Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Poslovni broj: Pp-569/2026-6
Varaždin, Kapucinski trg 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Nadi Šumiga, uz sudjelovanje Elizabete Lazarević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UĐ iz [adresa], zbog povrede odredbe iz članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24) povodom prigovora okrivljenika izjavljenog protiv prekršajnog naloga Policijske uprave varaždinske, Policijske potaje Novi Marof broj: 211-07/26-2/7128 od 18. veljače 2026. u žurnom postupku, temeljem članka 183. stavak 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17,118/18 i 114/22), dana 11. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Okrivljeni ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1995. u [adresa], sin U i Č s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno kažnjavan
k r i v j e
I. što je kao vozač dana 13. veljače 2026. u 19,50 sati u mjestu Presečno BB – DC 3, upravljao u prometu osobnim automobilom marke Audi, reg. [registarska oznaka], pod utjecajem alkohola od 1,01 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka (umanjeno za granicu dopuštene pogreške od 0,1 g/kg) te je isključen iz prometa
II. čime je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, radi čega mu se temeljem citiranog propisa i članka primjenom članka 37. Prekršajnog zakona
III.
i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura
Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude. Okrivljenik se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je izrečena novčana kazna uplaćena u cijelosti. Ukoliko okrivljenik u određenom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati, ista će se temeljem odredbe članka 34. Prekršajnog zakona, izvršiti prisilnim putem. Ako se novčana kazna u cijelosti ili djelomično ne naplati ni prisilno u roku od 2 godine od kad je nadležno tijelo za prisilnu naplatu primilo za to zahtjev, ista će se zamijeniti posebnim Rješenjem, a u skladu s odredbom članka 34. Prekršajnog zakona. Okrivljenik je dužan novčanu kaznu uplatiti putem priložene uplatnice.
IV. Trošak prekršajnog postupka utvrđen je u ukupnom iznosu od 36,62 (trideset šest eura i šezdeset dva centa) eura, a isti se odnosi na trošak upotrebe alkotesta u iznosu od 10,62 eura i trošak prekršajnog postupka u iznosu od 26,00 eura, temelji se na odredbi članka 139. stavak 3. u vezi sa člankom 152. ZKP-a i točke I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka i dužan ga je uplatiti okrivljenik u roku od 30 dana putem priložene uplatnice.
Obrazloženje
1. PU varaždinska, Policijska postaja Novi Marof izdala je dana 18. veljače 2026. obavezni prekršajni nalog kojim je okrivljenik proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 (šesto šezdeset) eura te troškovi prekršajnog postupka u iznosu od 23,89 (dvadeset tri eura i osamdeset devet centi) eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude. Na navedeni obavezni prekršajni nalog okrivljenik je pravodobno izjavio prigovor, stoga je obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage te je nastavljen žurni prekršajni postupak.
2. U tijeku žurnog postupka okrivljenik je uredno pozvan na raspravu, međutim isti se nije odazvao već je u spis dostavio pisanu obranu. U pisanoj obrani naveo je kako se smatra krivim za počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret te izražava iskreno i nedvojbeno kajanje zbog svojeg postupanja. Svjestan je da je njegovo ponašanje bilo protivno propisima te da sudjelovanje u prometu pod utjecajem alkohola predstavlja potencijalnu opasnost, kako za njega samoga, tako i za druge sudionice u prometu. Upravo iz tog razloga naglašava kako se radi o izoliranom i iznimnom događaju u njegovom životu, budući da do sada nikada nije bio prekršajno kažnjavan niti je na bilo koji način dolazio u sukob sa zakonom, što jasno upućuje na njegovu dosadašnju odgovornost i savjesno ponašanje. Nadalje, pojašnjava okolnosti koje su prethodile samom događaju, ističući kako je neposredno prije upravljanja vozilom konzumirao tek jednu malu količinu alkoholnog pića (jednu malu pivu), ne smatrajući da će takva količina imati utjecaja na njegove vozačke sposobnosti. Naglašava kako u trenutku sjedanja za upravljač nije osjećao nikakve znakove alkoholiziranosti, niti je imao subjektivan dojam da su mu sposobnosti upravljanja vozilom na bilo koji način umanjene ili kompromitirane, inače se ne bi upuštao u upravljanje automobilom. Također ističe kako je predmetnog dana bio radno angažiran tijekom cijelog dana u radioni, uslijed čega nije konzumirao hranu, što je moglo utjecati na bržu apsorpciju alkohola u organizmu. Slijedom navedenog, smatra kako je izmjerena koncentracija alkohola mogla biti posljedica specifičnih fizioloških okolnosti, a ne njegove da upravlja vozilom pod utjecajem alkohola. Unatoč tome, ne osporava utvrđeno stanje, već ga prihvaća te još jednom izražava žaljenje zbog situacije. Sukladno članku 25. Prekršajnog zakona, za postojanje prekršajne odgovornosti nužno je utvrditi oblik krivnje počinitelja, odnosno je li isti postupao s namjerom ili iz nehaja. U konkretnom slučaju okrivljenik naglašava kako ni u kojem segmentu njegova postupanja nije postojala namjera da počini prekršaj koji mu se stavlja na teret. Naime, neposredno prije upravljanja vozilom konzumirao je manju količinu alkoholnog pića (jednu malu pivu), pri čemu nije osjećao nikakve učinke alkohola niti je imao svijest o tome da bi mogao biti pod utjecajem alkohola iznad zakonom dopuštene granice. Slijedom navedenog, eventualno protupravno postupanje okrivljenika može se podvesti isključivo pod nehaj, budući da je isti bio uvjeren da je sposoban za sigurno upravljanje vozilom. Posebno ističe kako predmetnog dana nije konzumirao hranu zbog cjelodnevnog rada u radioni, što je moglo utjecati na bržu apsorpciju alkohola u organizmu te posljedično na izmjerenu koncentraciju alkohola. Upravo zbog tih specifičnih okolnosti, nije mogao realno procijeniti da bi i tako mala količina alkohola mogla rezultirati prekoračenjem zakonom popisane granice. Stoga se njegovo postupanje može ocijeniti kao nehajno, a ne kao svjesno i namjerno kršenje prometnih propisa, što predstavlja važnu olakotnu okolnost odmjeravanja sankcije. Nadalje, ponovno ističe kako do sada nikada nije bio prekršajno kažnjavan, niti za prometne niti za bilo koje druge prekršaje, što jasno ukazuje da se radi o osobi koja u pravilu poštuje pravni poredak i prometne propise. Njegovo dosadašnje ponašanje potvrđuje da predmetni događaj predstavlja izolirani incident, nastao uslijed nesretnih okolnosti i pogrešne procjene, a ne obrazac ponašanja. Upravo iz tog razloga smatra da ne postoji opasnost od ponavljanja ovakvog ili sličnog prekršaja u budućnosti. Također, valja naglasiti kako u konkretnom slučaju nisu nastupile nikakve štetne posljedice. Nije došlo do prometne nesreće, niti su ugroženi drugi sudionici u prometu, kao ni da je nastala bilo kakva materijalna ili nematerijalna šteta. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, primanje prekršaja, iskreno kajanje, dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da se radi o nehajnom postupanju te izostanak bilo kakvih štetnih posljedica, smatra kako su ispunjeni uvjeti da Sud primijeni blažu sankciju. Slijedom toga predlaže da Sud, sukladno članku 43. Prekršajnog zakona, razmotri mogućnost izricanja opomene ili barem ublažavanja izrečene novčane kazne i zaštitne mjere, budući da bi se istom odlukom u potpunosti ostvarila svrha kažnjavanja, kako u smislu specijalne, tako i generalne prevencije. Prilikom odmjeravanja novčane kazne moli Sud da osobito uzme u obzir njegove stvarne osobne i imovinske prilike, koje su izrazito nepovoljne. Naime, zaposlen je, ali ostvaruje isključivo minimalnu plaću, koja jedva pokriva njegove osnovne životne troškove te mu ne ostavlja prostor za izvanredne financijske izdatke. Uz vlastite troškove života, ujedno je i osoba koja skrbi o svojoj bolesnoj majci, koja ne ostvaruje vlastite prihode. Redovito joj pomaže u podmirivanju osnovnih životnih potreba, uključujući nabavu lijekova, prehrambenih nam irnica i drugih svakodnevnih potrepština nužnih za dostojanstven život. Time na sebe preuzima dodatno financijsko opterećenje koje značajno nadilazi njegove ionako ograničene mogućnosti. Uzimajući u obzir navedeno, jasno je da su njegove ukupne financijske mogućnosti izrazito ograničene te da su njegovi prihodi već unaprijed raspoređeni na podmirivanje osnovnih životnih potreba, kako njegovih, tako i njegove majke. U takvim okolnostima, izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura za okrivljenika predstavlja iznimno težak financijski teret, koji bi mogao ozbiljno ugroziti njegovu egzistenciju, ali i egzistenciju njegove majke o kojoj skrbi. Naime, plaćanje visoke novčane kazne, uz postojeće obveze i minimalna primanja, dovelo bi ga u situaciju da nije u mogućnosti uredno podmirivati osnovne životne troškove, uključujući troškove prehrane, stanovanja i liječenja njegove majke. Time bi posljedice izrečene kazne bile nerazmjerno teške u odnosu na sam prekršaj, osobito imajući u vidu da nisu nastupile nikakve štetne posljedice te da se radi o prvom i izoliranom prekršaju. Slijedom svega navedenog, moli Sud da njegove osobne i imovinske prilike cijeni kao osobito olakotne okolnosti te da primjenom načela razmjernosti i individualizacije kazne, izrekne blažu sankciju. Predlaže da Sud razmotri mogućnost izricanja opomene, odnosno značajnog ublažavanja novčane kazne, budući da bi se i takvom sankcijom u potpunosti ostvarila svrha kažnjavanja, bez ugrožavanja osnovne egzistencije i osobe o kojoj skrbi. Nadalje, vezano uz izrečenu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja moto rnim vozilom B kategorije u trajanju od dva mjeseca, ističe kako je ista za njega izrazito otegotna te u konkretnim okolnostima nerazmjerna njegovoj životnoj i radnoj situaciji. Naime, zaposlen je te svakodnevno putuje na posao i s posla, pri čemu mu je osobno vozilo nužno sredstvo za dolazak na radno mjesto. Oduzimanje mogućnosti upravljanja vozilom dovelo bi u pitanje njegovu mogućnost redovitog izvršavanja radnih obveza, a time posljedično i očuvanje zaposlenja koje mu je jedini izvor prihoda. Osim samog dolaska na posao, okrivljenik u okviru svog radnog mjesta u radionici obavlja i niz dodatnih poslova koji su izravno vezani uz korištenje osobnog vozila. Naime, njegov posao ne sastoji se isključivo od rada u radioni, već uključuje i preuzimanje vozila od klijenata, dovoženje istih u radionu, kao i vraćanje vozila nakon obavljenih popravaka, odnosno prijevoz klijenata prema potrebi. Slijedom navedenog, posjedovanje i korištenje vozačke dozvole B kategorije predstavlja osnovni preduvjet za uredno i kvalitetno obavljanje njegovih radnih zadataka. Izricanjem predmetne zaštitne mjere bio bi praktično onemogućen u izvršavanju značajnog dijela svojih radnih obveza, što bi vrlo lako moglo rezultirati gubitkom zaposlenja. Dodatno, ističe kako je jedina osoba koja skrbi o svojoj bolesnoj majci, koju redovito vozi na liječničke preglede, terapije i druge medicinske zahvate. S obzirom na njezino zdravstveno stanje i nemogućnost samostalnog kretanja, korištenje osobnog vozila predstavlja jedini realan i pravovremen način osiguravanja potrebne zdravstvene skrbi. U slučaju zabrane upravljanja vozilom, ne bi bio u mogućnosti adekvatno brinuti o majci, što bi moglo imati ozbiljne posljedice po njezino zdravlje. Također, valja naglasiti kako bi izricanje ove mjere značajno otežalo okrivljeniku obavljanje svakodnevnih životnih obveza, uključujući nabavu osnovnih potrepština, organizaciju skrbi za majku te izvršavanje svih privatnih i poslovnih obveza koje su nužno organizaciju vezne uz mobilnost. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, činjenicu daje vozilo okrivljeniku nužno za obavljanje posla i očuvanje zaposlenja, da je isto neophodno za izvršavanje konkretnih radnih zadataka kao i za skrb o bolesnoj majci, jasno je da bi izrečena zaštitna mjera imala izrazito teške i nerazmjere posljedice za njegov svakodnevni život i egzistenciju. Slijedom svega navedenog, smatra da u konkretnom slučaju ne postoji stvarna potreba za iznicanjem zaštitne mjere u navedenom trajanju, osobito imajući u vidu da se radi o prvom i izoliranom prekršaju te da ne postoji opasnost od ponavljanja istog. Stoga predlaže Sudu da, uzimajući u obzir sve iznesene okolnosti, ukine izrečenu zaštitnu mjeru kako bi mu se omogućilo da zadrži zaposlenje i nastavi skrbiti o svojoj majci. Sukladno članku 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama svrha zaštitnih mjera jest da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, odnosno da djeluju preventivno i spriječe buduće protupravno ponašanje sudionika u prometu. U konkretnom slučaju okrivljenik smatra kako izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom ne bi ostvarilo svoju zakonsku svrhu. Naime, predmetni događaj predstavlja izolirani incident koji je rezultat nesretnih okolnosti i pogrešne procjene, a nikako obrazac ponašanja okrivljenika. Do sada nije bio prekršajno kažnjavan, uredno poštuje prometne propise te u pravilu savjesno i odgovorno sudjeluje u prometu, vodeći računa o sigurnosti kako sebe, tako i drugih sudionika. Već sama činjenica da je protiv njega pokrenut prekršajni postupak, kao i suočavanje s konkretnim posljedicama (novčanom kaznom i mogućnošću zabrane upravljanja vozilom), na njega je djelovala izrazito preventivno. Svjestan je težine počinjenog prekršaja te mogućih posljedica koje takvo ponašanje može imati, zbog čega je ovaj događaj na njega imao snažan i predstavlja jasno upozorenje da ubuduće postupa s dodatnim oprezom i odgovo rnošću u prometu. Stoga se svrha prevencije već u značajnoj mjeri ostvarila samim vođenjem ovog postupka. S druge strane, u konkretnim životnim okolnostima, izricanje zaštitne mjere imalo bi izrazito teške i nerazmjerne posljedice koje nadilaze njezinu svrhu. Naime, zaposlen je te mu je vozilo nužno za svakodnevni dolazak na posao i povratak s posla, ali i za samo obavljanje radnih zadataka. U sklopu svog posla u radioni, dužan je preuzimati vozila od klijenata, dovoziti u radionu te po potrebi vraćati vozila i prevoziti što čini sastavni dio njegovih radnih obveza. Bez mogućnosti upravljanja vozilom, bio bi onemogućen u obavljanju svog posla, što bi vrlo vjerojatno dovelo do gubitka zaposlenja, a time i jedinog izvora prihoda. Skrbi o svojoj bolesnoj majci koju redovito vozi na liječničke preglede, terapije i druge medicinske zahvate. Uzimajući u obzir njezino zdravstveno stanje, korištenje osobnog vozila predstavlja jedini pouzdan način osiguravanja pravovremene i adekvatne zdravstvene skrbi. Izricanjem zaštitne mjere ne bi bio u mogućnosti izvršavati tu svoju obvezu, što bi moglo imati ozbiljne posljedice za zdravlje njegove majke. Slijedom svega navedenog, smatra kako u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi upućivale na potrebu izricanja zaštitne mjere radi sprječavanja ponavljanja ponašanja. Naprotiv, svjestan je svog propusta i uvjeren da se slična situacija neće ponoviti. Istovremeno, izricanje predmetne mjere imalo bi za njega izrazito teške i nerazmjerne posljedice u odnosu na svrhu koju ista treba postići, budući da bi izravno ugrozilo njegovu egzistenciju i mogućnost slabi o bolesnoj majci. Stoga predlaže Sudu da, uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, ne izrekne predmetnu zaštitnu mjeru, budući da bi se svrha zakona u konkretnom slučaju mogla ostvariti i blažim sredstvima. Također ističe kako počinjenjem predmetnog prekršaja nisu nastale nikakve štetne posljedice za treće osobe niti je došlo do ugrožavanja sigurnosti drugih sudionika u prometu. Naime, u konkretnom slučaju nije došlo do prometne nesreće, nije nastala nikakva materijalna šteta niti je bilo tko pretrpio bilo kakvu ozljedu ili drugu štetnu posljedicu. Navedena činjenica, prema mišljenju okrivljenika predstavlja važnu olakotnu okolnost koju je potrebno uzeti u obzir prilikom odlučivanja o vrsti i visini sankcije. Uzimajući u obzir sve iznesene okolnosti, smatra kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, prema kojoj sud može izreći blažu kaznu od propisane kada postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se svrha kažnjavanja može postići i blažom sankcijom. Svrha prekršajnih sankcija nije isključivo kažnjavanje, već i upozorenje počinitelja te preventivno djelovanje kako bi se ubuduće suzdržao od protupravnog ponašanja. U konkretnom slučaju postoji više osobito izraženih olakotnih okolnosti. Prije svega, do sada nije bio prekršajno kažnjavan, što jasno ukazuje da se radi o osobi koja u pravilu poštuje propise i odgovorno sudjeluje u prometu. Nadalje, riječ je o izoliranom događaju koji je posljedica pogrešne procjene, a ne ustaljenog ponašanja. Priznao je prekršaj, izrazio iskreno kajanje te je u potpunosti svjestan ozbiljnosti situacije u kojoj se našao, pri čemu je već samo vođenje ovog postupka na njega djelovalo snažno preventivno. Uz navedeno, je uzeti u obzir i njegove osobne i financijske okolnosti. Ostvaruje minimalna primanja te uz to skrbi o svojoj bolesnoj majci, kojoj osigurava lijekove, prehranu i ostale životne potrepštine. Njegove financijske mogućnosti su stoga izrazito ograničene, a svaka dodatna financijska obveza predstavlja značajan teret koji može ugroziti osnovnu egzistenciju, kako njegovu tako i njegove majke. Također, važno je naglasiti kako mu je vozilo nužno za svakodnevni život i rad. Isti vozilom odlazi na posao i vraća se s posla, ali ga koristi i u sklopu radnih obveza, uključujući preuzimanje i dovoženje vozila klijenata te organizaciju prijevoza istih. Osim toga, vozilo mu je neophodno za skrb o bolesnoj majci, osobito za odlazak na liječničke preglede i terapije. Sve navedeno dodatno ukazuje na težinu posljedica koje bi stroža sankcija imala na njegovu životnu situaciju. Slijedom svega navedenog, smatra da u konkretnom slučaju postoje osobito izražene olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona. Drži da bi se svrha kažnjavanja, kako u smislu posebne tako i opće prevencije, u potpunosti mogla postići i izricanjem blaže sankcije, bez potrebe za izricanjem strožih mjera koje bi imale nerazmjerne posljedice na njegovu egzistenciju i svakodnevni život. S obzirom na sve prethodno iznesene okolnosti, smatra kako je u konkretnom slučaju izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura prestroga i nerazmjerna njegovim stvarnim osobnim i imovinskim prilikama. Naime, uzimajući u obzir da ostvaruje minimalna primanja te uz to skrbi o bolesnoj majci kojoj osigurava osnovne životne potrebe, navedena kazna za njega predstavlja iznimno veliko financijsko opterećenje koje može ugroziti njegovu, ali i majčinu egzistenciju. Također, smatra kako je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u konkretnim okolnostima neopravdano stroga. Naime, vozilo mu je nužno kako za svakodnevni odlazak na posao i povratak s posla, tako i za samo obavljanje radnih zadataka koji uključuju preuzimanje i dovoženje vozila klijenata te organizaciju prijevoza istih. Uz to, vozilo mu je neophodno i za skrb o bolesnoj majci, osobito za odlazak na liječničke preglede i terapije. Slijedom navedenog, izricanje takve mjere imalo bi za okrivljenika izrazito teške i nerazmjerne posljedice. Sukladno svemu navedenom, predlaže da nadležni Sud, nakon provedenog postupka i uvida u sve iznesene činjenice i okolnosti, okrivljenika oslobodi od odgovornosti, a podredno da mu izrekne mjeru upozorenja opomenu. Ukoliko Sud ipak utvrdi postojanje prekršajne odgovornosti, predlaže da se izrečena novčana kazna ublaži na najniži zakonom propisani iznos, vodeći računa o njegovim osobnim i imovinskim prilikama te svim istaknutim olakotnim okolnostima. Nadalje, predlaže da Sud ukine izrečenu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije uzimajući u obzir njegovu nužnu potrebu za korištenjem vozila radi obavljanja radnih obveza i skrbi o bolesnoj majci, kao i činjenicu da se radi o prvom i izoliranom prekršaju.
3. U tijeku dokaznog postupka pročitan je: zapisnik o prisutnosti alkohola iz kojeg je razvidna koncentracija alkohola od 1,01 g/kg, naredba o određivanju mjere opreza, izvješće o ispitivanju dragera br. 1210/25 od 04.07.2025., zahtjev za naknadu troškova te potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije iz koje je razvidno da je okrivljeni bio osuđivan.
4. Temeljem provedenog postupka, u skladu s člankom 179. stavak 5. Prekršajnog zakona, analizirajući i ocjenjujući obranu okrivljenika te uvidom i čitanjem u spis podnijetih materijalnih dokaza, pojedinačno i u međusobnoj vezi, nedvojbeno proizlazi zaključak da je kritične zgode inkriminirano djelo svojim ponašanjem počinio okrivljenik.
5. Odlučna činjenica za koju se okrivljenik tereti - upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola - nalazi se dokazana temeljem okolnosnog, izričitog i jasnog pisanog priznanja okrivljenika u kojem iskazu isti priznaje da je te zgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, a kojem iskazu u svezi odlučne činjenice Sud nije imao razloga ne povjerovati jer se odlučna činjenica podudara i nadopunjuje sa podnijetim u spis materijalnim dokazom - zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu na ime okrivljenog iz kojeg je razvidno da je kritične zgode kod okrivljenika utvrđena koncentracija alkohola od 1,01 g/kg, a koji zapisnik je okrivljeni vlastoručno potpisao bez ikakvih primjedaba.
6. Stoga, okolnosti koje okrivljenik iznosi u svojoj obrani, a koje su prethodile utvrđenom prekršaju, ukoliko i u potpunosti odgovaraju istini ne mogu istog ekskulpirati za učinjeni prekršaj jer mu navedene okolnosti ne daju za pravo da protupravno postupa posebice iz razloga jer je temeljem članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u kojem je decidirano propisano da vozač vozila ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako u organizmu ima droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti ili na sposobnosti upravljanja vozilom ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.
7. Okrivljenik kao sudionik u prometu morao je biti svjestan činjenice da konzumiranjem alkoholnog pića ima u organizmu alkohol, a koja prisutnost alkohola je i nedvojbeno utvrđena pomoću alkometra marke “Dräger”, stoga zbog prisutnosti alkohola u organizmu nije smio započeti upravljati vozilom kad je prethodno konzumirao alkoholna pića, a budući da je tako postupio, svojim ponašanjem počinio je prekršaj iz članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji prekršaj je decidirano propisano da će se novčanom kaznom od 660,00 do 1.990,00 eura kazniti za prekršaj vozač i instruktor vožnje ako u krvi ima alkohola od 1,00 g/kg do 1,50 g/kg odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka. Stoga nije prihvaćena kao osnovana obrana okrivljenika u dijelu u kojem predlaže da ga se oslobodi odgovornosti te da mu se izrekne mjera upozorenja opomena, budući da se radi o težem prekršaju u prometu.
8. Slijedom iznijetog odlučeno je okrivljenika proglasiti krivim jer je ponašanje okrivljenika rezultat njegove krivnje a time i terećeni prekršaj. Okrivljeniku se ne izriče ni minimalna novčana kazna koja je propisana za navedeni prekršaj već se istom primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izriče ublažena novčana kazna imajući u vidu da učinjenim prekršajem nisu nastale teže posljedice, a također imajući u vidu u skladu s člankom 36. stavak 2. Prekršajnog zakona sve olakotne okolnosti kao i uzimajući u obzir imovinsko stanje, a što je sve imalo utjecaja na visinu izrečene novčane kazne.
9. Kao olakotna okolnost uzela se u obzir činjenica okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja, priznanje prekršaja, izraženo žaljenje za počinjeni prekršaj, obećanje da se isti ili slični prekršaj više neće ponoviti, navod kako se radi o izoliranom slučaju, iskazana financijska situacija (iako svoj navod nije argumentirao odgovarajućim dokazima), obiteljska situacija, dok se za otegotnu okolnost uzela u obzir težina prekršaja i njegove posljedice, stupanj odgovornosti, te činjenica da se radi o težoj povredi propisa o sigurnosti prometa na cestama - upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji alkohola od 1,01 g/kg te je time doveo u potencijalnu opasnost kako sebe, tako i druge sudionike u prometu.
10. Kazna je individualizirana, primjerena je djelu i počinitelju imajući u vidu objektivne i subjektivne okolnosti slučaja, stoga se smatra da će ista postići svrhu kažnjavanja, te da će ista utjecati na počinitelja kao i ostale da ubuduće ne čine prekršaje.
11. Okrivljeniku se ne izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca iz razloga što učinjenim prekršajem u konkretnom slučaju nisu nastale teže posljedice, uzimajući u obzir načelo razmjernosti, što do sada nije bio pravomoćno prekršajno kažnjavan ni za jedan prekršaj u prometu te navod kako mu je vozačka dozvola nužno potrebna radi obavljanja posla, jer bi u protivnom bila dovedena u pitanje njegova egzistencija kao i obitelji, budući da se brine o bolesnoj majci koju često vodi liječniku, stoga se očekuje da će se i bez izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije postići svrha kako u općem tako i u posebnom smislu.
12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavak 3. u vezi članka 138. stavak 1. Prekršajnog zakona, u svezi s člankom 152. ZKP-a i točke I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka te su isti odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka.
U Varaždinu 11. rujna 2026.
Sutkinja
Nada Šumiga
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude na temelju članka 244. stavak 1. Prekršajnog zakona žalba nije dopuštena.
Ova presuda je pravomoćna danom donošenja.
Presuda se dostavlja:
1. Okrivljeniku: ČĐ iz [adresa]
2. Tužitelju: PU varaždinska, Policijska postaja Novi Marof, Franjevačka 1, Novi Marof
3. Spis, ovdje
Nakon pravomoćnosti:
1. Tužitelju: PU varaždinska, Policijska postaja Novi Marof, Franjevačka 1, Novi Marof– PE
