Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1 - Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-107/2022-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužiteljice: RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik IB, odvjetnik iz [adresa], protiv 1.-tuženika: ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Vedrana Marcana iz Umaga, protiv 2. -tuženice: FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Vedrana Marcana iz Umaga, i protiv 3. -tuženice: ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], Iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka, radi poništenja sporazuma o diobi nasljedstva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 08. srpnja 2026. godine u prisutnosti tužiteljice RB, punomoćnika tužiteljice IB, 1.tuženika ŠB, punomoćnika 1.tuženika i 2. -tuženice ČB, te punomoćnice 3.-tuženice LB, temeljem čl.335. i čl.338.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje. ZPP), dana 11. rujna 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

»1. Utvrđuje se da nije nastao sporazum o diobi nasljedstva sklopljen između oporučnih i zakonskih nasljednika u ostavinskom postupku iz pok. DB, koji se postupak vodio pred Općinskim sudom u Bujama pod posl. br.: O-222/08, od 31.10.2008. godine.«.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

»2. Određuje se da se ostavinski postupak koji se vodio pod posl.br.: O -222/08 vrati na stanje koje je bilo prije sklapanja sporazuma o diobi nasljedstva sklopljenog između nasljednika odnosno tužiteljice i tuženih.«.

III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

»3. Određuje se da se van snage stavi Rješenje Općinskog suda u Bujama, zemljišnoknjižnog odjela pod posl. br.: Z-1614/09, od 30. travnja 2009. godine, radi upisa predbilježbe prava zaloga na nekretninama u suvlasništvu tužiteljice.«.

IV Nalaže se tužiteljici RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da 1. -tuženiku ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. -tuženici FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.656,25 (pettisućašestopedesetšest eura i dvadestpet centi) eura, zajedno zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke 11. rujna 2026. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se 1.-tuženik i 2.-tuženica odbijaju s razlikom zatraženog troška u visini od 2.569,86 (dvijetisućepetstošezdesetdevet eura i osamdesetšest centi) eura kao neosnovanom.

V Nalaže se tužiteljici RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da 3. -tuženici ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], Iz [adresa], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.312,50 (šesttisućatristodvanaest eura i pedeset centi) eura, zajedno zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke 11. rujna 2026. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se 3. -tuženica odbija s razlikom zatraženog troška u visini od 3.218,75 (dvijetisućepetstošezdesetdevet eura i osamdesetšest centi) eura kao neosnovanom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica tužbom traži da se utvrdi da nije nastao sporazum o diobi nasljedstva od 31.10.2008. godine, zatim da se ostavinski postupak posl.br.: O-222/08 vrati na stanje koje je bilo prije sklapanja sporazuma o diobi nasljedstva, te da se van snage stavi Rješenje Općinskog suda u Bujama, zemljišnoknjižnog odjela pod posl. br.: Z-1614/09, od 30. travnja 2009. godine.

2. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je u ostavinskom postupku koji se kod naslovnog suda vodio iza pok. DB posl.br.: O-222/08 doneseno Rješenje o nasljeđivanju sporazumom stranaka, kojim je u pod točkom II utvrđeno da se ostavinska imovine uručuje tužiteljici i tuženicima, a da je tužiteljica dužna isplatiti oporučnom nasljedniku CB novčani iznos od 660.000 eura u roku od 8 dana od primitka prodajne cijene ostvarene prodajom poslovnih udjela u trgovačkim društvima DRD International d.o.o. [adresa] i Peritus d.o.o. [adresa]. Tužiteljica navodi kako uz sve svoje napore do danas nije prodala navedene poslovne udjele, niti je primila kupoprodajnu cijenu kako joj je to obećao UB, koji je direktor navedenih trgovačkih društava, a na temelju čije izjave je tadašnja odvjetnica tužiteljice RBF pristala na sporazumnu diobi nasljedstva, te je tužiteljica u stanju smanjene uračunljivosti i rasuđivanja u tom vremenu i pod tim uvjetima pristala na takav sporazum o diobi nasljedstva. Tužiteljica navodi kako nije slutila da će 1.-tuženik EB protiv nje pokrenuti tužbu posl.br.: P-84/09 zbog ovrhe prije prodaje poslovnih udjela u navedenim trgovačkim društvima, ishoditi zabilježbu na naslijeđenim nekretninama, te mjeru osiguranja zabrane otuđenja i raspolaganja istim nekretninama.

Tužiteljica navodi kako je imenovani UB u postupku koji se vodi pod posl.br: P-84/09 prilikom saslušanja iskazao da zbog promijenjenih uvjeta na tržištu nekretnina više nije u mogućnosti ishoditi kredit od banke radi isplate, te da više nije solventan i ne može ispuniti ono što je nasljednicima obećao pri sklapanju sporazuma o diobi nasljedstva.

Tužiteljica zbog svega navedenog nije u mogućnosti u svojem dijelu izvršiti navedeni sporazum, te stoga podnosi tužbu radi poništenja sporazuma o diobi nasljedstva po čl.51.st.1. i st.2. zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koji sporazum predstavlja nagodbu sklopljenu pred sudom na temelju očekivanog ponašanja treće osobe tj. UB, koji se kao takav više ne može održati na snazi.

Tužiteljica navodi da budući da je između nasljednika, uključivo i tužiteljicu, došlo do velikog nesporazuma, te budući da 1.-tuženik EB ne pristaje da mu tužiteljica prepusti poslovne udjele u naprijed navedenim trgovačkim društvima umjesto isplate iznosa od 660.000 eura, ista predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

3. Tužiteljica je navode iz tužbe dopunila na ročištu održanom dana 12. travnja 2024. navodeći kako punomoćnik tužiteljice u predmetu Općinskog suda u Bujama-Buie poslovni broj O-222/08 nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje ostavinskog postupka i sklapanje nagodbe budući da potpis na punomoći mora biti javno ovjerovljen sukladno čl.220.st.6. Zakona o nasljeđivanju.

4. EB, kao tadašnji 1.-tuženik, u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, navodi kako je nesporno da se kod naslovnog suda iza pok. DB vodio ostavinski postupak posl.br.: O-222/08 te da je dana 31.10.2013. godine doneseno Rješenje o nasljeđivanju, koje je istog dana postalo pravomoćno.

Dalje navodi kako je u postupku posl.br.: Ovr-176/09 doneseno rješenje o osiguranju prethodnom mjerom radi osiguranja novčane tražbine CB, ovdje 1.-tuženika, u iznosu od 660.000 eura.

1.-tuženik osporava navode tužiteljice da je učinila sve napore kako bi prodala poslovne udjele u svojem vlasništvu, te tvrdi da je tužiteljica radila sve kako bi izbjegla isplatu CB, te da je zajedno s UB prodala par stanova u [adresa], da su između sebe podijelili novac, te je tužiteljica tim novcem mogla isplatiti 1.-tuženika EB, kao i s novcem od ušteđevine iz pok. DB.

1.-tuženik isto tako navodi kako je nagodba između nasljednika sklopljena voljom i sporazumom svih nasljednika neovisno od UB, da je Rješenje o nasljeđivanju pravomoćno, te predlaže da se tužiteljica odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. Sud je svojim rješenjem posl.br: 16. P-625/2015-27, od 17. srpnja 2015. godine (stranica 78-79), prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari zbog smrti 1. -tuženika CB, te je postupak nastavljen s njegovim nasljednicima NB (sin), FB (kćerka) i ZB (unuka), o čemu je sud odlučio rješenjem od 01.03.2022. godine (stranica 104-106).

6. Sada 3.-tužena ZB, kao ranija 2. -tuženica, u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnijela, prije upuštanja u raspravljanje ističe prigovor nenadležnosti suda Republike Hrvatske, jer je u ovom predmetu riječ o sporu u kojem su tuženici osobe koje nisu državljani, niti imaju prebivalište ili boravište na teritoriju [adresa].

Vezano uz tužbu i tužbeni zahtjev iste osporava, te smatra kako tužbu prije svega treba odbaciti po čl.201. ZPP-a obzirom da tužiteljica tužbom nije obuhvatila sve nasljednike iza pok. DB koji su sudjelovali u ostavinskom postupku i sporazumno odlučili o razvrgnuću nasljedničke zajednice, a radi se o FB i HB, budući da se radi o jedinstvenim i nužnim suparničarima pa odluka u ovom predmetu ima posljedice za osobe koje nisu utužene u ovom predmetu.

Podredno smatra kako je tužiteljicu potrebno odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom jer nema uvjeta niti pretpostavki da bi se moglo utvrditi da predmetni sporazum nije nastao jer nasljedno pravo ne poznaje mogućnost "napadanja" nasljedničke izjave iz tih razloga, već samo zbog mana volje, te dodaje kako je tužiteljica stekla kao vlastiti imovinu stvarna prava i dr., što joj je sve raspoređeno rješenjem o nasljeđivanju, te je istima i raspolagala, pri čemu nije imala "smetnje" opisane u tužbi, te se osporava da bi kod tužiteljice uopće postojali razlozi mana volje prilikom davanja izjave o nasljeđivanju odnosno sporazuma o razvrgnuću nasljedničke zajednice, te opreza radi ističe i prigovor zastare, te predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti, uz obvezu naknade parničnih troškova.

7. Nadalje, 3.-tužena ZB je odgovor na tužbu dopunila u podnesku od 22.12.2022. godine (stranica 139-141) u kojem navodi kako je nastupila prekluzija prava tužiteljice za podnošenje tužbe za poništaj ugovora u smislu čl.335. Zakona o obveznim odnosima budući da je tužba u ovom predmetu podnesena gotovo pet godina nakon sklapanja spornog Sporazuma, razvidno je kako je nastupila prekluzija prava tužiteljice za podnošenje tužbe za poništaj ugovora, slijedom čega istu tužbu treba odbaciti bez daljnjeg raspravljanja.

8. U tijeku prethodnog ispitivanja tužbe istaknuta su kao sporna pitanja da li postoji nadležnost suda Republike Hrvatske, te da li postoje razlozi za odbačaj tužbe jer tužbom nisu obuhvaćeni svi nasljednici iz rješenja o nasljeđivanju, kao nužni suparničari, a o čemu je prvostupanjski sud odlučio posebnim rješenjem od 02. svibnja 2025. godine (stranica 179-185) na način da je oba prigovora odbio kao neosnovana, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž-1218/2025-2, od 03. rujna 2025. godine (stranica 202-206).

9. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitani su Rješenje Općinskog suda u Bujama posl.br.: O-222/08-23, od 31.10.2008. (list 5-19), liječnička potvrda od 12.07.2012. (list 20), Presuda Općinskog suda u Bujama posl.br.: P -442/10-20, od 05.03.2013. (list 50-55), Zapisnik o održanoj raspravi kod Općinskog suda u Bujama-Buie od 11.07.2012 posl.br.: P-597/10-15 (list 62), liječnička potvrda od 19.03.2015. (list 67), pismo liječniku od 19.03.2015. (list 68), Izvod iz matične knjige umrlih za 1.-tuženika od 17.06.2015. (list 77), izvornik zdravstvenog kartona za tužiteljicu i ispis zdravstvenog kartona vođenog elektronski za tužiteljicu, izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Bujama-Buie posl.br. P-84/09 (sada posl. Br.: PuP-1241/2019), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Bujama-Buie posl.br. O-222/08. (sada posl.br.: Pu O-45/2015), te je provedeno saslušanje parničnih stranaka RB, ŠB i ZB, te saslušanje svjedoka IBF, TB i ŠBF, dok su 1. -tuženik i 2.-tuženica odustali od saslušanja svjedoka BB, dok 2.-tuženica nije pristupila na ročište zakazano radi njezinog saslušanja tako da sud navedenu stranu nije saslušavao.

10. Sud je odbio kao nebitne dokazne prijedloge tužitelj ice da se na okolnost psihičkog stanja tužiteljice u vrijeme sklapanja sporazuma saslušaju svjedoci AB, GB, VB, i ĐB, kao i da se provede dokaz njezinim psihijatrijskim vještačenjem.

11. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da su istaknuti tužbeni zahtjevi neosnovani.

12. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari su tri istaknuta tužbena zahtjeva:

- na utvrđenje da nije nastao Sporazum o diobi nasljedstva od 31.10.2008. godine;

- zahtjev da se ostavinski postupak posl.br.: O-222/08 vrati na stanje koje je bilo prije sklapanja sporazuma o diobi nasljedstva;

- stavljanje van snage Rješenja Općinskog suda u Bujama, zemljišnoknjižnog odjela pod poslovnim brojem: Z-1614/09, od 30. travnja 2009. godine.

13. Između parničnih stranaka sud nalazi nespornim da je iza pokojnog ostavitelja DB, kao njegov oporučni nasljednik proglašen raniji 1. -tuženik EB, otac ostavitelja, sada također pokojni, te kao njegove zakonske nasljednice tužiteljica RB, izvanbračna supruga ostavitelja i ZB ranije R, izvanbračna kćerka ostavitelja.

14. Između parničnih stranaka je sporno postojanje razloga koji bi upućivali na utvrđenja da nije nastao Sporazum o diobi nasljedstva sklopljen između oporučnih i zakonskih nasljednika 31.10.2008. godine.

15. Tužiteljica u tužbi kao prvi razlog da sporazum o diobi nasljedstva nije nastao navodi da je pristala na takav sporazum u stanju smanjene uračunljivosti i rasuđivanja odnosno tužiteljica se poziva na mane volje.

16. U odredbama Zakona o obveznim odnosima stanje u kojem je osoba privremeno ili trajno imala smanjenu sposobnost rasuđivanja ne znači da ugovor tj. sporazum nije nastao, već je to razlog za pobojnost ugovora zbog mana volje.

17. Pobojni ugovor je nastao, postoji i stvara pravne učinke, ali može biti pobijen između ostalog, ako je volja tužiteljice bila manjkava smanjene uračunljivosti i rasuđivanja nije bila svjesna što potpisuje niti koje su posljedice sukladno čl.330. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026

– dalje: ZOO.

Takav se ugovor napada tužbenim zahtjevom na poništenje sukladno čl.331. ZOO-a, a ne na utvrđenje da ugovor nije nastao, a sud je strogo vezan tekstom postavljenog tužbenog zahtjeva.

18. Pravo zahtijevati poništenje pobojnog ugovora zbog mana volje prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, a u svakom slučaju istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora sukladno čl.335. ZOO-a. To su prekluzivni rokovi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Budući da je Sporazum o diobi nasljedstva sklopljen 31.10.2008. godine, objektivni rok od 3 godine za poništenje zbog mana volje je istekao je 31.10.2011. godine, a tužba je podnesena 20.05.2013. godine, odnosno istekom prekluzivnog roka od zakonske 3 godine, čime je pravo tužiteljice da traži poništenje navedenog sporazuma radi mana volje nepovratno ugašeno odnosno zastarjelo.

20. Stoga je sud odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanjem svjedoka i provođenjem psihijatrijskog vještačenja, a koji dokazni prijedlozi su usmjerene na dokazivanje okolnost psihičkog stanja smanjene uračunljivosti i rasuđivanja tužiteljice u vrijeme sklapanja sporazuma, jer ocjenjuje da je izvođenje tih dokaza bespredmetno i nebitno upravo zbog isteka prekluzivnog roka od zakonske 3 godine za pobijanje ugovora zbog mana volje.

21. Nadalje, tužiteljica u tužbi kao daljnji razlog da sporazum o diobi nasljedstva nije nastao navodi da je došlo do velikog nesporazuma među nasljednicima.

22. Prema čl.282. ZOO-a propisano je da ugovor (odnosno sporazum – op. suda) uopće ne nastaje kad strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora.

23. Navođenje velikog nesporazuma među nasljednicima kao razloga, za razliku od prethodno navedenog "stanja smanjene uračunljivosti i rasuđivanja ", pravno je puno bolje usklađeno s tužbenim zahtjevom da sporazum nije nastao.

24. Budući da se radi o nepostojanju ugovora, ovako postavljeni tužbeni zahtjev ne zastarijeva, što znači da protek vremena od 2008. do 2013. godine ovdje nije od utjecaja na pravo na podnošenje tužbe.

25. Kao veliki nesporazum među nasljednicima iz sadržaja tužbe i iskaza tužiteljice proizlazi da nesporazum postoji u tome što je tužiteljica pristala da joj UB, koji nije stranka sporazuma o nasljedstvu, niti je naveden u sporazumu kao treća ugovorna strana, isplati novčani iznos od 660.000 eura kao kupoprodajnu cijenu za koju mu ona zauzvrat prepušta svoje poslovne udjele u trgovačkom društvu DRD International d.o.o. [adresa] i Peritus d.o.o. [adresa], a prema sporazumu o diobi nasljedstva tužiteljica je taj iznos trebala isplatiti CB kao oporučnom nasljedniku iza pokojnog DB, međutim imenovani UB je u sudskom postupku P-84/09, gdje je isti saslušan kao svjedok, izjavio da više nije solventan da ne može ishodovati kredit i da stoga ne može isplatiti tužiteljici 660.000 eura, pa slijedom toga tužiteljica taj iznos ne može po sporazumu isplatiti CB kao oporučnom nasljedniku iz pokojnog DB, a isti ne prihvaća da mu tužiteljica, umjesto tog novčanog iznosa prepusti svoje udjele u trgovačkom društvu DRD International d.o.o. [adresa] i Peritus d.o.o. [adresa].

26. Čitanjem Rješenja Općinskog suda u Bujama posl.br.: O-222/08-23, od 31.10.2008. (list 5-19), utvrđeno je da je u isto rješenje unesen sporazum o diobi nasljedstva od 31. listopada 2008. godine, prema kojemu se tužiteljica RB, kao zakonska nasljednica iza pok. DB, obvezuje isplatiti tadašnjem 1.-tuženiku CB kao oporučnom nasljedniku iza pok. DB, novčani iznos od 660.000 eura u roku od 8 dana od dana primitka prodajne cijene ostvarene prodajom poslovnog udjela u trgovačkom društvu DRD International d.o.o. [adresa] i Peritus d.o.o. [adresa].

27. Tužiteljica RB u svom je iskazu od bitnog navela da je zbog smrti svojeg supruga koji joj je umro na rukama, bila u lošem psiho -fizičkom stanju u kojem nije bila u mogućnosti razumjeti o čemu su me to g. UB i moja tadašnja odvjetnica RBF nagovarali da sklopimo sporazum, te je ona shvatila da se radi o prodaji zgrade 'DRD' (zgrada u vlasništvu trgovačkog društva DRD International d.o.o. [adresa] – op. suda), a da će nakon prodaje zgrade g. UB isplatiti nju i g. DB, pa su ju stoga nagovarali da tako nešto i potpiše, što je i učinila, te je dodala kako takav sporazum ne bi potpisala da sam znala da UB neće ispuniti svoj dio obećanja i potvrdila je da u samom sporazumu nije navedeno da će novčani iznos platiti UB, već da se ona obvezuje isplatiti taj iznos u roku od 8 dana od primitka prodajne cijene svojih udjela.

28. 1.-tuženik ŠB iskazao je da je u svojstvu punomoćnika svojeg sada pokojnog oca CB osobno bio prisutan kada se sporazum sklapao, te je ukratko naveo da se tužiteljica sa svime složila i potpisala, te je dodao kako tužiteljica nakon smrti pokojnog supruga nije bila u lošem psiho-fizičkom stanju, ista je dobro funkcionirala, nakon smrti supruga financijski je osigurana, te mu je poznato da je nakon smrti supruga tužiteljica izgradila još dvije kuće.

29. 3.-tuženica ZB iskazala je kako je sudjelovala u ostavinskom postupku iza pok. PB koji je je bio otac, dok vezano uz zaključeni sporazum ne zna neke posebne detalja, već da je sve zapisano.

30. Svjedok UB iskazao je da je sklapanju predmetnog sporazuma s nasljednicima bila prisutna i tadašnja punomoćnica tužiteljice RBF, te da je sklapanju sporazuma prethodio niz dogovora, te da je predmetni sporazum je nastao kod odvjetnika I. Osporio je da bi sa svoje strane neposredno, bez prisustva punomoćnika tužiteljice, razgovarao s tužiteljicom vezano za taj sporazum, niti je ona bila prisutna osobno na sklapanju tog sporazuma kod I.

31. Sud je vezano uz njegov iskaz dodatno čitanjem i uvidom u zapisnik o saslušanju svjedoka UB u predmetu P-84/09 (stranica 88-89 spisa P-84/09), koji se vodio pred naslovnim sudom po tužbi sada pok. CB protiv ovdje tužiteljice RB, radi utvrđenja bezuvjetne ovrhe iznosa od 660.000,000 eura, utvrđeno da je svjedok potvrdio da se obveza nasljednice RB u ostavinskom postupku temeljila na očekivanju dobiti od prodaje navedenih poslovnih udjela njemu, te da je prijenos udjela bio uvjetovan ishođenjem kredita kod banke, a kako svjedok nije uspio dobiti kredit od banke, ugovor je raskinut, a on je postao insolventan.

32. Svjedokinja RBF, bivša punomoćnica tužiteljice, iskazala je da je između nasljednika došlo do sklapanja navedenog sporazuma, te da je s njezine strane, kao tadašnje punomoćnice, tužiteljica bila upućena o svemu, te da joj je nastojala sve objasniti. U sastavljanju sporazuma između nasljednika sudjelovali su kolega I iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, koji je zastupao izvanbračnu kćer ostavitelja, i svjedokinja, koja sam tada zastupala tužiteljicu. Nakon zaključenja predmetnog sporazuma tužiteljica joj se nikad nije javila navodeći kako sklapanje sporazuma nije bila njezina volja ili kako je nastao nesporazum, niti je protiv nje podnijela ikakvu prijavu radi zloupotrebe povjerenja ili nečeg sličnog, niti je vođen kakav postupak radi toga, niti je podnijela ikakvu tužbu radi nastanka štete, te je dodala kako nije primijetila da tužiteljica ne zna što potpisuje, jer da je to primijetila kao punomoćnica, ne bi joj dala da to potpiše.

33. Svjedokinja ŠBF potvrdila je da je sudjelovala u ostavinskom postupku iza pokojnog DB u kojemu je zastupala sada pok. EB, sjeća se da su od strane uređujuće sutkinje poslani u sudski hodnik da se pokušaju dogovoriti, te da ju je RBF zajedno s UB nagovarala e da pristane na nagodbu da se ista potpiše i da se sve riješi, a po povratku iz hodnika u sudnicu svi su pristali na predmetnu nagodbu, uključujući i tužiteljicu. Dodala je kako su svi oni zajedno koji su bili sudionici u tom ostavinskom postupku i prije sudskih rasprava znali biti zajedno u obližnjem ugostiteljskom objektu preko puta suda gdje su razgovarali o predmetu, potvrdila je da je s njima bila i tužiteljica koja je sve to čula i slušala.

34. Vezano uz utvrđenje da sporazum nije nastao ovaj prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je sporni Sporazum o diobi nasljedstva, od 31. listopada 2008. godine, izraz stvarne i usuglašene volje svih sudionika ostavinskog postupka, uključujući i samu tužiteljicu, na što nedvojbeno upućuju iskazi svjedoka IBF i ŠBF kao i 1.-tuženika ŠB, koji svi suglasno potvrđuju da je sporazumu prethodio niz neformalnih i formalnih dogovora u kojima je tužiteljica osobno sudjelovala, bila upoznata s detaljima te dala svoj pristanak na ovakav tekst nagodbe tj. sporazuma.

35. Vezano uz utvrđenje da sporazum nije nastao ovaj prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da su stranke 2008. godine imale potpunu i jasnu suglasnost volja o tome što je predmet ugovora tj da se radi o diobi nasljedstva, kao i koja je obveza isplate tj. 660.000,00 eura, na što nedvojbeno upućuje pročitani tekst sporazuma, kao i iskazi svjedoka IBF i ŠBF i 1.-tuženika ŠB, koji svi suglasno potvrđuju da je sporazumu prethodio niz neformalnih i formalnih dogovora u kojima je tužiteljica osobno sudjelovala, bila upoznata s detaljima te dala svoj pristanak na ovakav tekst nagodbe tj. sporazuma

36. Navodi tužiteljice da je zbog smrti supruga bila u lošem psiho-fizičkom stanju te da je pogrešno shvatila narav obveze po svojoj pravnoj naravi predstavlja manu volje (privremena nesposobnost za rasuđivanje), međutim kao što je već navedeno pod točkom 16. – 18. ovog obrazloženja sukladno ZOO-u, ugovori sklopljeni uz mane volje su pobojni pravni poslovi odnosno ugovor je nastao, postoji i stvara pravne učinke, te se zbog isteka prekluzivnih rokova više ne može pobijati zbog tog razloga.

37. Nadalje, iz utvrđenog činjeničnog stana proizlazi da je isplata novčanog iznosa od 660.000 eura od strane tužiteljice ranijem 1. -tuženiku sada pok. CB, bila uvjetovana prodajom udjela UB, odnosno Š je navedeni iznos trebao predati tužiteljicu u zamjenu za kupoprodaju njezinih poslovnih udjela u trgovačkim društvima DRD International d.o.o. i Peritus d.o.o., iako u sporazumu o diobi nasljedstva nije naveden UB, niti njegova obveza da će taj novčani iznos on isplatiti tužiteljici, a kao što je već prethodno utvrđeno, taj posao je naknadno propao zbog insolventnosti UB (kako je utvrđeno u spisu P - 84/09 – op. suda) upućuje sud na zaključak da je tužiteljica pogrešno procijenila financijsku mogućnost treće osobe UB i njegovu sposobnost podizanja kredita, međutim stranke su točno znale što potpisuju, pa se pravna institucija nesporazuma u ovom slučaju ne može primijeniti.

38. Isto tako, ugovorna obveza prema kojoj se isplata 660.000 eura mora izvršiti „u roku od 8 dana od primitka kupoprodajne cijene” po ocjeni ovog suda po svojoj naravi upućuje da se radi o odgodnom uvjetu iz čl.297. st.2. ZOO-a, međutim tužiteljica se u tužbi ne poziva na neispunjenje odgodnog uvjeta uslijed trajne insolventnosti UB, a budući da je sud vezan činjeničnim navodima tužbe, te ne može suditi izvan okvira činjenica koje su stranke iznijele, tako da u ovoj pravnoj stvari sud nije mogao primijeniti odredbe o nepostojanju ugovora zbog neispunjenja odgodnog uvjeta.

39. Iako tužiteljica tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da ugovor "nije nastao", a što je pravna posljedica nesporazuma, u obrazloženju tužbe je tužiteljica opisala bitnu zabludu, a ne nesporazum.

40. To iz razloga jer Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se u ovoj pravnoj stvari na strani tužiteljice radi o zabludi jer iz navoda tužbe proizlazi da je tužiteljica „vjerovala da će zbog obećanja UB moći izvršiti svoju obvezu“ , te da je „držala u zabludi tuženika“, te se po ocjeni ovog prvostupanjskog suda radi o bitnoj zabludi po čl.280.st.1. ZOO-a jer se odnosi na okolnosti koje se po namjeri strana smatraju odlučnim.

41. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica potpisala sporazum o diobi jer je imala pobudu (motiv) odnosno vjerovala je da će lako doći do novca preko posla s UB, te je smatrala da je UB obećanje sigurno i da je on financijski stabilan, međutim po čl.273.st.1. ZOO-a pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, slijedom čega to što pobuda tužiteljice propala jer je UB ostao bez novca, te nije mogao otkupiti od nje poslovne udjele u trgovačkim društvima, predstavlja njezini osobni rizik koji ne utječe na nastanak i postojanje ugovora.

42. Isto tako tužiteljičino pogrešno predviđanje budućih događaja ne smatra se zabludom radi koje ugovor ne bi nastao.

Naime, tužiteljica je pretpostavila budući razvoj događaja odnosno da će od strane banke doći do odobrenja kredita UB, koji će tada otkupiti poslovne udjele u trgovačkim društvima, te će tužiteljica isplatiti ranijeg 1.-tuženika, međutim takav razvoj događaja se na kraju nije ostvario, te je tužiteljica također svjesno preuzela rizik kada je svoju ugovornu obvezu prema drugom nasljedniku vezala uz obećanje treće osobe koja uopće nije stranka tog ugovora , odnosno obje strane su imale zajedničku zabludu o pobudi i o budućim okolnostima.

43. Sud je dužan ocjenjivati pravnu narav spora prema činjenicama koje su iznesene u tužbi, a ne prema pravnoj osnovi koju je stranka navela tj. nesporazum jer su stranke točno znale što potpisuju, pa se pravna institucija nesporazuma u ovom slučaju ne može primijeniti.

44. Postojanje bitne zabluda, međutim, ne čini ugovor nepostojećim odnosno da nije nastao, već ga čini pobojnim, a pobojni ugovori proizvode pravne učinke sve dok ih sud svojom konstitutivnom odlukom ne poništi sve sukladno čl.280.st.2. ZOO-a koji propisuje da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.

45. Međutim, kao što je već navedeno pod točkom 18. ovog obrazloženja sukladno čl.335. ZOO-a pravo zahtijevati poništenje pobojnog ugovora zbog mana volje tj. zbog bitne zablude prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, a u svakom slučaju istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora, a budući da je predmetni sporazum o diobi nasljedstva sklopljen 31. listopada 2008. godine, objektivni rok za njegovo pobijanje po osnovi bitne zablude istekao je 31. listopada 2011. godine, a kako je tužiteljica tužbu podnijela 20. svibnja 2013. godine (nakon proteka više od 4,5 godine), njezino pravo na poništenje ugovora po osnovi bitne zablude je prekludirano, odnosno nepovratno ugašeno.

46. Tužiteljica je navode iz tužbe dopunila na ročištu održanom dana 12. travnja 2024. navodeći kao daljnji razlog radi kojeg sporazum o diobi nasljedstva nije nastao jer tadašnji punomoćnik tužiteljice u predmetu Općinskog suda u Bujama - Buie poslovni broj O-222/08 (RBF – op. suda) nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje ostavinskog postupka i sklapanje nagodbe budući da potpis na punomoći nije bio javno ovjerovljen sukladno čl.220.st.6. Zakona o nasljeđivanju.

47. Navedena zakonska odredba iz čl.220.st.6. Zakona o nasljeđivanju kojom je uvedeno pravilo o obveznoj javnoj ovjeri potpisa na ispravi o nasljedničkoj izjavi i punomoći primjenjuje se od 03.10.2003. godine, što znači da se primjenjivala i u vrijeme kada je između oporučnih i zakonskih nasljedn ika iza pok. DB zaključen sporazum o diobi nasljedstva 31.10.2008. godine.

48. Uvidom u ostavinski spis O-222/08 sud je utvrdio da tužiteljica nije bila osobno prisutna zaključenju sporazuma, već je umjesto nje zapisnik potpisala njezina tadašnja punomoćnica, odvjetnica RBF, dok je daljnjim čitanjem i uvidom u ispravu o punomoći (stranica 57 ostavinskog spisa) utvrđeno je da je ista izdana na tipskom obrascu, vlastoručno je potpisana od strane tužiteljice, s ručno dopisanim navodom da se punomoć izdaje radi "ostavinskog postupka", te punomoć sadrži tiskana ovlaštenja punomoćnici, između ostalog, da sklapa nagodbe i daje nasljedničke izjave. Također izdana punomoć nema naveden datum izdavanja niti je javnobilježnički ovjerena, te je utvrđeno da su i ostali punomoćnici u tom postupku, koji su zastupali druge nasljednike, imali identične tipske punomoći.

49. Međutim, iz ostavinskog spisa O-222/08 sud je uvidom u Zpisnik od 31.10.2008. (stanica 281-282 ostavinskog spisa) utvrdio da je u predmetnom ostavinskom postupku nasljednička izjava dana zasebno, dok je dogovor o podjeli nasljedstva unesen u zapisnik kao zaseban pravni posao.

50. Odredba čl.220.st.6. Zakona o nasljeđivanju odnosi se isključivo na davanje nasljedničke izjave, te je točno da je ostavinski sud u konkretnom postupku počinio povredu odredaba ostavinskog postupka, jer je prihvatio nasljedničku izjavu danu na temelju punomoći koja nije zadovoljavala zakonom propisanu strogu formu javne ovjere.

51. Međutim, pravni nedostatak forme punomoći nema utjecaja na valjanost preuzete obveze isplate prema sporazumu o diobi nasljedstva.

52. To iz razloga jer je u predmetnom ostavinskom postupku nasljednička izjava dana zasebno, dok je dogovor o podjeli nasljedstva (diobni sporazum) unesen u zapisnik kao zaseban pravni posao, te isti sporazum predstavlja ugovorni odnos i sporazumno uređenje imovinskopravnih odnosa među nasljednicima na koji se primjenjuju opća pravila o zastupanju.

53. Nadalje, Zakon o nasljeđivanju u čl.226.st.3. propisuje da će sud, ako u ostavinskom postupku svi nasljednici i zapisovnici sporazumno predlože diobu i način diobe, sud taj sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju, što se dogodilo u konkretnom slučaju, pri čemu navedeni zakon ne traži posebnu formu punomoći za nasljednike koji sklapaju sporazum.

54. Odredba članka 220. stavka 6. istog Zakona, koja propisuje imperativnu obvezu javne ovjere punomoći, odnosi se isključivo na davanje nasljedničke izjave (izuzetak) i ne može se prošireno primjenjivati na sporazum o diobi.

55. Za sklapanje sporazuma o diobi nasljedstva pred sudom, punomoćnik je bio ovlašten temeljem uredno izdane i potpisane punomoći sukladno čl.95. ZPP -a, koji se na odgovarajući način primjenjuje i u ostavinskom postupku sukladno čl.175.st.2. Zakona o nasljeđivanju, slijedom čega sud zaključuje kako tadašnji punomoćnik tužiteljice za sklapanje ovakve sudske nagodbe, što sporazum o diobi nasljedstva unesen u zapisnik po svojoj naravi i jest, odvjetniku nije potrebna javno ovjerena punomoć.

56. I u slučaju da tužiteljica u ostavinskom postupku nije na zakonit način dala nasljedničku izjavu o prihvaćanju nasljedstva, navedena okolnost ne može biti predmet ponovnog ispitivanja i suđenja u parničnom postupku u slučaju kada je ostavinski postupak pravomoćno dovršen, a iz pročitanog pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-222/08-63, od 31.10.2008. godine, nedvojbeno je kako je ostavinski postupak pravomoćno dovršen upravo dana 31.10.2008. godine.

57. Stoga je temeljem prethodnih utvrđenja sud po čl.280.st.1. i st.2. u svezi s čl.335. ZOO-a odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da sporazum o diobi nasljedstva nije nastao, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

58. Nadalje, vezano uz dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na vraćanje ostavinskog postupka na prijašnje stanje tj. u stanje koje je bilo prije sklapanja sporazuma o diobi nasljedstva, sud utvrđuje da je postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan. Nadležnost općinskih sudova u parničnom postupku u prvom stupnju izričito je propisana u čl.34. ZPP-a, a pod nadležnost im zakon nije propisano da odlučuju o vraćanju ostavinskog postupka na prijašnje stanje

Ostavinski postupak je poseban izvanparnični postupak koji je u konkretnom slučaju pravomoćno dovršen donošenjem Rješenja Općinskog suda u Bujama posl.br.: O-222/08-23, od 31.10.2008. (list 5-19), a u predmetno rješenje je ugrađen i navedeni sporazum o diobi nasljedstva.

Parnični sud ne može svojom presudom narediti "vraćanje ostavinskog postupka u stanje koje je bilo prije sklapanja sporazuma o diobi nasljedstva" jer nema ovlasti otvarati ili retroaktivno mijenjati zakonski poduzete radnje unutar dovršenog ostavinskog postupka, te je sud temeljem čl.34. ZPP-a odbio taj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

59. Vezano uz dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na stavljanje van snage Rješenja Općinskog suda u Bujama, zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj: Z-1614/09, od 30. travnja 2009. godine, sud utvrđuje da je postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan.

Navedeno rješenje doneseno je od strane nadležnog zemljišnoknjižnog odjela u posebnom, strogo formalnom postupku, a sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama (Narodne novine 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024) u čl.143.st.1. propisano je da je protiv rješenja u zemljišnoknjižnom postupku isključivo unutar tog istog zemljišnoknjižnog predmeta dopušteno podnijeti pravni lijek tj. prigovor i žalbu, kojima se napadnuto rješenje može preinačiti ili ukinuti , s time da zakon ne predviđa „stavljanje rješenja van snage“.

Kao što je već prethodno navedeno nadležnost općinskih sudova u parničnom postupku u prvom stupnju izričito je propisana u čl.34. ZPP-a, tako da presuda parničnog suda ne može "staviti van snage" (niti ukinuti, niti preinačiti – op. suda) rješenje općinskog suda doneseno od strane nadležnog zemljišnoknjižnog odjela, te je sud temeljem čl.34. ZPP-a u svezi s čl.143. Zakona o zemljišnim knjigama, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

60. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, te na čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

61. Po ocjeni ovog prvostupanjskog suda tuženicu su u odnosu na sva tri istaknuta tužbena zahtjeva u pravnom položaju jedinstvenih suparničara, sukladno čl.201. ZPP-a.

Obzirom da tužiteljica u prvom tužbenom zahtjevu traži utvrđenje da sporazum o diobi nasljedstva nije nastao, spor se po zakonu može riješiti samo na jednak način prema svim sudionicima tog sporazuma.

Nadalje, vezano uz tužbeni zahtjev radi vraćanja ostavinskog postupka u prijašnje stanje, taj je zahtjev izravno vezan i ovisan o sudbini prvog zahtjeva na utvrđenje da sporazum o diobi nije nastao, slijedom čega su tuženici isto u pravnom položaju jedinstvenih suparničara budući da se ostavinski postupak iza istog ostavitelja mora riješiti jednako prema svim nasljednicima.

Isto tako, vezano uz tužbeni zahtjev radi stavljanje izvan snage rješenja o predbilježbi založnog prava tuženici su u pravnom položaju jedinstvenih suparničara jer bi sud mogao staviti izvan snage rješenje o predbilježbi samo u odnosu na sve stranke obuhvaćene rješenjem.

62. Iako ZPP po čl.201. jedinstvene suparničare smatra jednom parničnom strankom svaki suparničar, koji je imao svog odvjetnika, ima pravo na dosudu zasebnih parničnih troškova.

63. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u Tbr.54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za vrijednost predmeta spora od 101.000,00 kuna / 13.405,00 eura (po fiksnom tečaju konverzije – op. suda) eura odvjetniku pripada nagrada u visini od 250 bodova, te po Tbr.40.st.1. pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10 %, te da po Tbr.46. Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

64. Sud je 1.-tuženiku i 2.-tuženici priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice kako slijedi:

- za sastav odgovora tužbu u visini od 250 bodova (bez povišenja tarifnih stavki obzirom da tada punomoćnik nije zastupao dva tuženika) što iznosi 500,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za pristup na ročište dana 03.12.2014. i dana 10.03.2015. svako u iznosu od po 250 bodova (bez povišenja tarifnih stavki obzirom da tada punomoćnik nije zastupao dva tuženika) što za ukupno 500 bodova iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sastav obrazloženog podneska od 25.03.2015. u visini od 250 bodova (bez povišenja tarifnih stavki obzirom da tada punomoćnik nije zastupao dva tuženika) što iznosi 500,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za pristup na ročište dana 22.11.2022., na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima, 50 % nagrade iz Tbr.7.toč.1. Tarife uvećano za 10% što iznosi 275,00 eura po Tbr.9. toč.2. i Tbr.40.st.1. Tarife;

- za pristup na 4 ročišta dana 26.02.2026., 08.06.2026., 15.06.2026. i 08.07.2026. svako u iznosu od po 250 bodova uvećano za 10% što za ukupno 1.000 bodova iznosi 2.200,00 eura po Tbr.9. toč.1. i Tbr.40.st.1. Tarife;

- za sastav obrazloženog podneska od 29.06.2023. u visini od 250 bodova uvećano za 10% što iznosi 550,00 eura po Tbr.8.toč.1. i Tbr.40.st.1. Tarife;

- PDV od 25% na obavljene radnje u iznosu od 1.131,25 eura po Tbr.46 Tarife.

65. Sud 1.-tuženiku i 2.-tuženici nije priznao trošak u visini od 550 eura za sastav žalbe protiv rješenja kojim se odbijaju procesni prigovori o nenadležnosti suda Republike Hrvatske, te da li postoje razlozi za odbačaj tužbe jer tužbom nisu obuhvaćeni svi nasljednici iz rješenja o nasljeđivanju, budući da navedeni tuženici nisu uspjeli s tom žalbom jer im je žalba odbijena kao neosnovana.

66. Sud je odbacio kao preuranjen zahtjev 1. -tuženika i 2.-tuženice za naknadu troška za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 eura obzirom da je sukladno čl.4.toč.2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018 i 51/2023) propisano da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku, razmjerno uspjehu u parnici.

67. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka 1. -tuženiku i 2.-tuženici iznosi 5.656,25 eura, te obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu ista je dužna solidarno nadoknaditi odmjerene troškove izazvane vođenjem postupka, dok su odbijeni s razlikom zatraženog troška u visini od 2.569,86 eura kao neosnovanom, slijedom čega je sud temeljem čl.154 st.1. i čl.155.st.1. ZPP -a odlučio kao pod točke IV izreke ove presude.

68. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka 1. -tuženiku i 2.-tuženici teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a, dok je visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl.29.st.2. ZOO -a

69. Sud je 3.-tuženici priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice kako slijedi:

- za sastav odgovora tužbu u visini od 250 bodova što iznosi 500,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za pristup na 6 ročišta dana 03.12.2014., 10.03.2015., 26.02.2026., 08.06.2026., 15.06.2026. i 08.07.2026. svako u iznosu od po 250 bodova što za ukupno 1.500 bodova iznosi 3.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za pristup na ročište dana 22.11.2022. i 12.04.2024. na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima, 50 % nagrade iz Tbr.7.toč.1. Tarife što ukupno iznosi 500,00 eura po Tbr.9. toč.2. Tarife

- za sastav obrazloženog podneska od 31.03.2015. i 20.12.2023. svaki u visini od 250 bodova što za ukupno 500 bodova iznosi 1.000,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za sastav podneska od 13.07.2025. u iznosu od 25 bodova što iznosi 50,00 eura (ostali podnesci - 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1, ali ne više od 25 bodova) po Tbr.8.toč.4. Tarife;

- PDV od 25% na obavljene radnje u iznosu od 1.262,50 eura po Tbr.46 Tarife.

70. Sud 3.-tuženici nije priznao trošak u visini od 500,00 eura za pristup na ročište 01.12.2023. budući da je o tom zahtjevu 3.tuženice već odlučeno rješenjem od 06.12.2023. (stranica 165-169)

71. Sud 3.-tuženici nije priznao trošak u visini od 625,00 eura za sastav žalbe protiv rješenja kojim se odbijaju procesni prigovori o nenadležnosti suda Republike Hrvatske, te da li postoje razlozi za odbačaj tužbe jer tužbom nisu obuhvaćeni svi nasljednici iz rješenja o nasljeđivanju, budući da tuženica nisu uspjeli s tom žalbom jer je žalba odbijena kao neosnovana.

72. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka 3. -tuženici iznosi 6.312,50 eura, te obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu ista je dužna nadoknaditi odmjerene troškove izazvane vođenjem postupka, dok je 3. -tuženica odbijena s razlikom zatraženog troška u visini od 3.218,75 eura kao neosnovanom, slijedom čega je sud temeljem čl.154 st.1. i čl.155.st.1. ZPP-a odlučio kao pod točke V izreke ove presude.

73. Sukladno čl.151.st.3. ZPP-a propisano da o zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke, a obzirom da 3. -tuženica nije potraživala isplatu zakonske zatezne kamate na trošak postupka, isto joj nije niti dosuđeno, budući da bi dosudom zakonske zatezne kamate na trošak postupka bez zahtjeva stranke, sud prekoračio tužbeni zahtjev.

74. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tužiteljica dužna dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama - Buie 11. rujna 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici, putem punomoćnika,

2. Tuženicima, putem punomoćnika.