Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3716/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužiteljice CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milenko Jakšić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Jakšić i Vanja Jakšić u Sisku, protiv tuženika Podravska banka d.d. Koprivnica, Opatička ulica 3, OIB: 97326283154, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Juršetić & Aleksovski d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o trošku sadržane u presudi i rješenju Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-129/2025-11 od 20. travnja 2026., dana 11. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-129/2025-11 od 20. travnja 2026. pod točkom IV. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 843,75 EUR.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu, broj: [broj kredita], sklopljenog između tužiteljice i tuženika 16. ožujka 2006. godine, sadržana u čl. 1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:
„NAKNADA: 2,80 % prema Odluci o tarifi naknada Podravske banke d.d.“. (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 163,38 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. ožujka 2006. do isplate (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 370,29 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2026. do isplate (točka III. izreke). Nadalje rješenjem je utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 326,76 EUR.
2. Protiv odluke o troškovima postupka, sadržane u točki III. izreke citirane presude žali se tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o trošku. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i priznati tužiteljici dodatni parnični trošak u iznosu od 843,75 EUR, kao i trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 287,47 EUR.
3. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4. U postupku koji je prethodio donošenju odluke o trošku sadržane u točki III. izreke prvostupanjske presude, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a.
5. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud povodom prigovora tuženika na vrijednost predmeta spora koju je ona označila u tužbi (1.490,60 EUR, podnesak od 26. lipnja 2025., list 75 -91 spisa) pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora (utvrđena je rješenjem od 20. travnja 2026. u visini od 326,76 EUR), te da je istu prvostupanjski sud trebao odrediti do zaključenja prethodnog postupka ukoliko je smatrao da je ista previsoko određena sukladno čl. 40. st. 3. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je naime rješenjem sadržanim u pobijanoj odluci utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 326,76 EUR i prema tako utvrđenoj vrijednosti predmeta spora odmjerio troškove zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku.
7. Ovdje prvenstveno, a u odnosu na navode žalbe da prvostupanjski sud po prigovoru tuženika nije ispitivao vrijednost predmeta spora do zaključenja prethodnog postupka treba ukazati na zauzeto pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 6. lipnja 2022., a koje glasi: "U postupku u kojem je, povodom pravodobnog prigovora tuženika, propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, prvostupanjski sud i nakon toga mora odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora jer propuštanje da se o tome pravodobno odluči (najkasnije na pripremnom ročištu) ne može ići na štetu stranke.". Dakle prvostupanjski sud je morao odlučiti o prigovoru tuženika, što je i učinio rješenjem od 20. travnja 2026. i utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 326,76 EUR.
8. Iz obrazloženja pobijane odluke u dijelu u kojem sud prvog stupnja obrazlaže rješenjem utvrđenu vrijednost predmeta spora (toč. 6.) proizlazi da budući tužiteljica točkom I. petita tužbe potražuje utvrđenje ništetnosti točke 1. Ugovora o kreditu u pogledu ulazne naknade, u odnosu na tu točku I. petita tužbe treba uzeti vrijednost predmeta spora u odnosu na utvrđenje u iznosu od 163,38 EUR i isto tako u odnosu na točku II. isti taj iznos koji se potražuje, pa tako vrijednost predmeta spora prvostupanjski sud utvrđuje zbrajanjem ova dva iznosa, odnosno u visini od 326,76 EUR.
9. Prema stavu ovog drugostupanjskog suda deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu (isplatu), u konkretnom slučaju treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 163,38 EUR koji je tužiteljica isplatila tuženiku po osnovi te ništetne ugovorne odredbe i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora mjerodavne za odluku o naknadi troškova na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, već se vrijednost predmeta spora u tom slučaju određuje samo prema novčanom potraživanju iz zahtjeva za isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017., Rev-x-155/2010-2 od 30. lipnja 2010. Rev-214/2002-2 od 11. ožujka 2003., Rev-1927/2017-2 od 18. siječnja 2022.), a šta je u konkretnom slučaju iznos od 163,38 EUR.
10. Nastavno na navedeno, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice koja smatra da je vrijednost predmeta spora trebalo utvrditi u većem iznosu, odnosno u iznosu od 1.490,60 EUR.
11. Kako utvrđena vrijednost predmeta spora do iznosa od 326,76 EUR nije osporena, sukladno kojoj je sud prvog stupnja obračunao radnje u zastupanju tužiteljice, a kako ovaj drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (čl. 365. st. 2. ZPP-a), odluka o troškovima pod točkom III. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena, a žalbu tužiteljice je niz ranije iznesenih razloga valjalo odbiti kao neosnovanu.
12. Za donošenje drugačije odluke nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima se upućuje na praksu drugih sudova.
13. Nadalje treba reći da je u konkretnom slučaju bespredmetno pozivanje tužiteljice na primjenu odredbi Zakona o sudskim pristojbama, odredbe kojeg zakona su od značenja isključivo u odnosu na obvezu tužiteljice za plaćanja sudske pristojbe kao javnog davanja i prihoda za pokrenuti sudski postupak koji se naplaćuje u državni proračun Republike Hrvatske.
14. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 380 toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.
15. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspjela te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP -a, odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu, 11. rujna 2026.
Sudac
Vlatka Paškvalin Bošković
