Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-486/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, broj: Pn-172/2017. od 13. svibnja 2026., dana 11. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se rješenje Općinskog suda u Vukovaru, broj: Pn-172/2017. od 13. svibnja 2026. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, broj: Pn-172/2017. od 13. svibnja 2026. tužba je odbačena.

2. Protiv navedenog rješenja žalio se tužitelj zbog svih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku navodeći da je on osoba starije životne dobi i pravno neuk, pa da nije shvatio smisao rješenja niti posljedice "povlačenja tužbe", pa nije reagirao u dodijeljenom mu roku. Predložio je da se žalba uvaži i pobijano rješenje ukine te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode, te predložio žalbu kao neosnovanu odbiti.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema stanju spisa rješenjem prvostupanjskog suda broj: Pn-172/2017. od 27. ožujka 2026. tužitelj je pozvan da u roku od 15 dana od dana primitka istoga postavi punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj ili će u protivnom njegova tužba biti odbačena jer je iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova JRO utvrdio da tužitelj ima prijavljenu adresu u Republici Srbiji još od 15. svibnja 2017. koju nije mijenjao.

7. Prema povratnici u spisu tužitelj je navedeno rješenje od 27. ožujka 2026. primio 6. travnja 2026. ali u ostavljenom roku nije postupio po pozivu suda i postavio punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj s obzirom da živi u inozemstvu, a nema punomoćnika koji bi ga zastupao u ovoj pravnoj stvari.

8. Protivno stoga žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 146. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) tužbu odbacio.

Navedenom zakonskom odredbom propisano je naime da tužitelj ili njegov zastupnik koji se nalaze u inozemstvu a tužitelj nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, dužni su već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj a ako tako ne postupe, sud će tužbu odbaciti.

Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari kod podnošenja tužbe imao punomoćnika u osobi odvjetnika ali se njegov posljednji punomoćnik, odvjetnik ispisao iz imenika odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, a zatim se preuzimatelj ureda odvjetnik Davorin Cmrečki podneskom od 17. veljače 2026. izjasnio da nema punomoć za zastupanje tužitelja a da su mu kao preuzimatelju ureda ranijeg punomoćnika ČCD ovlaštenja prestala sukladno odredbi članka 95a. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, pa da se stoga sva pismena nadalje dostavljaju izravno tužitelju, zbog čega je sud i pozvao tužitelja da imenuje punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj kako bi se postupak mogao voditi.

9. Iz rješenja od 27. ožujka 2026. proizlazi da je sud tužitelju uputio jasan poziv da u roku od 15 dana imenuje punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj uz izričito upozorenje da će u protivnom tužba biti odbačena.

Tužitelj je dakle, protivno žalbenim navodima bio potpuno informiran o svojoj obvezi i zakonskoj posljedici ne postupanja, pa pravna neukost ne opravdava ne postupanje po izričitim i jasnim nalozima suda niti se nepoznavanje prava i jasnih sudskih upozorenja u sudskoj praksi priznaje kao razlog koji isključuje krivnju stranke za propuštanjem roka.

10. Tužitelj je i prema mišljenju ovoga suda imao dovoljno vremena odnosno od 6. travnja 2026. kada je rješenje suda primio da angažira stručnu pomoć ako mu nalog suda nije bio jasan, što je i učinio ali tek nakon proteka roka i donošenja odluke suda o odbacivanju tužbe odnosno to je učinio tek nakon što je 25. svibnja 2026. zaprimio rješenje kojim mu se nalaže plaćanje troškova tuženiku kada je odmah reagirao i izabrao punomoćnika u Republici Hrvatskoj u osobi odvjetnika.

11. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja odbiti, a rješenje prvostupanjskog suda potvrditi.

12. Odluka o trošku žalbenog postupka tužitelja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 11. rujna 2026.

SUDAC

Vesna Vrkić Perak