Poslovni broj: Us I-2892/2026-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Žanet Vidović i uz sudjelovanje Vesne Stanić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: CN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi poništavanja rješenja, 10. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/26-01/96, URBROJ: 512M-02-03-26-2 od 16. travnja 2026. godine i rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb -Centar, KLASA: UP/I-560-01/25-01/106, URBROJ: 512M2-01-04-16-26-11 od 16. ožujka 2026. kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima je odbijen njegov zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti Uredu za obranu Trešnjevka u razdoblju od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 1991.
2. Tužitelj u tužbi navodi da pripadnost Gradskom sekretarijatu za narodnu obranu znači da ispunjava prvi od dva kumulativno propisana uvjeta iz članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Ovo jer iako je točno da Zakon ne navodi izrekom sekretarijate da se suštinski i to metodom deduktivnog zaključivanja radi o organizacijskom subjektu koji u djelokrugu ima i poslove obrane i koje je podređeno Ministarstvu obrane, a da su upravna tijela pogrešno istumačila navedenu odredbu. Dalje navodi da se u širem smislu riječi oružanim otporom treba smatrati i djelovanje u vezi s tim otporom a radnje u sklopu Gradskog sekretarijata za narodnu obranu prema njegovom shvaćanju to sigurno jesu. Stoga smatra da je tuženik i navedenu odredbu pogrešno interpretirao. Predlaže poništiti rješenja donesena u upravnom postupku i utvrditi mu status hrvatskog branitelja.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj sudjelovao u upravnom postupku, da je davao izjave, da su u upravnom postupku saslušani i svjedoci te da je na temelju analize svih materijalnih i personalnih dokaza utvrđeno da tužitelj ne ispunjava zakonom propisane uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja. Predlaže tužbu odbiti.
4. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
5. Sud je spor riješio bez rasprave. Tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu zahtijevali održavanje rasprave. Tužitelj u tužbi osporava način na koji je tuženik primijenio i interpretirao odredbu članka 3. ZHBDR-a te u tužbi ne predlaže nikakve nove dokaze koje bi trebalo izvesti u upravnom sporu. Iako tužitelj u tužbi navodi da su osporene odluke donesene na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz sadržaja tužbe potpuno jasno proizlazi da se odluke ne pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđene činjenice već radi interpretativnog pristupa tuženika (te se tužitelj poziva na gramatičku i deduktivnu metodu kod tumačenja relevantne materijalne odredbe). Stoga je u sud u sporu raspravio ono što je među strankama stvarno prijeporno, a to je pravilna primjena materijalnog prava.
6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
7. Tužitelj je u zahtjevu za priznavanje statusa hrvatskog branitelja naveo da je bio pripadnik Ureda za obranu Trešnjevka, da ne posjeduje potvrdu postrojbe za predmetno razdoblje, da mu navedeno sudjelovanje nije upisano u vojnu iskaznicu te da nije primao novčanu naknadu u postrojbi za vrijeme pripadnosti ureda za obranu. U izjavi na zapisnik kod prvostupanjskog tijela od 14. studenoga 2025. tužitelj je naveo da se pripadnost Uredu za obranu Trešnjevka odnosi na razdoblje od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 1991, da je prije toga radio u istoj ustanovi koja se zvala Radna zajednica organa i službi Općine Trešnjevka i to od 1985. do 31. prosinca 1991.
8. Tužitelj zahtjevu nije priložio materijalne dokaze o sudjelovanju u Domovinskom ratu, već je dostavio Elektronički ispis Zavoda za mirovinsko osiguranje iz kojeg je vidljivo da je u predmetnom razdoblju bio u radnom odnosu kod Gradskog sekretarijata na narodnu obranu Trešnjevka. U upravnom postupku izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽN koji u svom iskazu navodi da je sa tužiteljem u Uredu za obranu Trešnjevka radio na poslovima logistike odnosno potpore Ministarstvu obrane odnosno sustavu veza za Centar i obavješćivanje u prijepornom razdoblju te da je to bio pravi radni odnos.
9. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17….156/26, dalje u tekstu ZHBDR) hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadn ik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., odnosno pripadnik Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
9.1. Prema stavku 2. članka 3. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
10. Dovodeći u vezu spisu priložene i izvedene dokaze sa sadržajem naprijed citiranih materijalnih odredbi ovaj sud zaključuje da tužitelj nije bio pripadnik niti jedne u članku 3. ZHBDR-a navedenih sastavnica obrambenih snaga Republike Hrvatske, a osim toga ni tužitelj u svom iskazu ni u postupku saslušani svjedok u svom iskazu ne navode da bi se radilo o sudjelovanju u intenzitetu kakav u vidu ima članak 3. stavak 2. ZHBDR (oružani otpor, odlazak na borbeni položaj i sl.) već da se radilo o radnom odnosu tužitelja u Uredu za obranu Trešnjevka u razdoblju od 1985. do konca 1991. godine.
11. U odnosu na tužbene navode sud napominje da su tuženik i prvostupanjsko javnopravno tijelo pravilno interpretirali relevantne materijalne odredbe. Stoga navodi tužitelja o pogrešnom deduktivnom zaključivanju pri interpretaciji materijalnih odredbi koje navodi u tužbi ( a zbog kojih razloga je izjavio i žalbu tuženiku) nisu osnovani.
12. Slijedom navedenoga tužbeni zahtjev je valjalo na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine 36/24. i 39/26 dalje ZUS) odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 10. rujna 2026. godine.
Sutkinja:
Žanet Vidović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. tužitelju
2. Ministarstvo obrane, [adresa] Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1
