REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2302/2025-7

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice ĐP (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gjergj Lekaj i Marko Rogić, Rijeka, Dolac 8, protiv tuženika Državnog inspektorata (OIB: 33706439962), Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, radi izvršenja rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne, 11. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/23- 02/1084, URBROJ: 443-02-02-09-25-30/NS od 9. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1084, URBROJ: 443-02-02-09-25-30/NS od 9. listopada 2025. (dalje: osporavano rješenje i(li) I° rješenje od 9. listopada 2025.), u tč. 1. i 2. izreke utvrđeno je da tužiteljica nije postupili po rješenju (istog tijela), KLASA: UP/I-362-02/23-02/1084, URBROJ: 443-02-02-12-24- 10/NS od 2. siječnja 2024 (dalje: I° rješenje od 2. siječnja 2024. i(li) rješenje o uklanjanju) koje je postalo izvršno 16. travnja 2024. i kojim joj je naređeno da ukloni:

- sjeverozapadni dio drvene terase etaže prvog kata stambeno – poslovne građevine zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u tlocrtnim veličinama maksimalno 1,78 x 1,47 m, zajedno s ogradama, rekonstruiran dograđen bez izvršne građevine dozvole;

- sa sjeverozapadne strane etaže prizemlja stambeno – poslovne građevine zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvedenu rekonstrukciju dogradnju dijelom nepravilna tlocrta duljine 3,60 m do 4,65 m, širine 1,60 m do 1,78 m, s ulaznim limenim rolo vratima ukupne širine 2,15 m, rekonstruiranu dograđenu bez izvršne građevine dozvole;

- jugoistočno od stambeno – poslovne građevine zgrade na terenu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgrađenu pomoćnu zgradu spremište tlocrtnih veličina 2,50 x 2,75 m, tlocrtne površine 6,90 m2, visine jedne etaže prizemlje, bez izvršne građevinske dozvole

2. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka te u tužbi izlaže kako slijedi.

Smatra da je upravno tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje jer je nesporno da su prijeporne dogradnje i radovi na stambeno-poslovnoj građevini na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – nova) izvedeni na nekretnini u njezinom vlasništvu, tijekom korištenja zgrade i uz svu potrebnu dokumentaciju. Ističe da je za rekonstrukciju, dogradnju i nadogradnju ishodila važeće rješenje o uvjetima građenja koje je usklađeno s lokacijskim uvjetima, glavnim projektom i Prostornim planom uređenja Grada Crikvenice, pri čemu to rješenje nikada nije ukinuto niti poništeno. Također navodi da je zakonita prijava početka građenja nadležnom tijelu, uz izdano rješenje o uvjetima građenja, proizvodila pravni učinak koji isključuje nezakonitost zahvata i time uklanja osnovu za izricanje mjere uklanjanja građevine.. Nadalje, tužiteljica upućuje na odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (NN br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23; dalje: Pravilnik), prema kojima za predmetne pomoćne građevine i radove nije bila obvezna ishoditi građevinsku dozvolu, pa smatra pogrešnim pozivanje tuženika na članak 106. st. 1. i st. 2. Zakona o gradnji (NN br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19; dalje: ZG). U odnosu na povrede postupka, ističe povredu načela materijalne istine iz čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP) jer tuženik nije uzeo u obzir odlučne činjenice i priloženu dokumentaciju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz osporenog rješenja.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24, 39/26; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema odredbi čl. 114. Zakona o državnom inspektoratu (NN br. 115/18, 117/21, 67/23; dalje: ZDI) određeno je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe. St. 3. istoga čl. propisano je da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz st. 1. putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

9. Visina novčanih kazni propisana je Naputkom o načinu rada građevinske inspekcije (NN br. 109/23; dalje: Naputak) pri čemu sukladno čl. 17. citiranog Naputka prva novčana kazna kojom se izvršenika – fizičku osobu prisiljava na uklanjanje građevine iz 3.a i 3.b. skupine iznosi 3.980,00 €.

10. Prema odredbi čl. 139. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP) žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

11. Slijedom prethodno citirane odredbe, u postupku izvršenja pa tako i u upravnom sporu koji se nastavlja na taj postupak i u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju donesenog u postupku izvršenja, ne može se osporavati zakonitost i pravilnost rješenja koje se izvršava, već se mogu štiti samo ona prava koja stranka ima u postupku izvršenja. Dakle, u ovom sporu se mogu osporavati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja sukladno izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 139. st. 4. ZUP-a.

Sukladno prethodnom, navodi tužiteljice koji se odnose na zakonitosti rješenja o uklanjanju nisu odlučni za rješenje ovog spora iz razloga što je te prigovore tužiteljica mogla isticati jedino u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž- 1527/17-2 od 28. lipnja 2017.).

Vezano uz prethodno navedeno, za istaknuti je da je pravomoćnom presudom ovog Suda poslovni broj Us I-289/2024-23 od 21. studenog 2024. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja I° rješenja 2. siječnja 2024., odnosno rješenja o uklanjanju.

12. Među strankama ovog upravnog spora nije sporno da je I° rješenjem od 2. siječnja 2024. tužiteljici naloženo da ukloni građevine pobliže opisane u izreci tog rješenja (i tč. I. obrazloženja ove presude), kao i da je kontrolnim očevidom obavljenim 3. listopada 2025. utvrđeno da tužiteljica nije postupila po rješenju o uklanjanju.

13. Pri ocjeni zakonitosti rješenja kojom se izriče novčana kazna kojom se investitora prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju jedino je relevantno da li je rješenje o uklanjanju postalo izvršno i da li je investitor postupio prema rješenju o uklanjanju. Stoga, kako iz prethodno izloženog činjeničnog stanja slijedi da su ove pretpostavke ispunjene, odnosno da tužiteljica nije postupila po naredbi inspektora iz I° rješenja od 2. siječnja 2024., to je tuženik zakonito i pravilno, na temelju čl. 114. st. 3. ZDI-a, donio pobijano rješenje kojim se tužiteljicu prisiljava na izvršavanje određene joj obveze izricanjem prve novčane kazne.

14. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud zaključuje da prigovorima tužiteljice nije dovedena u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

15. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS- a.

16. U odnosu na zahtjev tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe, valja navesti da se, sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi, odgoda izvršenja u slučajevima bespravne gradnje protivi javnom interesu izraženom u odredbama ZDI-a, posebice odredbi čl. 103. tog zakona koji propisuje da se će se postupci pokretati u javnom interesu po službenoj dužnosti. Slijedom navedenog proizlazi da nije ispunjen jedan od kumulativno određenih uvjeta za određivanje odgodnog učinka tužbe u smislu čl. 42. ZUS-a, pa je stoga odlučeno kao u izreci rješenja.

U Rijeci 11. rujna 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljice odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gjergj Lekaj i Marko Rogić, Rijeka, Dolac 8

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2