. Samo je čula od kolega da je zbog preraspodjela posla, radi čega je i donesen novi pravilnik, tužiteljičini raniji poslovi su raspodijeljeni na ostale kolege, a njoj je ponuđen posao nadzornika obale. Nije vršila uvid u pravilnik niti ima potrebe vršiti uvid u pravilnik. Ne zna koji bi bili poslovi nadzornika obale. Nema saznanja zašto je tužiteljici ponuđen posao nadzornika obale, a ne neki drugi posao. Može pojasniti kada je kolegica koja inače radi u općim poslovima na bolovanju daje i klase i ur.br. i odrađuje otpremu pošte. Ima završenu višu pravnu školu. Na pitanje suda a obzirom na to da je zadužena za koncesije je li taj posao ima veze sa poslom koji je ranije radila tužiteljica svjedokinja odgovara "Uopće ne zna što je tužiteljica radila". Dodaje da od početka 2024. radi koncesije, a do tada je mijenjala kolegicu koja je bila na porodnom dopustu. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja od koga je preuzela koncesije svjedokinja odgovara da je preuzela od kolegice ĆP. Na pitanje je li se kod nje promijenila vrsta posla otkad je donesen pravilnik 1. siječnja 2025., svjedokinja odgovara da su joj dodani opći poslovi, ali da se zaista ne može sjetiti svih poslova koji joj pišu u ugovoru. Radi ono što piše u opisu njenog posla i ostalo po nalogu ravnatelja i rukovodećeg osoblja. To su koncesijski poslovi, zaprimanje koncesija, upisnik koncesija i registar koncesija, dakle zaprima koncesije, pregleda dokumentaciju, šalje na upravno vijeće, iza toga šalje to strankama, nakon toga radi ugovore i onda se ti ugovori upisuju upisnik i registar i naknadno prati sve promjene od godišnjeg plana i slično. Ove poslove radi i nakon 1. siječnja 2025. Na upit punomoćnika tuženika odgovara da je pravnik što znači da je završila 3 godine , a ne 5 godina, jer da je završila 5 godina bila bi dipl. pravnik. na pitanje da li se može sjetiti kako je naziv njenog radnog mjesta prema ugovoru o radu odgovara voditelj odjela za koncesiju i opće poslove, a kako se prije zvao ne može se točno sjetiti, zna samo da je pisalo za koncesije.

6. 5 Svjedok AP na saslušanju od 1. prosinca 2025., iskazuje da je bio ravnatelj Lučke Uprave od 2017. pa sve do lipnja ove godine 2025. Tužiteljicu je vidio samo na početku svoga mandata i više je nije imao prilike vidjeti. Naime, tužiteljica je na bolovanju sve od 2018. sve dok je bio u Lučkoj Upravi. Jedan put su išli na kontrolu bolovanja ali s time nisu ništa dobili a koliko se sjeća razlozi bolovanja, odnosno osnove za bolovanje su bili različitih vrsta. Tužiteljicu je zatekao na mjestu pravnice. 29. svibnja 2025. potpisao je Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog Ugovora za tužiteljicu i to na mjesto nadzornika obale. Imali su od države obvezu da uđu u tzv. COP pa su morali i prilagoditi radna mjesta tome. Koliko se sjeća čak su hvatali i zadnje rokove, radi toga su morali mijenjati i pravilnik. HPG je bila samostalni stručni suradnik za pravne poslove, njene poslove iza 29. svibnja 2025. obavlja gospođa BPG to je pravnica koja je

2 1

došla iz Županije, a kako nije bilo HPG, a pošao je i gospodin UP koji je pošao u drugu firmu, naravno da je ostala potreba da i te poslove netko obavlja. BPG je preuzela HPG posao, ali osim toga posla ona radi i druge poslove po njegovom nalogu, BPG je pravnica. Dok je još HPG radila, ona mu je sama rekla da treba još pravnika, pa su onda zaposlili gospodina UP koji je kao što je rekao u svome iskazu naknadno pošao iz Lučke Uprave u drugu firmu. Obzirom da je tužiteljica bila dugo vremena odsutna u tome momentu nije bilo ništa drugo za ponuditi, osim posla nadzornika obale jer su sve poslove oko koncesija i vođenja evidencija morali riješiti tada. Po njegovom sjećanju tužiteljica je u Lučkoj upravi kada je došao radila sigurno već nekih 10-ak godina. HPG je bila korektan radnik. Ne može reći da je s njome imao nekih problema. Možda je bilo problem s rokovima pa je baš radi toga HPG rekla da treba više izvršitelja radi čega su i zaposlili gospodina UP. Mora reći da se broj djelatnika uvijek vrti oko 22-23, možda se negdje pojačalo od Covid pandemije jer naravno sama se sezona pojačala, ranije je to bilo 3-4 mjeseca, a sada je 7-8 a imali su i sam element ulaska u Schengen. Na pitanje misli li da tužiteljica može raditi posao nadzornika obale, odgovara svakako. Posao nadzornika obale sada obavljaju djelatnici koji su zaposleni u tuženika. Mora reći da su taj posao nadzornika obale unificirali, odnosno uskladili s drugim gradovima, a to je jedan kompleksan posao, naime nadzornici nadziru rad koncesionara koji u biti donose prihode Luci. Dodaje da je samo Lučko područje granično područje." Na pitanje pun. tužitelja koja je potrebna stručna sprema, svjedok odgovara SSS, uz poznavanje stranog jezika. Na daljnje pitanje prilikom odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora uzeo u obzir staž tužiteljice, kojem pitanju se protivi pun. tuženika, svjedok odgovara da je bio svjestan činjenice da postoji njezin radni staž, ali to ništa ne mijenja na situaciji. Na daljnje pitanje je li uspoređivao staž s drugim djelatnicima, svjedok odgovara da ne zna zašto bi to trebao. Pun. tuženika se protivi pitanju o trajanju radnog staža, obaveze uzdržavanja jer u samoj odluci otkaza piše da nije bilo uvjeta za primjenu tih kriterija. Na daljnje pitanje koje vrste poslova je obavljala tužiteljica, svjedok odgovara pravne poslove, vodila zapisnike s upravnim vijećem, pisala ugovor o koncesiji s koncesionarima, misli da je bila zadužena za vođenje evidencije djelatnika kao i natječaje za koncesije, sada se drugih poslova ne može sjetiti. Na daljnje pitanje da li je radila poslove i izvan svoga radnog mjesta, svjedok odgovara da nije. Na daljnje pitanje koje je poslove obavljala BPG , svjedok odgovara te slične poslove i još neke ostale poslove. Na daljnje pitanje je li BPG obavljala poslove izvan svoga radnog mjesta, svjedok odgovara da ne zna. BPG je jedna vrijedna mlada osoba koja je spremna prihvatiti i poslove koji joj i nisu u opisu radnog mjesta, njen angažman je puno veći od angažmana HPG. Na daljnje pitanje da li mu je poznato je li postoji protiv tuženika postupak za mobing, osim postupka koji je pokrenula HPG, kojem pitanje se protivi pun. tuženika, svjedok odgovara da ne postoji. Na daljnje pitanje kakav je naziv HPG bivšeg radnog mjesta u Ugovoru o radu, svjedok odgovara "pravni poslovi i tako nešto ali to je bilo stvarno davno". Na pitanje pun. tuženika da li je još netko osim BPG obavljao poslove HPG, svjedok odgovara da kao što je ranije spomenuo gospodin UP, jedan dio je gospođa LP, a jedan dio i gospođa ĆP, jer kao što je rekao tužiteljica je dugo bila na bolovanju pa su se morali snalaziti.

6.6. Svjedok SP na saslušanju od 17. listopada 2025., iskazuje da poznaje tužiteljicu. Zaposlenik je Luke Dubrovnik od 15. prosinca 2009. Tužiteljicu poznaje prije nego se zaposlio tamo, a kako su Luka Dubrovnik i Lučka uprava u istoj

2 2

zgradi, a i povezani poslovanjem tako i poznaje tužiteljicu. Zna da je tužiteljica radila na pravnim poslovima u Lučkoj upravi. Koji je sada njezin status to ne zna, odnosno, nema saznanja niti jeli na bolovanju. Luka Dubrovnik ima koncesiju za određene vrste poslovanja, tako da je upravo on trebao komunicirati i sa ravnateljem Lučke uprave i sa njihovom pravnom službom. Tužiteljica je radila u pravnoj službi. Imao je dobar profesionalni odnos s tužiteljicom. Tužiteljica je bila susretljiva i normalna osoba. Mora reći da je HPG bila i susretljiva naročito u pogledu koncesija i oduzimanja prava Luci Dubrovnik, a bilo je susretljiva i pravno korektna upravo za Luku Dubrovnik, u biti nije htjela ništa učiniti nažao Luke Dubrovnik. Dok je bio na svojoj funkciji promijenilo se 5 ravnatelja i postojala je intencija da se oduzmu određena prava Luci Dubrovnik. HPG je korektno provodila ono što je bilo u ugovoru i davala korektna pravna tumačenja. Jeli mu se tužiteljica jadala da je nad njom izvršne mobing, na koje pitanje prigovora punomoćnik tuženika, jer navodi da je isto predmet drugog postupka, svjedok odgovara da mu se tužiteljica jadala. Misli da je tada bio ravnatelja AP, ali nije siguran. Na pitanje kakva je bila suradnja ovdje svjedoka i ravnatelja BP u vrijeme dok je bio ravnatelj AP, na koje pitanje prigovara punomoćnik tuženika, navodeći kako nema apsolutno nikakve veze sa predmetom spora, Sud -. Ne dozvoljava navedeno pitanje. Na pitanje onog što je on imao u suradnju s gospođom tužiteljicom, je li stekao dojam da je tužiteljica stručna u svom poslu, svjedok odgovara "da". Na pitanje da li je upoznat sa poslovanjem Lučke uprave, je li to gubitaška tvrtka, odgovara da je dugo godina bio predstavnik koncesionara u upravnom vijeću Lučke uprave, ili krajem 2018 ili početkom 2019., i nije gubitaška tvrtka. To je bilo dobro poslovanje. Na pitanje koji pravilnici i drugi akti koji uređuju radne odnose su na snazi u Lučkoj upravi, svjedok odgovara da sada više ne zna, te pojašnjava da ne zna od kada je otišao, a kao što je gore naveo to je bilo krajem 2018. ili početkom 2019. godine. Sada u svom dijelu posla ne surađuje s Lučkom upravom Dubrovnik. Jeli zna kakav ugovor o radu odnosno za koje radno mjesto je imala sklopljen tužiteljica, odgovara da ne zna. Za vrijeme dok je radio s njom, koliko se sjeća, vodila je pravne poslove, a koji joj je točan naziv radnog mjesta bio, ne zna. Jeli zna sukladno aktima tuženika, koji radnici obavljao poslove za koje je tužiteljica imala sklopljen Ugovor o radu, svjedok odgovara da ne zna. Imali li bilo kakvih konkretnih saznanja o donošenju odluke o otkazu tužiteljici, svjedok odgovara da nema.

6. 7 Iz Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstaju radnih mjesta u Lučkoj upravi Dubrovnik. Ustanova svoje funkcije ostvaruje kroz slijedeće ustrojstvene jedinice: /stupio na snagu 1.1.2025/

a) odjel za sigurnost, razvoj i održavanje lučke infrastrukture i zaštitu okoliša, b) odjel za operativne poslove,

c) odjel za pravne poslove,

d) odjel za opće poslove i koncesije,

e) odjel za financije i računovodstvo,

f) odjel za prodaju i marketing,

g) odjel za kontroling i EU projekte

Iz istog Pravilnika je razvidno da je ukinuto mjesto tužiteljice

6. 8 Iz opisa poslova nadzornika obale, koji spada u Odjel za operativne poslove ls

11/ razvidno je da nadzornik obale:

2 3

- sudjeluje u kontroli provođenja nadzora i sigurnosti lučkog područja, koncesije odnosno koncesionare na lučkom području, rad lučkog putničkog terminala zajedno s višim nadzornim operaterom

- obavlja najavu brodova Lučkoj kapetaniji

- prijavljuje pomorskoj policiji povredu propisa za koje je nadležan

- vodi računa o poštivanju Pravilnika o redu u luci Dubrovnik (Gruž) od strane svih subjekata na lučkom području

- poduzima potrebne mjere u cilju otklanjanja bilo kakve opasnosti za sigurnost ljudi i imovine, te zaštitu mora od onečišćenja za vrijeme lučkih operacija brodova

- unosi najave dolaska brodova u poslovni sustav

- dežurstvo na VHF uređaju

- izvještava korisnike luke o meteorološkim upozorenjima

- prima i evidentira naloge pomorskih agenata

- utvrđuje stanje brodova u luci uz izvješćivanje nadređene osobe

- naplaćuje lučku pristojbu za brodove na kružnom putovanju u domaćem prometu i jahte koje nemaju agenta

- operativno prati pomorski promet na lučkom području

- organizira i provodi ankete o stupnju zadovoljstva korisnika usluga koje pruža Lučka uprava

- obavlja ostale poslove po nalogu nadređenih osoba

Tražena stručna sprema: srednja stručna sprema pomorskog, tehničkog, ekonomskog ili općeg smjera (gimnazija).

6. 9 Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, temeljem odredbi čl. 10 i 11. Zakona o radu i čl. 27. točka 5., Lučka uprava Dubrovnik kao poslodavac i HPG radnica zaključuju slijedeći Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ovim se ugovorom reguliraju međusobna prava i obveze između Poslodavca i Radnice, kao i opis radnog mjesta, plaća, te druga prava koja proizlaze iz Zakona o radu i Pravilnika o radu Poslodavca. Ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme počevši od 1. ožujka 2022. Radnica će obavljati poslove "samostalni stručni suradnik za pravne poslove."

6. 10 Iz odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, ovom odlukom otakzuje se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana: 01. ožujka 2022., radnici HPG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zaposlenoj na radnom mjestu Samostalni stručni suradnik za pravne poslove. Radni odnos radniku prestaje istekom otkaznog roka u trajanju od dva mjeseca i dva tjedna. Budući da je radnik trenutno privremeno nesposoban za rad, otkazni rok počinje teći po završetku radnikove privremene nesposobnosti za rad. Radnik je tijekom trajanja otkaznog roka oslobođen obveze rada i nije dužan dolaziti na posao. Radnik će tijekom trajanja otkaznog roka iskoristiti godišnji odmor za 2024. i razmjerni dio godišnjeg za 2025. Radnik je u neprekidnom radnom odnosu kod poslodavca od 1. srpnja 2009., stoga mu pripada pravo na otpremninu u iznosu od 15.360,00 eura koja će mu biti isplaćena na dan prestanka ranog odnosa. Poslodavac radniku nudi sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto nadzornik obale. Otkaz iz toč. 1. izreke ove Odluke neće vrijediti ako radnik u roku od 8 dana prihvati ponuđeni ugovor o radu za radno mjesto Nadzornik obale. Poslovi radnog mjesta Samostalni stručni suradnik za pravne poslove obuhvaćali su izradu akata, pravilnika i ugovora ustanove, praćenje propisa iz djelokruga rada ustanove, zastupanje ustanove pred

2 4

sudom, upravnim i drugim organima temeljem punomoći, vođenje upisnika koncesija, obavljanje poslova upisa u sudski registar, reguliranje imovinsko-pravnih odnosa i upisa prava na nekretninama, obavljanje svih kadrovskih poslova vezano za radnik odnos radnika, zdravstveno i mirovinsko osiguranje i vođenje dosjea radnika, vođenje evidencije izostanaka radnika i korištenja godišnjih odmora, vođenje zapisnika Upravnog vijeća, sudjelovanje u koncipiranju novih koncesija u izradi tarife, te obavljanje ostalih poslova po nalogu i u dogovoru s nadređenim . Tijekom postupka usklađivanja unutarnjeg ustrojstva s navedenim zakonskim propisima, a uzimajući u obzir stvarne organizacijske potrebe poslodavca, poslodavac je ukinuo radno mjesto Samostalni stručni suradnika za pravne poslove jer se pokazalo da za to radno mjesto nema objektivne potrebe, budući da su se određeni poslovi tog radnog mjesta raspodijelili na druga radna mjesta, dok su za poslove zastupanja ustanove pred sudom, upravnim i drugim organima, sukladno potrebama Ustanove, opunomoćeni odvjetnici. Ukidanje predmetnog radnog mjesta posljedica je reorganizacije poslovanja Poslodavca, a imajući u vidu i nova normativna rješenja koja propisuju standardizirane nazive radnih mjesta. Uzimajući u obzir sve navedeno, Poslodavac više nema potrebe za radom Radnika na radnom mjestu Samostalni stručni suradnik za pravne poslove. Poslodavac radniku nudi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Nadzornik obale, a budući da je to jedino slobodno radno mjesto za koje Poslodavca Radniku može ponuditi sklapanja ugovora o radu. Radno mjesto Nadzornik obale u okviru poslova svog radnog mjesta sudjeluje u kontroli provođenja nadzora i sigurnosti lučkog područja, koncesije, odnosno koncesionare na lučkom podruju, rad lučkog putničkog terminala zajedno s Višim nadzornim operaterom, obavlja najavu brodova Lučkoj kapetaniji, prijavljuje pomorskoj policiji povredu propisa za koje je nadležan, vodi računa o poštivanju Pravilnika o redu u luci Dubrovnik od strane svih subjekata na lučkom području, poduzima potrebne mjere u cilju otklanjanja bilo kakve opasnosti za sigurnost ljudi i imovine, te zaštitu mora od onečišćenja za vrijeme lučkih operacija brodova, unosi najave dolaska brodova u poslovni susta, dežurstvo na VHF uređaju, izvještava korisnike luke o meteorološkim upozorenjima, prima i evidentira naloge pomorskih agenata, utvrđuje stanje brodova u luci uz izvješćivanje nadređene osobe, naplaćuje lučku pristojbu za brodove na kružnom putovanju u domaćem prometu i jahte koje nemaju agenta, operativno prati pomorski promet na lučkom području, organizira i provodi ankete o stupnju zadovoljstva korisnika usluga koje pruža Lučka uprava, obavlja ostale poslove po nalogu nadređenih osoba. Odredba čl. 115. st. 2. ZOR -a propisuje da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Obzirom je B jedini izvršitelj na poslovima radnog mjesta Samostalni stručni suradnik za pravne poslove, a za koje radno mjesto je prestala potreba, nema uvjeta za primjenu socijalnih kriterija propisanih citiranim člankom 115. st. 2. ZOR-a.

6. 11 Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme između Lučke uprave Dubrovnik kao poslodavac i HPG kao radnik sklopili su Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ovim ugovorom Ugovorne strane utvrđuju svoja međusobna prava i obveze iz radnog odnosa. Radni odnos ugovara se za obavljanje poslova radnog mjesta Nadzornik obale. /ugovor nepotpisan/

6. 12 Iz Zahtjeva za zaštitu prava ls 66 razvidno je da je isti podnesen 13 . lipnja 2025., spomenutom odlukom stranci HPG otkazuje se Ugovor na neodređeno radno vrijeme od 1. ožujka 2022., uz ponudu za sklapanje novog

2 5

ugovora o radu za radno mjesto Nadzornik obale. Ovako postupanje poslodavca je gruba povreda radnikovih prava te ovim putem podnosimo zahtjev za zaštitu prava radnice HPG koju pobijaju u cijelosti citiranu odluku. U pobijanoj odluci Otkaza s ponudom izmijenjenog Ugovora kao razlog donošenja Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta u lučkoj upravi Dubrovnik 20. prosinca 2024. pozivate se na izmjene Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama. Međutim, u istoj odluci in nni na koji način nije obrazloženo kako navedene zakonske izmjene imaju veze s donošenjem novog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta. Što je u konkretnom slučaju ti izmjenama zakona bilo od takve nužnosti da se novim pravilnikom o sistematizaciji ukine upravo ovo radno mjesto. Naglasiti poslovno uvjetovani otkaz da bi bio zakonit moraju se navesti zakonom valjani razlozi, koji decidirano moraju biti potkrepljeni opravdanim činjenicama koji poslodavcu nisu dali drugi izbor, osim donošenja ovako nepovoljne odluke po radnicu HP koja je zaposlena kod istog poslodavca preko 16 godina. Bez sva sumnje ovako nezakonito postupanje poslodavca rezultat je odmazde poslodavca nad radnicom HPG koja dobiva predmetni otkaz zbog sudskog postupka koji je u tijeku pred Općinskim sudom u Dubrovniku broj Pr-69/20, koja je ista pokrenula radi diskriminacije koje je pretrpjela kod Poslodavca na svom radnom mjestu. Evidentna je povezanost sudskog postupka i ovakvog postupanja poslodavaca koji e štiti svoju radnicu već šikanoznim ponašanjem nastoji je odstraniti.

6. 13 Iz odgovora na zahtjev za zaštitu prava, poslodavac u potpunosti osporava navode Radnika iz zahtjeva o navodnoj gruboj povredi prva Radnika iz radnog odnosa, kao i navode o nezakonitosti Odluke. Odluka je donesena kao posljedica reorganizacije i racionalizacije poslovanja Poslodavca , a sve budući da je Poslodavac utvrdio kako je prestala potreba za radom Radnika na radnom mjestu Samostalni stručni suradnik za pravne poslove. U konkretnom slučaju, radno mjesto Z ukinuto je iz organizacijskih razloga, a pritom nije bilo drugih radnika zaposlenih na ukinutom radnom mjestu Samostalni stručni suradnik za pravne poslove, stoga nema riječi o primjeni odredbe čl. 115. stavka 2. Zakona o radu, odnosno primjeni kriterija koji se odnose na trajanje radnog odnosa, starost i obveze koje terete radnika.

6. 14 Iz podneska HZMO razvidno je da prema podacima sadržanim i evidentiranim u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, ispis radnika kod tuženika Lučka uprava Dubrovnik:

1. MP

2. ZPG N

3. IP

4. FP

5. D A

6. HPG

7. Belić Rina

8. Bradaš Goran

9. Butigan OP

10. PP S

11. PP

12. Dender Helena

2 6

13. KP

14. ČP

15. ŽP

16. ZPG

17. CP

18. VP

19. J ŠP

20. ĐP

21. TP

22. HĐ

23. E G

24. ZP U

25. ZP

26. R I

27. Lazinbat BĐ

28. Ć L

29. OP

30. M F

31. ZĐ

32. ŠP

33. BPG

34. Palaš Dorijan

35. O P

36. EP

37. NĐ

38. DĐ

39. AĐ

40. SĐ

41. DP LP

42. JĐ

43. K Č

44. BĐ

45. EĐ

46. GĐ

47. Ž C

48. Varez V

49. UĐ

50. RĐ

Za napomenuti je da su u navedenom popisu i djelatnici koji više nisu zaposleni kod tuženika, što je upravo vidljivo iz datuma pod rubrikom "do".

6. 15 Iz dopisa Porezne uprave, vezano za dostavu podataka o rashodu, prihodu i dobiti za gore navedenog poreznog obveznika. Ministarstvo financija Porezna uprava ne raspolaže informacijama o rashodu, prihodu i dobiti jer porezni obveznik nije upisan u registar poreznih obveznika na dobit.

2 7

6.16 Iz spisa Pr 69/2020 razvidno je da je dana 14 travnja 2023 donesena odluka kojom se odbija tužbeni zahtjev koji glasi

„I. Utvrđuje se da je tuženik Lučka uprava Dubrovnik, Dubrovnik, Obala pape Ivana Pavla II 1, OIB: 51303627909 diskriminirao tužiteljicu HPG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove spola, obrazovanja, dobi te političkog opredjeljenja time što je onemogućio tužiteljici da obavlja svoj posao u skladu s pravilima struke, što joj je sistematizacijom radnih mjesta ukinuo njeno radno mjesto te ju stavio u položaj nepovoljniji od položaja druge osobe u usporedivoj situaciji.

II. Utvrđuje se kako je tuženik Lučka uprava Dubrovnik, Dubrovnik, Obala pape Ivana Pavla II 1, OIB: 51303627909 diskriminirao tužiteljicu HPG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi njenog spola, obrazovanja, dobi te političkog opredjeljenja time što je izrugivanjem, vikanjem i nasilničkim ponašanjem povrijedio njezino dostojanstvo, izazvao joj strah te stvorio neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje.

III. Nalaže se tuženiku Lučka uprava Dubrovnik, Dubrovnik, Obala pape Ivana Pavla II 1, OIB: 51303627909 da tužiteljici HPG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime pravične naknade neimovinske štete iznos od 30.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od 07.11.2018. godine do isplate, a sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 8 dana.“

Odluka je potvrđena presudom Gž 325/23 jasno stoji da

"Naime, prvenstveno je potrebno naglasiti kako tuženik ima autonomno pravo kao poslodavac organizirati proces rada tako da postiže bolje rezultate, a koja organizacija procesa rada uključuje i ukidanje radnih mjesta. Nije sporno da je novom sistematizacijom ukinuo ranije radno mjesto tužiteljice - Voditelj službe pravnih i općih poslova, ali je tom prilikom ukinuo i ostalih pet rukovodećih mjesta, sve ovo isključivo radi racionalizacije i učinkovitosti poslovanja, a kako to proizlazi iz postupka donošenja novog Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta tuženika.

Pri tome je vidljivo kako je tuženik reorganizirao svoje poslovanje na način koji je ocijenio nužnim, a ne da bi tužiteljicu stavio u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike u usporedivoj situaciji po osnovi njene dobi, obrazovanja, spola i političkog opredjeljenja, jer nije ukinuto isključivo radno mjesto tužiteljice, već i ostalih pet rukovodećih mjesta, dok je utvrđeno i kako je tužiteljica prihvatila ponudu za sklapanje novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme i to za radno mjesto Samostalni stručni suradnik za pravne i kadrovske poslove te ista nije u smislu odredbe čl. 133. ZR-a tražila zaštitu svojih prava iz radnog odnosa u svezi ponude za sklapanje novog ugovora o radu, obzirom na ukidanje njenog ranijeg radnog mjesta, uslijed nove sistematizacij"

2 8

7. Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13; dalje: ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev nije osnovan

8 . Predmet spora je utvrđenje osnovanosti otkaza Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora

9. Čl 133 Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/11, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 ) propisano je - Sudska zaštita prava iz radnog odnosa (NN 93/14, 151/22).

(1)Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

(2) Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

(3) Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji je prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

(4) Ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnog rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana za podnošenje tužbe sudu teče od dana okončanja toga postupka.

(5) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na postupak zaštite dostojanstva radnika iz članka 134. ovoga Zakona.

(6) Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, nadležan sud, u smislu odredbi ovoga Zakona, je sud nadležan za radne sporove.

(7) Radnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj zbog podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava radnika propisanih ovim Zakonom, drugim zakonom ili propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, zbog korištenja tih prava, odnosno zbog podnošenja zahtjeva i sudjelovanja u postupku za zaštitu prava toga radnika.

10. Čl 123 Zakona o radu (1) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudim izmijenjenog ugovora). 82) Ako u slučaju stavka 1. ovog članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora). (2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovog članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog

2 9

otkaza ugovora. (3) O ponudi za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku koji odredi poslodavca, a koji ne smije biti kraći od osam dana. (4) U slučaju otkaza iz stavka 1. ovog članka, rok iz članka 133. stavka 1. ovog Zakona teče od dana kada se radnik izjasnio o odbijanju ponude za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima ili od dana isteka roka koji je izjašnjenje o dostavljenoj ponudi odredio poslodavac, ako se radnik nije izjasnio o primljenoj ponudi ili se izjasnio nakon isteka ostavljenog roka.

11 Sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim

12. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužiteljica podnijela tužbu u roku i uredila je naknado podneskom od 11. rujna 2025. Tužba je podnesena 7. srpnja 2025. Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora je donesena 29. svibnja 2025., Zahtjev za zaštitu prava je podnesen u roku od 15 dana 13. lipnja 2024., tuženik ga je primio 17. lipnja 2025., dakle obzirom na Čl. 133 Zakona o radu tužba je podnesena u roku.

13. U svom podnesku od 30 kolovoza 2025 .tužiteljica traži Utvrđenje ništetnim Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta u lučkoj upravi, što tužiteljica može u okviru ovog postupka , u pravilniku je jasno objavljeno kada stupa na snagu i to 1 siječnja 2025 dakle 8 dana od dana objave /čl 27 Zakona o radu / Dakle sud je izvršio uvid u navedeni Pravilnik te utvrdio da isti nije u suprotnosti odredbama Zakonu o radu. Radi iznesenog ne smatra navedeni Pravilnik ništetnim. U ovom Pravilniku je jasno naznačen dan stupanja na snagu te da isti stupa na snagu 8 dana od dana objave /čl 27 Zakona o radu/ Tuženik nema radničko vijeće niti sindikalnog povjerenika pa nije bilo obveze savjetovanja. Dakle za utvrđenje ništetnosti Pravilnika su aktivno legitimirani radničko vijeće ili sindikat, međutim kako ih ovdje nema, a tužiteljica se poziva na nezakonitosti istog, to sud nije našao da je pojedina odredba Pravilnika nezakonita, jer istu inače ne bi primijenio, dakle njegovo sadržaj je u skladu sa Zakonom

14 Poslodavac ovdje donosi novi Pravilnik jer stupaju na snagu Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama /NN 155/23/ i uredba o nazivima radnih mjesta , uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama.

U istoj odluci je jasno obrazloženo kako je tijekom postupka usklađivanja unutarnjeg ustrojstva tuženika sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23) i Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/24), donesen novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstaju radnih mjesta u Lučkoj upravi Dubrovnik a koji je stupio na snagu dana 01.01.2025. godine. kojim se uređuje unutarnja organizacija ustanove , sadržaj rada organizacijskih jedinica, radna mjesta s uvjetima popunjavanja, brojem izvršitelja te druga pitanja koja se odnose na organizaciju i sistematizaciju Ustanove. U skladu sa navedenim zakonskim propisima, a uzimajući u obzir stvarne organizacijske potrebe tuženika, tuženik je ukinuo radno mjesto Samostalni stručni suradnik za pravne poslove jer se pokazalo da za to radno mjesto nema objektivne potrebe, budući da su se određeni poslovi tog radnog mjesta raspodijelili na druga radna mjesta, dok su za poslove zastupanja ustanove pred

3 0

sudom, upravnim i drugim organima, sukladno potrebama Ustanovama na sudu tuženika zastupaju odvjetnici

15 Nije u pravu tužiteljica kada navodi da poslodavac mora gledati socijalne kriterije propisane Zakonom o radu tijekom davanja otkaza, obveze uzdržavanja, staž, .. jer u ovom slučaju je tužiteljica jedina koja je obavljala taj posao pa se nema s kime izvršiti usporedba

Socijalni kriterij kod donošenja odluke o otkazu poslodavac je dužan primijeniti samo između usporednih radnika, koji rade na istim poslovima, pa nije bio dužan posebno obrazlagati zašto je upravo u odnosu na druge radnike prestala potreba za radom , jer opet sud navodi da je tužiteljica jedina koja radi navedeni posao

16 Otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora dozvoljava tuženika da stavi tužiteljicu na posao sa srednjom stručnom spremom, iako ista ima višu stručnu spremu , jer je njezino radno mjesto ukinuto, za njim nema više potrebe, preraspodjeljen je na druge djelatnice, …u ovom slučaju DP , IĐ.

17. Pravo je tuženika organizirati posao tako da funkcionira proces rada kako je jasno naglašeno i u drugostupanjskog odluci u postupku Pn 69/2020

Ovdje su poslovi tužiteljice prebačeni na ostale djelatnice, a zaista je tuženiku u toj situaciji kada je bio pritisnut i rokovima i promjenama u sustavu COP i zakonima o obračunu plaća, uvođenju novih poslova s EU fondovima i koncesijama, bilo rasporediti tužiteljicu na određeno radno mjesto, kada je ista dugi niz godina na bolovanju. Naravno da bolovanje ne može ići na štetu tužiteljice ali pravo je poslodavca i obveza organizirati da posao funkcionira.

18. U ovom slučaju jest ukinuto samo radno mjesto tužiteljice, ali poslodavac je morao dalje funkcionirati, tužiteljičini poslovi su prebačeni na kolege, hitno je trebalo uskladiti poslovanje sa novim Zakonima i uredbama, organizirati posao EU fondova i koncesije, pa nije neopravdano to što je tuženika uradio.

Taj posao jest s nižom stručnom spremom od one koju ima tužiteljica, dakle srednjom, ali je uredski posao, a opet se navodi obzirom na dugogodišnje bolovanje, koje tužiteljice ne može ići na štetu, ali tuženik posao mora organizirati. Dakle otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora dozvoljava tuženika da stavi tužiteljicu na posao sa srednjom stručnom spremom, iako ista ima višu stručnu spremu, jer je njezino radno mjesto ukinuto, za njim nema više potrebe.

19 Glede navoda o radničkom vijeću za istaknuti je da osnivanje radničkog vijeća predstavlja pravo radnika, a ne obvezu poslodavca. Odredbe ZOR-a ne propisuje obvezu poslodavca da sam pokrene ili osnuje radničko vijeće, već je to pravo isključivo – pravo radnika. S obzirom da radnici tuženika nisu pokrenuli postupak osnivanja radničkog vijeća, tj. da radničko vijeće nije bilo osnovano, u konkretnom

3 1

slučaju nije bilo tijela koje bi sudjelovalo pri donošenju Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sustavnom razvrstavanju radnih mjesta u Lučkoj upravi Dubrovnik.

Isto tako, glede izvješćivanja sindikalnog povjerenika, u postupku je također utvrđeno kao i za radničko vijeće da kod tuženika ne djeluje sindikat, odnosno sindikalni povjerenik,. Stoga su svi ovi navodi tužiteljice potpuno neosnovani budući je tuženik u cijelosti ispoštovao zakonom propisanu proceduru i na potpuno zakonit način otkazao Ugovor o radu tužiteljici. Dakle neosnovani su navodi tužiteljice da se za Otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora trebalo savjetovati radničko vijeće tj sindikalni povjerenik, jer njih tuženik nema, a na radnicima tuženika je da ga osnuju.

20 Upravo svjedok AP bivši ravnatelj, navodi da su imali obvezu da uđu u tzv. COP pa su morali i prilagoditi radna mjesta tome te su su morali mijenjati i Pravilnik. , bili su im krajnji zadnji rokovi. Tužiteljica a je bila samostalni stručni suradnik za pravne poslove, njene poslove iza 29. svibnja 2025. obavlja gospođa BPG koja radi i druge poslove Kako da je tužiteljica bila dugo vremena odsutna u tome momentu nije bilo ništa drugo za ponuditi, osim posla nadzornika obale jer su sve poslove oko koncesija i vođenja evidencija morali riješiti tada. Osim NP , poslove tužiteljice obavljaju DP i UP koji je pošao, kao i ĆP.

Sud nema razloga ne vjerovati navedenom svjedoku kada navodi da su upravo radi usklađivanja unutarnjeg ustrojstva tuženika sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23) i Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima morali hitno donijeti novi Pravilnik, tužiteljica nije radila dugo vremena od 2018 pa je njezino radno mjesto ukinuto a poslove se moralo hitno rasporediti i radi rokova.

21. Za istaknuti je da upravo je posao nadzornika obale uredski posao, kako iskazuju svjedoci, dakle ne radi se samo o poslu na terenu i tužiteljica ga može obavljati.

22.Svjedokinja DP koja i ne poznaje tužiteljicu , navodi da su joj se poslovi povećali od donošenja Novog Pravilnika. Radi i dio posla tužiteljice. Svjedokinja NP navodi da je bilo je izmjena od donošenja novog pravilnika, oformio se odjel za koncesije koji ranije nije samostalno djelovao, sada imaju i odjel za EU fondove, a od kada je ona došla nastale su promjene i u pravnim poslovima. Kako je novim pravilnikom posao koji je tužiteljica ranije obavljala, a to je samostalni stručni suradnik za pravne poslove, kojeg više nema, ti poslovi su preraspodijeljeni, to je nadzornik obale bio jedini posao kojeg je tužiteljica sa svojom stručnom spremom mogla raditi.

Svjedok SP poznaje tužiteljicu od svog zaposlenja u Luci još 2009, a nema saznanja o sadašnjem statusu iste.

Sama tužiteljica navodi da je glavni problem u fizičkom napadu od bivšeg ravnatelja, što nije dokazano niti u postupku Pn 69/2020 niti u eventualnom kaznenom postupku.

23.Dakle suglasno svjedoci navode da je jedino tužiteljica imala radno mjesto Samostalni stručni suradnik za pravne poslove, pa je jasno da se nije mogla vršiti

3 2

usporedba s drugim kolegama, i to socijalnih uvjeta, prilikom izrade odluke o otkazu s ponudom izmjene ugovora

24. Jasno da poslodavac može ponuditi radniku i radno mjesto s nižom stručnom spremom, kada nema drugog izlaza, činjenica jest da je tužiteljica dugo vremena bila na bolovanju, pa se njezin posao morao hitno rasporediti i radi novog Pravilnika, i osnivanju EU fondova i koncesija, te usklađivanja unutarnjeg ustrojstva tuženika sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23) i Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima

25 Iz spisa Pr 69/2020 razvidno je da je poslodavac već i ranije te tužiteljici mijenjao radno mjesto iz u Voditelj službe pravnih i općih poslova u posao u Samostalni stručni suradnik za pravne poslove. Tužiteljica na navedeno nije ulagala zahtjev za zaštitu prava.

26 Ovdje je poslodavac uredno obrazložio otkaz, s ponudom izmjene ugovora, ponudio drugo radno mjesto koje je jedino u tom trenutku obzirom na situaciju bilo moguće, tužiteljica nije diskriminirana, što je utvrđeno i u ranije navedenom postupku, jer poslodavac ima ovlast i ponuditi radno mjesto s manjom stručnom spremom,.

Dakle u ovom postupku je utvrđeno da je otkaz.. valjan, jer je prestala potreba za radom iz organizacijskih razloga ,/ukinuto je staro radno mjesto tužiteljice/ ovdje je sud preispitao i valjanost otkaza obzirom da tužiteljica nije pristala na novi ugovor, a poslodavac ima pravo organizirati poslovanje na način koji mu najbolje odgovara.

Poslodavac je u odluci o otkazu naveo razloge o odlučnim činjenicama na kojima se odluka o otkazu temelji i temeljem kojih dokaza su te činjenice utvrđene, odnosno iz odluke o otkazu radniku mora biti vidljivo na jasan i nedvojben način zbog čega mu poslodavac otkazuje ugovor o radu, pozvao se na čl 115 st 1 Zakona o radu (1) Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju:

1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

Poslodavac je dakle posao tužiteljice prebacio na druge djelatnice, koje osim toga posla radi i druge poslove, dokazao da za to radno mjesto nema objektivne potrebe, upravo iz navedenog razloga, a poslove zastupanja su prebačeni na odvjetnike

27 Glede svega navedenog tužbeni je zahtjev je u cijelosti odbijen.

28. Tuženik je u cijelosti uspio u postupku, pa temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku, ima pravo na nadoknadu po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ¨Narodne novine¨ broj, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 u nastavku OT,), tužitelju je priznat pravo na naknadu troška nastalog na temelju zastupanja po odvjetniku i to jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 eura (tbr.7.2 tarife) dakle 250 bodova, vrijednost boda 2,00 eura što je 500,00 eura i to sastav odgovora na tužbu, podnesak od 27. kolovoza 2025., zastupanje na ročištu 8. rujna 2025., i 17. listopada 2025.

3 3

Za ostale radnje temeljem tbr. 7.2 priznato je po 50 bodova i to zastupanje na ročištu 1. prosinca 2025., 25. ožujka 2026., 9. srpnja 2026., svaka radnja po 50 bodova, dakle 100,00 eura. Sveukupan trošak je uz PDV 1 000 EUR , tuženik ne plaća pristojbu na presudu pa mu isti trošak nije priznat , jer je isti i uspio u potpunosti u ovom sporu.

Odluka o zateznoj kamati tekućoj na trošak postupka je donesena temeljem čl. 151 st 3 ZPP u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. /NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 /.

U Dubrovniku, 11. rujna 2026.

S u t k i nj a

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužiteljice,

- punomoćnik tuženice

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte