REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj P-512/2025-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku po sucu Marijana Capurso Kulišić u pravnoj stvari tužiteljice PZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnica Stanka Matić, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 02535697732, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb kojeg zastupa punomoćnica Tihana Svetec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 31. kolovoza 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, 11. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I.
Nalaže se tuženiku isplati tužiteljici ukupan iznos od 3.173,94 EUR (tri tisuće stotinu sedamdeset i tri eura i devedeset i četiri centa) sa zateznim kamatama
- na iznos od 149,83 EUR sa zateznom kamatom od 15.1.2008. do isplate,
- na iznos od 22,48 EUR sa zateznom kamatom od 12.2.2008. do isplate,
- na iznos od 26,01 EUR sa zateznom kamatom od 7.3.2008. do isplate,
- na iznos od 23,21 EUR sa zateznom kamatom od 10.4.2008. do isplate;
- na iznos od 19,61 EUR sa zateznom kamatom od 13.5.2008. do isplate;
- na iznos od 67,04 EUR sa zateznom kamatom od 11.6.2008. do isplate;
- na iznos od 17,34 EUR sa zateznom kamatom od 10.7.2008. do isplate;
- na iznos od 16,71 EUR sa zateznom kamatom od 19.8.2008. do isplate;
- na iznos od 18,11 EUR sa zateznom kamatom od 11.9.2008. do isplate;
- na iznos od 25,97 EUR sa zateznom kamatom od 13.10.2008. do isplate;
- na iznos od 36,09 EUR sa zateznom kamatom od 6.11.2008. do isplate;
- na iznos od 30,73 EUR sa zateznom kamatom od 9.12.2008. do isplate;
- na iznos od 43,92 EUR sa zateznom kamatom od 7.1.2009. do isplate;
- na iznos od 48,50 EUR sa zateznom kamatom od 6.2.2009. do isplate;
- na iznos od 50,49 EUR sa zateznom kamatom od 5.3.2009. do isplate;
- na iznos od 44,27 EUR sa zateznom kamatom od 6.4.2009. do isplate;
- na iznos od 45,60 EUR sa zateznom kamatom od 7.5.2009. do isplate;
- na iznos od 41,21 EUR sa zateznom kamatom od 8.6.2009. do isplate;
- na iznos od 88,75 EUR sa zateznom kamatom od 10.7.2009. do isplate;
- na iznos od 38,43 EUR sa zateznom kamatom od 10.8.2009. do isplate;
- na iznos od 40,54 EUR sa zateznom kamatom od 11.9.2009. do isplate;
- na iznos od 37,79 EUR sa zateznom kamatom od 12.10.2009. do isplate;
- na iznos od 38,75 EUR sa zateznom kamatom od 10.11.2009. do isplate;
- na iznos od 39,39 EUR sa zateznom kamatom od 9.12.2009. do isplate;
- na iznos od 41,00 EUR sa zateznom kamatom od 11.1.2010. do isplate;
- na iznos od 49,71 EUR sa zateznom kamatom od 8.2.2010. do isplate;
- na iznos od 49,05 EUR sa zateznom kamatom od 8.3.2010. do isplate;
- na iznos od 55,72 EUR sa zateznom kamatom od 9.4.2010. do isplate;
- na iznos od 57,14 EUR sa zateznom kamatom od 7.5.2010. do isplate;
- na iznos od 64,31 EUR sa zateznom kamatom od 8.6.2010. do isplate;
- na iznos od 122,12 EUR sa zateznom kamatom od 9.7.2010. do isplate;
- na iznos od 66,10 EUR sa zateznom kamatom od 9.8.2010. do isplate;
- na iznos od 86,90 EUR sa zateznom kamatom od 9.9.2010. do isplate;
- na iznos od 100,28 EUR sa zateznom kamatom od 7.10.2010. do isplate;
- na iznos od 66,06 EUR sa zateznom kamatom od 5.11.2010. do isplate;
- na iznos od 85,81 EUR sa zateznom kamatom od 8.12.2010. do isplate;
- na iznos od 99,46 EUR sa zateznom kamatom od 7.1.2011. do isplate;
- na iznos od 104,70 EUR sa zateznom kamatom od 7.2.2011. do isplate;
- na iznos od 90,60 EUR sa zateznom kamatom od 11.3.2011. do isplate;
- na iznos od 83,52 EUR sa zateznom kamatom od 11.4.2011. do isplate;
- na iznos od 94,02 EUR sa zateznom kamatom od 6.5.2011. do isplate;
- na iznos od 111,33 EUR sa zateznom kamatom od 9.6.2011. do isplate;
- na iznos od 160,34 EUR sa zateznom kamatom od 7.7.2011. do isplate;
- na iznos od 152,46 EUR sa zateznom kamatom od 8.8.2011. do isplate;
- na iznos od 112,91 EUR sa zateznom kamatom od 7.9.2011. do isplate;
- na iznos od 103,08 EUR sa zateznom kamatom od 10.10.2011. do isplate;
- na iznos od 102,77 EUR sa zateznom kamatom od 9.11.2011. do isplate;
- na iznos od 103,78 EUR sa zateznom kamatom od 5.12.2011.do isplate, prema stopi koja se do 31. srpnja 2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnova preplaćenog iznosa anuiteta, isplati tužiteljici ukupan iznos od 13.894,27 EUR sa zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.godine do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku:
- na iznos od 117,97 EUR sa zateznom kamatom od dana 11.1.2012. do isplate;
- na iznos od 118,14 EUR sa zateznom kamatom od dana 7.2.2012. do isplate;
- na iznos od 120,63 EUR sa zateznom kamatom od dana 8.3.2012. do isplate;
- na iznos od 121,96 EUR sa zateznom kamatom od dana 10.4.2012. do isplate;
- na iznos od 123,28 EUR sa zateznom kamatom od dana 30.4.2012. do isplate;
- na iznos od 51,27 EUR sa zateznom kamatom od dana 5.6.2012 do isplate;
- na iznos od 51,90 EUR sa zateznom kamatom od dana 6.7.2012. do isplate;
- na iznos od 153,04 EUR sa zateznom kamatom od dana 13.6.2013 do isplate;
- na iznos od 181,68 EUR sa zateznom kamatom od dana 15.7.2013. do isplate;
- na iznos od 154,08 EUR sa zateznom kamatom od dana 23.8.2013. do isplate;
- na iznos od 153,15 EUR sa zateznom kamatom od dana 30.9.2013. do isplate;
- na iznos od 173,72 EUR sa zateznom kamatom od dana 8.11.2013. do isplate;
- na iznos od 173,72 EUR sa zateznom kamatom od dana 18.12.2013. do isplate;
- na iznos od 41,00 EUR sa zateznom kamatom od dana 27.1.2014. do isplate;
- na iznos od 160,45 EUR sa zateznom kamatom od dana 19.2.2014. do isplate;
- na iznos od 664,79 EUR sa zateznom kamatom od dana 8.3.2014.do isplate;
- na iznos od 155,14 EUR sa zateznom kamatom od dana 22.4.2014. do isplate;
- na iznos od 153,81 EUR sa zateznom kamatom od dana 29.5.2014. do isplate;
- na iznos od 240,08 EUR sa zateznom kamatom od dana 23.7.2014 do isplate;
- na iznos od 279,90 EUR sa zateznom kamatom od dana 28.8.2014. do isplate;
- na iznos od 1,18 EUR sa zateznom kamatom od dana 1.9.2014. do isplate;
- na iznos od 146,51 EUR sa zateznom kamatom od dana 29.9.2014. do isplate;
- na iznos od 200,26 EUR sa zateznom kamatom od dana 24.11.2014. do isplate;
- na iznos od 133,90 EUR sa zateznom kamatom od dana 28.1.2015. do isplate;
- na iznos od 133,90 EUR sa zateznom kamatom od dana 3.3.2015. do isplate;
- na iznos od 133,90 EUR sa zateznom kamatom od dana 17.3.2015. do isplate;
- na iznos od 147,17 EUR sa zateznom kamatom od dana 22.5.2015. do isplate;
- na iznos od 27,72 EUR sa zateznom kamatom od dana 23.6.2015. do isplate;
- na iznos od 454,69 EUR sa zateznom kamatom od dana 13.7.2015 do isplate;
- na iznos od 1,18 EUR sa zateznom kamatom od dana 11.8.2015. do isplate;
- na iznos od 399,35 EUR sa zateznom kamatom od dana 7.9.2015. do isplate;
- na iznos od 147,17 EUR sa zateznom kamatom od dana 18.9.2015. do isplate;
- na iznos od 1,18 EUR sa zateznom kamatom od dana 13.10.2015. do isplate;
- na iznos od 67,54 EUR sa zateznom kamatom od dana 15.12.2015. do isplate;
- na iznos od 1,18 EUR sa zateznom kamatom od dana 14.3.2016. do isplate;
- na iznos od 168,28 EUR sa zateznom kamatom od dana 12.4.2016. do isplate;
- na iznos od 162,22 EUR sa zateznom kamatom od dana 16.5.2016. do isplate;
- na iznos od 148,94 EUR sa zateznom kamatom od dana 15.6.2016. do isplate;
- na iznos od 162,22 EUR sa zateznom kamatom od dana 19.7.2016. do isplate;
- na iznos od 8789,04 EUR sa zateznom kamatom od dana 2.9.2016. do isplate."
III. U odnosu na troškove ovog postupka koji se odnose na zastupanje po punomoćnicima svaka strana snosi svoje troškove postupka.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju materijalni trošak ovog postupka u iznosu 331,81 EUR (tri stotina trideset i jedan euro i osamdeset i jedan cent) sa zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je s PBZ d.d. dana 12. lipnja 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 9011525350 koji je 13. lipnja 2006. solemniziran kod javnog bilježnika Nikše Viđena a temeljem koje je tužiteljici odobren kredit za adaptaciju stambenog objekta u iznosu 55.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF valutu važeće na dan isplate kredita. Tim ugovorom tužiteljica se obvezala u jednakim mjesečnim anuitetima na razbolje od 180 mjeseci otplaćivati kredit. Tvrdi da su stranke člankom 1. ugovorile valutu obveze na način da su glavnicu odobrenog kredita obračunali u valuti CHF, dok je člankom 4 stavkom 1. - Ugovora ugovorena kamatna stopa 4,70% godišnje, promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a člankom 4 stavkom 2. ugovoreno je da tuženik može promijeniti visinu kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita. Tvrdi da je tuženik na ovaj način koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta koja je vezana za CHF, kao i kojim je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva sukladno jednostranim odlukama tuženika, a da prilikom zaključenja ugovora i z a vrijeme ugovora nije tužiteljicu potpuno obavještavao o svim parametrima važnim za valjano donošenje odluke. Tvrdi da predmetni ugovor ne sadri jasne parametre bitne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule pa je tuženik postupao jednostrano i nepošteno i protivno načelu savjesnosti i poštenja u pravnom prometu, Poziva se na utvrđenja iz postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj .1401/2012.
1.1. Tužiteljica dalje tvrdi da je dana 22. prosinca 2011. ugovorila promjenu valute obveze otplate kredita iz valutne klauzule u CHF u kunskoj protuvrijednosti, u kredit u kunama, ali prije izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju tako da je napravila po nepovoljno visokom tečaju CHF i u daljnjoj otplati vraćala visoke anuitete. Stoga smatra da s osnova ništetnih odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj promjeni kamatne stope, ima pravo na ono što je banka stekla bez osnove te traži od suda da utvrdi se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe čl. 1., čl. 5. st. 2., čl. 6. st. 2. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu br. 9011525350 sklopljenog dana 12. lipnja 2006.g. koji je 13. lipnja 2006. potvrđen (solemniziranog) kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika pod posl. br.OU-756/06-1, između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika a koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF. Isto tako da sud utvrdi da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe čl. 4.1 i čl. 7.2 Ugovora o kreditu br. 9011525350 sklopljenog dana 12. lipnja 2006.g. koji je 13.lipnja 2006. potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika pod posl. br. OU-756/06-1, između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu. Na ime ništetnih odredbi potražuje ukupan iznos 145.726,93 kune, sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose.
1.2. Tužiteljica je istakla u smislu odredbe čl. 188 st. 2. ZPP-a i alternativni kojim predlaže da sud utvrdi ništetnim odredbe čl. 4.1. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu br. 9011525350 sklopljenog dana 12. lipnja 2006.g. koji je 13. lipnja 2006. potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika pod posl. br. OU- 756/06-1, između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stope te naloži tuženiku isplatiti iznos od 47.200,16 KN sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.
1.3. Uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 12. svibnja 20262. traži od suda da utvrdi da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe čl. 1., čl. 5. st. 2., čl. 6. st. 2. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu br. 9011525350 sklopljenog dana 12. lipnja 2006.g. koji je 13. lipnja 2006. potvrđen (solemniziranog) kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika pod posl. br. OU-756/06-1, između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika a koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF; da utvrdi da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe čl. 4.1 i čl. 7.2 Ugovora o kreditu br. 9011525350 sklopljenog dana 12. lipnja 2006.g. koji je 13.lipnja 2006. potvrđen (solemniziranog) kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika pod posl. br. OU-756/06-1, između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te da naloži tuženiku platiti tužiteljici iznos 128.600,04 KN sa zateznim kamatama, sve uz naknadu troškova ovog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da ovaj sud nije mjesno nadležan za postupanje te ističe prigovor neurednosti i nepodobnosti tužbe i tužbenog zahtjeva za raspravljanje i odlučivanje. Nadalje, tuženik tvrdi da je prihvaćanjem konverzije i sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu prestalo pravo tužiteljice na isticanje bilo kakvih zahtjeva za isplatu koji bi proizlazili iz osnovnog ugovora. U odnosu na valutnu klauzulu, tuženik ističe da za njezino ugovaranje postoji izričita zakonska osnova te da sama valutna klauzula nije zabranjena. Pritom navodi da zakonom nije propisano da se konverzijom kredit mora ugovoriti uz fiksnu kamatnu stopu niti bez valutne klauzule. Tuženik smatra da su potpisivanjem sporazuma i njegovom solemnizacijom predmetni pravni poslovi postali izraz stvarne volje ugovornih stranaka, zbog čega, prema njegovu stajalištu, nema pretpostavki za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi sporazuma, njegovu pobojnost niti za brisanje upisane hipoteke. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske te na presude županijskih sudova priložene uz odgovor na tužbu. Tuženik nadalje tvrdi da je tužiteljica ugovor sklopila slobodnom voljom, prihvaćajući ponuđenu uslugu nakon što je sama procijenila odgovara li njezinim potrebama i mogućnostima. Budući da je ugovor o kreditu solemniziran, tuženik smatra da postoji neoboriva pretpostavka da je tužiteljica bila upoznata sa sadržajem njegovih odredbi. U pogledu promjenjive kamatne stope, tuženik osporava tumačenje tužiteljice prema kojem bi presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske bila utvrđena obveza primjene fiksne kamatne stope. Ističe da iz navedene odluke ne proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope bilo nezakonito, već da je riječ o zakonom dopuštenom načinu ugovaranja kamate, pri čemu su zakonom bili određeni parametri njezine promjenjivosti. Tuženik stoga tvrdi da je stvarna volja ugovornih stranaka bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu te da sama ugovorna odredba kojom se banci omogućuje promjena kamatne stope nije nedopuštena niti neodrediva. Navodi da je ugovorena kamatna stopa bila ograničena najvišom dopuštenom ugovornom kamatnom stopom te da je tuženik pri sklapanju ugovora postupao u skladu s tada važećim propisima i regulativom HNB-a. Nadalje, tuženik ističe da je izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 1. siječnja 2014. uveden novi kriterij promjenjive kamatne stope, koji se od tog datuma primjenjuje po sili zakona, dok za ranije razdoblje, prema njegovu stajalištu, nije postojala protupravnost u načinu ugovaranja i mijenjanja kamatne stope. Tvrdi da su se promjene kamatne stope provodile prema tržišnim kriterijima i elementima koji su izvan njegova nadzora te da je postupao u skladu s relevantnom regulativom HNB-a i kasnijim zakonskim zahtjevima. Slijedom navedenog, tuženik osporava osnovanost zahtjeva tužiteljice za povrat razlike kamata i razlike tečaja CHF, smatrajući da se takav zahtjev temelji na pogrešnom tumačenju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13. Također se poziva na Direktivu 93/13 i ističe da ugovaranje mogućnosti promjene kamatne stope samo po sebi ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu ako su ispunjene pretpostavke za takvu promjenu. Konačno, tuženik zaključuje da je potraživanje tužiteljice neosnovano jer ne postoji pravna osnova za zaključak da je kamatna stopa tijekom cijelog promatranog razdoblja morala ostati fiksna. Pri tome posebno ističe da je i sama presuda na koju se tužiteljica poziva ukinula dio prvostupanjske odluke kojim je bankama bilo naloženo ponuditi potrošačima izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope tako da ona postane fiksna u visini stope važeće na dan sklapanja ugovora.
Tuženik naposljetku ističe i prigovor zastare.
3. Sud je dana 27. rujna 2022. donio presudu poslovni broj P-890/19 kojom je prihvatio konačno uređeni tužbeni zahtjev i utvrdio da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe čl. 1., čl. 5. st. 2., čl. 6. st. 2. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu br. 9011525350 sklopljenog dana 12. lipnja 2006.g. koji je 13. lipnja 2006. potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika pod posl. br. OU- 756/06-1, između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika a koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF. (točka I. izreke te presude); utvrdio da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe čl. 4.1 i čl. 7.2 Ugovora o kreditu br. 9011525350 sklopljenog dana 12. lipnja 2006.g. koji je 13.lipnja 2006. potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika pod posl. br. OU-756/06-1, između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu (točka II. izreke te presude); naložio tuženiku s osnova preplaćenog iznosa anuiteta, isplati tužiteljici ukupan iznos od 128.600,04 KN sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate prema važećim kamatnim stopama (točka III. izreke te presude), te odlučio o troškovima postupka (točka IV. izreke te presude).
3.1. Županijski sud u Zagrebu presudom i rješenjem poslovni broj Gž-4193/2022-3 od 29. travnja 2025. potvrdio je navedenu presudu u točkama I. i II., dok je ukinuo istu presudu u točkama III. i IV. te vratio ovom sudu na ponovni postupka.
3.2. Kako je u navedenom dijelu presuda ukinuta, a i postupak se počeo voditi pred izmijenjenim sucem to je glavna rasprava započela iznova te su, uz suglasnost stranaka, pročitani do tada izvedeni dokazi.
4. U postupku su pročitani Ugovor o kreditu broj 9011525350 (list 17-24 spisa), otplatni plan (list 25-54 spisa),nalog klijenta od 2. rujna 2016. (list 55 spisa),Prijevremena otplata kredita na dan 2. rujna 2016. (list 56 spisa), I. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011525350 sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama (list 57-62 spisa), II. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011525350 (list 63-66 spisa), Opći uvjeti za poslovanje s građanima (list 85-93 spisa), druga dokumentacija vezana za kredit i poslovanje tuženika (list 94-101 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po sudskog vještakinji Ivanki Sušić (list 121 do 126 spisa) , dopuna nalaza i mišljenja sudske vještakinje Ivanke Sušić (list 144-153 spisa), dopuna nalaza i mišljenja sudske vještakinje Ivanke Sušić od 17. lipnja 2026. (list 242 -243 spisa), saslušana je tužiteljica (list 244-246 spisa).
5. Tužiteljica je podneskom od 12. svibnja 2026. uredila tužbeni zahtjev tako da potražuje s osnova već ranije utvrđenih ništetnih odredbi, iznos 17.068,21 EUR sa kamatama na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, uz naknadu troškova ovog postupka.
6. Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, zaključak je suda da tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
7. U odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti, o istom je odlučeno presudom ovog suda posl.br P-890/19 od 27. rujna 2022.
8. U postupku je ostalo sporno ima li tužiteljica pravo na isplatu temeljem utvrđenih ništetnih odredbi čl. 1., čl. 5. st. 2., čl. 6. st. 2. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu br. 9011525350 sklopljenog dana 12. lipnja 2006.g. koji je 13. lipnja 2006. potvrđen (solemniziranog) kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika pod posl. br. OU- 756/06-1, između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika a koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF. (točka I. izreke te presude); utvrdio da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe čl. 4.1 i čl. 7.2 Ugovora o kreditu br. 9011525350 sklopljenog dana 12. lipnja 2006.g. koji je 13.lipnja 2006. potvrđen (solemniziranog) kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika pod posl. br. OU-756/06-1, između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu. Osobito jer je nesporno dana 22. prosinca 2011. sklopila I. dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011525350 sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama kojim je promijenila valutu obveze otplate kredita iz valutne klauzule CHF u u kredit u kunama (članak 3. tog ugovora).
9. Odredbom članka 19.a stavkom 1. ZID ZPK propisano je da se ovom glavom uređuju obveze vjerovnika i potrošača:
– u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR,
- u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR i
– u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu iz podstavaka 1. i 2. ovoga stavka iz tražbine denominirane u CHF u denominiranu u EUR odnosno iz tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF u denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
9.1. Nadalje je stavkom 2. istog članka propisano je da se odredbe ove glave primjenjuju na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena, dok je stavkom 3. istog članka propisano da se odredbe ove glave ne primjenjuju na kredite iz stavka 2. ovoga članka za koje je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona provedena konverzija kredita iz CHF u drugu valutu ili kune ili valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu ili kune i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF kod kojih je dužnikova obveza ispunjena ili prisilno ostvarena.
9.3. Dakle, iz citiranih odredbi ZID ZPK proizlazi da je u hrvatskom zakonodavstvu konverzija propisana u svrhu zaštite potrošača, da bi (potrošači) korisnici kredita u CHF bili dovedeni u ravnopravan položaj s korisnicima (potrošačima) kredita u EUR, te da je Banka samo u tom slučaju bila obvezna ponuditi potrošaču konverziju prema definiranim pravilima ZID ZPK.
9.4. Također, navedeni zaključak proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020., koji je u obrazloženju naveo da je ZID ZPK u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize tu svrhu nastojao postići na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije u odgovarajuće kredite sklopljene u EUR-ima na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u EUR-ima i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR-ima (čl. 19.a do čl. 19.e. ZID ZPK), te da je u članku 19.b ZID ZPK sadržano načelo konverzije kredita prema kojem konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR-e i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR-e podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR-e, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denom iniran u kunama s valutnom klauzulom u EUR-e.
9.5. Imajući u vidu da je ZID ZPK stupio je na snagu 30. rujna 2015., a da su stranke 22. prosinca 2011., dakle prije donošenja citiranih odredbi tog Zakona, sklopile Dodatak predmetnom Ugovoru o kreditu kojim je izvršena je promjena valute iz CHF u kune tuženik u konkretnom slučaju nije bio obvezan ponuditi tužitelju kao potrošaču konverziju prema definiranim pravilima ZID ZPK, niti se na tužiteljicu primjenjuju odredbe o konverziji.
10. Pregledom I. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011525350 sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama koji je sklopljen 22. prosinca 2011. utvrđeno je kako su stranke suglasno sporazumjele i ugovorile promjenu valute obveze otplate kredita iz valutne klauzule u CHF u protuvrijednosti u kunama u kredit u kunama (članak 2. Ugovora), utvrdile su da nedospjela glavnica kredita na dan sklapanja tog dodatka iznosi 40.488,29 CHF, da nakon konverzije valutne klauzule kredita u CHF u kune preostala glavnica iznosi 249.347,70 kuna, da je kamatna stopa 6,20%, da se kredit otplaćuje u 115 anuiteta od po 2.881,24 kune.
11. Međutim, ova konverzija nije izvršena, jer nije niti mogla biti izvršena sukladno odredbama ZID ZPK/2015 koji je stupio na snagu kasnije, a uostalom naznačio da se ne odnosi na kredite koji su konvertirani ranije. No, valja naglasiti da je ZID ZPK/15 donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u posebnom razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i obzirom da je tečaj CHF izrazito jačao s vremenom te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope što je dovelo u izrazito težak položaj korisnike kredita i potrošača. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR. Na temelju odredbi čl. 19.b i čl. 19.c koji su dodani čl. 1. ZID ZPK/15 proizlazi da vjerovnik i dužnik uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR) s time da se razlika između više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.
12. Iz I. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011525350 sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama koji je sklopljen 22. prosinca 2011. proizlazi da su tog dana tužiteljica i tuženik utvrdili nedospjelu glavnica kredita na dan sklapanja tog dodatka u iznosu 40.488,29 CHF, na navedeni dan po tadašnjem tečaju CHF u odnosu na kunu istu glavnicu pretvorili u kunsku te utvrdili da nova glavnica kredita u kunama iznosi 249.347,70 kuna. Pri tome su ugovorili kamatna stopa 6,20% u članku 4. Ugovora.
13. U ovom postupku sporno je, između ostalog, predstavlja li sklapanje Prvog dodatka Ugovoru o kreditu od 12. lipnja 2006. godine, kojim je izmijenjena valuta obveze iz CHF u kunsku protuvrijednost i utvrđena nova glavnica kredita u iznosu od 249.347,70 kn, zapreku zahtjevu tužitelja za vraćanje iznosa koje je prije sklapanja tog Dodatka platio na temelju ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.
14. Polazeći od sadržaja osnovnog Ugovora o kreditu i predmetnog Dodatka, ovaj sud nalazi da sama činjenica sklapanja Dodatka ne dovodi do zaključka da je tužitelj sklapanjem istoga izgubio pravo zahtijevati vraćanje onoga što je prije njegova sklapanja eventualno platio bez pravne osnove uslijed primjene ništetnih ugovornih odredaba.
15. Naime, iz sadržaja Dodatka proizlazi da je njime izmijenjena postojeća kreditna obveza na način da je nedospjela glavnica iskazana u CHF preračunata u kunsku protuvrijednost te je kao nova glavnica određena svota od 249.347,70 kn, uz istodobno ugovaranje novih uvjeta otplate i promjenjive kamatne stope. Međutim, iz sadržaja tog Dodatka ne proizlazi da je prije određivanja navedene nove glavnice proveden obračun kojim bi se od postojeće obveze prethodno izdvojile i u korist korisnika kredita priznale eventualne preplate nastale zbog primjene nepoštene, odnosno ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i zbog primjene valutne klauzule vezane uz CHF. Jednako tako, iz Dodatka ne proizlazi da bi stranke izričito utvrdile konačno stanje međusobnih potraživanja za razdoblje do njegova sklapanja niti da bi korisnik kredita izričito i nedvosmisleno odustao od zahtjeva za povrat eventualno preplaćenih iznosa.
16. U tom je smislu potrebno razlikovati pitanje izmjene postojećeg ugovornog odnosa za buduće razdoblje od pitanja restitucijskih posljedica primjene nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba u prethodnom razdoblju. Sama činjenica da su stranke sporazumno izmijenile ugovor i utvrdile novu glavnicu ne znači da su time nužno uređena i međusobna prava i obveze koje proizlaze iz eventualne ništetnosti ranijih ugovornih odredaba. Za takav bi zaključak bilo potrebno utvrditi da je predmetnim Dodatkom upravo izvršen obračun posljedica ranijeg ugovornog odnosa te da je njime, uz jasno određen način obračuna, konačno uređeno pitanje eventualnih potraživanja korisnika kredita prema Banci.
17. Pri tome je od osobitog značaja okolnost da se u konkretnom slučaju ne radi o sporazumu o konverziji sklopljenom na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. godine. Međutim, predmetni Dodatak iz 2011. godine nije sklopljen na temelju tog posebnog zakonskog mehanizma. Stoga se njegovi pravni učinci ne mogu automatski izjednačiti s pravnim učincima zakonske konverzije iz 2015.
18. Upravo je navedeno odlučno za ocjenu osnovanosti prigovora tuženika da je tužitelj sklapanjem Dodatka već ostvario korist koja bi mu pripadala po osnovi ništetnosti ugovornih odredaba. Naime, takav bi prigovor mogao biti osnovan samo ako bi iz provedenih dokaza proizlazilo da je prilikom utvrđivanja nove glavnice uzeto u obzir koliko je tužitelj do tada platio na ime posljedica promjene tečaja CHF i promjene kamatne stope te da mu je na odgovarajući način priznat iznos koji bi predstavljao razliku između stvarno obračunate obveze i obveze koja bi postojala da se sporne ništetne odredbe nisu primjenjivale.
19. Drugim riječima, ako je nova glavnica od 249.347,70 kn samo rezultat preračuna tada evidentirane nedospjele CHF glavnice u kunsku protuvrijednost, bez prethodnog obračuna posljedica primjene spornih ugovornih odredaba. U takvoj situaciji sklapanjem Dodatka nije prestalo pravo tužitelja zahtijevati vraćanje onoga što je do njegova sklapanja platio bez pravne osnove, jer mu takvo plaćanje nije vraćeno niti je njegova vrijednost na drugi način priznata u okviru obračuna nove glavnice. Takav zaključak ujedno je u skladu sa svrhom pravila o restituciji nakon utvrđenja ništetnosti. Posljedica ništetnosti jest vraćanje onoga što je na temelju takve pravne osnove primljeno, odnosno uspostava imovinskog stanja koje bi postojalo da se ništetna odredba nije primjenjivala.
20. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da se pravni učinak predmetnog Dodatka ne može protegnuti na način da bi samim njegovim sklapanjem prestala sva eventualna potraživanja tužitelja koja proizlaze iz ranijeg razdoblja primjene nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba.
21. Stoga okolnost da je tužitelj prihvatio novu glavnicu od 249.347,70 kn sama po sebi ne predstavlja odricanje od njegova eventualnog restitucijskog zahtjeva niti dokaz da je taj zahtjev već namiren. Navedeno je osobito važno jer se eventualni restitucijski zahtjev ne odnosi na ponovno utvrđivanje valjanosti same nove glavnice, nego na pitanje je li i u kojem iznosu tužitelj do dana sklapanja Dodatka platio više nego što bi bio dužan platiti da se ništetne odredbe osnovnog ugovora nisu primjenjivale.
22. Zaključno, ovaj sud nalazi da sklapanje predmetnog Dodatka nije samo po sebi dovelo do gubitka prava tužitelja na restituciju posljedica ništetnih odredaba osnovnog ugovora. Budući da iz sadržaja Dodatka, a i prema mišljenju sudskog vještaka, ne proizlazi da je izvršen obračun sukladno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15, u daljnjem tekstu ZID ZPK/15), na način da je banka uzela u obzir ranije uplate izvršene temeljem, već ranije u ovom postupku, utvrđenih ništetnih odredbi. Stoga sud smatra da tužiteljici pripada razlika onog što je platila temeljem ništetnih odredbi i onog što je trebala platiti da je do dana sklapanja I. Dodatka, mjesečna obveza utvrđena primjenom početnog tečaja i početno ugovorene kamatne stope.
23. U ovom postupku proveden je dokaz vještačenjem po sudskoj vještakinji Ivanki Sušić koja u svom nalazu i mišljenju i njegovoj dopuni prikazala mjesečne razlike u anuitetima ukupno više naplaćenog tužiteljici po ugovoru o kreditu u odnosu na ono što je trebala platiti da se računala početno ugovorena kamatna stopa i bez primjene valutne klauzule te utvrdila ove razlike od sklapanja ugovor o kreditu do njegove otplate 2. rujna 2016., utvrdivši razliku od 128.600,04 kune (list 149-153 spisa) s prikazom pojedinih mjesečnih iznosa.
23.1. Sudska vještakinja je u dopuni nalaza i mišljenja od 17. lipnja 2026. iznijela mišljenje da Konverzija po Dotaku I. Ugovora o kreditu od 22. prosinca 2011.. nije matematički obavljena kako je to kasnije propisao ZID ZPK/15.
23.2. Stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun kojeg je dala sudska vještakinja već se njihovi navodi svode na pravna pitanja, a tužiteljica je podneskom od 12. svibnja 2026. konačno uredila svoj tužbeni zahtjev tako da potražuje ukupno iznos 17.068,21 EUR, sa zateznim kamatama dospijevajući od svakog mjeseca do isplate.
24. Usmeno saslušana tužiteljica iskazala da je u lipnju 2006. godine podigla stambeni kredit u PBZ banci s valutnom klauzulom u CHF uz manju kamatu. U to vrijeme nije bilo poznato da bi tečaj CHF toliko rastao, sve do svjetske ekonomske krize 2008. otkad je tečaj počeo rasti, a time i anuiteti. Kako je to pratila bila je u panici i 2011. je odlučila konvertirati kredit u kunski. Prilikom te konverzije preostalu glavnicu su po tadašnjem tečaju CHF pretvorili u kune. 2011. joj je izračunata neotplaćena glavnica oko 249 tisuća kuna, a je podigla kredit isplatili su joj oko 255 tisuća kuna tako da ispada da je u 5 i pol godina kroz plaćanje 66 anuiteta otplatila samo dvije rate. I nakon sklapanja ovog konvertiranog ugovora u kunama iako je tečaj bio fiksan rasle su kamate tako da joj je od početnog anuiteta 2.880 kuna, porastao je na 3.300 kuna dok je odnos anuiteta kojeg je plaćala po osnovnom ugovoru, a koji je iznosio 1.950 kuna prilikom konverzije narastao na 2.880 kuna. Prilikom sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF nije bila u poziciji pregovarati s bankom niti je mogla utjecati na sadržaj odredbi ugovora, a niti joj banka pojasnila u kojem smislu i iz kojih razloga bi moglo doći do porasta tečaja niti uslijed čega dolazi do promjene kamatne stope . Iskazala je da nije mogla utjecati ni na sadržaj dodatka ugovora o kreditu. Ona je otplaćivala rate kredita, jasno joj je da promjenjiva kamatna stopa znači da ona s vremenom može rasti ili padati, da prilikom potpisivanja ugovora o kreditu nije tražila da joj se pojasne odredbe ugovora, a niti ju je to tko pitao.
24.1. Tužiteljica smatra da je ugovorila promjenu valute obveze otplatnih kredita iz valutne klauzule CHF u kunskoj protuvrijednosti u kojoj je odobren kredit, kredit u kunama, znatno prije izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. tako da je to učinila po nepovoljno visokom tečaju CHF i u daljnjoj otplati vraćala stalno visoke anuitete koji su od početnog iznosa od oko 1.990,00 kn narasle na od oko 2.880,00 kn. Tužiteljica tvrdi da nije ni na koji način obeštećena jer joj nije smanjena glavnica kredita niti umanjeni anuiteti niti smanjena kamata što su korisnici kredita sa valutnom klauzulom u CHF dobili ovim zakonom smatra da se ima smatrati da ovaj kredit nije konvertiran u kune u smislu Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju.
25. Međutim, ne može se zanemariti činjenica da je tužiteljica svojom voljom pristupila sklapanju I. Dodatka ugovora o kreditu, prema kojem joj je utvrđena nova glavnica obveze, koja je bila određena jasno i transparentno, te je tužiteljica na nju pristala. Sklapanjem tog dodatka, tužiteljica je pristupila svjesno, kao potrošač pri tome svjesna osnovnih elemenata ugovora – iznosa glavnice kredita u kunama (koji je izvršen pretvorbom preostale glavnice u CHF prema srednjem tečaju CHF u odnosu na kunu u vrijeme sklapanja ugovora), visine kamatne stope na novoutvrđenu glavnicu u kunama, visine početne mjesečne rate i roka otplate te niti jedna odredba ovog ugovora ne upućuje na nesavjesno i nepošteno postupanje banke .
26. Prema stajalištu ovog suda, ono na što bi tužiteljica imala pravo je razlika između onog što je platila i što je trebala platiti prema tečaju CHF u vrijeme sklapanja ugovora i prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, ali do razdoblja sklapanja dodatka broj I. dana 22.prosinca 2011.
27. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka i tabličnog izračuna (list 149-153 spisa) razlike između onog što je tužiteljica platila i što je trebala platiti da se primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa i tečaj do dana sklapanja I. Dodatka odnosno zaključno s mjesecom prosincem 2011. ukupno iznosi 3.173,94 EUR.
28. Tužiteljici sukladno odredbama čl. 323., 324. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu ZOO ) pripada navedeni iznos sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, prema stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a.
29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je, iz ranije obrazloženih razloga preostali iznos odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).
30. U odnosu na prigovor zastare, valja istaknuti da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (tužba podnesena 4. travnja 2012.) došlo do prekida zastare sukladno čl. 241. ZOO -a. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. izričito potvrdio da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku. Građanski odjel Vrhovnog suda (rješenje Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.) utvrdio je da zastarni rok za restitucijske zahtjeve iz čl. 323. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, neovisno o naknadnom utvrđivanju ništetnosti istovjetnih odredbi u individualnim parnicama.
30.1. Tužitelj traži povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule, a opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO -a) pa zastarni rok počinje teći:
- u odnosu na promjenu kamatne stope, pravomoćnost u kolektivnom sporu 13. lipnja 2014.,
- u odnosu na promjenu valute CHF, pravomoćnost u kolektivnom sporu 14. lipnja 2018., pa s obzirom na podnošenje tužbe 11. lipnja 2019., zastarni rok u oba slučaja nije protekao, pa prigovor zastare tuženika nije osnovan.
32. O troškovima postupka odlučeno je sukladno odredbi članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022, 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi s člankom 155. ZPP-a. Tužitelj da je uspio s osnovom 100%, a visinom 18,60%, u konačnici uspio u omjeru 18,60% (118,60/2=59,3%- 40,7%=18,60%).
32.1. Stranke su djelomično uspjele na način da je tužitelj uspio s osnovom u potpunosti, i sa zahtjevom u odnosu na visinu od 18,60%, Kada bi sud primijenio čl. 154. st. 2. ZPP (rukovodeći se visinom novčanog zahtjeva) tužitelj bi trebao naknaditi tuženici razmjerni dio troškova postupka i to u okolnostima konkretnog slučaja u kojem tužitelj zahtijeva restituciju zbog toga što je tuženica u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unosila nepoštene ugovorne odredbe, pa uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškove postupka koje je već snosio i one koje bi morao platiti tuženici bili bi daleko veći iznosa koji mu je dosuđen zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđeni iznos kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske,, J protiv Hrvatske koji se u sporovima u kojima stranka nije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). O predmetima u kojima je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su konvertirani u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. Naprotiv, postojala je neujednačena praksa i VSRH koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuje pravo (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev 1096/2022 od 8.11.2022. i Rev 586/2019 od 21.12.2022.), a koja je u konačnici razjašnjena nakon zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu. U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može dovesti do zaključka da je tužba u konkretnom slučaju bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženici predstavljalo bi miješanje u pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku.
32.2. Zbog navedenog u odnosu na odluku o troškovima postupka koji se sastoje u zastupanju po punomoćniku odvjetniku i sudskih pristojbi sud je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove, dok je u odnosu na materijalni trošak koji se sastoji od troška vještačenja u ukupnom iznosu 331,81 EUR valjalo je priznati tužitelju u cijelosti jer je isti trošak bio neophodan radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, a imajući na umu da je osnovana osnova u cijelosti. Tužitelju nije priznat trošak za sudsku pristojbu za tužbu jer u postupku nije utvrđeno da je platio ovu pristojbu, a s obzirom na protek vremena, naplata iste je zastarjela.
32.3. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke presude.
U Dubrovniku 11. rujna 2026.
Sutkinja
Marijana Capurso Kulišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
