REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4070/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Barbarić, odvjetnici iz Oroslavja, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćnici Andreji Šeša, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 1. rujna 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnica stranaka, 11. rujna 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba točke 6.1 Ugovora o kreditu broj 758354, kojeg su zaključili 8. svibnja 2007. tužitelj TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i Volksbank d.d. kao pravni prednik tuženika, Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kao kreditor, kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,50% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn, naplaćuje se neposredno prije isplate kredita, kao i odredba točke 11.1. istog Ugovora, kojim je ugovoreno da je prijevremena otplata kredita moguća sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 438,67 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na:

- 189,70 EUR od 9. svibnja 2007.

- 248,97 EUR od 22. svibnja 2012.

u visini stope određene čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu 593,18 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 11. rujna 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tuženik pravni prednik tuženika, kao kreditor, i tužitelj, kao korisnik kredita, zaključili 8. svibnja 2007. Ugovor o kreditu broj 758354, po kojem je tužitelju odobren i isplaćen kredit u visini 21.417,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Navodi da je odredba točke 6.1 Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,50% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn, koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita ništetna. Drži da je ništetna i odredba točke 11.1 Ugovora u dijelu u kojem je navedeno da je prijevremena otplata kredita moguća sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora. Ističe da je tuženik tužitelju s osnove obrade zahtjeva i administraciju kredita prilikom isplate kredita, 9. svibnja 2007., naplatio 1.429,30 kuna, odnosno 189,70 EUR, iako nije imao nikakvih posebnih troškova obrade kredita, a trošak sastava ugovora kod javnog bilježnika platio je tužitelj (također iz iznosa kredita). Prilikom prijevremene otplate kredita 22. svibnja 2012. tuženik je tužitelju naplatio naknadu u iznosu od 1.875,89 kn, odnosno 248,97 EUR. Navodi da o navedenim odredbama Ugovora, nisu pregovarale, niti je tužitelj kao korisnik kredita imao mogućnost utjecati na njihov sadržaj. Radi se o unaprijed formuliranoj odredbi koja je uzrokovala neravnotežu prava i obveza na štetu tužitelja kao potrošača. Predmetni Ugovor o kreditu tuženik je sastavio na standardiziranom, unaprijed pripremljenom obrascu, te ga je tužitelj dobio tek kada ga je trebao potpisati, a tom prilikom nije bilo pregovaranja o pojedinačnim odredbama Ugovora, niti je tužitelj mogao utjecati na odredbe o visini naknade, budući da je ista bila propisana Odlukom tuženika. Ističe da su to nepoštene ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su nametnule obvezu tužitelju kao potrošaču plaćanja neobrazloženih naknada u iznosu koji svakako ne odgovara eventualnim stvarnim troškovima koji su mogli nastati prilikom prijevremene otplate kredita, već omogućuje tuženiku dodatnu zaradu, mimo ugovorene kamate koja predstavlja cijenu kredita, koje odredbe su upravo time prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa su iste zbog toga ništetne. Stoga ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom kojim traži ništetnosti navedenih odredbi Ugovora o kreditu i isplatu naplaćenog iznosa naknada u visini 438,67 EUR, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od njegova dospijeća do isplate, e, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Osporava tužitelju status potrošača, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare. Navodi da ugovorne odredba o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi ne uzrokuju, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan Ugovor o kreditu (stranica 7-11 spisa), prometna kartica po kreditu (stranica 13-19 spisa), Opći uvjeti za poslovanje s građanima (stranica 114-117 spisa), potvrda o naplaćenoj naknadi (stranica 136 spisa) te saslušao tužitelja (stranica 137 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da su 8. svibnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 758354, po kojem je tužitelju odobren i isplaćen kredit u visini 21.417,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za CHF, na dan korištenja,

- da je da je čl. 6. st. 1. tog Ugovora o kreditu propisano da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,50% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn, koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita,

- da je čl. 11. st. 1. istog Ugovora, propisano da je prijevremena otplata kredita moguća sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora,

- da je tuženik naplatio tužitelju 9. svibnja 2007. 189,70 EUR, a prilikom prijevremene otplate kredita 22. svibnja 2012. 248,97 EUR.

6. Prijeporno je:

- status potrošača tužitelja,

- jesu li ugovorne odredba kojom je ugovorena naknada za obradu kredita (6. st. 1. Ugovora o kreditu) ništetna, kao i odredba (čl. 11. st. 1.) Ugovora o kreditu) koja propisuje naknadu za slučaj prijevremene otplate kredita ništetne, pa posljedično tomu,

- ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koji su naplaćeni na temelju navedenih naknada,

- je li tražbina tužitelja u zastari.

7. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe čl. 81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/2003), dalje u tekstu ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je sklopio Ugovor o kreditu s pravnim prednikom tuženika za kupnju vozila koje je koristio za osobne potrebe. Glede ugovorne odredbe kojom je propisana tzv. "ulazna naknada" koja se plaća pred sklapanje ugovora o kreditu, službenik banke nije ništa objasnio osim što mu je rekao da istu mora platiti. Glede odredbe o prijevremenoj otplati po kojoj se plaća naknada nije mu objašnjeno na što se isti troškovi odnose, nego samo da se mora platiti. Po zanimanju je inženjer prometa. Kada je došao u banku Ugovor je bio unaprijed pripremljen i nije bio u situaciji da može pregovarati s bankom. Nije bio vlasnik obrta niti trgovačkog društva u vrijeme sklapanja kredita. Plaćanje tih naknada mu je predstavljalo otegotnu okolnost.

9. Sud prihvaća iskaz tužitelja jer je logičan i uvjerljiv te podudaran dokumentaciji u spisu. Slijedom navedenog je jasno da je tužitelj bio prosječan potrošač. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužitelju prijeporne ugovorne odredbe.

10. U čl. 81. stavak 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, u stavku 3. istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

11. Sukladno 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

12. Uvidom u Ugovor o kreditu od 8. svibnja 2007. utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom standardiziranom (tipskom) ugovoru, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke. Ugovor sadrži odredbu čl. 6. st. 1. kojom je propisano da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,50% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn, koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita. U Ugovoru, međutim, nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada, na što se ista naknada odnosi, niti su definirani egzaktni parametri o načinu određivanja i izračunu visine te naknade. U čl. 11. st. 1. istog Ugovora, propisano da je prijevremena otplata kredita moguća sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora. U Ugovoru, i za ovu naknadu, nije navedeno od čega se ista sastoji, na što se ista odnosi, niti su definirani egzaktni parametri o načinu određivanja i izračunu visine te naknade.

13. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom Ugovoru po prirodi stvari niti ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama Ugovora. Sve navedeno jasno proizlazi i iz iskaza tužitelja kada navodi da mu nije pojašnjeno radi čega se naplaćuju navedene naknade i od kojih se troškova one sastoje.

14. Tužena niti ne poriče činjenicu da se s tužiteljem o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, već drži da je tužitelj, ako je bilo ikakvih nejasnoća vezano uz predmetni ugovor ili bilo koju njegovu odredbu, imao mogućnost zatražiti zaposlenike tužene za pojašnjenje tih odredbi, te ističe da su mu sve informacije o pravima i obvezama iz ugovora o kreditu bile dostupne i prije sklapanja ugovora, te je u trenutku sklapanja ugovora bila u obvezi upotrijebiti dužnu pažnju i sam se informirati o svim uvjetima ugovora.

15. Iz stipulacije spornih odredbi Ugovora koje su standardne, evidentno je da se o njihovom sadržaju nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, niti je on obaviješten na koje pružene usluge banke i za koje nastale troškove se naknade odnose, a pri tome tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao suprotno da se s tužiteljem o spornim odredbama pregovaralo, niti je u tom pravcu predlagao dokaze, pa se stoga u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a radi o nepoštenim ugovornim odredbama koja su suprotne načelu savjesnosti i poštenja i koje stvaraju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja koji ima svojstvo potrošača.

16. Naime prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a što proizlazi u ovom konkretnom predmetu iz zaključenog Ugovora o kreditu pa je stoga takova odredba ništetna ugovorna odredba.

17. Pri tome se napominje da su predmetne odredbe jasne i razumljive, međutim, iste su iz svih naprijed navedenih razloga nepoštene, te se ne mogu podvesti u smislu odredbe čl. 84. ZZP pod kategoriju predmeta ugovora i cijene u pogledu kojih nije dopušteno ocjenjivanje poštenosti tih ugovornih odredbi ako su iste jasne i razumljive.

18. Naglašava se da je Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

19. Pri tome, valja još dodati da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetnih naknada, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 1201/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (Narodne novine broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio prijeporne ugovorne odredbe o troškovima obrade, naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da su te ugovorne odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

20. Pri tome sama činjenica da je trošak obrade kredita, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, kao i naknada za prijevremenu otplatu kredita, određene u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita, kao i pri prijevremenoj otplati kredita.

21. Visina tzv. ulazne naknade proizlazi iz dopisa samog tuženika od 19. veljače 2026. (stranica 136 spisa) iz kojeg proizlazi, među ostalim, da je tužitelju prilikom isplate kredita naplaćena administrativna naknada 9. svibnja 2007. u visini 189,70 EUR, dok među strankama nije sporno da je prilikom prijevremene otplate kredita 22. svibnja 2012. tužitelju naplaćeno 248,97 EUR.

22. Budući je neprijeporno utvrđena visina tužbenog zahtjeva, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužitelju dosuđen iznos naplaćenih naknada temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO.

23. Budući da je razlog ništetnosti prijepornih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužitelju je, uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a, dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekućim od prvog idućeg dana nakon dana kad su plaćeni (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate u visini određenoj 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

24. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje: ZOO, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ovom odlukom utvrđena ništetnost prijepornih ugovornih odredbi, to će tek njezinom pravomoćnosti početi teći zastarni rok.

25. Sud je na pripremnom ročištu održanom 12. veljače 2026. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu 438,67 EUR budući je tuženik prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi u iznosu 1.765,90 EUR. Tužitelj je, pored zahtjeva za isplatu iznosa 438,67 EUR, postavio i tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi, a radi se zapravo o deklaratornom preambulu zahtjeva za isplatu, koji zahtjev se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već je za istu mjerodavna vrijednost zahtjeva za isplatu, sukladno čl. 35. st. 1. ZPP-a, jer isti u tom slučaju predstavlja glavni zahtjev. Stoga je sud utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu 438,67 EUR jer je mjerodavna vrijednost predmeta spora sadržana u zahtjevu za isplatu, odnosno iznos (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-x-479/2010-2 od 11. travnja 2011.).

26. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (438,67 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine br. 138/23).

27. Tužitelju zastupanom po odvjetniku je priznat trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 50 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 12.2.2026. i 1.9.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT 100 bodova), sastav podneska od 11.9.2026. (Tbr. 8. toč. 1. OT 50 bodova), odnosno ukupno 200 bodova ili 400,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 100,00 EUR, što ukupno iznosi 500,00 EUR. Tom iznosu je pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 33,18 EUR i presudu 60,00 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 593,18 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

28. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 11. rujna 2026. do isplate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 11. rujna 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja uz rj za sp na presudu

- pun. tuženika