REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 71 Pž-4440/2021-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.
sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Nikoline
Mišković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o.,
OIB 56826138353, Split, Hercegovačka 8, protiv tuženika GRAD SPLIT, OIB
78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, radi isplate iznosa od 17.827,49
EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni
broj Povrv-620/2019 od 2. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2024.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-620/2019 od 2. lipnja 2021. u točkama I. i III. izreke.

r i j e š i o j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba protiv točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-620/2019 od 2. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-620/2019 od 2.
lipnja 2021. u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi
javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita poslovni broj Ovrv-4181/2019 od 31. srpnja

2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.094,23 EUR
s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose točno naznačene u toj
točki izreke. U točki II. izreke ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu
zateznih kamata na iznos od 733,26 EUR. U točki III. izreke naloženo je tuženiku
naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 508,40 EUR.

2. Dopunskom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj
Povrv-620/2019-29 od 14. ožujka 2024. ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni
zahtjev u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 733,26 EUR.

Poslovni broj: 71 Pž-4440/2021-4 2

3. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da je
predmet ovog postupka zahtjev za isplatu iznosa od 17.827,49 EUR na ime naknade
za vodne usluge, na temelju odredbi čl. 205. Zakona o vodama („Narodne novine“
broj: 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14; dalje: ZV), da je tuženik istaknuo prigovore
nedostatka pasivne legitimacije i zastare te osporio osnovu i visinu tužbenog
zahtjeva.

4. Prigovor zastare prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim jer smatra da
nije protekao trogodišnji rok zastare propisan odredbom čl. 228. st. 1. Zakona o
osobnim odnosima.

5. U odnosu prigovora nedostatka pasivne legitimacije prvostupanjski sud je
utvrdio da tužitelj nije dostavio račune i nije dokazao da je tuženik obveznik plaćanja
za ukupno iznos od 733,26 EUR pa je u tom dijelu ukinuo platni nalog i odbio tužbeni
zahtjev.

6. U preostalom dijelu prvostupanjski sud je ocijenio da je prigovor nedostatka
pasivne legitimacije neosnovan, kao i da je tužitelj dokazao osnovu i visinu tužbenog
zahtjeva, stoga je održao na snazi platni nalog za ukupno iznos od 17.094,23 EUR.

7. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne
primjene materijalnog prava te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.1. U žalbi u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio
činjenično stanje jer je tuženik osim prigovora nedostatka pasivne legitimacije
istaknuo da prigovara u cijelosti potraživanju tužitelja, a koje potraživanje je tužitelj
trebao dokazati adekvatnim dokazima što nije učinio. Navodi da je prigovorio da bi
predmetni računi bili dostavljeni tuženiku. Pobija i zaključak suda da tužitelj nije
dužan tuženiku račune dostavljati s povratnicom jer da u konkretnom slučaju kada
tuženik prigovara da je uopće primio račune obveza tužitelja je da dokaže da ih je
dostavio tuženiku. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tuženik nije
obavijestio tužitelja o najmoprimcima jer upravo je tužitelj uz račune dostavio i
podatke da su sklopljeni ugovori o najmu, a time i tko je točno obveznik plaćanja (radi
se o potrošačkom mjestu na adresi u Splitu, Vukovarska 40 za koje je evidentirana
Jagoda Tešija kao obveznik plaćanja). Navodi da je tužitelj prilagao određene dokaze
o tome da osnovano tereti tuženika, ali da nije priložio odgovarajuće dokaze iz kojih
bi bilo vidljivo na koji način povezuje obvezu tuženika na svim potrošnim mjestima za
koje je izdao utužene račune. Ističe da je tužitelj bio obaviješten o tome da je obveza
plaćanja naknade za potrošno mjesto na adresi u Splitu, Vinkovačka 51, na
najmoprimcu jer je sam tužitelj dostavio tijekom postupka ugovor o najmu te je stoga
proturječan spisu zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije obavijestio tužitelja
o obvezniku plaćanja.

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

9. Žalba nije osnovana.

Poslovni broj: 71 Pž-4440/2021-4 3

10. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i
155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj
dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8.,

9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio
da je presuda pravilna i zakonita.

11. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj
presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po
službenoj dužnosti.

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 17.094,23 EUR, na
ime naknade za vodne usluge za mjerna mjesta u Splitu, na adresi: Lovački put 13,
Čajkovskoga 1, Vinkovačka 51, Lovački put 11, Vukovarska 40, Carrarina poljana,
Uvala Zenta kod Pošk-a, Getaldićeva sport. cent., Put Skalica b.b. igralište,
Kolombatićevo šetalište 1 j. česma, Kolombatićevo šetalište bb j. česma, Zagrebačka
fontana, Dominisova j.česma, Ivana Gundulića kod 31, Mandićeva 34, Omiška 14,
Radovanova 4, Meštrovićevo šetalište kod 140, Meštrovićevo šetalište tuš ježina,
Meštrovićevo šetalište česma INST., Put Brodarice 8 PPH, Šetalište pape Ivana
Pavla II b.b. kiosk, Velebitska kiosk, Branimirova obala b.b. javno. zelene površine,
Pujanke 67, Trg Gaja Bulata 6, Obala Lazareta 3 PPH, Vukasovićeva 25,
Kukuljevićeva 13, Domovinskog rata bb, Zoranićeva 1, Meštrovićevo šetalište 41 Vila
D., Pojišanska 22 A (kiosk), Pujanke 24A, Šetalište M. Tartaglie mjerna st. HV-a,
Šetalište M. Tartaglie Bene, Iza Lože 1, Gradišćanskih Hrvata 5 skloništ., Kralja
Tomislava 6, Šetalište Bene česma, Put Firula kod 2, Šetalište pape Ivana Pavla II
b.b., Domovinskog rata 4 spomenik, Šetalište pape Ivana Pavla II plažni objekt,
Osječka kod 12, Obala Hrvatskog narodnog preporoda 10, Lovački put 13 A i
Šetalište Bačvice kod 1, te na lokacijama Bana Jelačića kod 241 kiosk, Slatine,
Domovinskog rata 5, Solin i Poljičke kneževine 112, Srinjine, za razdoblje od 30.
lipnja 2016. do 31. listopada 2018.

13. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

14. Odredbom čl. 205. ZV-a propisano je da je obveznik plaćanja vodnih
usluga vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi
(korisnik).

15. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno
utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.

16. Naime, tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je tuženik korisnik tužiteljevih
vodnih usluga na točno određenim mjernim mjestima u Splitu, kao i da nije dokazao
da ga je obavijestio o eventualnoj promjeni korisnika na pojedinom mjernom mjestu,
stoga da je obveznik plaćanja vodnih usluga. U prilog tim tvrdnjama dostavio je
račune (str. 31. do 279. spisa) te isprave temeljem kojih je zaveo tužitelja kao
korisnika za pojedina mjerna mjesta (Uvala Zenta POŠK, Obala Lazareta 3, Put

Poslovni broj: 71 Pž-4440/2021-4 4

skalica b.b., Šetalište Ivana Pavla II. kiosk, Bana Jelačića kod 241 kiosk, Šetalište
pape Ivana Pavla II. b.b., Meštrovo šetalište 41, za pet zelenih otoka na Šetalištu
pape Ivana Pavla II. b.b., Vukovarska 40 i Vinkovačka 51, str. 280. do 318. spisa).

17. Tuženik je zaprimio navedene račune i navedene isprave za pojedina
mjerna mjesta, a kojima tužitelj dokazuje na temelju čega je zaveo tuženika kao
obveznika plaćanja, a prigovor nedostatka pasivne legitimacije izričito je istaknuo
samo u odnosu na račune izdane za točno određena mjerna mjesta u Splitu (na
adresi Vukovarska 40, Vinkovačka 51, Meštrovićevo šetalište 41, Čajkovskog 1,
Lovački put 11, Lovački put 13 a, Pujanke 24), dok za ostale račune nije, kako je to
pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

18. Za preostale predmetne račune prigovorio je samo da mu ih tužitelj nije
dostavio, odnosno da tužitelj nije dostavio dokaz o urednoj dostavi računa tuženiku u
kojem slučaju bi tuženik reagirao prigovorom ili bi ih platio ako obveza postoji, a nije
osporio svoje pravo vlasništva predmetnih nekretnina, slijedom čega je
prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužitelj ispravama u spisu dokazao da je
upravo tuženik (kao vlasnik) obveznik plaćanja.

19. Za račune izdane za mjerno mjesto u Splitu, na adresi Vukovarska 40,
pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj osnovano zaveo tuženika kao
korisnika usluge, budući da je najmoprimac Jagoda Tešija imala s tuženikom
sklopljen ugovor o najmu stana na vrijeme od dvije godine (do 5. studenog 2010.), a
nakon isteka tog ugovora ga tuženik nije obavijestio o sklapanju novog ugovora s
istim najmoprimcem ili nekim drugim najmoprimcem, stoga je izdao račune u
utuženom razdoblju na tuženika kao vlasnika (a činjenica tuženikovog prava
vlasništva nije sporna). Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da tuženik, koji je
tvrdio da je obveza najmoprimca plaćati tužiteljeve usluge i to na temelju novog
ugovora sklopljenog 6. studenog 2015. na rok od pet godina, bio dužan dokazati da
je o tome obavijestio tužitelja, a to tijekom postupka nije učinio, stoga je
prvostupanjski sud pravilno obvezao tužitelja na plaćanje računa koji se odnose na to
mjerno mjesto.

20. Također, tužitelj je dostavio ugovor o privremenom korištenju stana (u
odnosu na mjerno mjesto Vinkovačka 51), sklopljen na razdoblje od 20. prosinca

2012. na rok od tri godine, iz kojeg proizlazi da je najmoprimac Anka Kabaš bila
obveznik plaćanja tužiteljevih usluga do 21. prosinca 2015., ali istekom tog ugovora
izdao je račune na tuženika kao vlasnika. Tuženik nije dostavio dokaze da je s
najmoprimcem sklopio novi ugovor i istim ili drugim najmoprimcem i da je o tome
obavijestio tužitelja, stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj
osnovano smatra tuženika (kao vlasnika predmetnog stana, a koja činjenica je među
strankama nesporna) obveznikom plaćanja utuženih računa koji se odnose na to
mjerno mjesto.

21. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je za mjerno mjesto na adresi
u Splitu, Čajkovskog 1, tuženik kao vlasnik obveznik plaćanja računa, budući da tek
nakon razdoblja na koje se odnose računi za to mjerno mjesto sklopio ugovor o
zakupu poslovnog prostora s društvom Dalmacijavino Split d.o.o. (24. ožujka 2017.),

Poslovni broj: 71 Pž-4440/2021-4 5

a nije dokazao da je taj ugovor bio sklopljen i za utuženo razdoblju i da je o tome obavijestio tužitelja.

22. U odnosu na račune koji se odnose na mjerno mjesto u Splitu,
Meštrovićevo šetalište 41, tužitelj je dokazao da je tuženik kao vlasnik obveznik
plaćanja, a tuženik nije predložio dokaze u prilog svojih tvrdnji o „curenju vode",
stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio
tuženikov prigovor da nije dužan platiti račune koji se odnose na to mjerno mjesto.

23. S obzirom na to da je plaćanje vodne usluge zakonska obveza prema
odredbi čl. 205. st. 2. ZV-a, u slučaju da korisniku usluge račun za pružene usluge ne
bude pravovremeno dostavljen, obveznik plaćanja se dužan sam informirati o svojoj
obvezi, stoga navodi da tužitelj nije dokazao da je tuženiku dostavio utužene račune
ne utječe na obvezu plaćanja korištenih vodnih usluga.

24. Budući sama cijena usluge, kao i obračun vodne usluge u utuženim
računima nije bio sporan, pravilnom je primjenom materijalnog prava prvostupanjski
sud održao na snazi platni nalog i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od

17.094,23 EUR sa zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2.
Zakona o obveznim odnosima koja se odnosi na ostale odnose.

25. Odluka o trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

26. Slijedom navedenog, uz primjenu odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu.

27. Odredbom čl. 358. st. 3. ZPP-a propisano je da je žalba nedopuštena ako
je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se
odrekla ili je odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog
interesa za podnošenje žalbe.

28. Prema odredbi čl. 367. ZPP-a nedopuštenu žalbu odbacit će drugostupanjski sud rješenjem ako to nije učinio prvostupanjski sud.

29. Imajući u vidu da je tuženik u odnosu na točku II. izreke pobijane presude,
u kojem je odbijen tužiteljev zahtjev i djelomično ukinut platni nalog, uspio u sporu
pred prvostupanjskim sudom, nema pravni interes podnijeti žalbu protiv tog dijela
presude, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. travnja 2024.

Predsjednik vijeća dr. sc. Srđan Šimac

Broj zapisa: 9-30866-5da71

Kontrolni broj: 055c0-df5ec-6ee0c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Srđan Šimac, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.