Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Stalna služba u Otočcu
Bartola Kašića 7
Otočac
Poslovni broj: P-391/2025-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Almi Tatalović, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada s boravištem u [adresa], radi predaje u suposjed, VPS: 1.327,23 eura, nakon održane glavne i javne rasprave 3. rujna 2026. u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice, a u odsutnosti uredno pozvana tužene, 11. rujna 2026. javno objavivši,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada s boravištem u [adresa] , da tužitelju ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] preda u suposjed nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 12. Suvlasnički dio: 35/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12), jednosobni stan na II. katu, sredina, stan br. 5 koji se sastoji od: ulaz, blagovaonica, kuhinja, gospodarstvo, kupaonica, LBT, dnevni boravak, spremište u ukupnoj površini od 47,24 m², sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada s boravištem u [adresa], da tužitelju ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.275,98 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška, odnosno sa iznosom od 3.231,48 eura, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tužene radi predaje u suposjed navodeći da su tužitelj i tužena upisani kao suvlasnici, svaki u ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to jednosobnog stana ukupne površine 47,24 m[2] . Od prestanka bračne zajednice da tužena koristi predmetni stan za stanovanje, a da je tužitelj tuženu dopisom od 17. studenog 2025. pozvao da mu preda predmetni stan u suposjed na način da preda ključeve predmetnog stana i ključeve od ulaznih vrata zgrade u roku od 8 dana od primitka dopisa. Tužena da je navedeni dopis zaprimila 21.11.2025. nakon čega je telefonskim putem i putem SMS poruka kontaktirala punomoćnicu tužitelja te odbila predati ključeve predmetnog stana. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci.
2. Tužena u svome odgovoru na tužbu kao i na pripremnom ročištu od 29. lipnja 2026. navodi da ne osporava suvlasništvo tužitelju te još na navedenom ročištu navodi da tužitelj "može doći do ključa stana" putem svojem kćerke jer da mu ona, tužena, ne misli davati svoj ključ. Također još navodi da je tužiteljev doprinos u otplati kredita za predmetni stan bio "sitan".
3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 4 spisa, uvid u dopis od 17.11.2025. godine, list 5 spisa, uvid u povratnicu, list 7 spisa te je saslušan tužitelj, list 46 spisa.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Iz Izvatka iz zemljišne knjige razvidno je da su parnične stranke suvlasnici, svatko u ½ dijela etaže E-12 u naravi jednosobni stan na drugom katu površine 47,24 m[2] koji stan se nalazi na čkbr. [katastarska čestica], obje zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
6. Stoga proistječe da su parnične stranke, dakle, suvlasnici prijeporne nekretnine, a čl. 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) propisuje da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Isto tako, odredba čl. 46. st. 1. citiranog Zakona navodi da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.
7. Iz dopisa od 17.11.2025. kojeg je punomoćnica tužitelja uputila tuženoj razvidno je da je ista pozvana da u mirnom postupku preda tužitelju jedan primjerak ključeva od ulaznih vrata stana i ključeve od ulaznih vrata zgrade na način da ključeve putem pošte dostavi na adresu punomoćnice tužitelja, a koji dopis je tužena uredno zaprimila 21. studenog 2025., kako je to razvidno iz preslike povratnice koja prileži spisu (list 7 spisa). Proistječe nedvojbenim da tužena nije postupila po pozivu punomoćnice tužitelja te je potom tužitelj pokrenuo predmetni postupak.
8. Tužitelj u svome iskazu navodi da samo traži suposjed predmetnog stana jer da u njega ne može ući od 2012. ili 2013. godine nakon što je tužena promijenila bravu iako je u više navrata tražio ključ. Vezano za navod tužene navodi da nema što tražiti ključ od njihove kćerke NN jer da ona nije suvlasnica stana, već da on traži ključ od onoga tko je sa njim suvlasnik. Također navodi da ima saznanja da u stanu nitko ne živi već 5 mjeseci i to od kada se tužena preselila u Zagreb, a do tada da je u njemu živjela isključivo tužena.
9. U tom pravcu ukazuje se opravdanim tužbeni zahtjev tužitelja za predajom u suposjed prijeporne nekretnine te je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
10. Budući je tužitelj uspio u parnici, to mu je tužena dužna naknaditi parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.
11. Sud je priznao zatraženi trošak prema dostavljenom troškovniku te je priznat trošak sastava tužbe, ali u iznosu od 200,00 eura, za trošak obrazloženog podneska od 3.6.2026. kojim se tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, nadalje za zastupanje na ročištima od 29.6.2026. i 2.9.2026. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište, što daje ukupan iznos od 800,00 eura , a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
11.1. Sud nije priznao zatraženi trošak za sastav zahtjev za predaju ključeva od 17.11.2025. kao niti materijalni trošak u vidu poštanskih usluga budući navedeno nije bilo nužno za vođenje ove parnice iako je zasigurno bilo korisno za samog tužitelja, no, koji trošak ne može pasti na teret protivne strane neovisno o uspjehu u sporu.
11.2. S druge pak strane, Sud je priznao zatraženi materijalni trošak i to u vidu putnog troška tužitelja na zakazanu glavnu raspravu radi saslušanja (na visinu ovog putnog troška tužitelj je priložio trošak avionske karte na relaciji Stuttgart – Zadar – Stuttgart) te proistječe da je navedeni trošak njegovog pristupa na Sud, iznos od 255,98 eura. Također je priznat i trošak pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 220,00 eura pa proistječe da je ukupni trošak kojeg je tužena dužna naknaditi tužitelju iznos od 1.275,98 eura.
11.3. Tužitelj je odbijen sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška, odnosno sa iznosom od 3.231,48 eura. Pri tome valja istaći da se Sud rukovodio sa VPS-om u ovom predmetu u iznosu od 1.327,23 eura, a ne naznačenim VPS-om od 35.000,00 eura, a koji VPS je Sud odredio Rješenjem pod posl. brojem:
P-391/2025-15, sukladno čl. 40. st. 3. ZPP-a, budući smatra da je naznačeni VPS od 35.000,00 eura u tužbi suviše visok.
12. Zatezne kamate na dosuđeni iznos presuđene su temeljem čl. 29 st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).
13. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.
U Otočcu 11. rujna 2026.
Sutkinja
Slavka Nikšić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
O tom obavijest
1. Alma Tatalović, odvjetnica u Karlovcu
2. ON, [adresa], a ujedno i na adresu [adresa]
