Poslovni broj: P-254/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB: 56668956985, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 1A, protiv tuženika SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije vlasnik obrta za ugostiteljstvo [obrt], [adresa] , radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 21. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Marine Fellner, odvjetnice u Zagrebu te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od petnaest dana isplati tužitelju Hrvatskom društvu skladatelja iz Zagreba iznos od 660,04 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 33,52 EUR od 1. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 36,74 EUR od 1. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 36,74 EUR od 1. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 36,74 EUR od 1. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 36,74 EUR od 1. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 36,74 EUR od 1. lipnja 2024. do isplate,

- na iznos od 36,74 EUR od 1. srpnja 2024. do isplate,

- na iznos od 47,72 EUR od 1. kolovoza 2024. do isplate,

- na iznos od 47,72 EUR od 1. rujna 2024. do isplate,

- na iznos od 36,74 EUR od 1. listopada 2024. do isplate,

- na iznos od 36,74 EUR od 1. studenog 2024. do isplate,

- na iznos od 36,74 EUR od 1. prosinca 2024. do isplate,

- na iznos od 36,74 EUR od 1. siječnja 2025. do isplate,

- na iznos od 40,92 EUR od 1. veljače 2025. do isplate,

- na iznos od 40,92 EUR od 1. ožujka 2025. do isplate,

- na iznos od 40,92 EUR od 1. travnja 2025. do isplate,

- na iznos od 40,92 EUR od 1. svibnja 2025. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji glasi: "Zabranjuje se tuženom SF da u svom ugostiteljskom objektu caffe baru „ [obrt]“, [adresa] priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz čl. 233. ZAPSP NN 111/21."

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 542,02 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 281,25 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. rujna 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. svibnja 2025. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika, predlažući da sud donese presudu kojom će se tuženiku zabraniti da u svom ugostiteljskom objektu caffe baru „Zebra“, [adresa], priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz članka 233. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, kao i da mu se naloži isplatiti tužitelju iznos od 660,04 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, na ime naknade za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela za utuženo razdoblje kada je tuženik iste koristio.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj 111/21, dalje ZAPSP) kao organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava – HUZIP za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača te za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava – ZAPRAF te da bez odobrenja nije moguće javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma.

3. Tuženik da je u svom ugostiteljskom objektu caffe baru „ [obrt]“, [adresa], u utuženom razdoblju iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, iako za isto nije ishodio odobrenje niti je u tom pravcu zaključio sporazum s tužiteljem. Da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, tužitelj je utvrdio kontinuiranim kontrolama koje vrši na terenu pa je tako u navedenom ugostiteljskom objektu tuženika priopćavanje javnosti glazbenih djela evidentirano 6. srpnja 2023., 10. lipnja 2024. i 9. siječnja 2025., a što da je razvidno iz zapisnika o kontroli koji su sačinjeni od ovlaštenih zastupnika (kontrolora) tužitelja. Premda je tužitelj poslao tuženiku dopis upozorenja u kojem je navedeno da je tuženik evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja te da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem, tuženik da nije poduzeo ništa kako bi regulirao svoju zakonsku obvezu u svezi priopćavanja javnosti predmeta zaštite. Stoga, tuženik da je dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite u navedenom ugostiteljskom objektu za utuženo razdoblje.

4. Tužitelj u tužbi nadalje navodi da je tuženik dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. prosinca 2023. do 30. travnja 2025. Za caffe bar „ [obrt]“, tuženik da je za 12. mjesec 2023. bio dužan platiti iznos od 33,52 EUR, a od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. tuženik da je bio dužan platiti za razdoblje od 9. do 6. mjeseca svaki mjesec iznos od 36,74 EUR, a za razdoblje od 7. do 8. mjeseca svaki mjesec iznos od 47,72 EUR. Od 1. siječnja 2025. tuženik da je za razdoblje od 9. do 6. mjeseca bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 40,92 EUR. Stoga ukupan dug tuženika za navedeni ugostiteljski objekt u utuženom razdoblju da iznosi 660,04 EUR.

5. U odnosu na tuženikov caffe bar „ [obrt]“, [adresa], a kao elementi za utvrđivanje tarife temeljem Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (NN 80/92 i NN 1/97), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (NN 1/97), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma (NN 116/00) te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. (Sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo 1/2007.), tužitelj navodi da je uzeto da se radi u o caffe baru, kapaciteta do 30 osoba, s radnim vremenom do 21 sat, za razdoblje od 9. do 6. mjeseca gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika – kategorija B, a za razdoblje od 7. do 8. mjeseca turistička područja u sezoni turizma – kategorija A. Tužitelj ističe kako se u odnosu na tuženika: u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2. a) i b), u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. a) i b), te u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr.1.2. a) i b).

6. Tužitelj je istakao i da je u odnosu na predmetni objekt caffe bar " [obrt]", [adresa], za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. studenog 2023., dakle za razdoblje koje je prethodilo razdoblju utuženom u ovom predmetu, protiv tuženika vodio postupak kod ovog suda pod poslovnim broje P -681/2023, u kojem da je priložen zapisnik o kontroli od 6. srpnja 2023., a zbog čega se u odnosu na predmetni ugostiteljski objekt tužitelj poziva na kontinuitet javnog priopćavanja i činjenicu da tuženik nije sukladno obvezujućim odredbama ZAPSP-a obavijestio tužitelja o promjeni načina korištenja.

7. S obzirom na to da tuženik nije platio dužni iznos naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela za razdoblje kada je istu koristio, a niti je ishodio odobrenje ili zaključio sporazum s tužiteljem, to je stoga tužitelj predložio sudu usvojiti njegov tužbeni zahtjev.

8. U odgovoru na tužbu od 25. srpnja 2025. tuženik zapravo ne osporava navode istaknute u tužbi, dakle ne osporava ni osnov ni visinu tužbenog zahtjeva, već navodi da zbog problema u poslovanju te osobnih razloga nije bio u mogućnosti platiti predmetno dugovanje u cijelosti. Tuženik je naveo da ne osporava postojanje duga prema tužitelju te da traži mogućnost podmirivanja istog u mjesečnim obrocima. Isto tako, tuženik je naveo da je ugostiteljski obrt [obrt] preuzeo 2017. te da je caffe bar [obrt] mali kvartovski caffe bar, a prilikom preuzimanja obrta tuženik da nije sklopio ugovor s tužiteljem, iako je prethodna vlasnica takav ugovor imala.

9. U podnesku od 8. lipnja 2026. tužitelj je naveo kako je utvrdio da je došlo do promjene u korištenju predmeta zaštite na strani tuženika. Naime, uvidom u obrti registar da je utvrđeno kako je 19. ožujka 2026. tuženik SF istupila iz obrta te da je nova vlasnica BF. Stoga je tužitelj izjavio da povlači tužbeni zahtjev u odnosu na točku I. istoga, te da i dalje ostaje kod tužbenog zahtjeva iz točke II., kojim se od tuženika potražuje isplata iznosa od 660,04 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Budući da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva, sud je utvrdio da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je predloženo zabraniti tuženiku da u svom ugostiteljskom objektu caffe baru „ [obrt]“, [adresa], priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz članka 233. ZAPSP-a. Stoga je, a sukladno odredbama članka 193. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

10. Tijekom ovog postupka, treća osoba BF iz [adresa] je u e -mail porukama od 23. travnja 2026., 15. lipnja 2026. i 21. srpnja 2026. navela da je 28. ožujka 2026. preuzela ugostiteljski obrt [obrt] te da je prilikom preuzimanja obrta preuzela i postojeće obveze pa tako i dug prema tužitelju, predlažući da se predmetno dugovanje riješi sporazumno, odnosno obročnim plaćanjem istoga u ratama.

11. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka ustrajao u uređenom tužbenom zahtjevu ističući da iz odgovora na tužbu jasno proizlazi da tuženik SF ne osporava navode iz tužbe, već da se jedino poziva na ekonomsku situaciju. U odnosu na e-mail poruke BF tužitelj je naveo kako je nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu, odnosno 19. ožujka 2026. došlo do promjene vlasnika obrta [obrt]. Istakao je da nije postignut bilo kakav dogovor oko mirnog rješenja spora niti sa tuženikom, a niti sa novom vlasnicom obrta. Tužitelj je istakao i da tuženik SF nije obavijestila sud ni tužitelja o promjenama vezano uz vlasništvo obrta, a niti je u spis dostavljen bilo kakav dokaz o preuzimanju duga od strane novog vlasnika obrta BF, a u odnosu na utuženu tražbinu tužitelja. Stoga, je tužitelj naveo da ustraje u uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 8. lipnja 2026.

12. Tuženik SF s druge strane, a nakon podnošenja odgovora na tužbu, nije dostavila bilo kakva druga očitovanja ili isprave u spis, a niti je pristupila na zakazana ročišta u ovom predmetu.

13. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: izvadak iz obrtnog registra za tuženika (stranice 8-9 te 156 spisa), ispis izdanih R1, obračuna za stalnog korisnika koji se utužuju s tabelom povijesti rada s korisnikom (stranica 10 spisa), ispis evidencijske kartice za tuženikov caffe bar "Zebra" za razdoblje od 1. prosinca 2023. do 30. travnja 2025. s obračunom naknade za neovlašteno korištenje u tom razdoblju (stranice 11-12 spisa), zapisnike o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela u tuženikovom caffe baru „ [obrt]“ (stranice 13-14 spisa), ispis izdanih upozorenja za tuženika kao stalnog korisnika koji se utužuju (stranica 15 spisa), tužiteljev dopis upozorenja tuženiku od 29. siječnja 2025. (stranica 16 spisa), presudu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-681/2024-7 od 28. ožujka 2024. (stranice 17-24 spisa), kao i Cjenik naknada za javnu izvedbu glazbenih djela na glazbenim priredbama-koncertima, Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela, Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedaba umjetnika izvođača, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača, Tarifu naknada za emitiranje, priopćavanje javnosti i druge oblike iskorištavanja fonograma, Pravilnik o naknadama za iskorištavanje fonograma, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma, zatim Ugovore o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti autorskih i izvođačkih prava te prava proizvođača fonograma od 29. svibnja 2014. i 6. prosinca 2016., Stope rasta vrijednosti boda za 2023., 2024. i 2025. za obračun naknada te rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 28.9.2004., 29.9.2004., 30.01.2006., 27.3.2007., 12.11.2014., 17.5.2018., 1.6.2018., 19.6.2018., 10.1.2022. i 18.3.2022. (stranice 25- 137 spisa). Tužitelj je na ročištu od 21. srpnja 2026. izjavio da odustaje od prijedloga za saslušanje njegovih kontrolora ŽF i MF, jer se njihovo saslušanje ukazuje suvišnim, sve obzirom na navode iz odgovora na tužbu.

14. Uređeni tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

15. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 660,04 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade zbog neovlaštenog korištenja autorskih glazbenih djela, snimljenih izvedbi umjetnika izvođača i snimki sadržanih na fonogramima od strane tuženika u njegovom ugostiteljskom objektu caffe baru „ [obrt]“, [adresa] u razdoblju od 1. prosinca 2023. do 30. travnja 2025.

16. Iz spisu priloženih izvadaka iz obrtnog registra za tuženika razvidno je da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik obrta za ugostiteljstvo [obrt] čije je sjedište u [adresa], kao i da je tuženik SF istupila iz obrta 19. ožujka 2026., dok je novi vlasnik obrta od tada BF. Nadalje, između parničnih stranaka nije bilo sporno da je sklopu tog obrta posluje caffe bar " [obrt]" na naprijed navedenoj adresi u [adresa].

17. Iz pregledanih zapisnika o kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih dijela br. 1009552 od 6. srpnja 2023., br. 1019293 od 10. lipnja 2024. i br. 1024241 od 9. siječnja 2025. razvidno je da je kontrola u tuženikovom caffe baru " [obrt]", [adresa], izvršena u tri navrata te da je prigodom svake kontrole utvrđeno korištenje autorskih glazbenih dijela. Jedan od navedenih zapisnika je i potpisan, dok preostala dva zapisnika nisu potpisana. Iz tih zapisnika je razvidno da isti evidentiraju činjenicu javnog priopćavanja glazbe u navedenom ugostiteljskom objektu tuženika, kao i da sadrže naznaku mehaničkog uređaja za reprodukciju glazbe te vrste glazbe koja se javno priopćavala. Sama činjenica da dva zapisnika o kontroli nisu potpisana od strane tuženika odnosno njegovih djelatnika, po ocjeni ovog suda nije od utjecaja na vjerodostojnost sastavljenih zapisnika o kontroli, jer bi u suprotnom korisnici ugostiteljskih objekata koji odbijaju potpisati zapisnik mogli na taj način onemogućiti tužitelja u ostvarivanju njegovih prava te bi bili stavljeni u povoljniju pravnu poziciju od onih koji surađuju s kontrolorima. Uostalom, tuženik u odgovoru na tužbu, a ni u daljnjem tijeku ovog postupka nije osporio sadržaj i vjerodostojnost naprijed navedenih zapisnika o kontroli, odnosno nije osporio činjenicu javnog korištenja autorskih glazbenih dijela u predmetnom caffe baru [obrt].

18. Nadalje, iz pregleda izdanih R1 računa i obračuna tužitelja u odnosu na tuženika za utuženo razdoblje, razvidno je na koji način je tužitelj obračunao tuženiku autorsku naknadu vezano za caffe bar „ [obrt]“, kao i visina te naknade te brojevi izdanih R1 računa tužitelja koje se odnose na utuženo razdoblje.

19. Pregledom tužiteljevog dopisa broj 298749 od 29. siječnja 2025. proizlazi zaključak da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku s upozorenjem da je u navedenom caffe baru tuženika uočeno da se u razdoblju od kolovoza 2018. javno koristila glazba bez zakonski potrebnog odobrenja te da je tuženik dužan regulirati odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem.

20. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj P-681/2024-7 od 28. ožujka 2024. utvrđeno je da se tom presudom zabranjuje tuženiku da u istom ugostiteljskom objektu, dakle caffe baru [obrt], [adresa], priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje tužitelja kao organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz članka 233. ZAPSP-a, kao i da je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 835,96 EUR na ime naknade za neovlašteno priopćavanje javnosti predmeta zaštite u tom ugostiteljskom objektu, a koja naknada se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. studenog 2023., dakle za razdoblje koje je prethodilo razdoblju utuženom u ovom predmetu. Stoga se osnovanim ukazuju navodi tužitelja o postojanju kontinuiteta javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela u predmetnom objektu tuženika, sve to bez potrebnog odobrenja u skladu s odredbama ZAPSP-a.

21. Naime, odredbom članka 233. stavak 1. ZAPSP-a, propisano je da je prije početka korištenja predmeta zaštite pravna odnosno fizička osoba dužna je podnijeti zahtjev za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite odgovarajućoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava. U zahtjevu se navodi vrsta i okolnosti korištenja, kao što su način, prostor i vrijeme korištenja te ostali podaci o kojima ovisi visina naknade. Prema stavku 2. i 3. tog članka, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava daje korisniku odobrenje za korištenje predmeta zaštite, a koje odobrenje mora sadržavati oznaku vrste prava na koje se odobrenje odnosi, uvjete korištenja s obzirom na način, prostor i vrijeme korištenja te visinu naknade za korištenje, ako je korištenje uz naknadu.

22. Prema članku 235. stavak 1. ZAPSP-a, naknada odnosno cijena za korištenje predmeta zaštite, kao i drugi uvjeti korištenja predmeta zaštite, utvrđuju se prije svega ugovorom između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika predmeta zaštite ili ugovorom između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i komore korisnika predmeta zaštite. Prema stavku 2. tog članka, ako naknada odnosno cijena korištenja nije određena sukladno stavku 1. tog članka, ista se plaća prema cjeniku organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

23. Sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama, tuženik je prije početka korištenja predmeta zaštite bio dužan podnijeti tužitelju, kao udruzi za kolektivno ostvarivanje prava, zahtjev za davanje odobrenja javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela, a što tuženik očito nije učinio, jer isti u spis nije dostavio dokaz da je od tužitelja ishodio odobrenje za javno priopćavanje glazbenih djela u utuženom razdoblju. Tuženik je dakle koristio odnosno nastavio s korištenjem glazbenih djela bez potrebnog odobrenja, a zbog čega postoji njegova obveza na plaćanje autorske naknade. S obzirom da naknada nije utvrđena ugovorom, jer takav ugovor očito između stranka nije ni sklopljen, to je stoga tužitelj s pravom naknadu obračunao u skladu s odredbom članka 235. stavak 2. ZAPSP-a.

24. Dakle, obveza plaćanja dužne naknade za tuženika nastala je po samom zakonu (članak 26. stavak 3. ZAPSP-a) i to samom činjenicom javnog korištenja autorskih glazbenih djela i predmeta zaštite srodnih prava. Nastanak obveze vezan je uz činjenicu neovlaštenog korištenja, dakle bez potrebnog odobrenja.

25. Kao što je to već prethodno navedeno, tuženik u odgovoru na tužbu, a ni u daljnjem tijeku ovog postupka nije osporio da je utuženom razdoblju bio vlasnik odnosno korisnik caffe bara " [obrt]", koji je poslovao u sklopu njegovog ugostiteljskog obrta [obrt], a niti je osporio dostavljene zapisnike o kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih dijela u tom ugostiteljskom objektu. Dakle, tuženik ne osporava činjenicu korištenja autorskih glazbenih dijela u utuženom razdoblju u navedenom caffe baru i to bez potrebnog odobrenja za isto. Isto tako valja navesti da je vezano za predmetni caffe bar, a radi plaćanja naknade za neovlašteno priopćavanje javnosti autorskih glazbenih dijela tužitelj već vodio postupak kod ovog suda protiv tuženika pod poslovnim brojem P-681/2023, a u kojem predmetu je donesena presuda od 28. ožujka 2024., kojom je tuženik obvezan platiti tužitelju predmetnu naknadu i to za razdoblje koje je prethodilo utuženom razdoblju u ovom predmetu. Stoga, proizlazi zaključak da je tuženik već ranije bio upoznat s time da bez potrebnog odobrenja ne može javno priopćavati autorska glazbena djela te da iz istog proizlazi nastanak obveze plaćanja dužne naknade za takvo korištenje predmeta zaštite.

26. U odnosu na dostavljene e-mail poruke treće osobe BF i činjenicu da je od 19. ožujka 2026. tuženik SF istupila iz obrta [obrt], odnosno prestala s obavljanjem djelatnosti obrta, ističe se da BF nije na bilo koji način prijavila svoje sudjelovanje u ovom postupku, a niti je dostavila bilo kakve isprave iz kojih bi bilo razvidno da je upravo ona preuzela postojeće obveze tuženika, među kojima i obveze podmirenja predmetne tražbine prema tužitelju. Takve isprave, odnosno bilo kakav dokaz o preuzimanju duga od strane nove vlasnice predmetnog obrta, sudu nije dostavio ni predočio niti tuženik. Stoga, postoji obveza tuženika prema tužitelju na podmirenje utužene tražbine, jer se radi o obvezi koja je nastala u razdoblju u kojem je tuženik bio vlasnik predmetnog obrta, odnosno caffe bara. Na to upućuje i odredba članka 36. stavak 1. Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj 143/13, 127/19 i 41/20), koja propisuje da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.

27. Kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu, a sukladno odredbama članka 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Slijedom navedenog, a budući da je tijekom ovog postupka utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju javno priopćavao autorska glazbena djela u svom ugostiteljskom objektu, caffe baru „ [obrt]“, [adresa], za koje nije imao potrebno odobrenje, kao i s obzirom na to da tuženik nije dokazao da je tužitelju platio dužnu naknadu za utuženo razdoblje, a niti da je njegova obveza na plaćanje te naknade prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveze, to je stoga, primjenom navedenih odredbi članaka 233. i 235. ZAPSP-a u vezi s člankom 281. ZAPSP-a, tužbeni zahtjev tužitelja trebalo usvojiti i tuženika obvezati na isplatu iznosa od 660,04 EUR, na ime utužene naknade zbog neovlaštenog korištenja autorskih glazbenih djela i predmeta zaštite srodnih prava.

28. Sam iznos naknade za utuženo razdoblje određen je odgovarajućom primjenom pojedinih tarifnih brojeva iz Pravilnika koji su navedeni u tužbi i uz nju dostavljeni u spis, a koji tarifni brojevi odgovaraju kapacitetu i radnom vremenu objekta tuženika. Uostalom, pravilnost obračuna utužene naknade tuženik tijekom ovog postupka nije doveo u pitanje pa stoga isto nije sporno ni za ovaj sud.

29. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze isti je, sukladno odredbama članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), dužan tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos glavnice tražbine od 660,04 EUR teku od dospijeća na plaćanje svakog pojedinog iznosa mjesečne naknade pa do isplate i to po stopi propisanoj člankom 29. stavak.

2. ZOO-a za ostale odnose. Obračuni naknade za javno korištenje glazbe dospijevaju najkasnije do posljednjeg dana razdoblja na koje se odnose, iz čega je razvidno da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na iznose pojedinih mjesečnih obračuna naknade od dana nakon, odnosno od prvog dana u sljedećem mjesecu do isplate, a kako je to tužitelj i zatražio. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen i u dijelu koji se odnosi na zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata.

30. Slijedom svega naprijed navedenog i sukladno navedenim zakonskim odredbama, odlučeno je kao u izreci ove presude.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te članka 151. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi. Budući da je tuženik izgubio ovu parnicu isti je dužan naknaditi tužitelju opravdane parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 660,04 EUR, puna nagrada za pojedinu radnju u ovom predmetu, a u smislu Tbr. 7. t. 1. OT-a, iznosi 50 bodova, odnosno 100,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR, sukladno Tbr. 54. OT-a).

32. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav tužbe od 12. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-a, zatim za sastav podneska od 8. lipnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 54. OT-a, zatim za zastupanje na ročištu od 21. srpnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 54. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 20. ožujka 2026., 24. travnja 2026. i 16. lipnja 2026. u iznosu od po 25,00 EUR za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 5. i Tbr. 54. OT-a, a što ukupno iznosi 375,00 EUR. Na taj iznos troška tužitelju je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 93,75 EUR sukladno Tbr. 46. OT-a. Tužitelju je isto tako trebalo priznati i plaćeni trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 60,00 EUR, sukladno Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

33. Tužitelju nisu priznati više zatraženi troškovi za zastupanje na ročištima od 20. ožujka 2026., 24. travnja 2026. i 16. lipnja 2026. u iznosu od po 75,00 EUR za svako od tih ročišta, jer su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja pa stoga tužitelju za ista pripada naknada troška sukladno Tbr. 9. t. 5. OT-a (25%), odnosno u iznosu od 25,00 EUR koliko mu je za ta ročišta i priznato, a ne u iznosu od 100,00 EUR koliko je to tužitelj zatražio. Na naprijed navedeni nepriznati trošak u ukupnom iznosu od 225,00 EUR tužitelja ne pripada ni obračunati PDV na taj iznos od 56,25 EUR.

34. Sukladno navedenom, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 542,02 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate , dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u ukupnom iznosu od 281,25 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke rješenja.

U Splitu 11. rujna 2026.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude i rješenja.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis