REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/II
76. Ovr-74/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u izvanparničnom postupku predlagatelja osiguranja EURO ROSA IP d.o.o. Krapina, Ulica Frana Galovića 6c, OIB: 58421021869 kojeg zastupa punomoćnik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2 protiv protivnika osiguranja KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN MIHALJEVIĆ, Zagreb, Mirogojska cesta 8, OIB: 47767714195, radi određivanja privremene mjere u vezi s parničnim postupkom radi raskida okvirnog sporazuma i utvrđenja nedopuštenosti naplate po bjanko zadužnici, dana 11. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere koji glasi:
„I. Određuje se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine tužitelja EURO ROSA IP d.o.o., Krapina (49000), Ulica Frana Galovića 6c, OIB 58421021869, prema tuženiku KLINICI ZA INFEKTIVNE BOLESTI „DR. FRAN MIHALJEVIĆ“, Zagreb (10000), Mirogojska cesta 8, OIB 47767714195, u iznosu od 135.000,00 EUR, kojom se zabranjuje tuženiku raspolaganje novčanim sredstvima do iznosa od 131.987,61 EUR.
II. Nalaže se Financijskoj agenciji da, na temelju ove privremene mjere, naloži svim bankama kod kojih tuženik ima otvorene račune da tuženiku ili trećoj osobi na temelju naloga tuženika uskrate isplatu novčanog iznosa do visine od 135.000,00 EUR, odnosno da zabranu provedu blokadom raspoloživih novčanih sredstava tuženika do navedenog iznosa.
III. Privremena mjera određuje se do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drukčije odluke suda.
IV. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.“
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranja podnio je protiv protivnika osiguranja tužbu koja se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-1260/2026, zajedno s prijedlogom za određivanje privremene mjere. Radi odlučivanja o prijedlogu za određivanje privremene mjere postupak je razdvojen u zaseban spis.
2. Iz navoda stranaka i isprava u spisu proizlazi da su stranke, nakon provedenog postupka javne nabave, 10. travnja 2026. sklopile Okvirni sporazum br. 2.4. – ZIN 01 VV za nabavu materijala za higijenske potrebe i njegu za zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj, za grupu 2.4. predmeta nabave. Predlagatelj osiguranja u postupku javne nabave predao je bjanko zadužnicu broj OV-22501/2025 od 7. studenoga 2025. kao jamstvo za ozbiljnost ponude.
3. Protivnik osiguranja aktivirao je navedenu zadužnicu zbog toga što predlagatelj osiguranja nije dostavio jamstvo za uredno ispunjenje Okvirnog sporazuma. Predlagatelj osiguranja osporava osnovanost takve naplate tvrdeći da su nakon podnošenja ponude i sklapanja Okvirnog sporazuma nastupile izvanredne i nepredvidive tržišne okolnosti koje su bitno povećale troškove njegova ispunjenja te da je od protivnika osiguranja tražio usklađenje ugovorenih cijena pozivajući se na članak 317. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 120/16 i 114/22; dalje: ZJN) i odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 22/24; dalje: ZOO) o promijenjenim okolnostima.
4. Prvotnim prijedlogom za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja zahtijevao je da se protivniku osiguranja zabrani raspolaganje i naplata novčanih sredstava zaplijenjenih na temelju navedene zadužnice te da se Financijskoj agenciji naloži zadržati zaplijenjena sredstva i ne izvršiti njihov prijenos protivniku osiguranja.
5. Nakon što je Financijska agencija 17. kolovoza 2026. protivniku osiguranja prenijela zaplijenjeni iznos od 131.987,61 EUR, predlagatelj osiguranja izmijenio je prijedlog za određivanje privremene mjere navodeći da je prvotno predložena mjera izvršenim prijenosom postala bespredmetna. Budući da je u parničnom postupku izmijenio tužbeni zahtjev i sada zahtijeva povrat prenesenog iznosa, predlagatelj osiguranja zahtijeva osiguranje te novčane tražbine zabranom raspolaganja novčanim sredstvima protivnika osiguranja i blokadom njegovih računa do iznosa od 135.000,00 EUR.
6. Protivnik osiguranja usprotivio se prijedlogu te prvenstveno predložio njegovo odbacivanje, a podredno odbijanje. Smatra da predlagatelj osiguranja nakon proteka roka koji mu je sud odredio za uređenje prvotnog prijedloga nije bio ovlašten ponovno mijenjati njegov sadržaj te se protivi izmjeni prijedloga. Nadalje tvrdi da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim ni postojanje tražbine ni opasnost za njezinu naplatu.
7. Protivnik osiguranja u odnosu na postojanje tražbine ističe da predlagatelj osiguranja nesporno nije dostavio jamstvo za uredno ispunjenje Okvirnog sporazuma, iako je takvo jamstvo bilo predviđeno Dokumentacijom o nabavi i člankom 8. Okvirnog sporazuma, te da je upravo nedostavljanje tog jamstva slučaj za koji je bilo predviđeno aktiviranje jamstva za ozbiljnost ponude.
8. U odnosu na opasnost za naplatu protivnik osiguranja navodi da je iznos primljen na temelju zadužnice evidentirao kao potencijalnu obvezu zbog predmetnog sudskog spora te tvrdi da tim sredstvima ne raspolaže do okončanja spora. U prilog navedenom dostavio je bruto bilancu od 26. kolovoza 2026.
9. Prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan.
10. Prema članku 341. stavku 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 i 136/25; dalje: OZ) predlagatelj osiguranja u prijedlogu za određivanje privremene mjere mora istaknuti zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti i predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila OZ-a o sredstvima i predmetu ovrhe.
11. Budući da je nakon prijenosa zaplijenjenih sredstava predlagatelj osiguranja izmijenio prijedlog i sada zahtijeva osiguranje tražbine za povrat novčanog iznosa, osnovanost tako postavljenog prijedloga valja ocijeniti prema pretpostavkama za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine iz članka 344. OZ-a.
12. Prema članku 344. stavku 1. OZ-a privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Te pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno. Prema stavku 2. istog članka predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati navedenu opasnost ako učini vjerojatnim da bi protivnik osiguranja predloženom mjerom pretrpio samo neznatnu štetu.
13. Predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine čije osiguranje traži.
14. Među strankama nije sporno da predlagatelj osiguranja nije dostavio jamstvo za uredno ispunjenje Okvirnog sporazuma. Iz navoda stranaka i dostavljene dokumentacije proizlazi da je obveza dostavljanja takvog jamstva bila predviđena dokumentacijom o nabavi i Okvirnim sporazumom te da je bjanko zadužnica OV- 22501/2025 bila predana kao jamstvo za ozbiljnost ponude.
15. Odredbom članka 214. stavka 1. točke 1. ZJN-a propisano je da javni naručitelj može zahtijevati jamstvo za ozbiljnost ponude, među ostalim, za slučaj nedostavljanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma ako okvirni sporazum obvezuje na sklapanje i izvršenje. Upravo je zbog nedostavljanja takvog jamstva protivnik osiguranja aktivirao bjanko zadužnicu predanu kao jamstvo za ozbiljnost ponude. Navedeni razlog aktiviranja jamstva odgovara jednom od slučajeva izričito predviđenih člankom 214. stavkom 1. točkom 1. ZJN-a.
16. Predlagatelj osiguranja svoje pravo na povrat naplaćenog iznosa temelji na tvrdnji da su nakon podnošenja ponude i sklapanja Okvirnog sporazuma nastupile izvanredne i nepredvidive okolnosti koje su bitno poremetile ekonomsku ravnotežu ugovornog odnosa te da je protivnik osiguranja, odbijajući njegov zahtjev za povećanje cijena i potom aktivirajući zadužnicu, postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja i zlouporabio svoje pravo. U tom se smislu poziva i na članak 317. ZJN-a.
17. Međutim, navedene okolnosti u ovoj fazi postupka ne čine vjerojatnim zaključak da je protivnik osiguranja bio bez pravne osnove naplatiti iznos osiguran zadužnicom. Odredba članka 317. ZJN-a propisuje pretpostavke pod kojima javni naručitelj smije izmijeniti ugovor o javnoj nabavi tijekom njegova trajanja bez provođenja novog postupka javne nabave. Iz navedene odredbe samo po sebi ne proizlazi pravo gospodarskog subjekta na zahtijevanu izmjenu ugovorene cijene niti prestanak ili odgoda njegove obveze dostavljanja ugovorenog jamstva za uredno ispunjenje do postizanja sporazuma o izmjeni cijene. Hoće li okolnosti na koje se poziva predlagatelj osiguranja opravdati raskid Okvirnog sporazuma zbog promijenjenih okolnosti te je li, uzimajući u obzir cjelokupan odnos stranaka, aktiviranje zadužnice bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja ili predstavljalo zlouporabu prava, bit će predmet ocjene nakon provedenog dokaznog postupka u parnici P-1260/2026. Ocjena suda u ovom postupku osiguranja ograničena je na stupanj vjerojatnosti tražbine i ne prejudicira konačnu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
18. Neovisno o navedenom, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom ni drugu kumulativnu pretpostavku iz članka 344. stavka 1. OZ-a, a to je postojanje opasnosti da će bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine otuđenjem, prikrivanjem ili drugim raspolaganjem svojom imovinom.
19. Za postojanje navedene pretpostavke nije dovoljna sama objektivna mogućnost protivnika osiguranja da raspolaže svojom imovinom, već je potrebno učiniti vjerojatnim postojanje konkretne opasnosti da će protivnik osiguranja otuđenjem, prikrivanjem ili drugim raspolaganjem svojom imovinom spriječiti ili znatno otežati buduću naplatu. Predlagatelj osiguranja nije naveo konkretne radnje protivnika osiguranja iz kojih bi takva opasnost proizlazila.
20. Navodi predlagatelja osiguranja o njegovoj šestodnevnoj blokadi, otežanom poslovanju, potrebi podmirivanja obveza prema dobavljačima, zaposlenicima i državi te sklapanju ugovora o pozajmici radi održavanja vlastite likvidnosti odnose se na posljedice koje je provedena izravna naplata proizvela za predlagatelja osiguranja. Te okolnosti nisu odlučne za postojanje opasnosti iz članka 344. stavka 1. OZ -a jer ne upućuju na ponašanje protivnika osiguranja kojim bi on mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine čije se osiguranje traži.
21. Takvu opasnost ne čine vjerojatnom ni navodi o negativnim pokazateljima poslovanja protivnika osiguranja i njegovim obvezama prema dobavljačima. Nepovoljni financijski pokazatelji sami za sebe, bez konkretnih okolnosti koje bi upućivale na otuđivanje, prikrivanje ili drugo raspolaganje imovinom protivnika osiguranja radi sprječavanja ili znatnog otežavanja naplate, nisu dostatni za zaključak o postojanju opasnosti u smislu članka 344. stavka 1. OZ-a.
22. Protivnik osiguranja naveo je da je iznos primljen na temelju zadužnice u svojim poslovnim knjigama evidentirao kao potencijalnu obvezu zbog predmetnog sudskog spora te da tim sredstvima ne raspolaže do okončanja spora, a u prilog tome dostavio je bruto bilancu od 26. kolovoza 2026. Sama takva knjigovodstvena evidencija ne predstavlja pravnu zabranu raspolaganja sredstvima, ali, ocijenjena zajedno s izostankom konkretnih navoda i dokaza o radnjama protivnika osiguranja usmjerenima otuđenju ili prikrivanju njegove imovine, ne daje osnovu za zaključak da postoji opasnost iz članka 344. stavka 1. OZ-a.
23. Predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom ni pretpostavku iz članka 344. stavka 2. OZ-a prema kojoj nije potrebno dokazivati opasnost iz stavka 1. ako se učini vjerojatnim da bi protivnik osiguranja predloženom mjerom pretrpio samo neznatnu štetu.
24. Tvrdnja predlagatelja osiguranja da protivnik osiguranja kao javna zdravstvena ustanova zadržavanjem predmetnih sredstava ne bi pretrpio značajnu štetu nije dostatna za primjenu navedene odredbe. Predloženom mjerom protivniku osiguranja bilo bi onemogućeno raspolaganje novčanim sredstvima do iznosa od 135.000,00 EUR sve do pravomoćnog okončanja parničnog postupka. S obzirom na visinu iznosa i neizvjesno trajanje takvog ograničenja, a u nedostatku činjenica i dokaza iz kojih bi proizlazilo suprotno, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da bi protivnik osiguranja takvom mjerom pretrpio samo neznatnu štetu.
25. Nije osnovan prigovor protivnika osiguranja da prijedlog treba odbaciti zato što se protivnik osiguranja protivi njegovoj izmjeni.
26. Postupak osiguranja privremenom mjerom uređen je odredbama Ovršnog zakona. Prema članku 341. stavku 1. OZ-a privremena mjera može se predložiti prije pokretanja i tijekom sudskog ili upravnog postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena, dok stavak 2. istog članka određuje sadržaj prijedloga za određivanje privremene mjere. Ovršni zakon ne propisuje da je za izmjenu sadržaja prijedloga za određivanje privremene mjere potreban pristanak protivnika osiguranja.
27. Protivnik osiguranja može osporavati dopuštenost i osnovanost izmijenjenog prijedloga te se očitovati o činjenicama i dokazima na kojima se on temelji, ali njegovo protivljenje nije procesna pretpostavka za raspolaganje predlagatelja osiguranja sadržajem prijedloga za određivanje privremene mjere. Na takvo raspolaganje ne primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) o pristanku tuženika na preinaku tužbe. Sud je dužan o prijedlogu odlučiti prema njegovu konačno postavljenom sadržaju i ocijeniti jesu li za zatraženu mjeru ispunjene pretpostavke propisane OZ-om.
28. U konkretnom slučaju nakon podnošenja prvotnog prijedloga nastupila je i nova okolnost koja je neposredno utjecala na sadržaj traženog osiguranja. Financijska agencija 17. kolovoza 2026. prenijela je zaplijenjena sredstva protivniku osiguranja, čime prvotno predložena mjera kojom se tražilo zadržavanje sredstava kod Financijske agencije i zabrana njihova prijenosa protivniku osiguranja više nije mogla ostvariti svoju svrhu. Sama činjenica prijenosa sredstava i posljedična izmjena prijedloga proizlaze i iz navoda protivnika osiguranja.
29. Predlagatelj osiguranja stoga sada zahtijeva osiguranje druge tražbine (novčane tražbine za povrat već prenesenog iznosa) drugim sadržajem privremene mjere. Protivljenje protivnika osiguranja takvoj izmjeni nije razlog za odbacivanje prijedloga, već je sud dužan ispitati ispunjava li konačno postavljeni prijedlog zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine.
30. Protivnik osiguranja ističe da predlagatelj prije provedbe prijenosa nije koristio pravnu zaštitu iz članka 210. OZ-a te se poziva na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2711/2022-3 od 4. svibnja 2023. i Pž-1205/2024- 2 od 25. ožujka 2024.
31. Iz navedenih odluka proizlazi pravno shvaćanje da ovršenik koji nije koristio zakonom propisani put pravne zaštite u postupku izravne naplate ne može naknadno posebnom parnicom ostvarivati onu pravnu zaštitu za koju je Ovršnim zakonom propisan poseban postupak.
32. U ovom postupku sud ne odlučuje o dopuštenosti pojedinih tužbenih zahtjeva u parnici P-1260/2026. Međutim, navedenu sudsku praksu, zajedno s činjenicom da je naplata provedena na temelju zadužnice dane kao jamstvo za ozbiljnost ponude zbog nedostavljanja jamstva za uredno ispunjenje Okvirnog sporazuma, sud cijeni kao dodatnu okolnost pri ocjeni vjerojatnosti tražbine te zaključuje da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine za povrat naplaćenog iznosa .
33. Budući da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine ni opasnost iz članka 344. stavka 1. OZ-a, a nije učinio vjerojatnim ni da bi protivnik osiguranja predloženom mjerom pretrpio samo neznatnu štetu u smislu stavka 2. istog članka, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 11. rujna 2026.
Sudac:
Jasna Golubić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana primitka rješenja. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud RH, a žalba se podnosi ovome Sudu.
DNA
- odvj. Zoran Bauer, Zagrebu, Kozarčaninova 2
- KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN MIHALJEVIĆ, Zagreb, Mirogojska
cesta 8
