REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Pp-2579/2026-4

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Vesni Brbot Košmrlj, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Edi Majnarić, kao zapisničara, u prekršajnom postupku, protiv okrivljenika Konzum plus d.o.o. Zagreb i ŽŽ zbog prekršaja iz čl. 99. st. 1. al. 18. i st. 2. Zakona o vinu (NN 32/19), za koji se terete prekršajnim nalogom kl.320- 02/26-14/8, urbroj 443-02-02-16-26-2 od 03. ožujka 2026. god. Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Pula, sud je dana 11. rujna 2026. god., objavio i

p r e s u d i o

I Prvo okrivljenik Konzum plus d.o.o., OIB 62226620908, sa sjedištem u [adresa]

II Drugo okrivljenik ĐŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], odgovorna osoba u pravnoj osobi, sa prebivalištem u [adresa],

oslobađaju se od optužbe

da bi dana 17. veljače 2026. god. u 11,30 sati, tijekom inspekcijskog nadzora, u maloprodajnom objektu Konzum 1537, u Banjolama, Kamik 24, u kojem djelatnost maloprodaje obavlja Konzum plus d.o.o, bilo utvrđeno da proizvod vino trgovačkog naziva "Graševina-Vinoprodukt-Vinarija Čoka", suho bijelo vino, vino uvezeno od strane uvoznika Konzum plus d.o.o., sadržaja alkohola 11,5 %, pretpakovina, bag-in-box neto 3 l oznake lota :0234/25, nema skraćenu oznaku energetske vrijednosti na etiketi,

pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 99. st. 1. al. 18. i st. 2. Zakona o vinu.

II Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret ovog suda.

O b r a z l o ž e n j e

1.Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, Ispostava Pula je dana 02. travnja 2026. god. ovom sudu podnio optužni prijedlog protiv okrivljenika Konzum plus d.o.o. Zagreb i ŽŽ zbog prekršaja iz čl. 99. st. 1. al. 18. i st. 2. Zakona o vinu, činjenično i pravno opisanog u izreci.

2.Rješenjem predsjednika Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Su-429/2026 od 17. travnja 2026. god., predmet je ustupljen Općinskom sudu u Rijeci, kao stvarno nadležnom sudu, na daljnje rješavanje.

3.Na zakazano ročište, kod zamolbenog Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, okrivljenici su, po opunomoćenom branitelju iz Odvjetničkog društva Šebalj, Mraz i Šuti, dostavili pisanu obranu.

U pisanoj obrani se navodi da okrivljenici ne spore da je doista dana 17. veljače 2026. godine izvršen inspekcijski nadzor u maloprodajnom objektu Konzum 1537, u Banjolama, Kamik 24. Prvenstveno, okrivljenici ističu da djelo prekršaja koje im se stavljia na teret, nije prekršaj. U konkretnom slučaju, činjenični opis djela je nepotpun te iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer u istom nije navedena Uredba (EU) br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničkog tržišta poljoprivrednih proizvoda (u svezi čl. 32.t.(c) Delegiran uredbe komisije 2021/2117.

Naime, činjenični opis iz citiranog prekršajnog naloga ne sadrži konkretizaciju djela prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret, budući je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, te sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom u nedostatku nekoga od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

Sukladno č1. 160. Prekršajnog zakona, prekršajni nalog mora sadržavati činjenični opis prekršaja iz kojega se s potrebnom sigurnošću može utvrditi da bi zaista bila riječ o ostvarenju zakonskih obilježja prekršaja. Dužnost je suda da ispita prekršajni nalog te da ako, ispitujući isti nade da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe. Prije svega, okrivljenici ističu da su popis sastojaka i nutritivna deklaracija prikazani elektroničkim putem unutar QR koda, a navedeno proizlazi iz Zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru/službenoj kontroli, KLASA: 320-02/26-14/78, URBROJ: 443-02-02-16-26-1 od dana 17. veljače 2026. godine. Dakle, samim očitavanjem QR koda kupac vidi sve potrebne podatke. Isto tako, u konkretnom slučaju, okrivljenici ističu da nutritivna deklaracija nije obavezna za pića koja sadrže više od 1,2 % vol. alkohola. Naime, Uredbom (EU) br. 11d9/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača, člankom 16. stavkom 4. propisano je: "Ne dovodeći u pitanje druge odredbe Unije kojima se zahtjeva navođenje popisa sastojaka ili obvezna nutritivna deklaracija, podaci íz članka 9. stavka 1. točka (b) i (1) nisu obvezni za pića koja sadrže više od 1,2 % vol. alkohola.“

Podaci iz članka 9. stavka 1. točka b se odnose na popis sastojaka, dok se podaci iz točke 1 odnose na nutritivnu deklaraciju. Prema tome, jasno proizlazi da u konkretnom slučaju nutritivna deklaracija nije obavezna. Okrivljenici ističu da se bez obzira na naprijed navedeno, odnosno na činjenicu da nutritivna deklaracija nije obavezna, ipak u najkraćem mogućem roku navedeno vino povukli iz prodaje te ga nakon preljepljivanja nutritivne deklaracije pustili ponovo u prodaju. Stoga je očito kako su okrivljenici postupili u skladu s načelom naknadnog ispunjenja obveze. Prilikom donošenja odluke u ovom postupku potrebno u obzir uzeti sve istaknute okolnosti obzirom da iste predstavljaju odlučne činjenice koje su od važnosti za odlučivanje o prekršajnopravnom postupanju i samom prekršajnopravnom kažnjavanju okrivljenika. Okrivljenici smatraju kako je potrebno uvažavati načelo zakonitosti propisano Prekršajnim zakonom: "Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajnopravna sankcija za djelo koje prije nego je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave određeno kao prekršaj i za koji zakonom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije bilo propisano koja se vrsta i mjera prekršajnopravne sankcije počinitelju može izreći, odnosno primijeniti."

Okrivljenici stoga ističu kako se ne smatraju krivima za prekršaje u predmetnom prekršajnom nalogu. Smisao samog kažnjavanja ima se ostvariti i u educiranju i odvraćanju počinitelja od činjenja prekršaja. Obavezni prekršajni nalog ne može sam sebi biti svrhom, već je nužno da sud sve izneseno svakako uzme u obzir kod odlučivanja o krivnji i visini prekršajnopravne sankcije.

Pretjerani formalizam za kojim se poseže u pobijanom obveznom prekršajnom nalogu protivan je i stajalištu Ustavnog suda RH: "Ustavni sud već godinama uporno ponavlja da su nadležna tijela, uključujući sudove, dužni tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo uvijek i bed izuzetka u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja. Ustavni sud podsjeća: pravna sigurnost - zajedno s načelom supremacije prava - podrazumijeva da je pravo stvoreno kako hi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. lako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava (što manjkavosti ZoRiRP-a708-11 i ZObrt-a793-10 u ovom slučaju jasno pokazuju) kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivatí na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju uvijek će biti riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu. (Ustavni sud RH, U-III75989/2013, od 09.02.2016.) S obzirom na navedeno, okrivljenici predlažu da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe ili oslobađaju od kazne. Podredno, ukoliko sud ipak utvrdi da su okrivljenici krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret, predlaže se da sud primijeni odredbu članka 37. st. 3. Prekršajnog zakona o ublažavanju kazne, obzirom da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići i blažim kažnjavanjem.

4.Razmotrivši činjenice navedene u optužno prijedlogu te ocjenjujući obranu okrivljenika, sud je našao da djelo za koje se okrivljenici optužuju, po propisu nije prekršaj.

5. Naime, odredbom čl. 99. st. 1. t. 18. Zakona o vinu propisano je kažnjavanje z prekršaj prave osobe "ako stavlja na tržište proizvode označene suprotno čl. 48. st. 2. ovog Zakona", a sukladno čl. 48. st. 2. istog Zakona na tržištu se mogu nalaziti samo označena vina tako da se informacije na oznakama potpune i da odgovaraju pravom stanju proizvoda, te sukladno čl. 48. st. 1. istog Zakona proizvodi iz Priloga VII. Dijela II. Točaka 1.do 11. te točaka 13., 15. i 16. Uredbe (EU) br. 1308/2013 na tržištu moraju biti označeni sukladno odredbama članaka 117. do 121. Uredbe (EU) br. 1308/2013 te odredbama poglavlja IV. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 2019/33, odredbama ovoga Zakona i propisima donesenim na temelju njega, s tim da je čl. 45. st. 1. Delegirane uredbe Komisije EU) br. 2019/33 propisano kako se navodi oznaka podrijetla iz čl. 119. st. 1. t. (d) Uredbe (EU) br. 1308/2013, a čl. 119. st.1. t. (d) Uredbe (EU) br. 1308/2013, propisano je da označavanje i predstavljanje proizvoda iz Priloga VII. Dijela II točaka 1. do 11. te točaka 13., 15. i 16. stavljenih na tržište u Uniji ili namijenjenih izvozu sadrži, pored ostalog, obvezni podatak "oznaku podrijetla".

6.Međutim, činjenični opis djela prekršaja sadržan u prekršajnom nalogu je nepotpun i iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer se s obzirom na zakonski opis prekršaja radi o prekršaju za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa nužno treba biti navedena uredba EU broj 1308/2013 od 17. prosinca 2013. te delegirana Uredba Komisije EU broj 2019/33 od 17. listopada 2018., a to je u ovom slučaju izostalo i navedeno je samo u okviru zakonskog opis djela.

7.Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

8.Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona odlučena kao u izreci ove presude.

7.Odluka o troškovima prekršajnog postupka donjeta je u smislu odredbe čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona.

Delnice, 11. rujna 2026.

SUTKINJA

VESNA BRBOT KOŠMRLJ

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe iz čl. 192. Prekršajnog zakona mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, kao sud drugog stupnja.

Dostaviti :

1. Okrivljenicima

2. Branitelju

3. Ovlaštenom tužitelju