Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Poslovni broj: P-405/2020-31

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja LAGUNA TRADE d.o.o., Uvala Soline 1, Rogoznica, OIB: 18996348579, zastupanog po punomoćniku Nikolici Brbori, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora iz Zagreba, protiv tuženika BARKA d.o.o., Prolaz Ivana Lozice 4, Split, OIB: 17205286570, zastupanog po punomoćniku Ivi Juričku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Juričko & partneri d.o.o. iz Splita, radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom i prijenosa novčanih sredstava, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 22. srpnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja BA i zamjenika punomoćnika tuženika TA, na ročištu za objavu odluke 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa LAGUNA TRADE d.o.o., Uvala Soline 1, Rogoznica, OIB: 18996348579, temeljem zahtjeva tuženika BARKA d.o.o., Prolaz Ivana Lozice 4, Split, OIB: 17205286570, za izravnu naplatu podnesenog FINA-i 11. srpnja 2020. godine po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba Šibenik posl. broj P-190/15 od 13. kolovoza 2018. godine i rješenju navedenog suda posl. br. P-190/15 od 10. travnja 2019. godine u dijelu koji se odnosi na zaplijenjeni iznos po osnovi kamata u ukupnom iznosu od 859,41 eura.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti traži proglašenje nedopuštenom ovrhe odnosno pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa LAGUNA TRADE d.o.o., Uvala Soline 1, Rogoznica, OIB: 18996348579, temeljem zahtjeva tuženika BARKA d.o.o., Prolaz Ivana Lozice 4, Split, OIB: 17205286570, za izravnu naplatu podnesenog FINA-i 11. srpnja 2020. godine po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba Šibenik posl. broj P-190/15 od 13. kolovoza 2018. godine i rješenju navedenog suda posl. br. P-190/15 od 10. travnja 2019. godine u dijelu koji se odnosi na zaplijenjeni iznos po osnovi kamata u ukupnom iznosu od 11.145,58 eura.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku BARKA d.o.o., Prolaz Ivana Lozice 4, Split, OIB: 17205286570, da isplati tužitelju LAGUNA TRADE d.o.o., Uvala Soline 1, Rogoznica, OIB: 18996348579, iznos od 12.005,01 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 13. srpnja 2020. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, sve u roku od 15 dana, dok je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka za preostalih 120,03 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj Općinskom sudu u Šibeniku 1. rujna 2020. u bitnome navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe Knin broj Ovr-406/2020 od 4. kolovoza 2020. upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenom temeljem zahtjeva tuženika za izravnu naplatu podnesenog FINI 11. srpnja 2020. po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba Šibenik posl. br. P-190/2015 od 13. kolovoza 2018. i rješenju navedenog suda posl. br. P - 190/2015 od 10. travnja 2019. Dakle, tuženik je FINI podnio zahtjev za izravnu naplatu pljenidbom novčane tražbine temeljem naprijed spomenute presude, koja je potvrđena drugostupanjskom odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž - 3777/2019-2 od 28. svibnja 2020., s time da je povodom žalbe ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika i odbijen zahtjev za isplatu dijela ovršnog troška u iznosu od 1.003,78 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, dok je platni nalog održan na snazi u dijelu kojim je naloženo tužitelju platiti tuženiku iznos od 261.075,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 8. siječnja 2007. do isplate te troškove ovršnog postupka u iznosu od 9.034,08 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 12. ožujka 2007. a naloženo je i tužitelju na naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 103.860,00 kuna. Tužitelj je od FINE preuzeo 14. srpnja 2020. Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje temeljem spomenute pravomoćne presude te utvrdio da su s njegovoga računa zaplijenjena sredstva u ukupnom iznosu od 873.840,17 kuna (što se odnosi na troškove – 2.000,00 kuna; ovršni trošak – 9.034,08 kuna, kamatu na ovršni trošak – 15.931,80 kuna; parnični trošak – 103.860,00 kuna; kamatu na parnični trošak – 14.768,18 kuna; glavnicu – 261.075,00 kuna; kamatu na glavnicu – 467.171,11 kuna). Međutim, budući da je tužitelj 9. srpnja 2020. dobrovoljno platio tuženiku iznos od ukupno 373.969,08 kuna (glavnicu – 261.075,00 kuna; parnični trošak – 103.860,00 kuna i ovršni trošak – 9.034,08 kuna) i punomoćnica tuženika je izvijestila tužitelja kako je za taj iznos djelomično opozvala zahtjev za izravnu naplatu. Nadalje, tužitelj dodaje kako je čl. 25. b st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koji članak je dodan Zakonom o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 47/20) određeno da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz č. 25. a toga zakona ne teče zatezna kamata. S obzirom na sve, a budući da je Zakon o dopuni Zakona objavljen 17. travnja 2020. pa je tako stupio na snagu 18. travnja 2020. to se zakonske zatezne kamate u ovoj pravnoj stvari imaju obračunati zaključno sa 17. travnja 2020. Isto tako, tužitelj smatra da je jedino mogla biti primijenjena zatezna kamata po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) koja se odnosi na tzv. ostale odnose, jer su prema ovršnoj ispravi dosuđene "zakonske zatezne kamate" bez navođenja konkretne stope. Provjerom obračuna kamata, tužitelj (tamo ovršenik) je utvrdio kako bi kamate trebale na glavnicu (iznos od 261.075,00 kuna za period od 8. siječnja 2007. do 17. travnja 2020.) iznositi 383.137,14 kuna, na ovršni trošak (iznos od 9.034,08 kuna za period od 12. ožujka 2007. do 17. travnja 2020.) a na parnični trošak (iznos od 103.860,00 kuna za period od 13. kolovoza 2018. do 17. travnja 2020.) pa je tako po stavu i obračunu tužitelja na ime zakonskih zateznih kamata zaplijenjeno ukupno 90.451,74 kuna više nego je trebalo biti zaplijenjeno (zzk na glavnicu – 467.171,11 kuna umjesto 383.137,4 kuna; zzk na ovršni trošak – 15.931,80 kuna umjesto 13.023,95 kuna; zzk na parnični trošak – 14.768,18 kuna umjesto 11.258,26 kuna). Istakao je i kako upravo kada bi se uzela u obzir stopa iz Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, svejedno bi iznosi bili puno manji od zaplijenjenih. Temeljem tih utvrđenja tužitelj je zatražio i odgodu ovrhe koja je također određena rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba Knin posl. br. Ovr-406/2020 od 24. srpnja 2020.

1.1. Za slučaj da tuženik osporava obračun zakonskih zateznih kamata kako ga je izvršio tužitelj – tužitelj predlaže provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku financijske struke koji bi trebao sačiniti obračun kamata po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za tzv. ostale odnose i u varijanti uz primjenu stope sukladno Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

2. Općinski sud u Šibeniku se rješenjem poslovni broj 11 P-1569/2020-2 od 8. rujna 2020. oglasio stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti tog rješenja ustupio ovom sudu kao stvarno nadležnom za daljnje postupanje .

3. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu, dostavljenom sudu 15. siječnja 2021., naveo kako su navodi tužitelja po pitanju visine početnog potraživanja, kao i nespornog plaćanja tužitelja od 9. srpnja 2020. u cijelosti istiniti. Međutim, kada je tuženik pred FINA-om opozvao zahtjev za izravnu naplatu za dio koji je tužitelj podmirio zatražio je da se uračunavanje izvrši sukladno čl. 172. ZOO-a na način da se od tog iznosa prvo namiruju troškovi, kamate na troškove, ovršnog postupka, troškovi ovršnog postupka, kamate na troškove parničnog postupka, troškovi parničnog postupka te kamate na glavnicu. Budući da se radi o zakonskom redu uračunavanja, dobrovoljnom uplatom od strane tužitelja nije podmirena glavnica. Tako tuženik navodi da je očito sporno u postupku koji je dio potraživanja tuženika prema tužitelju naplaćen dobrovoljno isplaćenim iznosom. Tuženiku je, a što proizlazi iz obavijesti Financijske agencije od 30. srpnja 2020. u postupku izravne naplate, na ime predmetnog duga plaćen i daljnji iznos od 409.419,35 kuna i to iznos od 261.075,00 kuna na ime glavnice i iznos od 148.344,35 kuna na ime kamate na glavnicu. Dakle, tuženik je od tužitelja s osnove potraživanja temeljem ranije spomenute pravomoćne presude naplatio ukupan iznos od 783.385,43 kune. Tužitelj u ovom postupku traži da se proglasi nedopuštenom ovrha u odnosu na daljnji iznos od 90.451,74 kune, s osnova razlike između zateznih kamata u visini koja se obračunava u trgovačkim odnosima i zatezne kamate u visini koja se obračunava u ostalim odnosima. U odnosu na sve navedeno tuženik ističe najprije prigovor nedostatka aktivne legitimacije i na tu okolnost predlaže od FINA-e pribaviti podatak o tome koji je iznos ukupno zaplijenjen tužitelju, isplaćen tuženiku i za koji je iznos odgođena ovrha, jer ukoliko FINA nije ni izvršila zapljenu utuženog iznosa s računa tužitelja, isti nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, tuženik je prigovorio i osnovi i visini utuženog potraživanja jer FINA nije ni zaplijenila tužitelju utuženi iznos. Također, a u odnosu na visinu stope zatezne kamate tuženik navodi da se pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalna služba Šibenik, vodio parnični postupka radi isplate temeljem neplaćenog računa za preinaku i popravak broda, između dvije pravne osobe i tu se radilo o trgovačkom ugovornom odnosu pa tako tuženik i ostvaruje pravo na obračun kamate sukladno tome. Tuženik zaključno osporava i visinu tužbenog zahtjeva s obzirom na to da je tužitelj pogrešno obračunao visinu razlike zateznih kamata, a sve imajući u vidu i da dobrovoljno plaćenim iznosom nije zatvorena glavnica potraživanja.

4. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 8. studenoga 2022. na način da, među ostalim navodima i očitovanjima, prilagođava valutu obveze pa tako traži od suda proglasi nedopuštenom ovrhu odnosno pljenidbu i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja temeljem zahtjeva tuženika za izravnu naplatu u dijelu koji se odnosi na zaplijenjeni i preneseni iznos od 12.005,01 eura te traži od suda nalog tuženiku da tužitelju isplati iznos od 12.005,01 eura.

5. Na raspravi održanoj 22. srpnja 2026. tužitelj je povukao ovako kao naprijed uređeni tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio nalaganje tuženiku da mu natrag isplati iznos od 12.005,01 eura.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu spisu priležeću dokumentaciju i to naročito u: Presudu Trgovačkog suda u Zadru posl. br. P-190/15 od 13. kolovoza 2018. i rješenje od 10. travnja 2019. te presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3777/2019-2 od 28. svibnja 2020.; Zahtjeva za izravnu naplatu predan FINA-i Split 11. srpnja 2020.; Specifikacija izvršenja osnova za plaćanje FINA-e; Naloge za nacionalno plaćanje od 9. srpnja 2020.; e -mail korespondenciju; obračun zakonskih zateznih kamata; Dokumentaciju Financijske agencije dostavljenu 11. prosinca 2024.; Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 24. travnja 2026. te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Ovr-406/2020.

7. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

8. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe odnosno pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa tužitelja temeljem zahtjeva tuženika za izravnu naplatu podnesenog FINA -i 11. srpnja 2020. i to u dijelu koji se odnosi na zaplijenjeni iznos po osnovi kamata u iznosu od 12.005,01 eura kao i nalog tuženiku da isplati tužitelju odnosno izvrši povrat iznosa od 12.005,01 eura.

11. U odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu proglašenja ovrhe nedopuštenom nesporna je bila i osnovanost samog zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog od strane tuženika FINI, kao i postojanje pravomoćne presude ovoga suda koja je bila osnova zahtjeva za izravnu naplatu. Nesporno je također i da je tužitelj, kao ovršenik vršio određene uplate 9. srpnja 2020. i to u ukupnom iznosu od 49.634,23 eura (34.650,61 eura na ime glavnice, 1.199,03 eura na ime ovršnog troška i 13.784,59 eura na ime parničnog troška).

12. Nadalje, nesporno je i kako je u nastavku došlo do zapljene sredstava sa računa tužitelja (na ime predmetnog potraživanja) u ukupnom iznosu od 66.078,84 eura (62.004,26 eura na ime zakonskih zateznih kamata na glavnicu, 2.114,51 eura na ime zakonskih zateznih kamata na ovršni trošak i 1.960,07 eura na ime zakonskih zateznih kamata na parnični trošak).

13. Tužitelj u ovom postupku tvrdi kako je zaplijenjen prevelik iznos, neopravdan dugovanjem, te smatra da za iznos od 12.004,99 eura (11.153,22 eura na ime zakonskih zateznih kamata na glavnicu, 385,93 eura na ime zakonskih zateznih kamata na ovršni trošak i 465,84 eura na ime zakonskih zateznih kamata na parnični trošak) treba ovrhu proglasiti nedopuštenom.

14. U dokaznom postupku izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Ovr-406/2020 pri čemu je utvrđeno kako se isti vodi povodom prijedloga ovršenika (ovdje tužitelja) za donošenjem rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim te za donošenje rješenja o odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po čl. 210. st. 1. Ovršnoga zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; u daljnjem tekstu: OZ) u iznosu od 90.451,74 kune (12.005,01 eura). Budući da se po pozivu suda ovrhovoditelj nije očitovao, sud je 24. srpnja 2020. donio rješenje kojim se odgađa ovrha i nalaže FINI da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u dijelu u kojem se potražuje naplata iznosa od 90.451,74 kune. Zaključkom od 4. kolovoza 2020. je ovršenik upućen (temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a) pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenom – pa je isti i pokrenuo ovu parnicu. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž Ovr-92/2021-2 od 11. veljače 2021. povodom žalbe ovrhovoditelja te se preinačuje prvostupanjska odluka na način da se zahtjev ovršenika za odgodom ovrhe odbija kao neosnovan.

15. Nadalje, izvršen je uvid i u presudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku posl. br. P-190/15 od 13. kolovoza 2018. i rješenje od 10. travnja 2019. iz kojih proizlazi kako je naloženo tuženiku, Laguna trade d.o.o. da tužitelju Barka d.o.o. isplati iznos od 261.075,00 kuna (34.650,61 eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. siječnja 2007., dok je odbijen tužbeni zahtjev za preostali iznos od 18.260,00 kuna (2.423,52 eura) kao neosnovan. Tužba tužitelja, odnosno ranije prijedlog za ovrhu, temeljili su se, u bitnome, na ugovoru o djelu prema kojem se tužitelj tuženiku obvezao vršiti radove na brodu, radove je izvršio a tuženik mu nije isplatio iznos kao naknadu za izvršene radove. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju i troškove ovršnog postupka u iznosu od 10.037,86 kuna (1.332,25 eura) kao i troškove parničnoga postupka u iznosu od 103.860,00 kuna (13.784,59 eura). Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3777/2019-2 od 28. svibnja 2020. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu glavnice te parničnog troška, dok je promijenjena odluka po pitanju ovršnog troška tako da je pravomoćno tuženik tužitelju dužan naknaditi ovršni trošak u iznosu od 9.034,08 kuna (1.199,03 eura).

16. Izvršen je uvid i u naloge za nacionalno plaćanje koji također potvrđuju nesporne navode o uplatama od strane tužitelja, uz napomenu kako je iz samih naloga razvidno na uplatu kojeg dijela duga se isti odnose – glavnicu, parnični trošak i ovršni trošak, sve po presudi P-190/2015.

17. S obzirom na navode stranaka u ovom postupku, kao i činjenicu da je zapravo obračun kamata odnosno način uračunavanja uplaćenog dijela duga, ovaj sud je prihvatio dokazni prijedlog financijsko knjigovodstvenog vještačenja kojim bi trebalo otkloniti nedoumice po pitanju obračuna.

18. Ovosudnim rješenjem od 18. ožujka 2026. naloženo je stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo mr. sc. Anti Mrčeli izraditi nalaz i mišljenje na okolnosti obračuna ukupne tražbine tuženika prema tužitelju (ovrhovoditelja prema ovršeniku) temeljem presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, posl. br. P-190/15 od 13. kolovoza 2018. i dopunskog rješenja od 10. travnja 2019. uz uvažavanje preinake iz drugostupanjske odluke i konačni obračun svih zateznih kamata prema tim presudama, uvažavajući i činjenicu da bi te kamate trebalo obračunati do 17. travnja 2020. te na okolnosti visine preostalog potraživanja uzimajući u obzir sve okolnosti, a naročito već ranije uplaćene iznose temeljem navedenih odluka i načine uračunavanja istih.

19. Stalni sudski vještak najprije je izvršio obračun zakonskih zateznih kamata (u daljnjem tekstu: ZZK) po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno za tzv. ostale odnose – varijanta. Prema tom obračunu, a uzevši u obzir da su iste tekle do zaključno 17. travnja 2020. proizlazi da na iznos glavnice od 34.650,61 eura (za period od 8. siječnja 2007.) zzk iznosi 50.851,01 eura; na iznos ovršnog troška od 1.199,03 eura (za period od 12. ožujka 2007.) zzk iznosi 1.728,62 eura i na iznos parničnog troška od 13.784,59 eura (za period od 13. kolovoza 2018.) zzk iznosi 1.494,22 eura.

20. Prema varijanti B, pri čemu je izvršen obračun zzk po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za trgovačke odnose (po ugovorima između trgovaca), također uzevši u obzir da su iste tekle do zaključno 17. travnja 2020. proizlazi da na iznos glavnice od 34.650,61 eura (za period od 8. siječnja 2007.) zzk iznosi 61.996,59 eura; na iznos ovršnog troška od 1.199,03 eura (za period od 12. ožujka 2007.) zzk iznosi 2.114,34 eura i na iznos parničnog troška od 13.784,59 eura (za period od 13. kolovoza 2018.) zzk iznosi 1.957,02 eura.

21. Varijanta C odnosi se na obračun zzk po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a odnosno za trgovačke odnose uključujući i primjenu zzk sukladno Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi za vrijeme od kada su navedene odredbe vrijedile odnosno kada su se počele primjenjivati, također uzevši u obzir da su iste tekle do zaključno 17. travnja 2020. pa tako prema tom obračunu proizlazi da na iznos glavnice od 34.650,61 eura (za period od 8. siječnja 2007.) zzk iznosi 60.035,35 eura; na iznos ovršnog troška od 1.199,03 eura (za period od 12. ožujka 2007.) zzk iznosi 2.046,39 eura i na iznos parničnog troška od 13.784,59 eura (za period od 13. kolovoza 2018.) zzk iznosi 1.957,02 eura.

22. U odnosu na zadatak vještaku da utvrdi iznos visine preostalog potraživanja tuženika prema tužitelju, uzimajući u obzir do sada uplaćene iznose, isti je utvrdio da prema Varijanti A obračuna zzk visina preostalog potraživanja iznosi 0,00 eura, prema Varijanti B obračuna zzk visina preostalog potraživanja iznosi 11.994,10 eura, a prema Varijanti C obračuna zzk visina preostalog potraživanja iznosi 9.964,90 eura.

23. Zaključno, a u odnosu na pitanje zakonitosti načina uračunavanja , vještak je istakao kako je – a što i proizlazi iz naloga za nacionalno plaćanje od 9. srpnja 2020. – tužitelj platio tuženiku glavnicu od 261.075,00 kuna, parnični trošak u iznosu od 103.860,00 kuna i ovršni trošak u iznosu od 9.034,08 kuna te je posebno naglašeno da je plaćanje spomenute glavnice, parničnog i ovršnog troška izvršeno po presudi P-190/15 pa je sukladno tom plaćanju vještak uračunavanje izvršio prema čl. 171. st. 1. ZOO-a, u sve tri varijante. Sva ostala plaćanja je izvršio sukladno čl. 172. ZOO-a, također u sve tri varijante.

24. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti i smatra kako se u predmetnom slučaju ima primijeniti varijanta A iz nalaza i mišljenja vještaka odnosno obračun zakonskih zateznih kamata za tzv. ostale odnose. Sukladno tome, a budući da su plaćanjima tužitelja u iznosu od ukupno 103.973,52 eura plaćane sve obveze, predlaže sudu usvajanje tužbenog zahtjeva.

25. Nadalje, tuženik također nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u ovoj pravnoj stvari, ali je naveo kako smatra da se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti varijanta B iz nalaza i mišljenja, jer smatra da naziv zakonske zatezne kamate predstavlja zakonsku posljedicu zakašnjenja iz čl. 29. ZOO-a, dok se visina stope određuje prema pravnoj prirodi obveznog odnosa, što je trgovački ugovor između dviju pravnih osoba.

26. Ovaj sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan i vjerodostojan, samom obračunu vještaka nije prigovorio nitko od stranaka, a odluka o tome koju varijantu obračuna bi trebalo prihvatiti je na sudu, budući da se radi o pravnom pitanju. Kompletan i konačan obračun sud je bio u mogućnosti izvršiti, s obzirom na detaljan prikaz obračuna pojedinačnih stavki duga u samom nalazu i mišljenju.

27. Prema odredbi čl. 171. ZOO-a kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje. Ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najtegotnije. Ako su u svemu naprijed rečenom obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim iznosima.

28. Nadalje, prema odredbi čl. 172. ZOO-a ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

29. Za istaći je kako je u pravu tužitelj kada navodi da je sukladno čl. 25. b st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koji članak je u Zakon dodan Zakonom o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima određeno da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz čl. 25. a toga zakona ne teče zatezna kamata i tako da se zakonske zatezne kamate u ovom predmetu imaju obračunati zaključno sa 17. travnja 2020. Nesporno je tužitelj svoja plaćanja izvršio u srpnju 2020., kada zakonska zatezna kamata sukladno citiranoj odredbi zakona više nije tekla pa je u tom trenutku ukupan dug kao takav postojao i neovisno o načinu uračunavanja, u ovom trenutku je moguće odrediti koliki je preostali dug tužitelja prema tuženiku odnosno moguće je utvrditi dopuštenost ovrhe u odnosu na preostali iznos zakonskih zateznih kamata što je u postupku i bilo utvrđeno uz pomoć izračuna stalnog sudskog vještaka financijske struke.

30. Također, sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

31. Iako je od dospijeća glavnice potraživanja tuženika prema tužitelju iz pravomoćne presude odredba mijenjana, ovisno o razdoblju, nesporno je različita stopa bila ovisno o tome radi li se o trgovačkim ugovorima ili o ostalim odnosima.

32. U ovoj pravnoj stvari, ovaj sud zaključuje kako bi se na dio potraživanja tužitelja koji predstavlja glavnicu trebala primjenjivati stopa zakonske zatezne kamate koja se primjenjuje kod trgovačkih ugovora. Naime, neovisno o tome što je to potraživanje utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom, osnova potraživanja je ipak ugovorni odnos između pravnih osoba pa bi tako trebao biti klasificiran kao trgovački ugovor i u skladu s time bi trebala biti obračunata i zakonska zatezna kamata.

33. Nadalje, u ostale dvije stavke potraživanja tuženika koje predstavljaju ovršni i parnični trošak ovaj sud smatra da bi trebala biti primijenjena stopa zakonske zatezne kamate koja se obračunava za ostale odnose.

34. U nijednom dijelu potraživanja, po stavu ovoga suda, ne bi trebalo primjenjivati stopu zakonske zatezne kamate prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi budući da je glavnica potraživanja dospjela 2007., a ta stopa se primjenjuje na potraživanja između poduzetnika koja su dospjela nakon njegova stupanja na snagu odnosno nakon 30. lipnja 2013., što u ovoj pravnoj stvari nije slučaj.

35. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev u djelomično osnovan.

36. Naime, sukladno svemu naprijed iznesenome, ovaj sud smatra kako bi na obračun zakonskih zateznih kamata na glavnicu trebalo primijeniti stopu za trgovačke ugovore pa je tako u tom dijelu osnovana ovrha odnosno zapljena iznosa od 61.996,59 eura. Budući da je u tom dijelu zaplijenjen iznos od 62.004,26 eura – za zaključiti je kako je neosnovano zaplijenjen iznos od 7,67 eura.

37. Nadalje, na obračun zakonskih zateznih kamata na ovršne troškove bi trebalo primijeniti stopu zakonskih zateznih kamata za ostale odnose pa je tako u tom dijelu osnovana ovrha odnosno zapljena iznosa od 1.728,62 eura. Budući da je u tom dijelu zaplijenjen iznos od 2.114,51 eura – za zaključiti je kako je neosnovano zaplijenjen iznos od 385,89 eura.

38. Na kraju, na obračun zakonskih zateznih kamata na parnične troškove bi također trebalo primijeniti stopu zakonskih zateznih kamata za ostale odnose pa je tako u tom dijelu osnovana ovrha odnosno zapljena iznosa od 1.494,22 eura. Budući da je u tom dijelu zaplijenjen iznos od 1.960,07 eura – za zaključiti je kako je neosnovano zaplijenjen iznos od 465,849 eura.

39. Sukladno iznesenome, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu pod točkom I osnovan je u dijelu u kojem isti traži od suda da se proglasi nedopuštenom ovrha za iznos od ukupno 859,41 eura, dok je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u preostalom dijelu za iznos od 11,145,58 eura.

40. Tužitelj je, nadalje, istaknuo kako po njemu pogrešno zaplijenjeni iznos, a što je razvidno i iz specifikaciji dostavljenoj u spis od strane FINA-e, još uvijek nije isplaćen tuženiku, pa tako ovrha u tom dijelu nije provedena, sukladno odredbama Ovršnoga zahtjeva, isti ne može potraživati povrat utuženog iznosa (točka II tužbenog zahtjeva) pa tako tužbeni zahtjev u tom dijelu povlači.

41. Budući da tuženik nije izričito pristao na to, djelomično, povlačenje tužbe, valjalo je i o tom dijelu tužbenog zahtjeva, sve sukladno pozitivnoj sudskoj praksi, meritorno odlučivati.

42. Prema odredbi čl. 56. Ovršnoga zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; u daljnjem tekstu: OZ) ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz čl. 52. i 53. st. 1. toga zakona provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.

43. Budući da je nesporno (specifikacija FINA-e prileži spisu, l.s. 99 i dr.) kako zaplijenjena sredstva još uvijek nisu naplaćena odnosno prebačena tuženiku, ovrha u tom dijelu nije provedena, pa je tako valjalo u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci presude u dijelu pod točkom II.

44. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

45. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako, a s obzirom na to da je uspjeh tužitelja u sporu neznatan jer je isti uspio za 7%, tuženiku obrazloženog podneska od po 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1 i Tbr. 8. toč. 1) te trošak zastupanja na ročištima održanim 8. studenoga 2024. i 22. srpnja 2026. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) sve prema vrijednosti predmeta spora, što uz pripadajući PDV od 25%, prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura, ukupno iznosi 1.000,00 eura.

46. Sud nije priznao tuženiku trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 120,03 eura, zato što spisu ne prileži dokaz da je ta pristojba plaćena, pa tako taj trošak po stavu ovoga suda, sukladno odredbi čl. 151. ZPP -a, za tuženika nije niti nastao.

47. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja, naložiti tužitelju plaćanje troškova postupka u iznosu od 1.000,00 eura, i odbiti zahtjev tuženika za plaćanjem troškova za iznos od preostalih 120,03 eura.

U Zadru 11. rujna 2026.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 240,05 eura

- Tuženiku po pun.