REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1808/2023-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja ČB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Ferenčaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 25. kolovoza 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.852,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2020. do isplate, iznos od 675,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2020. do isplate, iznos od 10,44 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2020. do isplate, iznos od 2,49 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2020. do isplate iznos od 0,99 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2020. do isplate te potom iznos od 199,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 9. listopada 2020. do isplate i to sve do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.852,41 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.379,47 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je dana 17. srpnja 2020. stradao u prometnoj nesreći dok se kao vozač bicikla kretao preko pješačkog prijelaza označenog biciklističkom stazom Maksimirskom cestom kod kućnog broja 150, u Zagrebu, kada je na njega naletilo vozilo Zavoda za hitnu medicinu registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao AB. Nadalje, tužitelj navodi kako smatra da se radilo o bezobzirnoj vožnji osiguranika tuženika. Navodi kako je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja 017001602450.

2. Tužitelj navodi kako se tuženiku obratio odštetnim zahtjevom u mirnom postupku, no da je tuženik otklonio mogućnost isplate naknade štete. Tužitelj navodi kako je u opisanoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji te smatra da su uslijed zadobivenih ozljeda kod njega iza predmetnog štetnog događaja zaostale trajne posljedice kao i zaostalo naruženje .

3. Nadalje, tužitelj navodi kako je uslijed navedenog štetnog događaja pretrpio i imovinsku štete na ime troškova liječenja u ukupnom iznosu od 18,56 eura i na ime štete na biciklu u iznosu od 265,44 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama slijedom čega tužitelj potražuje isplatu iznosa od 5.308,91 eura na ime neimovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2020. do isplate, na ime imovinske štete za tuđu pomoć i n jegu u neiskazanom iznosu, potom na ime troškova liječenja iznos od 13,93 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2020. do isplate, iznos od 3,31 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2020. do isplate, iznos od 1,32 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2020. te na ime imovinske štete za štetu na biciklu iznos od 265,44 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2020. do isplate, sve uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i činjenicu da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan 17. srpnja 2023. bilo osigurano kod njega. Tuženik osporava odgovornost za štetni događaj budući smatra kako za isti isključivo odgovoran sam tužitelj navodeći kako je kritične zgode isti oduzeo prednost prolaska vozilu osiguranom kod tuženika te je došlo do kontakta između vozila kojom prilikom je na vozilu osiguranika tuženika nastala šteta na vozilu. Navodi i kako je protiv tužitelja izdan obvezni prekršajni nalog zbog počinjenog prekršaja iz čl. 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tuženik osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva iz razloga što tuženik smatra da je kod tužitelja u objektivnom smislu došlo do povrede prava osobnosti, čl. 19. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, ali tuženik je stajališta da se radi o povredi takve vrste da tužitelju ne pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete. Sud napominje kako je tuženik očito omaškom u odgovoru na tužbu naveo da tužitelju ne pripada daljnji iznos od isplaćenog, jer provedenim postupkom nije utvrđeno da je tuženik u mirnom postupku izvršio bilo kakvu isplatu tužitelju na ime neimovinske ili imovinske štete po navedenom štetnom događaju.

5. Tuženik također napominje da je kod tužitelja došlo do ozljede radi koje je provedeno adekvatno liječenje. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

6. Tužitelj je tijekom postupka podneskom od 2. listopada 2025., a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 8. veljače 2024. – list 68-69 spisa) i provedenog vještačenja po vještaku dr. Augustu Mijiću uredio tužbeni zahtjev na način da sada potražuje isplatu iznosa od 3.000,00 eura na ime neimovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2020., na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.080,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2020. do isplate, na ime troškova liječenja iznos od 13,93 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2020. do isplate, iznos od 3,31 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2020. do isplate, iznos od 1,32 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2020. do isplate te potom na ime štete na biciklu iznos od 265,44 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 9. listopada 2020. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

7. Tuženik se protivio sniženju tužbenog zahtjeva.

8. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), budući je podneskom od 2. listopada 2025. tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da sada potražuje iznos 4.364,00 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 5.592,91 eura. Naime, odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a propisano je kako tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a čemu je ovdje slučaj. Međutim sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika (VSRH na sjednici od 26. travnja 2021.).

9. Kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe učinjenom 2. listopada 2025., to je sud meritorno odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, čime je odlučeno kao u točki I i II. izreke.

10. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u račune za učešće – liječnički troškovi, Potvrdu MUP-a, PU Zagrebačka, I PPP Zagreb od 4. kolovoza 2020.,cjelokupni spis MUP-a, medicinsku dokumentaciju tužitelja, odgovor na odštetni zahtjev tužitelja, obavijest o totalnoj šteti, Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, kao i uvid u prekršajni spis poslovni broj Pp -10704/2023, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, svjedoka AB, FB, proveden je očevid kao i prometno-tehničko vještačenje po vještaku Berislavu Šimunoviću i medicinsko vještačenje po vještaku dr. Augustu Mijiću .

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim do visine kao u točki I. izreke ove presude.

12. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, te pasivna legitimacija. Nije sporna visina štete na biciklu u iznosu od 265,44 eura niti je sporno kako su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

13. Među strankama je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja odnosno je li tužitelj isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, potom visina predmetnog tužbenog zahtjeva.

14. Uvidom u prekršajni spis Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-10704/2023, sud je utvrdio kako je presudom poslovni broj Pp-10704/2023 od dana 19. rujna 2023. odbijena optužba protiv tužitelja da bi počinio prekršaj sukladno čl. 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjiv po čl. 45. st. 4. istog zakona uz primjenu čl. 293. st. 2. istog Zakona.

15. Nadalje, sud je proveo dokaz tužitelja kao stranke koji je u svom iskazu od dana 6. svibnja 2024. istaknuo kako se na dan štetnog događaja vozio na biciklu svojom uobičajenom rutom, kojom se kretao na dnevnoj bazi i to od Dubrave do Maksimira i nazad. Po dolasku do Inine crpke na Maksimiru zaustavio se na biciklističkoj stazi, pogledao lijevo i desno te utvrdio da može prijeći cestu, te je poduzeo radnju prelaska ceste vozeći se na biciklu kada je došlo do naleta vozila hitne pomoći na njega. Napominje kako vozilo nije vidio prije naleta niti zna odakle je došlo, a vozač istog je po dolasku policije rekao da je tužitelj izletio njemu sa čime se tužitelj ne slaže. Nakon naleta vozila završio je na podu sa ozljedama, a bicikl je završio ispod kotača vozila hitne pomoći te su ga naknadno maknuli. Nije dao izjavu policiji te su ga uskoro odvezli na pružanje liječničke pomoći, a odvezen je drugim kolima hitne pomoći. U trenutku štetnog događaja nije imao zaštitnu kacigu te na biciklu nije vozio nikakav teret i koliko se sjeća imao je samo bočicu sa vodom na biciklu. Iskazuje da je bilo lijepo vrijeme, dan, nije bila velika gužva u prometu te je na biciklističkoj stazi u trenutku štetnog događaja bio sam. Mjesto na kojem je provjerio prometnu situaciju bilo je pregledno. Nakon pružanja liječničke pomoći isti dan je otpušten na kućnu njegu, a imao je longetu na ruci te mu je oporavak trajao 5-6 mjeseci. Tuđu pomoć i njegu mu je pružala majka koja je u istom kućanstvu sa tužiteljem. Njena pomoć mu je bila potrebna cijelo vrijeme oporavka. U odnosu na zadobivene ozlijede ističe kako i danas osjeća tegobe u lijevoj ruci, posebice pod većim opterećenjem te napominje kako ne može nositi veći teret lijevom rukom, a na nozi ima ozljedu koja je vidljiva te koja se po ljeti zna napuhnuti. Sud je izvršio neposredni uvid u navedeni ožiljak na desnoj nozi koji se nalazi neposredno iznad stopala i koji je izraženo druge boje u odnosu na okolnu kožu duljine cca 1,5-2cm. Navedeno mu predstavlja nelagodu u ljetnim mjesecima ili kada na nogu preko toga ne može navući čarapu. U prekršajnom postupku je oslobođen. Navodi kako je biciklistička staza kojom se kretao u trenutku štetnog događaja bila jasno obilježena crvenom bojom. Na mjestu na kojem je prelazio cestu postoji pješački prijelaz, ali ne i semafor. Nadalje iskazuje da se kretao brzinom od 5-10 km/h, a da se nalet dogodio pred kraj pješačkog prijelaza. Pretpostavlja da je vozilo skrenulo prema benzinskoj crpki, a očito se kretalo većom brzinom od tužitelja. Navedeni pješački prijelaz siječe biciklističku stazu kojom se kretao. Vozač vozila koje je naletjelo na mene uklonio je njegov bicikl ispod navedenog vozila. Iza navedene benzinske nalazi se tvornica Kraš. Tužitelj je pojasnio kako se kretao smjerom iz Dubrave prema Maksimiru, te da je na njega naletilo vozilo sa desne strane i udarilo u njegovu desnu stranu otprilike u predjelu noge kao i da na navedenom pješačkom postoji biciklistička staza.

16. U ponovljenom iskazu dana 12. ožujka 2026. tužitelj je istaknuo kako je krećući pločnikom na dijelu na kojem je obilježena biciklistička staza došao do pješačkog prijelaza pri čemu je sišao sa bicikla, provjerio prometnu situaciju pogledavši lijevo i desno, te se uvjerio da nema nikoga niti s jedne strane te je poduzeo radnju prelaska ceste preko pješačkog prijelaza na način da je ponovno sjeo na bicikl jer je provjerio ima li drugih sudionika u prometu pa kako je utvrdio da nema, tako je krenuo na biciklu kada je došlo do naleta vozila hitne pomoći na njega pred kraj samog pješačkog prijelaza. Iskazuje kako nije vidio nalet vozila hitne pomoći niti u jednom trenutku sve do sudara. Navodi kako je od trenutka kada je ponovno sjeo na bicikl i krenuo preko pješačkog prijelaza gdje je istaknuta i označena biciklistička staza, prošlo dvije do tri sekunde prije navedenog naleta. Da se radilo o hodu pješaka, radilo bi se o svega nekoliko koraka. Ističe kako je prometnu situaciju provjerio kada je sišao s bicikla na pločniku, da mu je pogled u trenutku prelaska pješačkog prijelaza bio usmjeren ispred sebe, prateći smjer kojim se kretao, ravno, a ispred njega nije se nalazio nitko, ni pješaci niti biciklisti.

17. Svjedok AB navodi kako nema saznanja zašto je pozvan na ročište i iskazuje da se ne sjeća nikakvog štetnog događaja, očevida na licu mjesta ili da je protiv njega vođen prekršajni postupak, niti da je sudjelovao u istom. Vozač je već 31 godinu te nije imao prometne nezgode, a kada mu je dana na uvid izjava osiguranika o štetnom događaju navodi da se radi o njegovim podacima, ali da se na izjavi ne nalazi njegov vlastoručni potpis. Nadalje nakon par detalja na koje mu ukazuje punomoćnik tuženika prisjeća se prometne nezgode kod Kraša no ne sjeća se iste obzirom je bio pod stresom u trenutku štetnog događaja. Inače se trudi sve traumatično što doživi na poslu zaboraviti.

18. Svjedok FB iskazuje kako se ne sjeća da je sudjelovala u štetnom događaju u kojem je došlo do naleta vozila na pješaka ili biciklista niti da je sudjelovala u prekršajnom postupku ili da je dala iskaz policiji ili da je nekome izvan radnog mjesta u nekom štetnom događaju pružala pomoć. Iskazuje da se ne sjeća predmetnog štetnog događaja, a nema ni objašnjenja za naznačene podatke u potvrdi MUP-a sa lista 12 spisa te potvrđuje da su navedeni podaci točni. Nema saznanja koja je registarska oznaka vozila u kojem je bila na dan štetnog događaja kojeg se ne sjeća. Napominje da ima jako puno intervencija iako se istoj pojašnjava da se nije radilo o intervenciji već o naletu vozila hitne pomoći na tužitelja.

19. Nadalje, sud je proveo dokaz očevidom na licu mjesta dana 30. listopada 2024. kojom prilikom je tužitelj osobno pokazao mjesto događaja te istaknuo da je do istog došlo pred kraj biciklističke staze i pješačkog prijelaza na kolniku koji vodi sa glave ceste na benzinsku pumpu (INA), isti se kretao na biciklu biciklističkom stazom u smjeru zapada dok je vozilo skretalo sa glavne ceste krećući se u smjeru istoka i skretalo je na navedenu benzinsku stanicu. Napominje kako je nakon sudara bio na tlu, da je iz vozila izašla medicinska sestra koja mu je pomogla da se pridigne, te je pokušala sanirati površinsku ranu na čelu tužitelja dok je vozač pomaknuo vozilo i potom izvukao bicikl tužitelja koji je bio ispod vozila i odložio ga na obližnju travnatu površinu. Isti nisu ponudili tužitelju pružanje liječničke pomoći niti su ga pitali je li mu ista potrebna. Dolaskom po biciklističkoj stazi koja je označena i na pločniku tužitelj napominje da je zastao prije prelaženja predmetnog kolnika uz napomenu kako nije vidio vozilo s kojim je došlo do sudara. Po dovršenom iskazu tužitelja, sudski vještak Berislav Šimunović je prešao na vršenje izmjera.

20. Sud je radi u tvrđenja dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja i odgovornosti proveo dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću koji je u svom nalazu i mišljenju od 2. veljače 2025. naveo kako je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tuženika s prednjim desnim dijelom naletjelo na desnu bočnu stranu bicikla koji je vozio tužitelj. U nastavku je došlo do pada tužitelja na kolnik, te prevrtanja i pada bicikla lijevim bokom na kolnik. Mjesto naleta se nalazilo na pješačkom prijelazu i to oko sredine sjevernog dijela biciklističke staze, oko 5,8 m do 6 m od istočnog ruba kolnika na prilaznom kolnika benzinskoj pumpi. Naletna brzina vozila osiguranika tuženika iznosila je oko 21,3 km/h, dok za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tuženika prije naleta nema elemenata. Vozilo osiguranika tuženika je radnju uključivanja s južnog kolnika Maksimirske ceste na pristupni kolnik benzinskoj pumpi, preko prometne trake za usporavanje prometa, moglo vršiti s prosječnom brzinom od oko 40 do 50 km/h . Ukoliko se tužitelj neposredno prije uključivanja s nogostupa na prilazni kolnik zaustavio, s obzirom na životnu dob, od mjesta pokretanja pa do mjesta naleta mogao se kretati s prosječnom brzinom od oko 10 km/h. Od silaska na prilazni kolnik pa do mjesta naleta tužitelj je na biciklu prešao put od oko 5,9 m kroz 2,1 s. U trenutku kada je tužitelj stupio na kolnik, vozilo osiguranika tuženika se nalazilo udaljeno oko 22,3 m od mjesta naleta. Da je vozač vozila osiguranika tuženika u trenutku kada je tužitelj stupio na pristupni kolnik umjesto prikočivanja poduzeo radnju intenzivnog kočenja, zaustavio bi vozilo prije mjesta naleta na tužitelja i do ove prometne nezgode ne bi došlo. Naime, on je za zaustavljanje imao na raspolaganu put od oko 22,3 m dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio kraći i iznosio je oko 19,2 m. Budući je preglednost iz smjera kretanja tužitelja prema smjeru od kuda je nailazilo vozilo osiguranika tuženika bila dobra, tužitelj je mogao na vrijeme vidjeti nailazak vozila osiguranika tuženika pa da nije stupio na prilazni kolnik, već da je ostao zaustavljen na nogostupu i da je propustio vozilo osiguranika tuženika, do ovog štetnog događaja ne bi došlo.

21. Stranke nisu isticale prigovore i primjedbe na predmetni nalaz i mišljenje.

22. Sud je u bitnom dijelu prihvatio iskaz tužitelja i to posebice u dijelu u kojem isti navodi kako je provjerio prometnu situaciju na biciklističkoj stazi dok je još bio na pločniku, pa da se uvjerio da je prelazak ceste siguran i potom ponovno sjeo na bicik l i krenuo kao i da u tom trenutku nije vidio da mu za njegov smjer kretanja dolazi vozilo koje bi ometalo njegovo kretanje, no sud smatra kako je tužitelj bio dužan još jednom navedeno provjeriti dolaskom na pješački prijelaz jer se ponovno kretao na biciklu i da je upravo tada, kao i prema utvrđenjima iz provedenog prometnog vještačenja, došlo do naleta vozila hitne pomoći. Za istaknuti je i kako je protiv tužitelja odbijena optužba u prekršajnom postupku zbog zastare. Također, sud je prihvatio iskaz tužitelja i u dijelu u kojem isti navodi kako je nakon udara i naleta vozila hitne pomoći na njega, završio na tlu, a da je njegov bicikl ostao ispod vozila hitne pomoći kao i da mu je medicinska sestra pružila pomoć, a vozač hitne pomoći pomaknuo vozilo i izvukao njegov bicikl ispod vozila te ga odložio na obližnju travnatu površinu. Također, sud prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti navodi kako je zadobio ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji i potvrđene provedenim medicinskim vještačenjem kako će to biti obrazloženo dalje u presudi.

23. Sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka AB i FB, obzirom je iz priložene dokumentacije u spisu evidentno kako su isti bili sudionicima štetnog događaja, da je povodom navedenog sastavljena i izjava o istom, dok svjedoci u ovom postupku tvrde kako se predmetnog štetnog događaju uopće ne sjećaju. Sud smatra kako nije niti životno, a niti logično da se osoba ne sjeća da je sudjelovala u štetnom događaju bilo kakve vrste, a posebice jer iz iskaza tužitelja , kako to i sud prihvaća u točki 22. obrazloženja, jasno proizlazi da su navedeni svjedoci bili i u interakciji nakon naleta na tužitelja jer mu je medicinska sestra pokušala sanirati površinsku ozljedu na čelu, a vozač hitne pomoći je pomaknuo vozilo i izvukao bicikl tužitelja koji je završio ispod vozila hitne pomoći te ga odložio na obližnju travnatu površinu. Posebice sud smatra neživotnim da osobe čija je profesija upravo pružanje hitne liječničke pomoći i dolazak na mjesto poziva, zaboravio događaj u kojem je osobno sudjelovao u okolnostima kako se ovaj događaj zbio. Za istaknuti je kako niti jedan od svjedoka nije osporio da se kretao navedenom rutom i da je bio na navedenoj lokaciji u trenutku predmetnog štetnog događaja. Također, sud ukazuje kako i iz zapisnika o očevidu koji se nalazi u prekršajnom spisu jasno navedeno da je u trenutku očevida tužitelj već odvezen na pružanje liječničke pomoći, da je njegov bicikl marke Merida pomaknut iz sudarnog položaja i sklonjen s kolnika, što proizlazi i iz iskaza tužitelja, a da je vozilo hitne pomoći bilo okrenuto u smjeru jugoistoka, da su pronađeni tragovi kočenja vozila hitne pomoći i tragovi struganja prednjeg kotača bicikla tužitelja.

24. U odnosu na prigovor doprinosa tužitelja sud ukazuje kako je odredbom članka 1072. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO), propisano da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu šteti snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj dok je stavkom 2. navedenog članka ZOO-a propisano da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Nadalje, odredbom čl. 1092. stavka 1. i članka 1106. ZOO-a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

25. Nadalje, odredbom čl. 43. ZSPC-a propisano da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, te je st. 2. istog članka propisano da je prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, a što prema utvrđenjima vještaka osiguranik tuženika nije učinio te je isti doprinio štetnom događaju pa vještak navodi kako se u trenutku kada je tužitelj stupio na kolnik, vozilo osiguranika tuženika nalazilo udaljeno oko 22,3 m od mjesta naleta. Da je vozač vozila osiguranika tuženika u trenutku kada je tužitelj stupio na pristupni kolnik umjesto prikočivanja poduzeo radnju intenzivnog kočenja, zaustavio bi vozilo prije mjesta naleta na tužitelja i do ove prometne nezgode ne bi došlo. Naime, on je za zaustavljanje imao na raspolaganu put od oko 22,3 m dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio kraći i iznosio je oko 19,2 m. Doprinos osiguranika tuženika očituje se time u činjenici da nije postupio sa dovoljnim oprezom u prometu, jer je trebao poduzeti radnju intenzivnog kočenja, a obzirom na utvrđenja iz provedenog prometnog vještačenja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da isto nije učinio, čime je došlo do predmetnog štetnog događaja.

26. Nadalje, u odnosu na postupanje tužitelja, sud prihvaća da je isti na pločniku na biciklističkoj stazi provjerio prometnu situaciju pri čemu je sišao sa bicikla , uvjerio se da je moguć nastavak kretanja, nakon čega je ponovno sjeo na bicikl i krenuo preko pješačkog prijelaza vozeći se na biciklu, ali da u tom trenutku nije ponovno provjerio prometnu situaciju jer upravo iz utvrđenja prometnog vještaka proizlazi kako je preglednost iz smjera kretanja tužitelja prema smjeru od kuda je nailazilo vozilo osiguranika tuženika bila dobra, te da je tužitelj mogao na vrijeme vidjeti nailazak vozila osiguranika tuženika pa da nije stupio na prilazni kolnik, već da je ostao zaustavljen na nogostupu i da je propustio vozilo osiguranika tuženika, do ovog štetnog događaja ne bi došlo.

27. Sukladno čl. 45. st. 1. ZOSPC-a propisano je da vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak iz garaže, dvorišta, parkirališta ili druge površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina ) dužan je propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom odnosno prometnom površinom na koju se uključuje, čime je tužitelj navedeno učinio na pločniku, no navedenu radnju nije ponovio i na pješačkom prijelazu u čemu se ogleda njegov doprinos u omjeru od 25%. Sud smatra da je doprinos osiguranika tuženika u omjeru od 75% jer se isti kretao motornim vozilom koje se smatra opasnom stvari, dok je tužitelj bio na biciklu i time u puno nepovoljnijem i ranjivijem položaju, a jasno je utvrđeno da je vozilo osiguranika tuženika poduzelo radnju intenzivnog kočenja, što nije učinio, da bi se navedeni događaj izbjegao , jer je odlučna radnja za nastanak nezgode oduzimanje prednosti prolaska tužitelja od strane osiguranika tuženika.

28. Sud je ocjenjujući doprinos stranaka nastanku štetnog događaja, imao u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, pri čemu je osobito cijenio način kretanja i postupanja obiju stranaka neposredno prije nastanka štetnog događaja, mjesto na kojem je došlo do naleta, svojstva vozila hitne pomoći te položaj i svojstva oštećenika kao biciklista. Pritom sud smatra da se odgovornost za nastanak štetnog događaja ne može u cijelosti pripisati niti jednoj od stranaka. Naime, iako je ponašanje tužitelja kao biciklista pridonijelo nastanku štetnog događaja u određenoj mjeri, njegov doprinos nije takvog intenziteta da bi se mogao izjednačiti s doprinosom vozača vozila hitne pomoći. Pri ocjeni težine doprinosa sud je osobito imao u vidu okolnost da se radilo o motornom vozilu hitne pomoći, dakle vozilu koje svojom masom, brzinom i drugim tehničkim svojstvima predstavlja znatno veći potencijal opasnosti za druge sudionike u prometu nego bicikl. U tom smislu položaj biciklista kao nezaštićenog sudionika u prometu bitno je različit od položaja osobe koja se nalazi u motornom vozilu, jer biciklist u slučaju naleta vozila nema konstrukcijsku zaštitu koju pruža karoserija vozila, zbog čega su posljedice eventualnog sudara za njega u pravilu znatno teže. Nadalje, odlučnom okolnošću sud smatra činjenicu da je do naleta došlo na području pješačkog prijelaza. Takvo mjesto kretanja zahtijeva od vozača povećan stupanj pažnje i opreza, upravo zbog mogućnosti pojave ranjivih sudionika u prometu te potrebe da se pravodobno uoči njihova prisutnost i poduzmu odgovarajuće mjere radi izbjegavanja naleta. Stoga se, prema ocjeni ovog suda, propust vozača vozila hitne pomoći mora vrednovati kao pretežit uzrok nastanka štetnog događaja. Okolnost da je tužitelj svojim ponašanjem također pridonio nastanku događaja ne znači da se njegov doprinos može izjednačiti s doprinosom vozača vozila koje je, s obzirom na svoja svojstva, predstavljalo bitno veći izvor opasnosti i koje je naletjelo na biciklista na mjestu na kojem se očekuje prisutnost pješaka i drugih ranjivih sudionika u prometu. Imajući u vidu navedene okolnosti, osobito različit intenzitet opasnosti koju su za nastanak i posljedice štetnog događaja predstavljala pojedina postupanja stranaka, kao i činjenicu da je tužitelj kao biciklist bio nezaštićen i time objektivno u ranjivijem položaju u odnosu na vozilo kojim je upravljao tuženik, sud ocjenjuje da je primjereno utvrditi doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u visini od 25%, dok doprinos tuženika iznosi 75%. Takav omjer, prema ocjeni suda, odgovara stvarnom odnosu težine propusta stranaka i njihova doprinosa nastanku štetnog događaja, pri čemu se ne zanemaruje protupravno odnosno nepažljivo postupanje tužitelja, ali se ono, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, ne može smatrati jednako značajnim kao postupanje vozača motornog vozila.

29. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Augustu Mijiću koji u svom nalazu i mišljenju od 8. rujna 2025. navodi kako je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede: otkinuće dijela lijeve trokutaste kosti šake, lijevo frontalno oguljotina, natučenje desne potkoljenice, rana nagnječina i razderotina predjela desnog maleola, oguljotine obje šake, oguljotine 3. i 4. prsta desne šake . Temeljem priložene medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja ne može se ustvrditi da su uslijed štetnog događaja kod tužitelja zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje bi izazivale potrebu ulaganja pojačanih napora. Tzv. primarni strah (koj i se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana, u srednjem 7 dana, a u manjem 20 dana. Kasni strah je trajao 60 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 30 dana. Naruženosti nema, radi se kozmetskom defektu na desnoj potkoljenici. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanja) kod kuće 30 dana po 4 sata dnevno, nakon toga 30 dana po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je završeno 30. rujna 2020. U odnosu na zatražene troškove liječenja, vještak dr. August Mijić navodi kako je račun od 17. srpnja 2020. izdan u KB Dubrava u iznosu od 105,03 kn opravdan, račun od 27. srpnja 2020. izdan u KB Dubrava u iznosu od 25,00 kn opravdan kao i račun od 20. srpnja 2020. izdan po HZZO-u u iznosu od 10,00 kn.

30. Tužitelj je prigovorio navedenom nalazu i mišljenju no istaknuo je da isto prihvaća te da ne traži daljnje očitovanje vještaka dr. Augusta Mijića. Tuženik navedenom nalazu nije prigovarao.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju kao i zdravstveni karton tužitelja, a nalaz i mišljenje, valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti uz napomenu kako stranke nisu isticale daljnje primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, te potrebom i opsegom tuđe pomoći, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo.

32. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istom nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a.

33. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO -a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

34. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove i strah, budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

35. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

36. Za istaknuti je kako je tužitelj nedvojbeno bio sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je isti zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj suodgovoran osiguranik tuženika u omjeru od 75%, a tužitelja u omjeru od 25%, kao i da je tužitelj zadobio ozljede koje su zahtijevale mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došao u stanje u kojem je bio prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda, pretrpljenog straha i fizičkih bolova.

37. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, te pretrpljeni strah prema utvrđenju vještaka dr. Augusta Mijića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, to sud smatra kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 1.852,50 eura uzimajući u obzir i utvrđeni doprinos tužitelja u omjeru od 25%.

38. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

39. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 675,00 eura uzimajući u obzir i utvrđeni doprinos tužitelja u omjeru od 25%. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužitelj nije dostavio račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

40. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 5,00 eura.

41. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 180 sati, a koju pomoć su istom pružali ukućani, što su stranke učinile nespornim na ročištu održanom dana 8. veljače 2024. (list 68-69 spisa), te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 5,00 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužitelju, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 675,00 eura kako je to pojašnjeno u točki 38. obrazloženja.

42. Nadalje, slijedom odredbe čl. 1095. ZOO-a tužitelj je zatražio i naknadu štete na biciklu, koju visinu su stranke učinile nespornom, pa kako je sud utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja i u tom djelu to istom pripada iznos od 199,08 eura uzimajući u obzir i utvrđeni doprinos tužitelja u omjeru od 25%. Također, u odnosu na zatražene troškove liječenja, za koje je vještak dr. August Mijić utvrdio da su opravdani, a koji dio tuženog zahtjeva je sud također utvrdio osnovanim, to je sud tužitelju dosudio ukupni iznos od 13,92 eura uzimajući u obzir i utvrđeni doprinos tužitelja u omjeru od 25%.

43. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu ukupnog iznosa od 5.592,91,00 eura to je sud sukladno prethodno navedenom tužitelju dosudio ukupni iznos od 2.740,50 eura ( iznos od 2.527,50 eura na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, iznos od 199,08 eura na ime imovinske štete za štetu na biciklu te iznos od 13,92 eura na ime troškova liječenja) kako je to odlučeno u točki I. presude, a odbio tužitelja sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.852,41 kako je to odlučeno u točki II. izreke.

44. Člankom 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan je isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

45. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

46. Da bi tuženik mogao isplatiti tužitelju naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje kako je tuženik u obavijesti od 27. studenog 2020. (list 17 spisa) potvrdio primitak odštetnog zahtjeva tužitelja od 16. listopada 2020.

47. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završeno odnosno da je nastupila stabilizacija 30. rujna 2020. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužitelj ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva kako je to tužitelj pravilno i zatražio, te su zakonske zatezne kamate dosuđene tužitelju od 16. listopada 2020. do isplate čime je odlučeno kao u izreci presude.

48. Nadalje, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega, šteta na biciklu i troškovi liječenja) sukladno čl. 1086. ZOO-a, dakle od trenutka nastanka štete, no kako tužitelj navedene kamate za imovinsku štetu potražuje i od kasnijeg datuma, i to za tuđu pomoć i njegu od 1. prosinca 2020., za štetu na biciklu od 9. listopada 2020., a što je povoljnije za tuženika, to je sud predmetne kamate dosudio za tuđu pomoć i njegu od 1. prosinca 2020. do isplate, a az štetu na biciklu od 9. listopada 2020. do isplate. U odnosu na troškove liječenja, tužitelj je iste zatražio sukladno čl. 1086. ZOO-a od dana trenutka nastanka istih odnosno za iznos od 10,44 eura od 18. srpnja 2020. do isplate, za iznos od 2,49 eura od 28. srpnja 2020. do isplate i za iznos od 0,99 eura od 21. srpnja 2020. do isplate, čemu je sud udovoljio i odlučio kao u točki I. izreke presude

49. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

50. Ovaj sud smatra da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti tj. sa 75%, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 62% (dosuđenih 2.740,50 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 5.592,91 eura x 100%), iz čega proizlazi da je, gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ukupno uspio u sporu sa 137% (75% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uslijed utvrđenog doprinosa od 25% + 62% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 137% : 2=68,5), iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u ovoj parnici 31,5%.

51. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužitelju prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužitelj) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tuženik). Dakle, kada se od uspjeha tužitelja od 68,5% oduzme uspjeh tuženika od 31,5%, dobiva se 37%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

52. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 5.592,91 eura prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka sukladno uspjehu u sporu u omjeru od 37% u ukupnom iznosu od 1.379,47 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te podneska od 23.11.2023., 27.2.2025., 28.5.2025 i 2.10.2025. prema Tbr. 8. toč. 1., potom za zastupanje po odvjetniku na ročištima dana 8.7.2024., 6.5.2024., 30.10.2024. (očevid), 7.10.2025., 12.3.2026. i 25.8.2026. prema Tbr. 9. toč. 1. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, za sastav podneska od 23.10.2023. prema Tbr. 8. toč. 4. u iznosu od 50,00 eura, za zastupanje po odvjetniku na ročištu 12.2.2026. u iznosu od 50,00 eura obzirom je isto odgođeno prije početka raspravljanja sukladno Tbr. 9. toč. 5. i iznos od 100,00 eura za pristup na ročište za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3., sve uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 102,68 eura i na presudu u iznosu od 175,93 eura sve sukladno odredbi Tar. br. 1. i Tr. br. 2. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 9/21, 37/23), što ukupno iznosi 1.379,47 eura, čime je odlučeno kao pod toč. III. izreke u odnosu na trošak tužitelja i u točki IV. u odnosu na trošak tuženika sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

53. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 11. rujna 2026.

Sudac:

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na tužbu i presudu

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 11. rujna 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja