Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Pp-1661/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Štefanije Novoselec, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenoga ŠN, s prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 196. stavak 3. i kažnjivog po članku 196. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24., dalje u tekstu ZSPNC ), pokrenutom povodom prigovora okrivljenika na Obavezni prekršajni nalog Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec, broj KLASA: 211-07/26-4/38421., URBROJ: 511-14-06-26-1. od 22. travnja 2026., na temelju članka 244. stavak 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/17, 114/22, 133/23, 86/26., dalje u tekstu PZ), nakon provedenog žurnog postupka, dana 11. rujna 2026., donio je i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljeni ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Š i ČN, rođene Č, rođen **.**.1999. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, pismen, SSS, pekar, zaposlen u Bilić-Erić d.o.o. sa sjedištem u [adresa], sa mjesečnom plaćom od 1.100,00 eura, ne posjeduje nepokretnu imovinu, vlasnik osobnog vozila marke Mazda, godina proizvodnje 2008., neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, neodlikovan, bez čina, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, prekršajno osuđivan

k r i v  j e

što je dana 22. travnja 2026., u 10,55 sati, u Ivanečkom Naselju, upravljao u prometu na cesti vozilom M1 - osobnim automobilom marke OPEL, registarskih oznaka [registarska oznaka], koje prilike je tijekom vožnje koristio mobitel na način koji umanjuje mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom držeći ga u desnoj ruci u visini desnog uha

čime je postupio protivno odredbi članka 196. stavak 3. i počinio prekršaj iz članka 196. stavak 7. ZSPNC, temeljem kojega mu se

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 130,00 EURA ( sto trideset eura )

II Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 ( trideset ) dana po primitku ove presude. Okrivljenik se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. PZ, da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati ista će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

III Trošak postupka od 39,18 EURA ( trideset devet eura i osamnaest centi ) odnosi se na trošak postupka, a temelji se na članku 138. stavak 2. i 3. u vezi članka 139. stavak 3. PZ, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) i dužan ga je nadoknaditi okrivljenik u istom roku kao i novčanu kaznu. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Ivanec izdala je okrivljeniku Obavezni prekršajni nalog, broj KLASA: 211-07/26-4/38421., URBROJ: 511-14-06-26- 1. od 22. travnja 2026., zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Protiv narečenog Obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je, pravodobno, uložio prigovor radi poricanja prekršaja, slijedom čega je Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage i proveden je žurni prekršajni postupak.

3. Okrivljenik, ispitan u žurnom postupku, na ročištu održanom pred uređujućim sudom, dana 07. rujna 2026., odrekao se prava na branitelja, a pozvan da se, sukladno odredbi članka 171. a PZ, očituje o krivnji za prekršaj za koje ga se tereti, očitovao se da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti, te da će iznijeti svoju obranu.

3.1. U svojoj obrani okrivljenik je iskazao da činjenično nije sporno da je dana 22.04.2026., u 10,55 sati, na kritičnom mjestu, upravljao u prometu na cesti osobnim vozilom marke Opel, registarskih oznaka [registarska oznaka]. Međutim nije točno da bi tijekom vožnje koristio mobitel na način da bi ga držao u desnoj ruci u visini desnog uha. Prije svega naveo je da je u Optužnom prijedlogu netočno navedeno da bi ga policijski službenici zaustavili u Ivanečkom Naselju, već naprotiv isti su ga zaustavili u mjestu Stažnjevec, dakle kretali su se službenim vozilom iza njega u prometu. Što se tiče mobitela on je imao mobitel, ali kao profesionalni taksist, kao osoba koja je osposobljena za obavljanja cestovnog prijevoza robe i putnika, mobitel je imao na stalku, a ne u ruci, te je potrebna samo sekunda ili dvije da skrene pogled da se javi, a obzirom da je povezan sa aplikacijama Uber i Wolt, a dakle sa svrhom da prihvati vožnju. Nadalje, da policijski službenici objektivno tehnički nisu mogilu uočiti kroz zadnje staklo osobnog vozila kojim je upravljao, a koje je tvornički zatamnjeno, da bi on tijekom vožnje koristio mobitel. Smatra da su prekršaj htjeli na silu utvrditi kada su ga zaustavili, a posebno kada je odbio upozorenje koji su mu ponudili i kada je odbio platiti 50,00 eura na ime kazne.

4. U okviru postupka sud je ispitao svjedoke SN i BN , suočio je navedene svjedoke sa okrivljenikom, te je razgledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to službenu zabilješku o postupanju policijskih službenika od 22.04.2024., dvije fotografije, obje na A4 papira koje je u spis dostavio okrivljenik uz prigovor, potvrda o stručnoj osposobljenosti za obavljanje cestovnog prijevoza robe i putnika od 16.01.2026. HOK-a, te potvrdu o prekršajnoj osuđivanosti za okrivljenika od 10.07.2026. Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

4.1. Svjedok SN je iskazao da su kritične zgode kolegica BN i on bili u policijskoj ophodnji i da su se nalazili u mjestu Ivanečko Naselje, nakon trgovačkog centra, na jednom parkiralištu sa kojeg mjesta su promatranjem utvrđivali počinjenja prekršaja u prometu, a osobito korištenje mobilnih uređaja za vrijeme vožnje. Sjeća se i da je negdje između 10,00 i 11,00 sati naišlo osobno vozilo kojim je, što su utvrdili po zaustavljanju, upravljao ovdje okrivljenik, a koji je, što je on osobno i neposrednim zapažanjem uočio, za vrijeme vožnje koristio mobitel na način da ga je desnom rukom držao na desnom uhu. Napomenuo je da je to uočio kada je isti prolazio pored njih, a on se je nalazio od vozila okrivljenika 5-6 metara. Obzirom na uočeni prekršaj kolegica i on su krenuli vozilom za vozačem u prekršaju, te su ga zbog gustoće prometa zaustavili prije ulaska u mjesto Stažnjevec na autobusnoj postaji, a koja je predstavljala prvo prikladno mjesto za zaustavljanje. Okrivljenik se je na plavo rotaciona svjetlo odmah zaustavio, izašao iz vozila, otvorio prtljažni prostor, te mu je na njegovo traženje predočio i osobne dokumente i dokumente vozila kojim je upravljao. Predočeno mu je zbog čega je zaustavljen kao i mogućnost da na licu mjesta plati 50% propisane kazne za utvrđeni prekršaj, odnosno da istu plati u roku od 3 dana, a kada je provjerio u njegovoj evidenciji i utvrdio da mu u posljednjih godinu dana od strane policijskih službenika nije bila izdana mjera upozorenja predočeno mu je da mu se za počinjeni prekršaj može izreći i mjera upozorenja, što je sve okrivljenik odbio, osporavajući da je počinio prekršaj, potom navodeći da je on taksist i kao takav može koristiti mobitel, te da će se on žaliti. Nakon toga predočenu mu je da će mu se na kućnu adresu poslati Obavezni prekršajni nalog, vraćeni su mu dokumenti i time je njihovo postupanje prema okrivljeniku završeno. Na pitanje okrivljenika da da li mu je rekao da može na licu mjesta platiti 50,00 eura, svjedok je naveo da mu je rekao da može platiti 50% od kazne, a što iznosi 65,00 eura, obzirom da je propisana kazna za korištenje mobitela tijekom vožnje na nepropisan način 130,00 eura. Nakon toga svjedok navodi da je onda on moguće krivo razumio da je bilo govora o 50,00 eura a ne o 50%. Na daljnje pitanje okrivljeniku da li ima još kakvo pitanje za svjedoka okrivljenik je naveo da je svjedok sve točno iskazao vezano za mjesto Stažnjevec, ali da on osobno policijske službenike koji bi bili zaustavljeni uz prometnicu u Ivanečkom Naselju nije vidio. Na pitanje suda okrivljenik je naveo da ne zna zašto bi ga policijski službenik prijavio ako ne bi uočio počinjenje prekršaja budući da on tog policijskog službenika ne poznaje od ranije, iz nikakvog ranijeg postupanja, da ga je kritične zgode prvi puta vidio, a moguće da se je on eventualno "počešao " po ramenu ili slično pa da je policijski službenik krivo mislio da je razgovarao na mobitel.

4.1.1. Sud je suočio okrivljenika i svjedoka SN, tijekom kojeg suočenja svjedok navodi da on ostaje kod svojeg iskaza da je u Ivanečkom Naselju kada je vozilom prolazio pored policijske ophodnje, a koja mu je gledajući smjer njegova kretanja bila sa desne strane držao mobitel desnom rukom na desnom uhu, što je on osobno vidio a obzirom na dnevne uvjete vožnje, te da moguće upravo stoga okrivljenik i nije uočio policijsku ophodnju pored koje je prolazio, a da je točno da kada su ga zaustavili u Stažnjevcu, a što je cirka 2-3 km od mjesta gdje su uočili prekršaj, da je mobitel imao na stalku na upravljačkoj ploči, a na što okrivljenik uzvraća da on ostaje kod navoda svoje obrane da je mobitel cijelo vrijeme imao na stalku i da je za uspostavljanje kontakta preko mobitela njemu dovoljno da pritisne jednu tipku, a ne da ga koristi na način da ga uzima u ruku i stavlja na uho.

4.2. Svjedokinja BN je iskazala da su se kritične prilike kolega i ona nalazili u policijskoj ophodnji u mjestu Ivanečko Naselje kod kućnog broja 2 sa kojeg mjesta su vršili kontrolu prometa, a posebno vozila koja su nailazila iz smjera Ivanca i kretala se u smjeru [adresa]. Oni da su se nalazili van vozila. U kritično vrijeme iz smjera Ivanca naišlo je osobno vozilo kojim je, što su naknadno po zaustavljanju utvrdili, upravljao ovdje okrivljenik, te može potvrditi da je ona osobno i neposrednim zapažanjem uočila, dodatno na dnevne uvjete vožnje, te da je istom bila sa desne strane gledajući smjer njegova kretanja i da na mjestu suvozača u njegovom vozilu nije nikog bilo, da je okrivljenik tijekom vožnje koristio mobitel na način da ga je držao svojom desnom rukom na svojem desnom uhu. Radi uočenog prekršaja kolega i ona su krenuli za vozačem u prekršaju, te su ga, a zbog gustoće prometa, sustigli i zaustavili plavim rotacionim svjetlom na autobusnom stajalištu prije samog mjesta Stažnjevec, gdje mu je predočeno zbog čega je zaustavljen odnosno koji prekršaj je počinio. Na posebno pitanje suda navela je da je mjesto na kojem su se oni nalazili u Ivanečkom Naselju pa do prometne trake kojom se je kretalo vozilo okrivljenika udaljeno moguće 3-4 metra, a najviše 5 metara, time da nije mjerila, to je procijenila odokativno. Nadalje je navela da je kolega razgovarao nakon zaustavljanja sa okrivljenim koji mu je predočio osobne dokumente i dokumente vozila te se sjeća da je okrivljenik govorio kako je on taksista i stoga smatra da smije telefonirati, a mjeru upozorenja za počinjeni prekršaj koju mu je ponudio kolega je odbio.

4.2.1. Sud je suočio okrivljenika i svjedokinju BN, tijekom kojeg je okrivljenik naveo da on ostaje kod svoje obrane, te da on kritične prilike nije telefonirao, odnosno nije koristio mobitel na način da bi ga držao u ruci na desnom uhu, na što je svjedokinja uzvratila da je ona osobno vidjela, a to na tako maloj udaljenosti, te u dnevnim uvjetima vožnje, da je desnom rukom držao mobitel na desnom uhu, a na što je okrivljenik naveo da je mobitel bio na stalku na komandnoj ploči vozila, dok je svjedokinja uzvratila da je možda bio prije i poslije, ali da u tom trenutku nije bio, a na što je okrivljenik naveo da je moguće da je imao ruku u tom položaju, ali da mobitel nije imao u ruci da to neće priznati.

4.3. Drugi dokazi nisu provođeni, niti su ih stranke predlagale.

5. Na temelju tako provedenog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza i to svakog zasebno, te u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe, našao utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 196. stavak 3., kažnjiv po članku 196. stavak 7. ZSPNC, a na način i kako je to navedeno i opisano u izreci presude.

5.1. Članak 196. stavak 3. ZSPNC kaže da vozač vozila za vrijeme vožnje ne smije upotrebljavati mobitel niti druge uređaje na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom jer će se u protivnom, prema stavku 7. istog članka Zakona, novčanom kaznom u iznosu od 130,00 EURA kazniti za prekršaj tko postupi suprotno odredbama članka 3. ovog članka.

6. Imajući u vidu navode Optužnog prijedloga i obranu okrivljenika u konkretnom slučaju nije sporno da je okrivljenik dana 22. travnja 2026., u 10,55 sati, u Ivanečkom Naselju upravljao u prometu na cesti vozilom M1 - osobnim automobilom marke OPEL, registarskih oznaka [registarska oznaka]. Nije sporno niti da je u mjestu Stažnjevec bio zaustavljen po policijskim službenicima koji su ga teretili da je za vrijeme vožnje koristio mobitel na način da je isti držao desnom rukom, na desnom uhu, počinjenje kojeg prekršaja je on osporavao. Navedeno okrivljenik potvrđuje i priznaje.

7. Obzirom da okrivljenik osporava počinjenje predmetnog prekršaja, sporno je da li je isti inkriminirane prilike, tijekom vožnje osobnim vozilom u prometu na cesti, koristio mobitel na način koji umanjuje mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom, odnosno da li ga je tijekom vožnje držao u desnoj ruci u visini desnog uha, a kako ga se to tereti Optužnim prijedlogom.

8. Navode obrane okrivljenika kada isti osporava da bi počinio prekršaj za koji ga se tereti sud nije prihvatio i ove navode obrane okrivljenika ocjenjuje subjektivnim, neuvjerljivim i danim od strane okrivljenika sa svrhom samopomoći samom sebi u ovom prekršajnom postupku i s ciljem izbjegavanja svoje prekršajne odgovornosti, a isti nemaju niti uporišta u raspoloživim i provedenim dokazima.

8.1. Dakle, obranu okrivljenika sud je prihvatio u nespornom dijelu i dijelu koji nije protivan utvrđenjima suda.

9. Zauzeti stav o odgovornosti i krivnji okrivljenika za prekršaj za koji ga se tereti sud zasniva na iskazima ispitanih svjedoka SN i BN, suočenjima provedenim između okrivljenika i navedenih svjedoka, te službenoj zabilješci o postupanju policijskih službenika od 22.04.2026.

9.1. Službena zabilješka o postupanju policijskih službenika PU varaždinske, PP Ivanec od 22.04.2026., koja je sastavljena od strane policijskih službenika, na temelju njihovog osobnog i neposrednog zapažanja, prema članku 158. stavak 5. PZ, služi i koristi se, kao dokaz u prekršajnom postupku.

9.2. Svjedoke SN i BN sud smatra nepristranima, a njihove iskaze je ocijenio u bitnome suglasnim, decidiranim i okolnosnim i istima vjeruje, dodatno kada se ima u vidu da se radi o službenim osobama – policijskim službenicima, koji su prekršaj okrivljenika uočili i utvrdili za svoje radno vrijeme, obavljajući poslove i radne zadatke svoje službe – kontrola prometa, vozila, vozača i drugih sudionika u prometu i to osobno i neposrednim zapažanjem, te kao takovi, po stavu suda, nemaju nikakav osobni interes, niti osobni razlog bezrazložno teretiti okrivljenika za prekršaj koji isti ne bi bio počinio i neistinitom prijavom i neistinitim iskazima se izlagati kaznenom progonu, već naprotiv sud je mišljenja da su o događaju iskazali i isti opisali na način kako se je sam događaj i zbivao, a činjenica da o događaju imaju osobna i neposredna saznanja daje njihovim iskazima dodatnu vjerodostojnost. Naposlijetku, sudu su bili uvjerljiviji i tijekom suočenja sa okrivljenikom, koji je osporavao prekršaj i pitanjima ih pokušao dovesti u diskrepanciju istome čvrsto, decidirano, logično i uvjerljivo odgovarali, pa tako svjedokinja BN da je moguće imao mobitel na stalku na komandnoj ploči prije i poslije, ali ne u tom trenutku, dok je okrivljenik dopustio mogućnost da je on imao ruku u tom položaju, ali da mobitel nije imao u ruci, da to neće priznati.

10. Oboje svjedoka SN i BN suglasno su potvrdili da su inkriminirane prilike bili u Ivanečkom naselju, kod kućnog broja 2 sa kojeg mjesta su vršili kontrolu prometa, a posebno vozila koja su nailazila iz smjera Ivanca i kretala se u smjeru [adresa] i da su se nalazili van vozila, te na udaljenosti od tri do četiri, a najviše pet metara od vozila okrivljenika koje je naišlo iz smjera Ivanca, te su sa navedenog mjesta, u dnevnim uvjetima vožnje, a okrivljeniku su bili sa desne strane , osobno i neposrednim zapažanjem uočili, da je okrivljenik tijekom vožnje koristio mobitel na način da ga je držao svojom desnom rukom na svojem desnom uhu, zbog čega su i krenuli za vozilom i vozačem u prekršaju i zaustavili ga na prvom prikladnom mjestu, nakon dva do tri kilometra, na autobusnom stajalištu kod mjesta Stažnjevec, čime su u cijelosti potvrdili navode Optužnog prijedloga.

10.1. Njihovi iskazi su u suglasju i sa navodima Službene zabilješke o postupanju policijskih službenika koju su isti sastavili neposredno nakon postupanje prema okrivljeniku inkriminirane prilike.

10.2. Iskazi istih su to uvjerljiviji kada se ima u vidu da se radilo o dnevnim uvjetima vožnje i da su policijski službenici imali dobar pogled na vozača prilikom prolaska vozila okrivljenika pored policijske ophodnje, budući su se okrivljeniku nalazili s njegove desne strane, dakle imali su pogled na desnu ruku u kojoj je okrivljenik držao mobitel u visini svojeg desnog uha.

11. Imajući u vidu, gore, citiranu odredbu članka 196. stavak 3. ZSPNC, s jedne strane i s druge strane da iz vjerodostojne materijalne dokumentacije proizlazi i da je dvoje nepristranih svjedoka suglasno potvrdilo da je okrivljenik inkriminirane prilike, kao vozač osobnog vozila, tijekom vožnje vozilom u prometu na cesti, u desnoj ruci držao mobitel u visini desnog uha, na koji način je, nedvojbeno, umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom, sud nalazi utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik, postupajući na gore opisani način, van svake sumnje i dvojbe, ostvario bitna obilježja terećenog prekršaja, slijedom čega ga je radi počinjenja istog proglasio krivim.

12. Prilikom donošenja odluke o vrsti i visini prekršajne sankcije sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavak 2. PZ, pa je tako okrivljeniku, kao otegotnu okolnost uzeo dosadašnju prekršajnu osuđivanost, koja je razvidna iz Potvrde o prekršajnoj osuđivanosti za okrivljenika od 10.07.2026. Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, iz koje proizlazi da je okrivljenik u posljednje tri godine u dva navrata pravomoćno prekršajno osuđivan radi prekršaja u prometu i to radi prouzročenja prometne nesreće sa materijalnom štetom radi oduzimanja prednosti prolaska ( članak 57. stavak 7. u vezi članka 293. stavak 1. ZSPNC i radi neodjave vozila za koje nije izvršio produženje važenja prometne dozvole u roku od 15 dana od dana isteka važenja prometne dozvole ( članak 250. stavak 13. ZSPNC ), kao i radi drugih prekršaja, pa tako prekršaja iz Zakona o prebivalištu, što sve upućuje na zaključak kako protupravna ponašanja u prometu, ali i općenito, okrivljeniku nisu strana i da do sada izrečene kazne okrivljeniku očito nisu utjecale u dovoljnoj mjeri na okrivljenika da se kloni činjenja prekršaja i da svoje ponašanje, u konkretnom slučaju, u prometu, uskladi sa pozitivnim propisima, dok osobito olakotne okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao.

13. Obzirom na propisanu kaznu, te navedene otegotne okolnosti, kao i vodeći računa o imovinskim prilikama okrivljenika, sud nije našao da ima mjesta primjeni instituta ublažavanja kazni iz članka 37. PZ, slijedom čega je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu koja je Zakonom propisana za isti, smatrajući da će se upravo izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, te mu ostavio primjereni rok za plaćanje iste i ujedno ga ujedno upozorio da ukoliko u ostavljenom roku plati 2 / 3 izrečene novčane kazne da će se smatrati da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

13.1. Navedeni izbor kazne i visina iste po mišljenju suda primjereni su i dostatni krivnji okrivljenika i prekršajno pravnoj odgovornosti okrivljenika te će se takvom kaznom okrivljeniku ukazati na štetnost, nedopuštenost, te društvenu neprihvatljivost protupravnog ponašanja i utjecati na istog da u budućnosti više ne čini prekršaje. Na opisani način ostvarit će se i svrha generalne prevencije.

14. Sud je, temeljem članka 139. stavak 3. PZ, obvezao okrivljenika da naknadi prouzročene troškove prekršajnog postupka u iznosu od 39,18 EURA jer ih je okrivljenik i prouzročio, a od kojih se iznos od 9,18 EURA odnosi na putni trošak svjedoka SN od mjesta prebivališta do sjedišta suda i natrag, a iznos od 30,00 EURA na paušal suda i obređeni su u skladu s trajanjem i složenošću samog prekršajnog postupka, s jedne strane i imovinskim prilikama okrivljenika, s druge strane i sud je uvjerenja da će ih okrivljenik, obzirom na njegova mjesečna primanja i da je vlasnik osobnog automobila, moći namiriti bez opasnosti za svoje nužno uzdržavanje.

15. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 11. rujna 2026.

Sudac:

Miro Jalševec

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude na temelju članka 244. PZ-a žalba nije dopuštena

Dostaviti:

1. Tužitelj Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Ivanec , odmah i po pravomoćnosti

2. Okrivljeni: ŠN, [adresa]

3. Za spis, ovdje