REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] J 5

Poslovni broj: Us I-176/2026-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

R J EŠE N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Metela Ožegovića 16, OIB: 28454963989, radi šutnje uprave, 11. rujna 2026.,

r ije š i o je

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. veljače 2026. podnio tužbu zbog šutnje uprave radi ocjene zakonitosti nepostupanja po njegovoj predstavci i nedonošenja odluke u postupku koji je, prema navodima tužitelja, trebao biti pokrenut po službenoj dužnosti. Navodi da je tijekom 2024. i 2025. tuženiku uputio više predstavki kojima je ukazivao na sumnju u nezakonitu obradu osobnih podataka djece i zaposlenika u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci putem digitalne platforme Microsoft Teams . Ukazuje kako mu je 3. veljače 2025. dostavljena obavijest kojom tuženik potvrđuje zaprimanje predstavki te ističe da će, s obzirom na moguće povrede prava trećih osoba, postupak biti proveden po službenoj dužnosti, međutim da do podnošenja tužbe nije doneseno rješenje niti je tužitelj obaviješten o ishodu postupanja. Tijekom spora ističe da ima neposredan, stvaran i osobni pravni interes za donošenje odluke jer je bio zaposlenik predmetne škole te smatra da je ispitanik u smislu članka 4. stavka 1. točke 1. Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR), kao i da je prijavitelj nepravilnosti čije se pravne posljedice nepostupanja tuženika izravno odražavaju na njega. Pojašnjava kako je od Glazbene škole dopisom od 27. ožujka 2025. zatražio brisanje osobnih podataka s platforme, a koji zahtjev je odbijen, slijedom čega je podnio tuženiku zahtjeva za utvrđivanje povrede prava. Smatra i kako službena bilješka kojom je tuženik zatvorio predmet, a nakon što je poduzeo radnje prema voditelju obrade, ne može zamijeniti formalnu i obrazloženu odluku. Predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku donošenje rješenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu potvrđuje da je zaprimio više predstavki tužitelja u kojima isti ukazuje na sumnju u moguću nezakonitu obradu osobnih podataka djece i zaposlenika u predmetnoj školi putem platforme Microsoft Teams. Navodi da je tužitelju odgovoreno dopisima od 3. i 10. veljače 2025. u kojima je, među ostalom, istaknuto da se zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka može podnijeti isključivo od strane ispitanika ili njegovog opunomoćenika, sukladno čl. 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine br. 42/18 .; dalje: Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka), te da se u konkretnom slučaju, s obzirom na navode o mogućim povredama prava trećih osoba, nadzor provodi po službenoj dužnosti. Poziva se i na čl. 42. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP), ističući da predstavke mogu biti samo povod za ocjenu potrebe pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ali ne i zahtjev stranke u upravnoj stvari. Predlaže sudu odbaciti tužbu.

3. Ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora.

4. Odredbom čl. 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka svatko tko smatra da mu je povrijeđeno neko pravo zajamčeno tim Zakonom i Općom uredbom o zaštiti osobnih podataka, može Agenciji za zaštitu osobnih podataka (dalje: Agencija) podnijeti zahtjev za utvrđivanje povrede prava (st. 1.). O povredi prava Agencija odlučuje rješenjem (st. 2.). Rješenje Agencije je upravni akt (st. 3.). Protiv rješenja Agencije žalba nije dopuštena, ali se tužbom može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom (st. 4.).

5. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09.; 110/21.; dalje: ZUP) propisano je da se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa. Stavkom 2. istog članka propisano je da kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzet će u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa. Stavkom 3. istog članka propisano je da kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit će o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti. Stavkom 4. istog članka propisano je da podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor.

6. Odredbom čl. 46. st. 1. t. 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja .

7. Uvidom u prijavu tužitelja od 10. veljače 2025. (priložen spisu upravnog spora na str. 45/1 te spisu upravnog postupka dostavljenog uz odgovor na tužbu) razvidno je da je tužitelj od tuženika zatražio poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi se zaštitila privatnost učenika, roditelja i zaposlenika Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci te spriječila daljnja povreda propisa o zaštiti osobnih podataka. Navedeno objašnjava time da dokument koje je izdala navedena škola, sjednica Nastavničkog vijeća, sadrži povjerljive podatke učenika, roditelja i nastavnika uključujući informacije o pedagoškim mjerama, žalbama i socijalno osjetljivim slučajevima te da su ti zapisi objavljeni na Microsoft Teams digitalnoj platformi, čime su potencijalno učinjeni dostupni osobama koje nemaju pravo pristupa tim podacima. U zahtjevu pojašnjava da je škola, kako se radi o ostalim osjetljivim podacima, dužna osigurati zaštitu tih informacija i objavljivanje takvih podataka na digitalnoj platformi koja možda ne ispunjava sve sigurnosne uvjete.

8. U prijavi, kako proizlazi iz njezina sadržaja, tužitelj ne tvrdi da bi njemu osobno bilo povrijeđeno neko pravo zajamčeno Općom uredbom o zaštiti podataka odnosno Zakonom o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, niti iz sadržaja same prijave proizlazi da od tuženika traži utvrđivanje povrede nekog svog konkretnog prava. Naprotiv, tužitelj ukazuje na moguću nezakonitu obradu odnosno neovlaštenu dostupnost povjerljivih podataka učenika, roditelja i zaposlenika škole te od tuženika traži da „hitno reagira i poduzme odgovarajuće mjere“ radi zaštite privatnosti učenika, roditelja i zaposlenika škole i sprječavanja daljnjih povreda propisa o zaštiti osobnih podataka.

9. Iz navedenoga, po ocjeni ovoga suda, proizlazi da u konkretnom slučaju nije riječ o zahtjevu za utvrđivanje povrede prava o kojem tuženik odlučuje rješenjem, kao upravnim aktom, u smislu čl. 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, već o predstavci kojom se tuženika obavještava o mogućoj povredi propisa o zaštiti osobnih podataka i potiče na poduzimanje mjera iz njegove nadzorne nadležnosti. Takva predstavka može predstavljati povod za postupanje tuženika po službenoj dužnosti u smislu čl. 36. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, u vezi s čl. 42. ZUP-a. Stoga sama činjenica da je tužitelj u prijavi ukazivao na moguću nezakonitu obradu osobnih podataka nije dostatna za zaključak da je podnio zahtjev za utvrđivanje povrede vlastitog prava iz citiranog čl. 34. navedenog Zakona.

10. Pritom nije od utjecaja okolnost na koju tužitelj ukazuje da je u relevantno vrijeme bio zaposlenik škole te da su se predmetni navodi mogli odnositi i na njegove osobne podatke. Naime, i kada bi tužitelja u odnosu na predmetnu obradu bilo moguće smatrati ispitanikom u smislu čl. 4. t. 1. Opće uredbe o zaštiti podataka, navedena okolnost sama po sebi ne mijenja procesnu narav podnesene prijave. Za ocjenu je li određenim podneskom podnesen zahtjev iz čl. 34. Zakona o provedbi Opće uredbe odlučan je njegov sadržaj, a iz predmetne prijave ne proizlazi da tužitelj zahtijeva utvrđivanje povrede svojih osobnih prava, već da od tuženika zahtijeva poduzimanje odgovarajućih nadzornih mjera radi zaštite učenika, roditelja i zaposlenika škole općenito. Stoga se okolnošću da je tužitelj mogao biti jedan od ispitanika, a što je istaknuto u sporu, no ne i u prijavi, obuhvaćenih predmetnom obradom ne može nadomjestiti nedostatak njegova izričitog ili sadržajno odredivog zahtjeva za utvrđivanje povrede vlastitog prava.

11. Iz istog razloga na drukčiji zaključak ne utječe ni činjenica da je predmetnu prijavu podnio tužiteljev odvjetnik, niti da je u prijavi tužitelj označen osobnim podacima kao podnositelj. Način podnošenja podneska, odnosno činjenica da ga je podnio punomoćnik i da je podnositelj u njemu individualiziran, ne određuje sama po sebi da bi se radilo o zahtjevu iz čl. 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Odlučno je što se podneskom od tuženika zahtijeva, a u konkretnom slučaju nije zatraženo utvrđivanje povrede konkretnog prava tužitelja, već poduzimanje mjera u odnosu na moguću nezakonitu obradu osobnih podataka učenika, roditelja i zaposlenika škole.

12. Na navedeni zaključak ne utječu niti druge prijave koje je tužitelj eventualno ranije podnosio tuženiku, budući da je za ocjenu postojanja šutnje uprave u ovom upravnom sporu odlučan sadržaj i pravna narav konkretnog podneska u odnosu na koji tužitelj tvrdi da tuženik nije odlučio. Jednako tako, eventualni podnesci odnosno prijave koje je tužitelj podnio tuženiku tijekom 2026. (priloženi uz podnesak tužitelja od 20. svibnja 2026.) nisu od utjecaja na postojanje šutnje uprave koja je predmet ovoga spora, niti mogu naknadno promijeniti procesnu narav podneska na temelju kojega je predmetno postupanje tuženika pokrenuto.

13. Pri tome iz spisa proizlazi, a isto nije ni sporno, da je tuženik tužitelja dopisom obavijestio da će povodom njegove prijave provesti postupak po službenoj dužnosti u vezi s obradom osobnih podataka putem platforme Microsoft Teams. Okolnost da je tuženik predmetnu prijavu ocijenio kao povod za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, a ne kao zahtjev iz čl. 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, stoga je tužitelju bila i izrijekom priopćena. U takvom postupku tužitelj nema položaj stranke koja je podnijela zahtjev o kojem bi tuženik bio dužan odlučiti rješenjem, već svojstvo podnositelja predstavke koja je bila povod za postupanje po službenoj dužnosti.

14. Nadalje, činjenica da je tuženik u okviru takvog postupanja poduzeo određene službene radnje, uključujući pribavljanje očitovanja škole, kao i činjenica da je predmet u konačnici zaključen službenom bilješkom, ne dovode do drukčijeg zaključka. Te okolnosti same po sebi ne stvaraju obvezu tuženika da donese rješenje iz čl. 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka budući da takav zahtjev predmetnim podneskom nije bio postavljen. Stoga ni način na koji je tuženik okončao postupanje po predstavci ne predstavlja šutnju uprave o zahtjevu o kojem bi tuženik bio dužan odlučiti rješenjem.

15. Slijedom svega navedenog, budući da predmetnim podneskom tužitelj nije postavio zahtjev za utvrđivanje povrede vlastitog prava u smislu čl. 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, nije postojala obveza tuženika da o takvom podnesku donese rješenje. Stoga u konkretnom slučaju nije ostvarena pretpostavka šutnje uprave za vođenje upravnog spora te je tužbu valjalo odbaciti na temel ju citirane odredbe čl. 46. st. 1. ZUS-a.

U Rijeci 11. rujna 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).