- 1 -              Poslovni broj: Usž-142/2023-2

Poslovni broj: Usž-142/2023-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

    P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Z.,  Z., protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe R. L., zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku u R., radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1046/22 od 31. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2024.

p r e s u d i o   j e

1. Žalba se usvaja i poništava presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1046/22 od 31. listopada 2022.
2. Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Z., klasa: UP/II-363-01/22-01/51, ur.broj: 2198-07/2-22-2 od 1. travnja 2022. i predmet vraća tuženiku na ponovno postupanje.
3. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe R. L. za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-01/22-01/51, urbroj: 2198-07/2-22-2 od 1. travnja 2022. (točka I. izreke), te naloženo tužitelju da zainteresiranoj osobi na ime troškova upravnog spora isplati iznos od 3.125,00 kn / 414,76 € (točka II. izreke).

2.              Navedenim rješenjem tuženika poništeno je rješenje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, zaštitu okoliša Grada Z., klasa: UP/I-363-03/22-04/319, urbroj: 2198/01-9/2-22-2 od 10. veljače 2022. kojim je ovdje zainteresiranoj osobi utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za stambeni prostor na adresi …, S., u godišnjem iznosu od 470,32 kn.

3.              Protiv pobijane presude prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je pogrešno primijenjen članak 92. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu te ističe da je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja RH u svojim mišljenjima u više navrata istaknulo da se komunalna naknada plaća za nekretnine koje se nalaze na području na kojem su ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Pojam područje odnosi se na područje pojedine zone u jedinici lokalne samouprave koje je određeno odlukom o komunalnoj naknadi s obzirom na uređenost i opremljenost područja komunalnom infrastrukturom, a može se smatra pod pojmom "naselje". Opskrba pitkom vodom na otoku S. osigurana je, odnosno isporučuje se brodom vodonoscem, a i na samom otoku postoje četiri velika spremnika vode (vodospreme) spojenih na sekundarnu mrežu putem koje se voda isporučuje u manje spremnike (gusterne) u privatnom vlasništvu. Dakle opskrba pitkom vodom osigurana je prema mjesnim prilikama kao i na ostalim otočnim naseljima u Republici Hrvatskoj. Sud nije cijenio navode i dokaze koje je tužitelj dostavio uz tužbu, a to je da se u Mjesnom odboru S. – IV zona (prema Odluci o komunalnoj naknadi) obavljaju komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture i to održavanje nerazvrstanih cesta, javne rasvjete, čistoće javnih površina, javnih zelenih površina i održavanje građevina, uređaja i predmeta javne namjene. Navedeno područje opremljeno je niskonaponskom električnom mrežom i čini sastavni dio infrastrukture Grada Z., a uz tužbu je dostavljen izvod iz Situacije održavanja javne rasvjete, pa smatra da je uvjet opremljenosti naselja niskonaponskom električnom mrežom ispunjen. Također smatra da je sud počinio povrede pravila sudskog postupka jer nije zakazao raspravu.

4.              Tuženik i zainteresirana osoba nisu dali odgovor na žalbu.

5.              Žalba je osnovana.

6.               Prvostupanjski sud je ocijenio zakonitim rješenja tuženika donesenog pravilnom primjenom odredbe članka 92. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18. i 110/18., dalje: Zakon) budući da iz dokumentacije spisa predmeta nije mogao nedvojbeno utvrditi neosnovanim žalbene navode ovdje zainteresirane osobe da u dijelu naselja u kojem se nalazi njezina nekretnina za koju je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, nije osigurana opskrba električnom energijom, odnosno da ne postoji niskonaponska električna mreža, kao i da objekt nije priključen na objekt za opskrbu pitkom vodom, pa ne proizlazi postojanje uvjeta iz navedene zakonske odredbe. Tuženik je također našao nezakonitim utvrđenje komunalne naknade retroaktivno, pa je i ovaj žalbeni navod zainteresirane osobe našao osnovanim.

7.              Prije svega, Sud nalazi neosnovanim prigovore postupovne naravi, jer suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 36. stavak 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) spor riješio bez rasprave, jer tužitelj u tužbi, a niti tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali da se rasprava održi.

8.              Međutim, osnovano tužitelj ukazuje na pogrešno tumačenje prvostupanjskog suda i tuženika odredbe članka 92. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu smatrajući odlučnim da ne postoji niskonaponska električna mreža kao da i objekt zainteresirane osobe nije priključen na objekt za opskrbu pitkom vodom u dijelu naselja na kojem se nalazi objekt. Naime, za utvrđivanje obveze za plaćanje komunalne naknade odlučno je da se javna rasvjeta obavlja na području, a što podrazumijeva naselje kojem pripada pojedina nekretnina, pri čemu nije odlučno da u nekim dijelovima naselja infrastruktura nije izrađena, a kakvo tumačenje je ovaj Sud iznio  u nizu svojih odluka. Nadalje, iz naprijed navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da se obveza plaćanja komunalne naknade u odnosu na opskrbu pitkom vodom utvrđuje prema mjesnim prilikama, a prema dosljednoj upravnopravnoj praksi ovoga Suda izraženoj i u presudi poslovni broj: Usž-3091/2018 od 5. rujna 2019., smatra se da je voda osigurana prema mjesnim prilikama ako se osigurava cisternama i sl. Stoga Sud za sada ne može otkloniti prigovor tužitelja da je opskrba pitkom vodom na otoku S. osigurana prema mjesnim prilikama na način da se isporučuje brodom vodonoscem, te da na otoku postoje četiri velika spremnika vode (vodospreme) spojenih na sekundarnu mrežu putem kojih se voda isporučuje u manje spremnike (gusterne) u privatnom vlasništvu.

9.              Tuženik se poziva na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu prema kojima se sredstva iz komunalne naknade koriste prema godišnjim programima građenja i održavanja koja donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave za svaku kalendarsku godinu iz čega bi proizlazilo da bi se i rješenje za svakog pojedinog obveznika moglo donositi u okviru godišnjeg programa slijedom čega prvostupanjsko tijelo nije moglo rješenjem od 10. veljače 2022. utvrditi obvezu plaćanja komunalne naknade od 1. siječnja 2019. godine pa nadalje, te se poziva na presudu ovog Suda poslovni broj: Us – 7510/1998 od 15. studenog 2000. koju smatra primjenjivom i na novi Zakon o komunalnom gospodarstvu. Međutim, tuženik je pri tome zanemario odredbu članka 94. stavak 4. navedenog Zakona prema kojoj ako obveznik plaćanja komunalne naknade ne prijavi obvezu plaćanja komunalne naknade, promjenu osobe obveznika ili promjenu drugih podataka bitnih za utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade u propisanom roku dužan je platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze. Obzirom na ovu zakonsku odredbu koja propisuje u određenoj pravnoj situaciji plaćanje komunalne naknade od dana nastanka obveze, Sud naprijed navedeno tumačenje tuženika ne nalazi pravilnim. Međutim, iz prvostupanjskog rješenja, kao niti spisa predmeta ne proizlazi razlog zbog kojeg je u konkretnom slučaju komunalna naknada određena od 1. siječnja 2019., pri čemu prvostupanjski sud nije dao niti jedan razlog vezan na navedene okolnosti u vezi primjene odredbe članka 94. stavak 4. Zakona, na koju se tužitelj pozivao i u tužbi čime je počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka.

10.               S obzirom na navedene razloge, ovaj Sud je utvrdio da je presudom prvostupanjskog suda povrijeđen zakon na štetu tužitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i povrede pravila postupka.

11.              Kako zainteresirana osoba nije uspjela u sporu, to u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova nastalih u tom sporu.

12.               Imajući u vidu sve navedeno trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavak 2. i 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 19. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.