REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1049/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, protiv tuženika NOGOMETNI SAVEZ KARLOVAČKE ŽUPANIJE, Trg Petra Zrinskog 5, Karlovac, OIB: 99005822015, radi iseljenja i predaje u posjed te isplate naknade, 11. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku iseliti iz nekretnine tužitelja označene u zemljišnoj knjizi kao: 6. Suvlasnički dio: 1/4 Etažno vlasništvo (E- 4) poslovni prostor na prvom katu lijevo od ulaza, koji se sastoji od dva ureda, sobe za sastanke i kuhinje, ukupne netto površine 80,45 m2, izgrađen na kč. br. [katastarska čestica],Trg Petra Zrinskog, površine 277 m2 upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te predati u posjed opisanu nekretninu slobodnu od svih stvari i osoba tužitelju, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.276,02 EUR sa zateznim kamatama od 30. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 1.955,68 EUR od 28. travnja 2025. do 29. prosinca 2025., na iznos 53,39 EUR od 11. svibnja 2025. do 29. prosinca 2025., na iznos od 53,39 EUR od 11. lipnja 2025. do 29. prosinca 2025., na iznos od 53,39 EUR od 11. srpnja 2025. do 29. prosinca 2025., na iznos od 53,39 EUR od 11. kolovoza 2025. do 29. prosinca 2025., na iznos od 53,39 EUR od 11. rujna 2025. do 29. prosinca 2025. i na iznos od 53,39 EUR od 11. listopada 2025. do 29. prosinca 2025.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 400,00 EUR sa zateznim kamatama od 11. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi iseljenja iz nekretnine tužitelja označene u zemljišnoj knjizi kao: 6. Suvlasnički dio: 1/4 Etažno vlasništvo (E - 4) poslovni prostor na prvom katu lijevo od ulaza, koji se sastoji od dva ureda, sobe za sastanke i kuhinje, ukupne netto površine 80,45 m2, izgrađen na kč. br. [katastarska čestica],Trg Petra Zrinskog, površine 277 m2 upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predaje u posjed opisane nekretnine slobodne od svih stvari i osoba tužitelju i isplate naknade zbog neovlaštenog korištenja predmetne nekretnine u iznosu od 2.276,02 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako je vlasnik nekretnine -poslovnog prostora upisanog kao: 6. Suvlasnički dio: 1/4 Etažno vlasništvo (E- 4)-poslovni prostor na prvom katu lijevo od ulaza, koji se sastoji od dva ureda , sobe za sastanke i kuhinje, ukupne netto površine 80,45 m2 izgrađen na kč. br. [katastarska čestica] površine 277 m2 upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje navodi da je tužitelj stekao vlasništvo Rješenjem Upravnog odjela za opću upravu Karlovačke županije, Klasa: UP/I -942-01/21-01/35, Urbroj: 2133-08/04-22-12 od 7. ožujka 2022, koje je postalo pravomoćno 12. travnja 2022. te da tuženik koristi predmetni poslovni prostor bez valjane pravne osnove, obzirom je Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora zaključen sa Gradom Karlovcem od 22. kolovoza 2017. raskinut po s ili zakona danom pravomoćnosti navedenog rješenja, a s tužiteljem nije sklopljen ugovor kojim bi se reguliralo korištenje predmetnog poslovnog prostora. Predmetni poslovni prostor do danas nije predan Ministarstvu prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine te obzirom na navedeno tužitelj zahtjeva iseljenje i predaju u posjed poslovnog prostora ispražnjenog od osoba i stvari. Tužitelj potražuje od tuženika utuženi iznos po osnovi stjecanja bez osnove i uporabe tuđe stvari u svoju korist budući da tužitelj nije u mogućnosti ostvarivati prihod od zakupnine za predmetni poslovni prostor. Sukladno Odluci Ministarstva o iznosu naknade za korištenje poslovnog prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske Klasa:372-01/18-01/134 Urbroj:536-03- 01/01-18-01 od 12. kolovoza 2018. tuženik je pozvan počevši od 12. travnja 2022. na plaćanje mjesečne naknade za korištenje poslovnog prostora obračunate temeljem Odluke o kriterijima i postupku dodjele nekretnina u vlasništvu ili na upravljanju Grada Karlovca na korištenje udrugama u mjesečnom iznosu od 42,71 EUR+PDV. Tako je korisniku obračunato kako slijedi: od 12.4.2022-30.4.2022 (19 dana),1,42 EUR+PDV, 5-12mj 2022. (8mjeseci) x 42,71 EUR+PDV, 1-12mj 2023. (12mjeseci) 42,71 EUR+PDV, 1-12mj 2024. (12 mjeseci) 42,71 EUR+PDV,1-4 mjeseca 2025. (4 mjeseca) 42,71 EUR+PDV, a od 5 mjeseca 2025. pa nadalje 42,71+PDV= 53,39 EUR mjesečno. Prema izvodu iz otvorenih stavaka Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine, dug tuženika s osnove zakupnine na dan 23.10.2025 iznosi 2.276,02 EUR. Poziva se na odredbe članka 161., članka 162. stavka 1., članka 165. stavka 1. i članka 18. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima. Konačno navodi da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora no nagodba nije zaključena.

3. Uvidom u tužbu i isprave uz tužbu utvrđeno je kako se prije podnošenja tužbe u ovom postupku tužitelj obratio tuženiku radi pokušaja mirnog rješenja spora u skladu s odredbama članka 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Time je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovom postupku.

4. Sud je, na temelju odredaba članka 284. stavka 1., tuženiku dostavio tužbu s prilozima te ga pisanim pozivom (rješenjem od 3. lipnja 2026.; dalje: rješenje od 3. lipnja 2026.) pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u određenom roku od 30 dana uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331.b ZPP-a.

5. Prema odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema odredbi članka 331.b stavka 2. ZPP-a, neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. toga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).

6. U konkretnom slučaju tuženik je pravna osoba upisana u registar udruga. Uvidom u e-spis i potvrdu o otpravku utvrđeno je kako su 18. lipnja 2026. tuženiku uredno dostavljeni tužba s prilozima i rješenjem od 3. lipnja 2026. putem sustava e- komunikacije u skladu s odredbama članka 133. stavka 5. ZPP-a.

Međutim, tuženik je propustio podnijeti pisani odgovor na tužbu u određenom (prekluzivnom) roku. Propuštanjem podnošenja odgovora na tužbu u određenom roku, odnosno svojom pasivnošću, tuženik je zapravo priznao istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda s kojima je bio upoznat dostavom tužbe.

7. U odnosu na dio naveden u točkama I. i II. izreke presude, osnovanost tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Predmet spora su objektivno kumulirani tužbeni zahtjevi za iseljenje iz nekretnine tužitelja označene u zemljišnoj knjizi kao: 6. Suvlasnički dio: 1/4 Etažno vlasništvo (E- 4) poslovni prostor na prvom katu lijevo od ulaza, koji se sastoji od dva ureda, sobe za sastanke i kuhinje, ukupne netto površine 80,45 m2, izgrađen na kč. br. [katastarska čestica],Trg Petra Zrinskog, površine 277 m2 upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predaju u posjed opisane nekretnine slobodne od svih stvari i osoba tužitelju i isplatu naknade zbog neovlaštenog korištenja predmetne nekretnine u iznosu od 2.276,02 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Iz činjenica navedenih u tužbi, koje tuženik nije osporio te pravomoćnog rješenja Upravnog odjela za opću upravu Karlovačke županije, Klasa: UP/I-942-01/21- 01/35, Urbroj: 2133-08/04-22-12 od 7. ožujka 2022. (str. 22. – 26. spisa) i izvatka iz zemljišne knjige (str. 20. – 21. spisa), koje isprave tuženik nije osporio, proizlazi kako je tužitelj upisan kao vlasnik: 6. Suvlasnički dio: 1/4 Etažno vlasništvo (E- 4) poslovni prostor na prvom katu lijevo od ulaza, koji se sastoji od dva ureda, sobe za sastanke i kuhinje, ukupne netto površine 80,45 m2, izgrađen na kč. br. [katastarska čestica],Trg Petra Zrinskog, površine 277 m2 upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Iz činjenica navedenih u tužbi, koje tuženik nije osporio, proizlazi da tuženik koristi predmetni poslovni prostor bez valjane pravne osnove jer je Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora sklopljen s Gradom Karlovcem od 22. kolovoza 2017. raskinut po sili zakona danom pravomoćnosti navedenog rješenja, dok tuženik s tužiteljem nije sklopio ugovor o korištenju predmetnog poslovnog prostora. Iz otvorenih stavki tužitelja od 23. listopada 2025. (str. 9. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio, proizlazi da za razdoblje od travnja 2025. do listopada 2025. tuženik duguje tužitelju ukupan iznos od 2.276,02 EUR po osnovi naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora.

Iz činjenica navedenih u tužbi, koje tuženik nije osporio, proizlazi da je predmetne naknada u konkretnom slučaju obračunata u skladu s Odlukom o kriterijima i postupku dodjele nekretnina u vlasništvu ili na upravljanju Grada Karlovca na korištenje udrugama, dok tuženik nije osporio način obračuna naknade niti njezinu visinu.

9. Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) bila u posjedu nevlasnika treba primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet radi čega nije moguće ili gospodarski opravdano vraćanje te stvari, tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj odredbi je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

10. U konkretnom slučaju predmetni poslovni prostor nije prestao postojati niti je promijenio identitet. Zbog toga su za odluku o tužbenom zahtjevu mjerodavne odredbe članka 164. i članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV). Prema odredbi članka 164. stavka 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, dok je prema odredbi članka 165. stavka 1. ZV -a nepošten posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada (članak 165. stavak 6. ZV-a). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 3. ZV-a), a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (članak 18. stavak 5. ZV-a). Na temelju odredbe članka 19. stavak 2. ZV-a smatra se da posjed, nakon što je stečen, traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

11. Tuženik nije osporio činjenicu da koristi predmetni poslovni prostor, a ta činjenica proizlazi i iz zapisnika od 12. siječnja 2024. (str. 19. spisa) koju ispravu tuženik nije osporio. Tuženik nije osporio niti činjenicu da za takvo korištenje s tužiteljem kao vlasnikom nije sklopio ugovor te da za razdoblje od travnja 2025. do listopada 2025. tužitelju nije platio naknadu za takvo korištenje u ukupnom iznosu od 2.276,02 EUR, niti je tuženik, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio i dokazao suprotno. Zbog toga je tuženik u konkretnom slučaju nepošteni posjednik u smislu citiranih zakonskih odredbi jer je znao, odnosno morao je znati da mu ne pripada pravo na posjed budući da je u zemljišnim knjigama upravo tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

Stoga, a imajući u vidu da tuženik nije tvrdio niti dokazao da mu je posjed predmetnog poslovnog prostora prestao pa se na temelju članka 19. stavka 2. ZV-a smatra da taj posjed traje i dalje, što proizlazi i iz činjenica iznesenih u tužbi koje tuženik nije osporio, u skladu s odredbom članka 165. stavka 1. ZV-a tužitelj kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora ima pravo od tuženika zahtijevati da iseli iz predmetnog poslovnog prostora i preda ga tužitelju u posjed slobodnog od osoba i stvari, a tuženik je kao nepošten posjednik dužan njegovom zahtjevu udovoljiti. Osim toga, uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da, u skladu s odredbom članka 165. stavka 1. ZV-a, tužitelj kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora ima pravo i na naknadu koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojeg posjedovanja. S obzirom na to da se u spornom razdoblju radi o korištenju poslovnog prostora, takvu korist u konkretnom slučaju predstavlja naknada u iznosu od 2.276,02 EUR. Stoga tužitelj osnovano zahtijeva od tuženika isplatu naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora u ukupnom iznosu od 2.276,02 EUR.

12. Tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu. Taj dan je, prema stajalištu suda, u konkretnom slučaju dan kada je tuženik primio tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora jer iz činjenica navedenih u tužbi i isprava dostavljenih uz tužbu ne proizlazi da je i prije toga dana tužitelj dostavio tuženiku zahtjev za naknadu, odnosno da ga je pozvao na plaćanje naknade upravo u spornom iznosu od 2.276,02 EUR, dok tužitelj nije tvrdio niti dokazao suprotno (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP). Uvidom u tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora i presliku povratnice (str. 28. – 30. spisa) utvrđeno je da je taj zahtjev dostavljen tuženiku 29. prosinca 2025. Stoga je tek toga dana tuženiku dostavljen zahtjev za naknadu u iznosu od 2.276,02 EUR pa je upravo toga dana dospjela predmetna tražbina tužitelja prema tuženiku kao nepoštenom posjedniku. Zbog toga tužitelj ima pravo na zatezne kamate na iznos od 2.276,02 EUR od prvog sljedećeg dana, dakle, od 30. prosinca 2025. do isplate, a ne od datuma dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa glavnice kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj zbog čega je u tom dijelu navedenom u točki III. izreke presude tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

13. U konkretnom slučaju se ne radi o ispunjenju obveze iz trgovačkog ugovora, niti se radi o ispunjenju obveze iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava. Zbog toga je stopa zatezne kamate određena u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 i 69/26; dalje: ZOO) za ostale odnose.

14. Činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

15. Sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu odredbe članka 3. stavka 3. ZPP-a, odnosno o zahtjevu koji bi bio protivan prisilnim propisima i pravilima javnog morala

16. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio kako su u odnosu na dio naveden u točkama I. i II. izreke presude ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe propisani odredbama članka 331.b stavci 1. i 2. ZPP-a. Zbog toga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.

17. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu u odnosu na odluku o glavnoj stvari, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.276,02 EUR, tužitelju je, kao potreban (članak 155. stavak 1. ZPP), priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25, dalje: OT).

Tužitelju je priznat i trošak sastavljanja zahtjeva za mirno rješenje spora u skladu s odredbama članka 186.a ZPP-a u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 32. stavak 1. OT) u vezi s člankom 151. stavkom 1. i člankom 163. ZPP-a jer je taj zahtjev procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovom postupku.

Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 400,00 EUR. Na te troškove tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP) po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka. Zbog toga je o troškovima odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

Zagreb, 11. rujna 2026.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP).