Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

P-2335/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja PĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, 10000 Zagreb Horvatova 82, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 9.rujna 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 11.rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjima o ovrsi na temelju vjerodostojnih isprava pod poslovnim brojevima Ovrv- 2052/2010, Ovrv- 195/2010 i Ovrv- 31635/12.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji da obustavi postupanje po rješenjima o ovrsi temeljem vjerodostojnih isprava pod poslovnim brojevima Ovrv- 2052/2010, Ovrv- 195/2010 i Ovrv- 31635/12.

III. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.020,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 195/2024 od 31.svibnja 2024. upućena da pokrene parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. Nadalje, da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužiteljice kao ovršenika dana 19.kolovoza 2010. podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na plaći ovršenika na bankovnim računima ovršenika, općenito na imovini ovršenika temeljem izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga. Nadalje, da je dana 19.kolovoza 2010. javni bilježnik Dubravka Grlandinović donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-2052/2010, a koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno dana 1.ožujka 2011.

3. Nadalje, da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika dana 23. veljače 2012. podnio javnom bilježniku Suzani Serdi- Pavlović prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika temeljem izvoda iz poslovnih knjiga. Nadalje, da je dana 28.listopada 2010. javni bilježnik Suzana Serda- Pavlović donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv- 195/2010, a koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 6.veljače 2012. godine.

4. Nadalje, da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika dana 19. kolovoza 2013. podnio javnom bilježniku Ladi Škaričić- Sinčić ovršni prijedlog na imovini ovršenika temeljem izvoda iz poslovnih knjiga, koja tražbina je dospjela dana 13.travnja 2012. godine. Nadalje, da je dana 6.srpnja 2012. javni bilježnik Lada Škaričić- Sinčić donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv- 31635/12, a koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 22.06.2013. godine.

5. Nadalje, da je ovršenik, ovdje tužiteljica dana 16.siječnja 2024. godine podnijela Općinskom sudu u Splitu prijedlog za donošenje rješenja kojim će proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim te je Općinski sud u Splitu, rješenjem poslovni broj Ovr-195/2024 od 31.svibnja 2024., uputio ovršenicu, ovdje tužiteljicu na pokretanje parnice iz žalbenog razloga navedenog u čl. 50.st.1) točka 11. Ovršnog zakona, odnosno zbog istaknutog prigovora zastare tražbine ovrhovoditelja ovdje tuženika zaplijenjene temeljem zahtjeva za izravnu naplatu na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ovrv-31635/2012,Ovrv-195/2010 i Ovrv-2052/2010.

6. U bitnome tužiteljica ističe prigovor zastare tražbine iz predmetne ovršne isprave.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je došlo do prekida zastare – dopisom Fini kojim se zahtjeva prisilna naplata.

8. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem spisa broj Ovr-195/2024, te ostale dokumentacije koja prileži spisu, pa je sud temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Uvidom u spis poslovni broj Ovr-195/2024 utvrđeno je da je u istome ovršenik ( ovdje tužiteljica) pred ovim sudom podnio prijedlog donošenja rješenja kojim će proglasiti pljenidbu i prijenos, temeljem pravomoćnih i ovršnih rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv- 31632/12, Ovrv-195/10 i Ovrv-2052/10, nedopuštenim.

10. Sud je donio rješenje i zaključak poslovni broj Ovr-195/24 od 31.svibnja 2024. kojim je uputio tužiteljicu ( tamo ovršenika) na pokretanje parnice iz razloga navedenih u čl. 50.st.1 točka 7.9. i 11. Ovršnog zakona sukladno čl. 52. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12,25/13,93/14,55/16,73/17,131/20,114/22,6/24; dalje OZ)

11. Naime, ovršenik u prijedlogu za donošenje rješenja o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim posl.broj Ovrv- 195/2024 ističe da je nastupila zastara potraživanja obzirom je proteklo 10 godina od pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, u konkretnom slučaju rješenja ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je postalo pravomoćno i ovršno i to Ovrv-2052/2010 dana 1.ožujka 2011., zatim rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-195/2010 dana 6.veljače 2012. te rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-31635/2012 dana 22.lipnja 2013., slijedom čega da je protekao 10-godišnji zastarni rok do podnošenja Fini zahtjeva za prisilnu naplatu.

12. Sukladno odredbi iz čl. 233.st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05,41,08,125/11 i 78/15 dalje ZOO) propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon predviđa kraći rok zastare.

13. Sukladno naprijed navedenom, proizlazi da zastarni rok za podnošenje ovršnog prijedloga za ispunjenje tražbine ovrhovoditelja utvrđene pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-2052/2010 od 19.kolovoza 2010. počinje teći od pravomoćnosti rješenja o ovrsi. Uvidom u pečat pravomoćnosti utvrđeno je da citirano rješenje postalo pravomoćno i ovršno 1.ožujka 2011., te je desetogodišnji zastarni rok počeo teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje tražbine, a istekao kad istekne posljednji dan zakonom propisanog vremena, odnosno u konkretnom slučaju 1.ožujka 2021.

13.1. Nadalje, iz dopisa Fine od 21.svibnja 2026. razvidno je da je podnesen zahtjev za naplatu po osnovi rješenja o ovrsi Ovrv-2052/2010 dana 23.studenog 2023., dakle izvan zastarnog roka, slijedom čega je prigovor zastare potraživanja utvrđenog ovršnom ispravom iz čl. 50.st.1 t.11. OZ-a osnovan.

14. Nadalje, zastarni rok za podnošenje ovršnog prijedloga za ispunjenje tražbine ovrhovoditelja utvrđene pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv- 195/2010 od 28.listopada 2010. počinje teći od pravomoćnosti rješenja o ovrsi. Uvidom u pečat pravomoćnosti utvrđeno je da citirano rješenje postalo pravomoćno i ovršno 6.veljače 2012., te je desetogodišnji zastarni rok počeo teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje tražbine, a istekao kad istekne posljednji dan zakonom propisanog vremena, odnosno u konkretnom slučaju 6.veljače 2022., dok je iz dopisa Fine od 21.svibnja 2026. razvidno da je podnesen zahtjev za naplatu po osnovi rješenja o ovrsi Ovrv-195/2010 podnesen 23.studenog 2023., dakle izvan zastarnog roka, slijedom čega je prigovor zastare potraživanja utvrđenog ovršnom ispravom iz čl. 50.st.1 t.11. OZ-a osnovan.

15. Nadalje, zastarni rok za podnošenje ovršnog prijedloga za ispunjenje tražbine ovrhovoditelja utvrđene pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv- 31635/2012 od 6.srpnja 2012. počinje teći od pravomoćnosti rješenja o ovrsi. Uvidom u pečat pravomoćnosti utvrđeno je da citirano rješenje postalo pravomoćno i ovršno 22.lipnja 2013., te je desetogodišnji zastarni rok počeo teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje tražbine, a istekao kad istekne posljednji dan zakonom propisanog vremena, odnosno u konkretnom slučaju 22.lipnja 2023. dok je iz dopisa Fine od 21.svibnja 2026. razvidno da je podnesen zahtjev za naplatu po osnovi rješenja o ovrsi Ovrv-31635/2012 dana 23.studenog 2023., dakle izvan zastarnog roka, slijedom čega je prigovor zastare potraživanja utvrđenog ovršnom ispravom iz čl. 50.st.1 t.11. OZ-a osnovan.

16. Prema čl. 241 ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

17. Nadalje, nesporno je osnova za plaćanje poslovni broj Ovrv-2052/10 (dostavljena Fini dana 16.ožujka 2011. na prisilnu naplatu), nadalje, osnova za naplatu Ovrv-195/10 (dostavljena Fini na prisilnu naplatu dana 27.veljače 2012.) i osnova za naplatu Ovrv- 31635/12 (dostavljena Fini na prisilnu naplatu dana 19.kolovoza 2013.) isknjižena iz očevidnika Fine dana 4.kolovoza 2018. kada je Fina prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrha nad novčanim sredstvima ( "Narodne novine" broj 68/18; dalje ZOPNS) prema kojem: Ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

18. Sukladno odredbi članka 242. stavak 1. ZOO prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

19. Nadalje, iz dopisa Fine razvidno je da je ovrhovoditelj dostavio zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu po osnovi za plaćanje dana 6.rujna 2019.

20. Naime, Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18) u čl. 12. st. 1. propisuje da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od 3 godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti, dakle, ex lege.

21. Nadalje, u prijelaznim i završnim odredbama, i to čl. 33. st. 1. je propisano da je agencija dužna u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu tog zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu tog zakona ispunjavaju uvjete iz čl. 12. st. 1. tog zakona, po st. 2., ako od dana stupnja na snagu tog zakona do prestanka izvršenja osnove za plaćanje tražbina iz osnove za plaćanje bude barem djelomično plaćena, agencija neće prestati izvršavati tu osnovu za plaćanje, dok je st. 3. propisano da osnove za plaćanje za koje je ispunjen uvjet iz čl. 21. st. 1. tog zakona do dana stupanja na snagu tog zakona agencija će čuvati tri godine od dana stupnja na snagu tog zakona.

22. Iz dopisa Fine proizlazi da je agencija protekom šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona prestala izvršavati osnovu za plaćanje (4.kolovoza 2018.), te su osnove za plaćanje brisane iz očevidnika jer kroz određeno vrijeme nije bilo sredstava na računu da bi se tražbina mogla ovršiti, slijedom čega proizlazi da na isto ovrhovoditelj nije mogao utjecati.

22.1. Međutim, isti je nesporno, nakon toga (6.rujna 2019.), dostavio Agenciji zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu po osnovi za plaćanje, ne navodeći razlog tome, pa je stav ovog suda da je navedeno potrebno ocijeniti u smislu odredbe čl. 242. st. 1. ZOO, odnosno, da je ovrhovoditelj ( ovdje tuženik) odustao od tužbe ili radnje koju je poduzeo ( u konkretnom slučaju prvog zahtjeva za prisilnu naplatu), u kojem slučaju nije nastupio prekid zastare podnošenjem prvog zahtjeva za izravnu naplatu dana 27.veljače 2012. ( za Ovrv-195/2010) odnosno 16.ožujka 2011. ( za Ovrv-2052/2010) odnosno 19.kolovoza 2013. ( za Ovrv-31635/12) sukladno citiranom članku ZOO.

22.2 Osim toga, pasivnost ovrhovoditelja je vidljiva u tome što unatoč bezuspješnoj naplati tražbine po računima ovršenika, niti nakon što je osnova za plaćanje isknjižena iz očevidnika, nije zahtijevao promjenu predmeta i sredstva ovrhe, u smislu odredbe čl. 5. st. 4. OZ, niti zahtijevao da se ista ponovno uvrsti u redoslijed naplate, već je istu, naprotiv, opozvao i to u situaciji kada je Fina ionako prestala ex lege izvršavati osnovu za plaćanje te imala obvezu samo čuvati osnovu za plaćanje tri godine od dana stupanja na snagu ZOPNS, pa iz toga proizlazi da je ovrhovoditelj time što je opozvao izvansudsku ovrhu nedvojbeno odustao od prisilne naplate tražbine po računu ovršenika ovdje tužiteljice.

22.3. K tome, u ovom postupku je utvrđeno da je od pravomoćnosti i ovršnosti osnove za plaćanje do dana ponovnog podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu u studenom 2023. protekao desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233 ZOO.( Tako i ŽS Gž-1441/2024 Županijski sud u Zagrebu), slijedom čega proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

23. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („ Narodne novine broj 138/23; dalje Tarifa) slijedom čega je priznat trošak sastava tužbe 75 bodova, pristup na ročište od 6. svibnja 2025. 75 bodova, ročište od 22.siječnja 2026. 75 bodova, ročište od 6.srpnja 2026. 75 bodova te ročište od 9.rujna 2026. 75 bodova, odnosno sveukupno iznosi 300 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednakoj 2,00 eura ( Tbr. 54) odnosno sveukupno 600,00 eura, uvećano za PDV (25%) 150,00 eura ukupno iznosi 750,00 eura te uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu 160,28 eura te presudu u iznosu od 110,00 eura sveukupno iznosi 1.020,28 eura.

24. Slijedom gore navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 11. rujna 2026.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku

3. spis