Poslovni broj: Us I-886/2024-15

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ad 1.) EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Davor Radić, odvjetnik u Splitu, Paraćeva 102, i tužitelja ad. 2.) HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA - dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe VRDOVO reverzibilne hidroelektrane d.o.o., Hrvace, Hrvace 310, OIB: 08009921454, radi lokacijske dozvole, odlučujući o tužbi tužitelja ad.1) i ad.2) te odgovoru na tužbu tuženika i zainteresirane osobe, izvanraspravno 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/23-02/99, URBROJ: 531- 03-4-24-4 od 30. siječnja 2024.

II. Poništava se Lokacijska dozvola izdana od Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedište [adresa], KLASA: UP/I-350- 05/19-01/000006, URBROJ: 2181/1-11-00-00/01-23-0052 od 13. srpnja 2023. te se predmet vraća na ponovni postupak.

III. Nalaže se Splitsko – dalmatinskoj županiji, Upravnom odjelu za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedište [adresa], kao prvostupanjskom tijelu da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda sadržanim u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-350-05/23-02/99, URBROJ: 531-03-4-24-4 od 30. siječnja 2024. odbijene su žalbe EJ, ovdje tužitelja ad 1.) i žalba trgovačkog društva HRVATSKE ELEKTROPRIVREDE d.d. Zagreb, ovdje tužitelja ad 2.) izjavljene protiv lokacijske dozvole Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedište [adresa], KLASA: UP/I-350- 05/19-01/000006, URBROJ: 2181/1-11-00-00/01-23-0052 od 13. srpnja 2023.

2. Citirana lokacijska dozvola izdana je u ponovljenom postupku po zahtjevu trgovačkog društva VRDOVO Reverzibilne hidroelektrane d.o.o. Hrvace, ovdje zainteresirane osobe, za planirani zahvat u prostoru: izgradnju složene građevine koja se sastoji od:

- izgradnje reverzibilne hidroelektrane RHE VRDOVO 2x 270/254 MW,

- izgradnje trafostanice TS 400/110 kV Hrvace

- izgradnje dalekovoda DV 2X400 KV od TS 400/110 Hrvace do TS 400/220/110/10kV Konjsko,

infrastrukturne namjene, energetskog sustava, proizvodnja i prijenos električne energije, unutar obuhvata zahvata na katastarskim česticama u K. O. [katastarska općina], K. O. [katastarska općina], K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina] na području Općine Hrvace; K. O. [katastarska općina] K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina] na području Općine Muć te K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina] na području Općine Klis sve u Splitsko dalmatinskoj županiji, navedenih u knjigama 1/2 i 2/2 mape br. 6/6, oznake projekta: 512-G1-08-01-1, PODLOGE ZA SITUACIJE GRAÐEVINA 1 ZAHVATA U PROSTORU, izrađenih od ovlaštenog geodete ČJ, dipl.ing.geod., br.ovl. Geo 1081, „Geoprojekt" d.o.o. Split, a prema idejnom projektu zajedničke oznake: ZOP: RHE 2015-01, ENERGOCONTROL d.o.o. Zagreb, koji je sastavni dio lokacijske dozvole i sastoji se od mapa navedenih u točki I. izreke. Pod točkom II. izreke, navedeno je kako su za izradu predmetnog idejnog projekta utvrđeni propisani posebni uvjeti koji su sastavni dio lokacijske dozvole te se isti u nastavku navode.

Pod točkom III. izreke, određeno je kako je predmetni zahvat u prostoru prihvatljiv za okoliš uz primjenu zakonom propisanih i rješenjem određenih mjera zaštite okoliša i provedbe programa praćenja stanja okoliša određenih u rješenju Ministarstva zaštite okoliša i energetike, KLASA: UP/I-351-03/16-02/30, URBROJ: 517-06-2-1-2-17-21 (sastavni dio lokacijske dozvole) i u rješenju Ministarstva zaštite okoliša i energetike, KLASA: UP/I-351-03/16-02/21, URBROJ: 517-06-2-1-2-18-29 (sastavni dio lokacijske dozvole).

Pod točkom IV. izreke, određeno je kako je izvođenje radova u predmetnom obuhvatu zahvata u prostoru predviđeno u etapama i fazama navedenim u toj točki izreke.

Pod točkom V. izreke, određeno je kako ova lokacijska dozvola važi dvije godine od njene pravomoćnosti te da je u tom roku potrebno podnijeti zahtjev za izdavanje akata za građenje.

Pod točkom VI. izreke, određeno je da se na temelju ove lokacijske dozvole ne može započeti s građenjem već da je potrebno ishoditi akt za građenje prema odredbama zakona iz područja gradnje.

Pod točkom VII. izreke, određeno je da se važenje ove lokacijske dozvole produžuje na zahtjev podnositelja zahtjeva za još dvije godine ako se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu s odredbama Zakona o prostornom uređenju te drugi uvjeti u skladu s kojima je lokacijska dozvola izdana.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj ad.1) EJ i tužitelj ad.2) HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d. Zagreb, podnijeli su dvije odvojene samostalne, pravodobne tužbe kojom traže poništenje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/23-02/99, URBROJ: 531-03-4-24-4 od 30. siječnja 2024., kao i prvostupanjskog rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedište [adresa], Klasa: UP/I-350-05/19-01/000006, Urbroj: 2181/1-11-00-00/01-23-0052 od 13. srpnja 2023.g. kojim se izdaje lokacijska dozvola te da im se naknadi trošak upravnog spora.

4. Tužba tužitelja ad. 1) EJ zaprimljena je kod ovog suda 2. travnja 2024. te je zavedena pod poslovnim brojem Us I-866/2024, dok je tužba tužitelja HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d. Zagreb kod ovog suda zaprimljena 8. travnja 2024. te je zavedena pod poslovnim brojem Us I-924/2024.

5. Kako su obje tužbe podnesene protiv istog tuženika, radi poništenja istog osporavanog rješenja, sud je pozivom na odredbu članka 113. stavak 1. i 114. stavak 1. Sudskog poslovnika ("Narodne novine", broj 37/14, 49/14, 08/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23 i 55/24) predmetne sporove spojio radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke, pri čemu je Rješenjem ovog suda posl. br. Us I-886/2024-4 od 22. svibnja 2024. riješeno kako će se spojeni spisi nadalje voditi pod poslovnim brojem Us I-886/2024 (list 108 spisa).

6. Tužitelj ad.1) EJ u svojoj tužbi osporava zakonitost rješenja zbog svih zakonom propisanih razloga, i to zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog propisa. Tužitelj opisuje kronologiju predmetne upravne stvari te navodi da je po žalbi tužitelja Rješenjem Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Klasa: UP/II-350-05/22-02/128, Urbroj: 531-07-1-4/1-23-10 od 06. ožujka 2023.g. poništena lokacijska dozvola Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedište [adresa], Klasa: UP/I-350-05/19-01/000006, Urbroj: 2181/1-11-00-00/02-22-0027 od 04. kolovoza 2022.g. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s uputom da Podnositelj zahtjeva VRDOVO Reverzibilne hidroelektrane d.o.o. Hrvace, dopuni zahtjev i to na način da dostavi :

- izjavu da se lokacijska dozvola za predmetni zahvat izda u skladu s prostornim planom koji važi na dan izdavanja lokacijske dozvole prema članku 122. stavak 4. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine broj: 153/13 i 65/17)

- dokumentaciju prema članku 127. stavak 2. Zakona o prostornom uređenju

(Narodne novine broj: 153/13 i 65/17):

• Izjave projektanata svih mapa idejnog projekta o usklađenosti idejnog projekta s prostornim planom na kojem se temelji predmetna lokacijska dozvola

• Idejnim projektom izrađenim i usklađenim s odredbama prostornog plana na kojima se temelji predmetna lokacijska dozvola

kao i da se podnositelju žalbe dostave Posebni uvjeti HEP -a od 22.svibnja 2018.g., koje je prvostupanjsko tijelo propustilo dostaviti, a radi očitovanja na isto. Da je nakon što je prvostupanjsko tijelo postupilo sukladno uputi tuženog tijela ponovno izdalo lokacijsku dozvolu, Klasa: UP/I-350-05/19-01/000006, Urbroj: 2181/1- 11-00-00/01-23-0052 od 13. srpnja 2023.; da je tužitelj u tijeku ponovljenog postupka dva puta bio pozvan da izvrši uvid u spis predmeta, što da je i učinio te da je iznio svoje primjedbe koje je prvostupanjsko tijelo svaki put odbilo (primjedbe od 31.svibnja 2022. i primjedbe od 5. srpnja 2023.). Navodi da činjenična i pravna utvrđenja pobijanog rješenja nisu potpuna, pravilna ni zakonita, čime da su počinjene bitne povrede odredbi Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske, Zakona o tržištu električne energije, Zakona o prostornom uređenju, Zakona o zaštiti prirode, kao i bitne povrede odredbi upravnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, da se tuženik poziva na odredbu članka 146. stavak 1. Zakona o gradnji, a koji članak da se odnosi na uporabne dozvole, a ne na lokacijske, te da se u istome lokacijska dozvola nigdje ne spominje, te da se ovo tijelo očito pozvalo na pogrešan članak i na zakon koji uopće ne uređuje institut lokacijske dozvole. Stoga, da odluka kako prvostupanjskog, tako i drugostupanjskog tijela nije adekvatno obrazložena, niti da je odgovoreno na sve žalbene razloge. Nadalje navodi da izdavanje lokacijske dozvole obuhvaća i područje katastarskih čestica u k. o. [katastarska općina], na kojem području je tužitelj vlasnik i suvlasnik više zemljišta i uređene kuće, a što da se navodi iz razloga jer iz dostavljenog prijedloga tvrtke VRDOVO Reverzibilne hidroelektrane d.o.o. za izdavanje lokacijske dozvole nije razvidno tko su vlasnici, odnosno suvlasnici čestica na kojem je predviđeno izvođenje samog projekta, niti na koji je način predviđeno obeštećenje vlasnika čija su zemljišta i kuće na tome području, čime da je tužitelj oštećen, a koje okolnosti da su vrlo bitne i to da se odredi na koji je način predviđeno obeštećenje vlasnika čija su zemljišta i kuće na tom području, jer da su ovakvim postupanjem na štetu vlasnika/suvlasnika povrijeđena prava na poštovanje imovine i mirno uživanje vlasništva zajamčena člankom 48. Ustava i člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Tužitelj nadalje navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o strateškoj investiciji jer da ni Vlada, a ni Sabor nikada nisu donijeli takvu odluku (to što su činovnici Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine stavili ovo na spisak potencijalne strateške investicije ne čini istu strateškom investicijom), a kada bi se i radilo o strateškoj investiciji i da je Investitor dobio na javnom natječaju, da je morao dostaviti svu zakonom propisanu dokumentaciju kako bi udovoljio uvjetima iz čl. 9 (NN 114/18) Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske, a kojim uvjetima da ne udovoljava. Pored ostalog, da je Investitor sukladno naprijed navedenom članku bio dužan dostaviti:

- Investicijski plan za razdoblje od najmanje pet godina koji uključuje informacije o izvorima i načinima financiranja strateškog projekta i koji obavezno sadrži bilancu stanja, račun dobiti i gubitaka, izvještaj o novčanom tijeku, statističke i dinamičke ocjene investicijskog projekta i analizu rizika

- Dokaze o financijskoj sposobnosti koji obvezno uključuju revidirano godišnje financijsko izvješće za godinu dana koja prethodi godini podnošenja prijave ako investitor podliježe obvezi revizije, odnosno godišnje izvješće na propisanim obrascima za investitore koji ne podliježu reviziji, poslovna izvješća za tromjesečje koje prethodi predaji prijave projekta, obrasce BON 1 i BON 2 ne starije od 30 dana

- u slučaju kada je investitor za potrebe projekta osnovao trgovačko društvo posebne namjene koje posluje na teritoriju Republike Hrvatske, a isti nije u mogućnosti dokazati svoju financijsku sposobnost za realizaciju projekta, osnivač trgovačkog društva koji je pravna osoba dužan je dostaviti podatke o svojoj financijskoj sposobnosti, koje je ovjerilo nadležno tijelo u državi sjedištu investitora, a posebice: revidirano financijsko izvješće za zadnje dvije godine poslovanja, podatke o solventnosti koje je ovjerila nadležna bankarska/financijska institucija te osnovne financijske pokazatelje poslovanja za zadnje dvije godine, i obvezujuće pismo namjere osnivača trgovačkog društva i

- detaljni profil trgovačkog društva, uključujući povezana trgovačka društva te referentnu Listu i

- potvrdu da je ispunio obvezu plaćanja dospjelih poreznih obveza, obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i drugih javnih davanja te obvezu isplate plaća i drugih materijalnih prava radnika ugovorenih kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili pravilnikom o radu, ne stariju od 30 dana. Tužitelj nadalje navodi da je iz pregleda podataka u sudskom registru za ovog Investitora razvidno da gore navedene uvjete koji trebaju biti kumulativno ispunjeni ovaj Investitor nema (financijski, broj zaposlenih i dr.) , pa da je samim time donošenje ovakve odluke kojom je ovaj projekt proglašen Strateškim projektom protuzakonito, te kao takav da ovaj Investitor nema i ne može imati status ovlaštene osobe za podnošenje zahtjeva za izdavanjem lokacijske dozvole. Kao dokaz poziva se na: pribavu i uvid u predmet tuženika klasa: UP/I -350- 05/19-01/000006, Bilancu za tvrtku VRDOVO revezibilne hidroelektrane d.o.o., Bilancu za tvrtku Energocontrol d.o.o. Zagreb.

6.1. Tužitelj nadalje ističe da su rokovi važenja Posebnih uvjeta istekli, čime da su Posebni uvjeti prestali važiti. Da je pregledom dopisa Republike Hrvatske, Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedište [adresa] od 12. siječnja 2022.g. koji je upućen Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja, Uprava za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja razvidno da svi Posebni uvjeti koji su dostavljeni uz zahtjev imaju u svojim odredbama rok važenja (2 godine od datuma njihovog izdavanja), a koji rokovi da su istekli, pa samim time da ti Posebni uvjeti nisu važeći. Navedeno da se odnosi na:

- PEES HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. Split broj: 401303-180030- 0011 od 15.02.2018.g sa rokom važenja od 2 godine od dana izdavanja (istekao 15. veljače 2020.g.).

- HRVATSKE VODE, Vodnogospodarski odjel za slivove južnog Jadrana, Vukovarska, 35, Split, Klasa: UP/I-325-01/18-07/0000351, Urbroj: 374 -24-2-18-2 od 09.04.2018. po čl. 147. Zakonu o vodama (NN broj:153/09.63/11,130/11,56/13,14/14) važili su 2 godine (istekao 09.04.2020.g.) Dakle, da je navedenim posebnim uvjetima istekao rok važenja, te da nije moguće ishodovati lokacijsku dozvolu bez važećih posebnih uvjeta, a rok da je bitan element propisan zakonom (zakonski rokovi) koji ima svoju svrhu, zbog čega je kao takav i određen. Također navodi da je tuženik pogrešno primijenio i protumačio članak 17. stav 23. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine 111/21) koji jasno definira kada se može dobiti lokacijska dozvola, a sve to da mora biti dobiveno na natječaju kako navedeni članak propisuje. Da se natječaji ne mogu niti provesti, jer nisu podzakonski akti doneseni. Da je čl. 17 stavkom 23. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21) jasno navedeno: ''Na temelju odluke o odabiru najpovoljnije ponude, koja se javno objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva, Ministarstvo izdaje energetsko odobrenje koje ne jamči njegovu nositelju da će moći izgraditi proizvodno postrojenje, nema pravnih učinka na vlasništvo i druga stvarna prava na prostoru (nekretnini) koji je odobren i ne predstavlja pravnu osnovu za ulazak u posjed nekretnine, ali se smatra dokazom pravnog interesa u svrhu ishođenja akata potrebnih za izgradnju objekata za proizvodnju električne energije ili postrojenja za skladištenje energije.'' Da je upravo takvu uputu donijelo i Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: 350 -01/22- 02/280, URBROJ:531-06-02-02/04-22-1 od 20.09.2022.g., a koja uputa da je dostavljena svim lokalnim tijelima, kako bi bili upoznati s navedenim. Kao dokaz poziva se na uputu Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA:

350-01/22-02/280, URBROJ:531-06-02-02/04-22-1 od 20.09.2022.g (dostavljena uz dopunu žalbe). Dakle, da se lokacijska dozvola ne može dobiti bez prethodnog ENERGETSKOG ODOBRENJA koje u konkretnom slučaju podnositelj zahtjeva VRDOVO Reverzibilne hidoelektrane d.o.o. nema, kao ni sklopljen ugovor o priključenju s operatorom sustava. Prema navedenoj uputi da bi se zadovoljile zakonske pretpostavke za pokretanje postupka izdavanja lokacijske odnosno građevinske dozvole za navedene građevine na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, da je potrebno da podnositelj uz zahtjev za izdavanje lokacijske odnosno građevinske dozvole dostavi dokaz da je izabran kao najpovoljniji ponuditelj na javnom natječajnom postupku, što da vrijedi za sve zahtjeve predane zaključno s 22.prosinca 2021.g. Dakle, bez obzira radi li se o Strateškoj investiciji (za koju ne postoji Oluka Vlade ni Sabora) ili ne, pošto se radi o zemljištu koje je u većem dijelu u vlasništvu Republike Hrvatske, da bez javnog natječaja nitko ne može raspolagati ovim, a što da znači da ovaj postupak podliježe Zakonu o javnoj nabavi, a Javni natječaj da nikada nije proveden. Da je tužitelj kod ODO-a Sinj pokrenuo postupak kojim bi se upravo na dio ovih nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], tijelo IV ZU 1, K. O. [katastarska općina] uknjižila Republika Hrvatska, a koji postupak se vodi pod brojem R-DO-47/17 (stari broj: R-DO- 4008/2017). Kao dokaz poziva se na dopis Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj: R-DO-47/17 od 08.svibnja 2017. te predlaže pribavu spisa Općinskog državnog odvjetništva u Sinju broj R-DO-47/17. Da je ovakav stav iznesen kroz upravno-sudsku praksu u presudi Upravnog suda u Splitu posl.br. UsI-1547/21- 10 od 22.studenog 2021.g. te da je potvrđen presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske p.br. Usž-1122/22-2 od 13.svibnja 2022. Da je ove činjenice trebalo utvrditi jer da se nije smjelo primijeniti materijalno pravo na činjenice koje nisu utvrđene, radi čega da je povrijeđeno načelo čl. 5. i čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku.

6.2. Nadalje navodi da je podnositelj zahtjeva VRDOVO Reverzibilne hidoelektrane d.o.o. predao zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole 2018.g. po tada važećem Prostornom planu Splitsko dalmatinske županije, a koji se promijenio 15.11.2021.g., te istakao da se Zahtjev ne može predati po jednom Prostornom planu, a dobiti dozvola po drugom te da je Zahtjev trebalo ponoviti nakon Izmjene i dopune Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije, a što da podnositelj nije učinio jer da bi time izgubio posebne uvjete koje je dobio i LD za energetski projekt, a to su Rješenje o prihvatljivosti za okoliš i PEES od HOPS-a, koji su svi istekli tijekom 2021.g. Zbog navedenog da je drugostupanjsko tijelo poništilo u prvobitnom postupku lokacijsku dozvolu i predmet vratilo prvostupanjskom tijelu koje je naložilo podnositelju da dopuni zahtjev sljedećom dokumentacijom i to:

- Izjavu podnositelja zahtjeva da se lokacijska dozvola za predmetni zahvat izdana u skladu s prostornim planom koji važi na dan izdavanja lokacijske dozvole prema čl. 122. stavak 4 Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine broj: 153/13 i 65/17) ,

- Dokumentacijom prema članku 127. stavak 2. Zakona o prostornom uređenju

(Narodne novine broj: 153/13 i 65/17),

- Izjave projektanta svih mapa idejnog projekta o usklađenosti idejnog projekta s prostornim planom na kojim se temelji predmetna lokacijska dozvola,

- Idejnim projektom izrađenim i usklađenim s odredbama prostornog plana na kojim se temelji predmetna lokacijska dozvola i to sve u roku od 15 dana.

Nakon toga da je podnositelj zahtjeva dostavio Izjave projektanata o usklađenosti idejnih projekata s prostornim planom na kojem se temelji predmetna lokacijska dozvola, kako bi zadovoljio traženu formu iako da je razvidno da idejni projekti nisu i dalje usklađeni s Prostornim planom Splitsko-dalmatinske županije, Prostornim planom uređenja Općine Hrvace, Prostornim planom uređenja Općine Muć, Prostornim planom uređenja Općine Klis, temeljem kojih se izdaje lokacijska dozvola, kao i da idejni projekti nisu izrađeni i usklađeni s odredbama prostornog plana na kojem se temelji lokacijska dozvola. Dakle, da je promijenjena samo prva stranica kod Izjave projektanata dok je sadržaj ostao isti. Ovo sve da bi se zadovoljila forma, dok da promjene u sadržaju nema, a samim time da nije ni udovoljeno traženju Višeg tijela. Isto da potvrđuje i prvostupanjsko tijelo na stranici 14 svog obrazloženja, a što je opet razlog zbog čega izdavanje ove lokacijske dozvole nije osnovano.

6.3. Ističe da se predmetni zahvat prikazan u idejnom projektu nalazi u obuhvatu prostornih planova, a jedan od njih da je i Plan Splitsko - dalmatinske županije, broj: 1/03,3/04,5/05,5/06,13/07,9/13,145/15 i 154/21). S obzirom da su dana 15.11.2021.g. stupile na snagu Izmjene i dopune Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije (Službeni glasnik SDŽ broj:1/03,8/04,5/05,5/06,13/07,9/13,145/15 i 154/21), kojima je predmet zahvat u prostoru planiran, da se postavilo pitanje i provedenog postupka procjene utjecaja na okoliš, koji da je postupak trebalo ponovno provesti ili barem nadopuniti s obzirom na ove izmjene. Da je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike donijelo rješenje Klasa: UP/I-351-03/16-02/30, Urbroj: 517-06-2-1-2-17-21 od 16. listopada 2017.g. kojim je namjeravani zahvat - reverzibilna hidroelektrana (RHE) Vrdovo, Splitsko-dalmatinska županija prihvatljiv za okoliš i ekološku mrežu, a koje rješenje je doneseno prije više od 4 godine i 7 mjeseci, nakon čega da nitko nije radio nikakve studije, niti da je izlazio na teren da utvrdi promijenjene okolnosti. Da je Studija o utjecaju na okoliša Investitora iz 2016.g. te da je i ova studija također prestala važiti (protek više od 6 godina) s obzirom da su stupile na snagu Izmjene i dopune prostornog plana i sve druge promijenjene okolnosti, a nikakva dopuna u odnosu na istu da nije izvršena. Također ističe, a s obzirom da se radi o izvorima pitke vode, da je potrebno zatražiti i mišljenje Hrvatskih voda o zagađivanju s obzirom da se cijevi peru kemikalijama od algi, a što da bi trajno zagadilo izvor pitke vode. Ovo stoga jer da je i Peručko jezero također u razmatranju za dovod pitke vode za Grad Split i okolicu, a koje činjenice da je također trebalo utvrditi jer se nije smjelo primijeniti materijalno pravo na činjenice koje nisu utvrđene. Da je u međuvremenu osim ovih izmjena, Hrvatski sabor donio 05. veljače 2021.g. Zakon o proglašenju Parka prirode Dinara te da je time područje masiva Dinare (Dinara, Troglav i Kamešnica), izvorišni dio i gornji tok rijeke Cetine te krška polja (Hrvatačko, Paško i Vrličko) uz Cetinu proglašeno 12. parkom prirode u Republici Hrvatskoj. Da je ovo područje značajno za vrste i staništa, da govori i činjenica da se na području Parka nalazi ukupno 11 područja ekološke mreže Natura 2000-dva područja očuvanja značajna za ptice te 9 područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove. Da su se donošenjem ovog zakona stvorile pravne pretpostavke za zasnivanje javne ustanove, donošenje prostornog plana područja posebnih obilježja i plana upravljanja Parkom prirode Dinara, kojima se pobliže uređuje zaštita, korištenje i način upravljanja područjem Parka. Dakle, da doneseno rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike i Studija o utjecaju na okoliš Investitora iz 2016.g nisu u skladu s novonastalom situacijom i promijenjenim okolnostima, pa da su i u tom dijelu povrijeđene i odredbe Zakona o zaštiti prirode kao lex specialisa (Narodne novine, broj: 80/13,15/18,14/19,127/19) i to čl. 43. prema kojem su ovo rješenje i sama Studija prestali važiti. Slijedom navedenog, da ovakve izmjene predstavljaju promijenjene okolnosti koje značajno utječu na izdavanje lokacijske dozvole, Posebne uvjete koje je potrebno ponovno preispitati, kao i na samo izdavanje lokacijske dozvole, radi čega je predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženika, kao i izdanu lokacijsku dozvolu te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.

7. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 13. svibnja 2024. navelo da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja ad.1).

8. Tužitelj ad. 2) HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d. Zagreb, u svojoj pravodobnoj tužbi od 8. travnja 2024. također osporava zakonitost rješenja zbog svih zakonom propisanih razloga, i to zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog propisa. Tužitelj ad.2) također opisuje kronologiju predmetne upravne stvari te navodi da je u tijeku ponovljenog postupka dostavio Očitovanje na Javni poziv za uvid u spis predmeta broj 2-22-13/01-1245/2023. od 06. srpnja 2023. te ističe da svi navodi iz predmetnog Očitovanja i dalje stoje i da predstavljaju objektivne razloge za poništenje Rješenja Ministarstva i lokacijske dozvole koji se pobijaju ovom tužbom, da rješenje prvostupanjskog, tako i drugostupanjskog tijela, nisu adekvatno obrazložena, niti da je odgovoreno na sve žalbene razloge te da žalbeni razlozi i dalje stoje te da sada predstavljaju tužbene navode. Ističe da u postupku izdavanja lokacijske dozvole nisu na pravilan način izdani posebni uvjeti jer nisu izdani temeljem uvida u novu lokacijsku dozvolu koja je izdana u ponovljenom postupku nakon poništenja prvotne lokacijske dozvole, a što da je nužan preduvjet za izdavanje lokacijske dozvole, već da su iskorišteni posebni uvjeti koje su nadležna tijela većinom izdala do kraja 2018. godine, i to djelom nakon podnošenja zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole. Da posebni uvjeti koji imaju zakonsko važenje 2 godine nisu bili na snazi u trenutku podnošenja Zahtjeva za izdavanje prve (poništene) lokacijske dozvole, pa da time Zahtjev nije bio potpun i uredan. Stoga tužitelj ad.2) smatra da je u ponovnom postupku izdavanja lokacijske dozvole, nakon što je prvotna lokacijska dozvola poništena, prvostupanjsko tijelo trebalo pribaviti nove posebne uvjete obzirom da je zakonom predviđeno da posebni uvjeti u skladu s kojima je izrađen Idejni projekt koji je sastavni dio lokacijske dozvole prestaju važiti protekom roka od 2 godine od dana izdavanja istih. Nadalje, da lokacijska dozvola nije sadržajno smislena u smislu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 i 110/21 – dalje u tekstu: „ZUP“) i zbog toga da je zbunjujuća pa da se iz iste navedeno ne može iščitat, radi čega da je i prvostupanjsko tijelo povrijedilo pravo stranke na obrazloženu odluku, da je počinilo bitnu povredu odredaba upravnog postupka pa da je lokacijska dozvola nepravilna i nezakonita. Tužitelj ad.2) se poziva na stav Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-I-2510/01 od 6. prosinca 2006. godine prema kojem je opće pravilo da se u upravnom postupku upravna stvar rješava neposrednom primjenom zakona, drugog propisa ili općeg akta koji je važio u vrijeme pokretan ja upravnog postupka, ako zakonom, drugim propisom ili općim aktom nije drugačije određeno. Nadležno upravno tijelo se u uvodu i u obrazloženju pobijane Lokacijske dozvole (str. 1/16, 13/16) poziva na Zakon o prostornom uređenju Narodne novine br. 153/13, 65/17, koji je bio na snazi od 15. srpnja 2017.g. do 31.prosinca 2018.g., a iz predmeta proizlazi da je uredan zahtjev eventualno bio predan nadležnom upravnom tijelu tek u svibnju 2023. godine (str.13/16 pobijane lokacijske dozvole), što da znači da je nadležno upravno tijelo trebalo odlučivati temeljem Zakona o prostornom uređenju uključujući i sve izmjene do svibnja 2023.g. (NN 114/18, 39/19,98/19) i svih propisa koji su bili na snazi u svibnju 2023.g., iako da Ministarstvo u Rješenju pogrešno navodi da se to odnosi samo na prostorne planove. Da ministarstvo u pobijanom Rješenju pogrešno navodi da su posebni uvjeti bili na snazi u vrijeme podnošenja urednog zahtjeva (po njima 18. prosinca 2018.g.). Obzirom da je u upravnom postupku pravno relevantan dan podnošenja urednog zahtjeva, da je uredan zahtjev predan eventualno tek u svibnju 2023. godine, da je većina posebnih uvjeta izdana do kraja 2018. da je nesporno da posebni uvjeti koji imaju zakonsko važenje 2 godine nisu više bili na snazi u trenutku podnošenja (urednog) Zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole. Dodatno napominje da su se nakon izdavanja posebnih uvjeta pa do podnošenja „urednog“ zahtjeva – pokretanja postupka za izdavanje Lokacijske dozvole izmijenili propisi temeljem kojih su izdani posebni uvjeti. Posebno ističe da je 18. srpnja 2019.g. donesen novi Zakona o vodama (Narodne novine, br. 66/2019, 84/2021) što da je svakako prvostupanjsko tijelo trebalo uzeti u obzir prilikom utvrđivanja posebnih uvjeta za zahvat koji zadire u prostor javnog vodnog dobra, a tim prije što će zahvaćanje voda iz Peručkog jezera i vraćanje nazad voda iz gornjeg bazena RHE Vrdovo za potrebe rada RHE Vrdovo sigurno imati utjecaja na stanje vode iz razloga što se sukladno članku 64. Zakona o vodama ne smije trajno isključiti ili dovesti u pitanje postizanje ciljeva zaštite voda na drugim vodama na istom vodnom području. Dodatno, da nije obrazloženo zbog čega se primjenjuju prostorni planovi koji su na snazi u vrijeme izdavanja lokacijske dozvole i zakoni koji su bili na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva koji nije potpun. Povrh svega, da je upitno je li Ministarstvo graditeljstva uopće ovlašteno temeljem Zakona o prostornom uređenju tumačiti važenje posebnih uvjeta na dan predaje zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole, iako je u trenutku izdavanja Lokacijske dozvole proteklo više godina od izdavanja posebnih uvjeta i izmijenila se zakonska regulativa temeljem koje su isti doneseni. Tužitelj ad.2) nadalje navodi da Zakon o tržištu električne energije (NN 111/21) jasno propisuje tko je nadležan za priključenje na prijenosnu mrežu, a i ostali Zakoni, kao Zakon o vodama, Zakon o komunalnom gospodarstvu i sl. da propisuju nadležnosti za provedbu (i tumačenje) zakona, te da Ministarstvo graditeljstva nije nadležno za određivanje vrijede li posebni uvjeti nakon isteka roka koji je na njima naveden. Tužitelj ad.2) je stava da je Ministarstvo prekoračilo ovlasti te da je trebalo pitati javnopravna tijela o važenju posebnih uvjeta, posebno s obzirom na protek vremena. Da je jedan od glavnih ciljeva procesa ishođenja lokacijske dozvole dobivanje posebnih uvjeta za izradu glavnog projekta, pa da je nejasno kako je moguće da se lokacijska dozvola temelji na posebnim uvjetima koji su istekli prije nekoliko godina. Da su nadležno upravno tijelo i Ministarstva svojim postupanjima povrijedili prava ostalih investitora zajamčena člankom 49. Ustava, jer da su se od dana predaje Zahtjeva do dana izdavanja Lokacijske dozvole (a koji Zahtjev prvotno nije bio uredan, što potvrđuje i rješenje Ministarstva o poništenju ranije lokacijske dozvole i vraćanje na ponovno odlučivanje) izmijenili svi zakoni i podzakonski propisi relevantni za energetski sektor (Zakon o tržištu električne energije s podzakonskim aktima, Pravila Priključenja na prijenosnu mrežu, Zakon o prostornom uređenju, Zakon o vodama….) . Nadalje navodi da Ministarstvo u obrazloženju pobijanog Rješenja neosnovano odbija i navode tužitelja iz Žalbe vezano za zaštitu okoliša, pa da tako u točki III. Lokacijske dozvole stoji da je predmetni zahtjev prihvatljiv za okoliš uz primjenu zakonom propisanih i rješenjem utvrđenih mjera zaštite okoliša i provedbe programa praćenja stanja okoliša određenih u Rješenju Ministarstva zaštite okoliša i energetike Klasa: UP/I-351-03/16-02/30 od 16.listopada 2017.g. i Rješenju Ministarstva zaštite okoliša i energetike Klasa: UP/I - 351-03/16-02/21 od 18. svibnja 2018.g. pri čemu da je potpuno zanemarena odredba članka 92. Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine br. 80/2013, 153/2013, 78/2015, 12/2018, 118/2018) prema kojem navedena rješenja prestaju važiti ako se u roku od dvije godine od dana izvršnosti rješenja ne podnese zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole. Opet imajući u vidu gore navedeno tj. da je uredan zah tjev, temeljem kojeg se sukladno Zakonu o općem upravnom postupku postupak smatra pokrenutim, predan u svibnju 2023.g. navedena rješenja su u trenutku predaje urednog zahtjeva prestala važiti pa da je upitno kako se temeljem tih rješenja mogla izdati lokac ijska dozvola. Ukoliko stav tuženika da je uredan zahtjev predan u svibnju 2023. godine (čemu u prilog ide i zakonski rok od 30 dana od podnošenja urednog zahtjeva za donošenje odluke), nije točan i ukoliko je zahtjev bio uredan u trenutku podnošenja tj. 18. prosinca 2018. godine (a što je up itno iz svega ranije navedenog), onda da je nejasno zbog čega nadležno upravno tijelo nije izdalo lokacijsku dozvolu u zakonskom roku od 30 dana već je zaključkom pozivalo podnositelja zahtjeva da isti dopuni i to nakon što je Rješenjem Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Klasa: UP/II-350-05/22-02/128, Urbroj: 531-07-1-4/1-23-10 od 06. ožujka 2023.g. poništena Lokacijska dozvola Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Klasa: UP/I-350-05/19-01/000006, Urbroj: 2181/1- 11-00-00/02-22-0027 od 04. kolovoza 2022.g. Ističe da čl. 128. st. 2. Zakona o prostornom uređenju propisuje da „Idejni projekt mora na neposredan i odgovarajući način sadržavati sve podatke potrebne za izdavanje lokacijske dozvole (lokacijske uvjete) te mora biti izrađen na način iz kojeg je vidljivo da su projektirana idejno- tehničko rješenja usklađena s postojećim objektima u prostoru i da su u skladu s propisima i aktima u skladu s kojima se izdaje lokacijska dozvola i posebnim propisima kojima se uređuje zaštita okoliša i prirode.“ S obzirom na vremenski odmak od 5 godina (Idejni projekt iz 2017. godine), podnošenje neurednog i nepotpunog zahtjeva 18. prosinca 2018.g. i donošenja pobijane Lokacijske dozvole 13. srpnja 2023.g. nakon brojnih dopuna Zahtjeva, uključujući i dopune idejnog projekta, da je nejasno kako je Zahtjev mogao biti potpun 18. prosinca 2018.g. Slijedom navedenog, tužitelju ad. 2) da nije obrazloženo iz kojeg razloga se nakon što je prvotna lokacijska dozvola poništena, izdavanje lokacijske dozvole u ponovljenom postupku ne smatra novim postupkom već se smatra pokrenutim po izvornom Zahtjevu, po kojem je Lokacijska dozvola poništena - u ovom slučaju je to 18. prosinca 2018.g. - datum predaje "urednog" zahtjeva. Da naknadna predaja dokumentacije, izmjena idejnog projekta i poništavanje lokacijske dozvole jasno pokazuju da Zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole od 18. prosinca 2018.g. nije bio uredan te da se taj dan nikako ne može smatrati danom predaje urednog zahtjeva, a ovakav stav da omogućava investitorima da u bilo kojem “pogodnom” trenutku predaju projektnu dokumentaciju na dan kad su zakonski propisi za njih pogodniji nego budući koji su u pripremi i da dobiju akt za građenje po zakonima koji više ne vrijede. Slijedom navedenog, tužitelj ad.2) također je predložio da sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženika, kao i izdanu lokacijsku dozvolu te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.

9. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu tužitelja ad.2) od 5. lipnja 2026. navelo da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja ad.2).

10. Rješenjem ovog suda posl. br. Us I-886/2024-6 od 24. svibnja 2024. pozvana je zainteresirana osoba VRDOVO Reverzibilne hidroelektrane d.o.o. Hrvace, ovdje zainteresirana osoba, da sudjeluje u ovom upravnom sporu te joj je dostavljena tužba tužitelja ad.1) i ad.2), kao i odgovor na tužbu tuženika, na odgovor.

11. Trgovačko društvo VRDOVO Reverzibilne hidroelektrane d.o.o. Hrvace, ovdje zainteresirana osoba, u cijelosti je osporila navode tužbe tužitelja ad.1) i ad.2), te se očitovala na tužbene navode tužitelja ad.1) i ad.2) navodeći da predmet postupka ishođenja lokacijske dozvole nisu imovinsko pravni odnosi temeljem čl. 127. Zakona o prostornom uređenju (NN br. 153/13., 65/17.) uslijed čega ti navodi nisu od utjecaja za ovaj postupak; da način izvođenja radova na izgradnji građevine koje je predmet ovog postupka, kao i utjecaj na stabilnost energetskog sustava RH su u cjelini predmet glavnog projekta uslijed čega nisu od utjecaja na ovaj postupak. U odnosu na primjenu propisa i prostorno planske dokumentacije da je bitno istaknuti da je odredbom članka 62. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju (NN 39/19) propisano kako će se postupci izdavanja akata za provedbu prostornih planova započeti po Zakonu o prostornom uređenju (»Narodne novine«, br. 153/13., 65/17. i 114/18.) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti po tom Zakonu. Sl ijedom navedenog, a obzirom da je zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole podnesen 17.12.2018., da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o prostornom uređenju (NN br. 153/13., 65/17.) Da je odredbom čl. 122. st. 4. Zakona o prostornom uređenju (NN br. 153/13., 65/17.) propisano da se akt za provedbu prostornog plana izdaje u skladu s prostornim planom koji važi na dan podnošenja zahtjeva za njegovo izdavanje, odnosno u skladu s prostornim planom koji važi na dan izdavanja akta za provedbu prostornog plana ako to podnositelj zahtjeva zatraži. Obzirom da je investitor, u ovom postupku zainteresirana osoba, dostavio izjavu kojom traži da se lokacijska dozvola izda u skladu s prostornim planom, koji vrijedi na dan izdavanja lokacijske dozvole, to da se u konkretnom slučaju primjenjuje prostorni plan u vrijeme izdavanja Lokacijske dozvole. U odnosu na navode da se postupak smatra pokrenutim u trenutku uredno predanog zahtjeva stranke javno pravnom tijelu, Zakon o prostornom uređenju (NN br. 153/13., 65/17.) u članku 127. st. 1. propisuje da se postupak izdavanja lokacijske dozvole pokreće na zahtjev zainteresirane stranke. Slijedom navedenog, da su navodi da bi postupak bio pokrenut tek u trenutku predaje urednog zahtjeva u suprotnosti s prethodno citiranom odredbom, koja se u konkretnom slučaju primjenjuje tim više što predlagatelj raspolaže i potvrdom relevantnog tijela o usklađenosti projekta s prostornim planovima. Naime, da je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja 2. prosinca 2015.g. dalo i mišljenje da je PPU Općine Hrvace nakon izmjena i dopuna napravljenih 2015.g. (Sl.gl.03/2015) u skladu s PP SDŽ. Konačno, u odnosu na navode o roku važenja posebnih uvjeta, a obzirom da je na istima navedeno da vrijede 2 godine od dana izdavanja, ističe da je odredbom čl. 146. st. 1. točkom 3. Zakona o prostornom uređenju propisano da se lokacijska dozvola izdaje nakon što je utvrđeno da su utvrđeni svi posebni uvjeti. Uslijed navedenog, da je bitno da su posebni uvjeti u konkretnom slučaju bili važeći da dan podnošenja zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole, odnosno da su ishođeni u postupku sukladno odredbama zakona, a činjenica da je tijekom postupka isteklo 2 godine od dana izdavanja, da nije odlučna, između ostalog, i iz razloga jer da se prilikom potvrde glavnog projekta ne ispituje rok važenja tih posebnih uvjeta već samo činjenica je li glavni projekt izrađen u skladu s tim posebnim uvjetima ili ne. U suprotnom da bi svaka izmjena posebnog zakona zahtijevala i izmjenu posebnih uvjeta, a čime bi se takvo postupanje smatralo suprotnim načelu zaštite legitimnih očekivanja stranaka u postupku, a okončanje postupka ishođenja lokacijske dozvole ili potvrde g lavnih projekata učinilo nemogućim. U odnosu na navode o stupanju na snagu Zakona o proglašenju Parka prirode Dinara, zainteresirana osoba je navela da su također neosnovani, iz razloga jer da je investitor ishodio rješenja o prihvatljivosti zahvata u prostoru Klasa: UP/I – 351-03/16-02/30 I Klasa: UP/I- 351-03/16-02/21 te da navedena rješenja, sukladno čl. 92. Zakona o zaštiti okoliša prestaju vrijediti ukoliko u roku od dvije godine od dana izvršnosti ne podnese zahtjev za lokacijsku dozvolu. U skladu s odredbom čl. 93. istog zakona, potreba izmjene ili dopune predmetnog rješenja nastaje samo u slučaju značajne izmjene odnosno dopune namjeravanog zahvata. Obzirom da u konkretnom slučaju nije došlo do izmjene odnosno dopune namjeravanog zahvata, da nisu ostvareni niti uvjeti radi utvrđivanja potrebe za izmjenom odnosno dopunom predmetnih rješenja uslijed čega da je navod neosnovan u cijelosti. Konačno, zainteresirana soba je navela da je tuženik dao valjane i obrazložene razloge donošenja osporavanog rješenja, a sama činjenica što se tužitelj ad.2) ne slaže sa sadržajem rješenja, bez valjanog razloga, da osporavano rješenje ne čini nezakonitim, kako to tvrdi tužitelj ad.2), dok je u odnosu na tužbu tužitelja ad.1) navela da predmet ovog postupku nisu imovinsko pravni odnosi, da su posebni uvjeti bili na snazi u vrijeme pokretana postupka, te da je rješenje doneseno u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju koji je bio na snazi u trenutku donošenja, te da naknada izmjena propisa nije od utjecaja za ovaj postupak, slijedom čega je predložila da Sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ad.1) i ad.2) u cijelosti te im ujedno naložiti da zainteresiranoj osobi nadoknade troškove postupka.

12. Rješenjem Ureda predsjednice suda posl. br. 29 Su-147/2025-2 od 23. travnja 2025., na vlastiti zahtjev izuzeta je sutkinja ovog suda Anđela Becka od postupanja u predmetu ovog suda posl. br. Us I-886/2024 pozivom na odredbu čl. 15 st. 1. toč. 5. ZUS-a te je predmet automatskom dodjelom kroz aplikaciju eSpisa dodijeljen uredujućem sucu u rad u skladu s Godišnjim rasporedom poslova za 2025. (list 208-210 spisa).

13. Dostavljanjem navedenih podnesaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora u skladu s odredbom članka čl.6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24. i 39/26. dalje: ZUS-a), a kako stranke izričito nisu zahtijevale održavanje rasprave, to je na temelju odredbe članka 98. točke 4. ZUS- a presuđeno bez rasprave.

14. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, te cjelokupnog spisa tuženog tijela i svih isprava koje su istom priložene, a koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu.

15. Tužbe tužitelja ad.1) i ad.2) su osnovane.

16. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/23-02/99, URBROJ: 531-03-4-24-4 od 30. siječnja 2024.

17. Među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku pravilno i zakonito na zahtjev podnositelja VRDOVO Reverzibilne hidroelektrane d.o.o. Hrvace, ovdje zainteresirane osobe, izdana lokacijska dozvola za planirani zahvat u prostoru: izgradnju složene građevine koja se sastoji od:

- izgradnje reverzibilne hidroelektrane RHE VRDOVO 2x 270/254 MW,

- izgradnje trafostanice TS 400/110 kV Hrvace

- izgradnje dalekovoda DV 2X400 KV od TS 400/110 Hrvace do TS 400/220/110/10kV Konjsko,

infrastrukturne namjene, energetskog sustava, proizvodnja i prijenos električne energije, unutar obuhvata zahvata na katastarskim česticama u K. O. [katastarska općina], K. O. [katastarska općina], K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina] na području Općine Hrvace; K. O. [katastarska općina] K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina] na području Općine Muć te K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina] na području Općine Klis, sve u Splitsko- dalmatinskoj županiji, navedenih u knjigama 1/2 i 2/2 mape br. 6/6, oznake projekta: 512-G1-08-01-1, PODLOGE ZA SITUACIJE GRAÐEVINA 1 ZAHVATA U PROSTORU, izrađenih od ovlaštenog geodete ČJ, dipl.ing.geod., br.ovl. Geo 1081, „Geoprojekt" d.o.o. Split, a prema idejnom projektu zajedničke oznake: ZOP: RHE 2015-01, ENERGOCONTROL d.o.o. Zagreb, koji je sastavni dio lokacijske dozvole i sastoji se od mapa navedenih u točki I. izreke.

18. Konačno među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku, u izvršenju rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-350-05/22-02/128, URBROJ: 531-07-1-4/1-23-10 od 6. ožujka 2023., postupljeno po pravnom shvaćanju i uputi sadržanoj u citiranom rješenju.

19. Za rješenje predmetne upravne stvari mjerodavne su sljedeće odredbe zakona kako slijedi:

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, br. NN 39-801/2019), objava od 17.4.2019, na snazi od 25.4.2019., propisuje: "Članak 62.

(1) Postupci izrade i donošenja prostornih planova započeti po Zakonu o prostornom uređenju (»Narodne novine«, br. 153/13., 65/17. i 114/18.) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po tom Zakonu."

20.1. Nadalje, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, br. NN 67-1101/2023), objava od 21.6.2023., na snazi od 29.6.2023., propisuje:

"Članak 60.

(1) Postupci izdavanja akata za provedbu prostornih planova započeti po Zakonu o prostornom uređenju (»Narodne novine«, br. 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama tog Zakona i propisa donesenih na temelju tog Zakona.

(2) Idejni projekt u svrhu čije izrade su posebni uvjeti i uvjeti priključenja utvrđeni u postupku započetom prije stupanja na snagu ovoga Zakona izrađuje se na temelju Zakona o prostornom uređenju (»Narodne novine«, br. 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.) i prilaže se uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, te se na isto ne primjenjuju odredbe članka 49. ovoga Zakona."

20. Dakle, kako je u konkretnoj upravnoj stvari postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja pokrenut podnošenjem zahtjeva 18. prosinca 2018., za izdavanjem lokacijske dozvole od podnositelja zahtjeva VRDOVO Reverzibilne hidroelektrane d.o.o. Hrvace, ovdje zainteresirane osobe, to se u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari imaju primijeniti odredbe Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, broj: 153/13 i 65/17), koji Zakon je bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva, a koja uputa je sadržana i u rješenju Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-350-05/22-02/128, URBROJ: 531-07-1-4/1-23-10 od 6. ožujka 2023.

21. Nadalje, odredbom čl. 122. st. 1. Zakona o prostornom uređenju propisano je da se akt za provedbu prostornog plana izdaje u skladu s ovim Zakonom, prostornim planom i drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona i posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da se akt za provedbu prostornog plana izdaje u skladu s prostornim planom koji važi na dan podnošenja zahtjeva za njegovo izdavanje, odnosno u skladu s prostornim planom koji važi na dan izdavanja akta za provedbu prostornog plana ako to podnositelj zahtjeva zatraži.

22. Članak 127. Zakona o prostornom uređenju sadrži odredbe o izdavanju lokacijske dozvole, pa je tako stavkom 1. propisano da se postupak izdavanja lokacijske dozvole pokreće na zahtjev zainteresirane stranke.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da Zahtjevu za izdavanje lokacijske dozvole podnositelj zahtjeva prilaže:

1. idejni projekt u elektroničkom obliku

2. ispis idejnog projekta ovjeren od projektanata

3. rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš i/ili ekološku mrežu ako se radi o zahvatu u prostoru za koji postoji obveza njihova donošenja sukladno posebnim propisima iz područja zaštite okoliša i prirode

4. rješenje o ocjeni potrebe procjene utjecaja na okoliš ako se radi o zahvatu u prostoru za koji postoji obveza njegova donošenja sukladno posebnim propisima iz područja zaštite okoliša i prirode

5. potvrdu o nostrifikaciji idejnog projekta ako je projekt izrađen prema stranim propisima

6. dokaz pravnog interesa ako se radi o zahvatu u prostoru iz članka 127.a ovoga Zakona.

23. Članak 125. Zakona o građenju sadrži odredbe o zahvatima u prostoru za koje se izdaje lokacijska dozvola pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da se

Lokacijska dozvola izdaje se za:

toč. 5. zahvate u prostoru koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje gradnja ne smatraju građenjem

toč. 6. etapno i/ili fazno građenje građevine

24. Odredbom čl. 130. Zakona o prostornom uređenju propisano je : (1) Idejni projekt izrađuje projektant. Projektant je fizička osoba koja prema posebnom zakonu ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer.

(2) Projektant je odgovoran da je idejni projekt izrađen u skladu s ovim Zakonom, uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, posebnim propisima i posebnim uvjetima te da su njegovi pojedini dijelovi međusobno usklađeni.

(3) Projektant koji je izradio izmjene i/ili dopune idejnog projekta odgovoran je za cijeli idejni projekt.

25. Odredbom čl. 131. Zakon o prostornom uređenju propisano je: (1) Idejni projekt, odnosno njegovi dijelovi moraju biti izrađeni na način koji osigurava njegovu jedinstvenost s obzirom na zahvat u prostoru za koji je izrađen (ime projektanta, tvrtka osobe registrirane za poslove projektiranja, naziv zahvata u prostoru, ime ili tvrtka investitora, datum izrade i dr.).

(2) Idejni projekt, odnosno njegovi dijelovi izrađuju se kao elektronički zapis tako da je onemogućena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova, osim u propisanom slučaju, te se potpisuju elektroničkim potpisom.

26. Odredbom čl. 146. Zakona o prostornom uređenju propisani su uvjeti za izdavanje Lokacijske dozvole, pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da se Lokacijska dozvola izdaje nakon što je u provedenom postupku utvrđeno da: 1. je uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole priložena propisana dokumentacija

2. je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom

3. su utvrđeni svi posebni uvjeti i uvjeti priključenja

4. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je ovim Zakonom propisana obveza njegova donošenja

5. je vlasnik građevinskog zemljišta ispunio svoju dužnost iz članka 171. ovoga Zakona, ako takva dužnost postoji.

27. Nadalje prema odredbi čl. 3. Zakona o strateškim investicijskim projektima (Narodne novine, broj: 29/18 i 114/18), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., strateški investicijski projekt je svaki privatni investicijski projekt, javni investicijski projekt ili javno-privatni investicijski projekt iz područja gospodarstva, rudarstva, energetike, turizma, prometa, infrastrukture, elektroničkih komunikacija, poštanskih usluga, zaštite okoliša, komunalnoga gospodarstva, poljoprivrede, šumarstva, vodnoga gospodarstva, ribarstva, zdravstva, kulture, audiovizualnih djelatnosti, znanosti, obrane, pravosuđa, tehnologije i obrazovanja koji uključuje gradnju građevina, a koji na temelju ovoga Zakona proglasi Vlada Republike Hrvatske.

28. U konkretnom slučaju nije sporno da je Projekt reverzibilne hidroelektrane (RHE) Vrdovo službeno proglašen strateškim investicijskim projektom Republike Hrvatske te da je Vlada RH donijela Odluku o njegovom uvrštavanju na listu strateških projekata u sklopu potpore razvoju elektroenergetskog sustava i tranzicije prema obnovljivim izvorima energije. Lista strateških projekata je javna evidencija koju vodi i ažurira središnje tijelo državne uprave nadležno za gospodarstvo. Na Listu se uvrštavaju investicijski projekti koji ispunjavaju kriterije iz članka 7. Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske, a odluku o uvrštenju ili odbijanju donosi središnje tijelo državne uprave nadležno za gospodarstvo na prijedlog Povjerenstva za procjenu i utvrđivanje prijedloga strateških projekata (članak 11.). Projekti se mogu automatizmom uvrstiti na Listu ako se financiraju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova ili ako ih Europska unija proglasi projektima od zajedničkog interesa (članak 11.). Također, infrastrukturni projekti koji su neophodni za realizaciju strateškog projekta mogu se uvrstiti kao potprojekti (članak 11.). Lista strateških projekata služi kao temelj za daljnje postupke proglašenja i provedbe strateških projekata. S tim u svezi valja istaći da je privatni investicijski projekt 1. FAZA PROJEKTA VIS VIVA:

REVERZIBLNA HIDROELEKTRANA I EVAKUACIONI DALEKOVOD S RASKLOPIŠTEM uvršten na Listu strateških projekata, a što je razvidno iz javno objavljene Liste strateških investicijskih projekata RH na stranicama Ministarstva gospodarstva RH.

29. Pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja, između ostalog, navodi da je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta na temelju Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske („Narodne novine", broj 133/13, 152/14 i 22/16) donijelo Odluku Klasa: 404-01116-01/56 od 10. listopada 2017. o uvrštenju predmetnog projekta na Listu strateških projekata te da je isto Ministarstvo na temelju Zakona o investicijskim projektima Republike Hrvatske („Narodne novine", broj: 29/18 i 114/18) donijelo odluke o produženju roka na Listi strateških projekata od 20. rujna 2018. i 12. prosinca 2019., a Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja donijelo je odluke o produženju roka na Listi strateških projekata od 23. veljače 2021., 29. travnja 2022. i 26. rujna 2023., s tim da je navedenom posljednjom odlukom taj rok produžen do 26. rujna 2024. S tim u vezi valja istaći da se navedene odluke ne mogu preispitivati u upravnom postupku izdavanja Lokacijske dozvole, pa tako ni u ovom upravnom sporu, a kako je to osnovano navelo i tuženo tijelo. Stoga tužbeni navodi tužitelja ad.1) EJ izneseni u tom pravcu nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

30. Također nije sporno da je idejni projekt koji čini sastavi dio sporne Lokacijske dozvole izrađen u skladu s prostornim planovima u obuhvatu u kojem se nalazi predmetni zahvat, a važećim na dan izdavanja lokacijske dozvole (13. srpnja 2023.). Riječ je o usklađenosti prvenstveno s Prostornim planom Splitsko-dalmatinske županije („Službeni glasnik Splitsko-dalmatinske županije”, broj: 1/03, 8/04, 5/05, 5/06, 13/07, 9/13, 147/15, 154121), odredbama članka 160. st. 7. i članka 250. st. 2. podstavka 4. alineja 4. kojom je omogućeno izdavanje Lokacijske dozvole za planirani zahvat, kao i o usklađenosti s Prostornim planom uređenja Općine Hrvace („Službeni glasnik Općine Hrvace”, broj: 5/05, 5/09, 1/13, 3/13, 3/15, 8/18), Prostornim planom uređenja Grada Sinja („Službeni glasnik Grada Sinja", broj: 2/06, 8/14, 1/16, 8/17), Prostornim planom uređenja Općine Muć („Službeni glasnik Muć", broj: 2/99, 2108, 9/10, 5/18, 6/18) i Prostornim planom uređenja Općine Klis („Službeni glasnik općine broj: 4/00, 2/09, 5/17, 8/17).

31. S tim u vezi valja istaći da je prvostupanjsko upravno tijelo u ponovljenom postupku pravilno postupilo kada je pozvalo podnositelja zahtjeva, ovdje zainteresiranu osobu, na dostavu Izjave u smislu čl. 122. st. 4. Zakona o prostornom uređenju koji je važio na dan podnošenja Zahtjeva za izdavanje predmetne Lokacijske dozvole, kao i što je podnositelju Zahtjeva dostavilo na očitovanje prigovor HEP-a d.d. u skladu s odredbom čl. 30. st. 1. ZUP-a, čime je postupilo po pravnom shvaćanju i uputi sadržanoj u drugostupanjskom ukidnom rješenju Klasa: UP/II-350-05/22-02/128, Urbroj: 531-07-1-4/1-23-10 od 06. ožujka 2023.g.

32. Nije sporno da je u ponovljenom postupku, postupajući po Zaključcima prvostupanjskog tijela i primjedbama iz ukidnog rješenja Ministarstva od 6. ožujka 2023., podnositelj zahtjeva, ovdje zainteresirana osoba, u spis predmeta dostavio Izjavu u smislu članka 122. stavka 4. Zakona o prostornom uređenju kojom je zatražio izdavanje lokacijske dozvole u skladu s (naprijed navedenim) prostornim planovima važećim na dan izdavanja lokacijske dozvole. Također su dostavljene izjave projektanata da je idejni projekt izrađen u skladu s predmetnim prostornim planovima, kao i idejni projekt u kojem je jasno naznačeno na kojim se mjestima nalaze dopune u odnosu na prethodni projekt. S tim u vezi, valja istaći da tuženo tijelo, pravilno u obrazloženju osporavanog rješenja navodi da se te dopune odnose samo na određivanje mjerodavnih prostornih planova u skladu s kojima je predmetni zahvat planiran, u prvom redu na Izmjene i dopune Prostornog plana Splitsko – dalmatinske županije („Službeni glasnik Splitsko-dalmatinske županije", broj: 15421) kojima je omogućeno izdavanje predmetne dozvole, dok se u preostalom dijelu idejni projekt nije mijenjao, kako je to pravilno obrazložilo i tuženo tijelo. Također nije sporno da je u ponovljenom postupku podnositelj zahtjeva, ovdje zainteresirana osoba, dostavio i detaljno očitovanje od 8. travnja 2023. na sve točke posebnih uvjeta HEP-a d.d. od 22. svibnja 2018.

33. S tim u vezi valja istaći da se u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari ponovljeni postupak vodi kao nastavak ispitnog postupka u kojem se moraju ukloniti svi nedostaci zbog kojih je prijašnje rješenje (prethodno izdana Lokacijska dozvola) poništeno. Stoga, ako Izjava o odabiru mjerodavnog prostornog plana nedostaje ili je nejasna s obzirom na izmijenjene okolnosti, pozivanje na njeno dostavljanje smatra se uređenjem zahtjeva u svrhu pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, a ne novim ili izmijenjenim zahtjevom, kako to tužitelji neosnovano smatraju. Pravo izbora podnositelja je u konkretnom slučaju propisano naprijed citiranom odredbom čl. 122. st. 4. Zakona o prostornom uređenju, koja odredba daje izričito pravo podnositelju Zahtjeva, ovdje zainteresiranoj osobi, da bira povoljniji plan (u konkretnom slučaju prostorni planovi koji važe na dan izdavanja akta za provedbu prostornog plana, ovdje Lokacijske dozvole), a u ponovljenom postupku upravno tijelo mora utvrditi namjeru stranke, a kako je to bilo i sadržano u uputi ukidnog rješenja.

34. Međutim, ovaj Sud ne može zanemariti prigovore, ni tužbene navode tužitelja ad.1) i ad.2) da su u međuvremenu istekli izdani posebni uvjeti javnopravnih tijela koji su navedeni u točci II. izreke sporne Lokacijske dozvole i čine njen sastavni dio, a koji su utvrđeni za planirani zahvat u prostoru u smislu odredbe čl. 135. i čl. 136. Zakona o prostornom uređenju, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

35. Naime, među strankama nije sporna činjenica da su izdani posebni uvjeti javnopravnih tijela koji su navedeni u točci II. izreke sporne Lokacijske dozvole istekli već je sporno je li navedena činjenica od utjecaja na zakonitost i pravilnost izdane Lokacijske dozvole.

36. S tim u vezi valja istaći, da po ocjeni ovog Suda, ako su u tijeku ponovljenog postupka istekli posebni uvjeti koje su ranije izdala javnopravna tijela, situacija se rješava ovisno o tome prema kojem prostornom planu se postupak nastavlja. Ako je podnositelj zahtjeva zatražio, odnosno podnio pisanu Izjavu da želi da se lokacijska dozvola izda prema planu koji je važio na dan podnošenja prvotnog zahtjeva, javnopravna tijela ne bi smjela tražiti nove posebne uvjete koji bi bili u suprotnosti sa starim planom. Međutim, ako je tehnički rok važenja samih uvjeta istekao ili su se u međuvremenu promijenili zakonski tehnički propisi iz tog resora, upravno tijelo će kroz sustav eDozvola /eKonferencija morati pozvati ta tijela da se ponovno očituju.

36.1. Nadalje, ako se ponovljeni postupak vodi po novom trenutačno važećem prostornom planu jer je za podnositelja to povoljnije i isti je to izričito zatražio i dao Izjavu, kao što je to slučaj u predmetnoj upravnoj stvari, stari posebni uvjeti više ne vrijede ako nisu usklađeni s novim planom. Stoga je upravno tijelo bilo dužno po službenoj dužnosti putem sustava eDozvola ponovno pokrenuti postupak utvrđivanja posebnih uvjeta u skladu s novim prostornim planom i novonastalim stanjem, dakle elektroničkim putem kroz sustav eDozvola zatražiti od javnopravnih tijela izdavanje novih ili potvrdu starih posebnih uvjeta. Dakle prvostupanjsko upravno tijelo ih je u ponovljenom postupku bilo dužno ponovno službeno zatražiti ili ažurirati kroz sustav eDozvola, a što je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari izostalo.

37. Ovo tim više što je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o proglašenju Parka prirode "Dinara" (Narodne novine, broj: 14/21) koji je stupio na snagu 20. veljače 2021., kojim je u međuvremenu zakonom uspostavljen stroži pravni režim zaštite, odnosno samim proglašenjem Parka prirode zakonom, predmetno područje masiva Dinare (Dinara, Troglav i Kamešnica), izvorišni dio i gornji tok rijeke Cetine te krška polja (Hrvatačko, Paško i Vrličko) uz Cetinu proglašeno je 12. parkom prirode u Republici Hrvatskoj te je stavljeno pod posebnu državnu zaštitu, pri čemu zaštita prirode, odnosno Zakon o zaštiti prirode ima status lex specialisa u odnosu na Zakon o prostornom uređenju u konkretnom slučaju, a kako to tužitelji u tužbi osnovano navode.

38. Prema članku 43. Zakona o zaštiti prirode rokovi važenja rješenja o prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, ključn i su za izdavanje daljnjih odobrenja i lokacijskih dozvola za zahvate u prostoru i strogo su definirani.

39. U konkretnom slučaju nije sporno da je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike donijelo Rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš i ekološku mrežu Klasa:

UP/I-351-03/16-02/30, Urbroj: 517-06-2-1-2-17-21 od 16. listopada 2017. (RHE Vrdovo) i Klasa: UP/I-351-03/16-02/21, Urbroj: 517-06-2-1-2-18-29 od 18. svibnja 2018. (TS 400/110 kV Hrvace iDV 2x400 od TS Hrvace do TS Konjsko), a koja rješenja se prema očitovanju tog Ministarstva od 18. travnja 2019. smatraju posebnim uvjetima zaštite okoliša. Nije sporna ni činjenica da su predmetna rješenja bila na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva 18. prosinca 2018. te da je u samim rješenjima izrijekom navedeno da prestaju važiti ako se u roku od dvije godine od njihove izvršnosti ne podnese zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole.

40. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti pravno stajalište tuženog tijela da navedeni posebni uvjeti nisu prestali važiti, niti stav da donošenje Zakona o zaštiti Parka prirode "Dinara", koji je stupio a snagu 20. veljače 2021., nije od utjecaja na važenje navedenih rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike, odnosno na pravilnost izdane Lokacijske dozvole, uz obrazloženje da je upravo Izmjenama i dopunama Prostornog plana Splitsko - dalmatinske županije ( Službeni glasnik Splitsko - dalmatinske županije”, broj: 154/21) koje su stupile na snagu 14. studenog 2021., dakle nakon stupanja na snagu spomenutog Zakona, predmetni zahvat planiran dijelom i na području Parka prirode Dinara istim Planom, dok da Prostorni plan Parka prirode Dinara još nije donesen.

41. Ovo stoga što je odredbom čl. 43. Zakona o zaštiti prirode propisano da rješenja o prihvatljivosti za ekološku mrežu imaju strogo ograničen rok trajanja (2 do maksimalno 4 godine uz produljenje). Budući da je Ministarstvo prostornoga uređenja početkom 2023. godine poništilo izdanu lokacijsku dozvolu za RHE Vrdovo, u izvršenju kojeg rješenja je donesena sporna Lokacijska dozvola koja je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu, to je po ocjeni ovog suda rješenje o prihvatljivosti planiranog zahvata za okoliš iz 2017. i 2018. izgubilo pravnu snagu (jer unutar važećeg roka nije konzumirano pravomoćnom lokacijskom dozvolom), pa se postupak procjene utjecaja na okoliš mora ponovno provesti. S obzirom na to da su rješenja o prihvatljivosti za okoliš donesena prije proglašenja Parka prirode Dinara (2021.), zahtjev za izdavanje Lokacijske dozvole sada mora biti usklađen s novim, znatno strožim mjerama zaštite koje propisuje javna ustanova koja upravlja ovim parkom prirode.

42. Prema članku 143. Zakona o zaštiti prirode, za sve zahvate na području parkova prirode nadležno ministarstvo, u konkretnom slučaju Ministarstvo nadležno za poslove zaštite prirode mora izdati poseban akt – Dopuštenje za zahvat u zaštićenom području. Stoga, kako je rješenje iz 2017. pravno isteklo, nova studija je zakonska obveza, a njezina će izrada morati uvažiti činjenicu da se elektrana sada gradi usred parka prirode.

43. Konačno, valja istaći da je područje masiva Dinare i Cetine (gdje se planira projekt RHE Vrdovo) dio mreže Natura 2000, što je ključni razlog zašto se za taj projekt moraju provoditi stroge Glavne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu te svaki novi projekt ili gospodarski zahvat (poput gradnje cesta, vjetroelektrana ili hidroelektrana) koji se planira unutar Natura 2000 područja mora proći Ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu kako bi se dokazalo da neće trajno uništiti zaštićene vrijednosti.

44. S tim u svezi valja istaći da je Ekološka mreža Natura 2000 ekološka mreža zaštićenih područja na teritoriju Europske unije. Riječ je o najvećoj koordiniranoj mreži očuvanja prirode na svijetu, koja obuhvaća tisuće lokacija ključnih za opstanak najugroženijih biljnih i životinjskih vrsta te njihovih staništa. Mreža je utemeljena na dvije temeljne direktive Europske unije: Direktiva o pticama i Direktiva o staništima. Republika Hrvatska se formalno pridružila mreži danom ulaska u Europsku uniju (1. srpnja 2013.). Zbog iznimne bioraznolikosti, Hrvatska ima jedan od najvećih postotaka teritorija pod zaštitom Natura 2000 u cijeloj EU — mreža pokriva oko 36,7 % kopnenog teritorija i značajan dio teritorijalnog mora. Ekološka mreža Republike Hrvatske, proglašena Uredbom o ekološkoj mreži (NN 124/13) te izmijenjena Uredbom o izmjenama Uredbe o ekološkoj mreži (NN 105/15), predstavlja područja ekološke mreže Europske unije Natura 2000. U 2019. godini donesena je Uredba o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže (NN 80/19) te je izmijenjena Uredbom o izmjenama Uredbe o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže (NN 119/23 i NN 87/25). Ako se neko područje unutar europske ekološke mreže Natura 2000 ugrozi ili pretrpi ekološku štetu, aktivira se strogi lanac pravnih, financijskih i kaznenih mehanizama — kako na razini Republike Hrvatske, tako i na razini Europske unije.

45. Stoga, u samo izloženom, a kako je nesporno da se planirani zahvat u prostoru, predmetni projekt, planira unutar mreže Natura 2000, izdavanje Lokacijske dozvole zahtijeva Glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu usklađenu s trenutnim stanjem bioraznolikosti. Ministarstvo i nova Javna ustanova Park prirode Dinara koja je službeno osnovana na sjednici Vlade RH održanoj 12. ožujka 2026. moraju procijeniti utjecaj na ciljne vrste parka prema današnjim standardima, što je nemoguće učiniti bez izrade nove, ažurirane stručne podloge ili cjelovite studije.

46. Slijedom svega naprijed navedenog, nesporno je da sporna Lokacijska dozvola koja je izdana u ponovljenom postupku ne može samostalno egzistirati bez Ocjene prihvatljivosti zahvata za okoliš i ekološku mrežu, jer da bi lokacijska dozvola mogla biti pravno egzistentna, potrebno je utvrditi je li zahvat koji je predmet lokacijske dozvole prihvatljiv za okoliš i ekološku mrežu, o čemu nadležno upravno tijelo tek treba donijeti novo rješenje u ponovljenom postupku, a što se odnosi na i posebne uvjete, kako je to već naprijed navedeno i obrazloženo.

47. Ujedno valja istaći da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ad.1) EJ da je podnositelj zahtjeva, ovdje zainteresirane osobe, prema odredbi čl. 17. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine, broj: 111/21) trebao ishoditi energetsko odobrenje na javnom natječaju. U odnosu na navedeni tužbeni navod pravilno je tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja navelo da se prema čl. 127. mjerodavnog Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine", broj: 153/13 i 65/17) postupak izdavanja lokacijske dozvole pokreće na zahtjev zainteresirane stranke te se uz zahtjev za zahvat, za razliku od sada važećeg Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine", broj: 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23), ne prilaže dokaz pravnog interesa. Pored toga, pravilno je navelo da je prema odredbi članka 4. st. 2. Zakona o energiji (Narodne novine, broj: broj: 120/12, 14/14, 95115, 102/15 i 68/18), izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku.

48. Slijedom svega naprijed navedenog, osporavano rješenje, kao i izdana Lokacijska dozvola, za sada, ne mogu se ocijeniti zakonitim, iz razloga naprijed navedenih i obrazloženih, radi čega je valjalo primjenom odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a poništiti osporavao rješenje tuženog tijela, kao i osporavanu Lokacijsku dozvolu te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Prvostupanjsko upravno tijelo je dužno u ponovljenom postupiti po pravnom shvaćanju i primjedbama suda sadržanim u obrazloženju ove presude u skladu s odredbom čl. 119. st. 4. ZUS-a.

49. Odluka o troškovima spora je izostala obzirom da stranke, trošak nisu popisale.

50. Slijedom navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Splitu 11. rujna 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunom. tužitelja ad.1)

- tužitelju ad.2)

- tuženiku

- tuženiku vratiti spis t. tijela po pravom.

- tužitelji nisu u obvezi plaćanja sudskih pristojbi po čl. 22. Zak. o sudskim pristojbama

- spis kal. do 30.10.2026.