Poslovni broj Ovr-1472/2026-2

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grad Pag, Branimirova obala 1, Pag, OIB: 32150762596, protiv ovršenika ŠEKI USLUGE j.d.o.o. u stečaju, Pag, Ulica Žrtava fašizma 10, OIB: 15024285359, zastupanog po punomoćniku Marku Jurkoviću, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 11. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prijedlog ovršenika ŠEKI USLUGE j.d.o.o. u stečaju podnesen sudu 26. kolovoza 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te proglašenje pljenidbe i prijenosa koji se pred Financijskom agencijom provodi temeljem Rješenja o ovrsi KLASA: UP/I-740-11/25-01/20, URBROJ: 2198-24-03/03-25-1 od 27. listopada 2025. nedopuštenim, se odbacuje kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev ovršenika ŠEKI USLUGE j.d.o.o. u stečaju za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 500,00 Eura sa zakonom zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik ŠEKI USLUGE j.d.o.o. u stečaju (dalje: ovršenik) 26. kolovoza 2026. ovom sudu podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u kojem navodi da je ovršenik uvidom u promet po svom računu utvrdio da je ovrhovoditelj Grad Pag dana 26. lipnja 2026., nakon otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom, pokrenuo odnosno proveo izravnu naplatu na novčanim sredstvima ovršenika. Naime, Grad Pag da je Financijskoj agenciji dana 23. lipnja 2026. dostavio zahtjev za naplatu tražbine iz ovršne isprave, uz Rješenje o ovrsi KLASA: UP/I-740-11/25-01/20, URBROJ: 2198-24-03/03-25-1 od 27. listopada 2025., zahtijevajući da se s računa ovršenika prenesu sredstva radi namirenja glavnice po osnovi poreza na korištenje javnih površina u iznosu od 1.237,36 Eura, zateznih kamata u iznosu od 17,86 Eura i troškova ovrhe u iznosu od 30,00 Eura odnosno ukupno 1.285,22 Eura uz daljnje kamate. Na računu ovršenika da je provedena prisilna naplata po predmetnoj osnovi, u iznosima od 559,05 Eura, 17,86 Eura i 30,00 Eura, uz dodatnih 53,09 Eura na ime naknade za prisilnu naplatu. Citirajući čl. 210. Ovršnog zakona, ovršenik navodi da je ovlašten temeljem citiranih odredbi podnijeti ovo pravno sredstvo, a što da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske izričito potvrdio u svojoj odluci broj Rev-373/2023-2 od 08. svibnja 2024. Iako je ovršenik pravna osoba u stečaju, stvarno nadležan za odlučivanje o ovom prijedlogu da je ovaj općinski sud sukladno odredbama Ovršnog zakona, a što da je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka u istovjetnim predmetnima, kao što je odluka poslovni broj Gr1 91/2023-2 od 21. prosinca 2023. Ovršenik smatra da ovrhovoditelj ne može tražiti predmetnu ovrhu zato što je nad ovršenikom otvoren stečajni postupka, te je ovrhovoditelj bio dužan prijaviti svoju tražbinu u stečajnom postupku i tražiti skupno namirenje zajedno sa svim ostalim vjerovnicima sukladno odredbama Stečajnog zakona. Otvaranjem stečaju da dospijevaju tražbine. Nad ovršenikom ŠEKI USLUGE j.d.o.o. da je otvoren stečajni postupak Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-389/2025- 17 od 23. siječnja 2026. pri čemu je stečajni postupak otvoren 23. siječnja 2026. u 9,30 sati. Istim da su rješenjem vjerovnici stečajnog dužnika pozvani da u roku od 60 dana od dana objave rješenja prijave svoje tražbine stečajnom upravitelju, u skladu s čl . 257. Stečajnog zakona. Dakle, otvaranjem stečajnog postupka da je uspostavljen zakonom propisani način skupnog namirenja vjerovnika, a svaki stečajni vjerovnik da je bio dužan svoju tražbinu prijaviti u stečajnom postupku i svoje pravo na namirenje ostvarivati isključivo u tom postupku. Iz samog Rješenja o ovrsi Grada Paga od 27. listopada 2025. da proizlazi da se predmetna tražbina odnosi na porez na korištenje javnih površina za razdoblje po dospijeću od 05. rujna 2025. do 27. listopada 2025. Osnovna ovršna isprava da je Rješenje o porezu na korištenje javnih površina KLASA: UP/I-410-01/25-10/96, URBROJ: 2198-24-03/07-25- 1 od 21. kolovoza 2025. Prema knjigovodstvenoj kartici Grada Paga, pojedina zaduženja glavnice u iznosima od 1.197,54 EUR dospjela su 05. rujna 2025. te 39,82 Eura 08. rujna 2025. Rješenjem o ovrsi od 27. listopada 2025. Grad Pag da je utvrdio ukupni dug od 1.285,22 Eura i odredio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika. Na samom Rješenju o ovrsi da se nalazi potvrda da je ono postalo izvršno 12. siječnja 2026. odnosno jedanaest dana prije otvaranja stečajnog postupka. Prema tome, predmetna tražbina da je u cijelosti nastala, dospjela i bila utvrđena izvršnom ispravom prije otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom. Ovrhovoditelj da navedenu tražbinu nije prijavio u stečajnom postupku, zbog čega da nema pravo zahtijevati izvansudsku ovrhu i pojedinačno ostvarenje svoje tražbine. Zbog toga da se provedbom predmetne ovrhe, pored toga što se uopće nije smjela provesti zbog odredbi Stečajnog zakona, nezakonito krši redoslijed namirenja vjerovnika u stečajnom postupku. Grad Pag da nije naveden niti kao vjerovnik niti je utvrđena bilo kakva njegova tražbina prema stečajnom dužniku, a kao vjerovnik stečajnog dužnika, Grad Pag da je bio dužan svoju tražbinu pravodobno prijaviti stečajnom upravitelju i namirenje ostvarivati zajedno s ostalim stečajnim vjerovnicima. Umjesto toga, ovrhovoditelj da je više od pet mjeseci nakon otvaranja stečajnog postupka, dana 26. lipnja 2026., pokušao svoju neprijavljenu tražbinu naplatiti pojedinačno, izravnim zahvaćanjem novčanih sredstava koja pripadaju stečajnoj masi, što da nije dopušteno. Posebno ovršenik ukazuje sudu da je 01. lipnja 2026. na račun ovršenika uplaćen iznos od 660,00 Eura i to kao povrat sredstava iz predmeta St-389/25 Trgovačkog suda u Zadru – sudski depoziti. Prema tome da nema dvojbe da se radi o novčanim sredstvima stečajnog dužnika koja pripadaju stečajnoj masi i koja služe skupnom namirenju vjerovnika sukladno pravilima Stečajnog zakona. Stečajni zakon da određuje zabranu ovrhe i osiguranja nakon otvaranja stečajnoj postupka te da u čl. 169. propisuje da nakon otvaranja stečajnoga postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti ovrhu ili osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika. Ovršni zakon da u čl. 50. st. 1. propisuje 6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave . U konkretnom slučaju da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ jer je nakon što je predmetna ovršna isprava postala izvršna 12. siječnja 2026. nastupila nova pravno odlučna činjenica – 23. siječnja 2026. je otvoren stečajni postupak nad ovršenikom. Otvaranjem stečajnog postupka da je ispunjenje predmetne stečajne tražbine putem pojedinačne ovrhe postalo zakonom zabranjeno odnosno na drugi način onemogućeno, jer se tražbina od toga trenutka može ostvarivati samo prema pravilima Stečajnog zakona. Radi se o činjenici koja je nastala nakon nastanka i izvršnosti ovršne isprave, pa je ovršenik nije niti mogao isticati u postupku iz kojega potječe Rješenje o ovrsi od 27. listopada 2025. Također, ovršenik tvrdi da je ostvaren i razlog iz čl. 50. st.1 . toč. 7. OZ jer da ovrhovoditelj nakon otvaranja stečajnog postupka više nije ovlašten na temelju navedene ovršne isprave zahtijevati pojedinačnu ovrhu protiv stečajnog dužnika na imovini koja ulazi u stečajnu masu. Naposljetku , da nije dopuštena ovrha na imovini stečajne mase u smislu toč. 6. st. 1. čl. 50. OZ. Slijedom navedenog da FINA nije smjela provesti predmetnu ovrhu na temelju navedene isprave nakon otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom, jer da je Stečajnim zakon to izričito zabranjeno, a ovrha se provodi na novčanim sredstvima koja čine stečajnu masu, tako da je taj predmet ovrhe izuzet od ovrhe. Stečajnim zakonom da je izričito zabranjeno pojedinačno namirenje vjerovnika jer se isti namiruju sukladno odredbama stečajnog zakona i redoslijedu namirenja isplatnih redova. S obzirom da se sukladno čl. 210. OZ na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.), ovršenik predlaže da sud, ukoliko ne usvoji ovaj prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, da ovršenika uputi na parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom sukladno odredbama OZ. Postupanje ovrhovoditelja, kada bi i bilo dopušteno, što da nije, da bi predstavljalo nezakonito zaobilaženje stečajnog postupka i zakonom utvrđenog redoslijeda namirenja vjerovnika. Naime, vjerovnici koji su svoje tražbine uredno prijavili u stečajnom postupku da moraju čekati njihovo skupno namirenje iz stečajne mase, dok bi Grad Pag, koji svoju tražbinu uopće nije prijavio, izravnom naplatom ostvario potpuno i prioritetno namirenje iz iste imovine. Time da bi ovrhovoditelj svoju neprijavljenu tražbinu faktično stavio ispred uredno prijavljenih i pravomoćno utvrđenih tražbina drugih stečajnih vjerovnika, a što da je izravno protivno osnovnom načelu stečajnog prava – skupnom i razmjernom namirenju vjerovnika, jer bi ovrhovoditelj na ovaj način u cijelosti namiro svoju tražbinu, dok svi ostali samo razmjerno. Ovršenik istodobno predlaže da sud, temeljem čl. 210. Ovršnog zakona u vezi s čl. 65. Ovršnog zakona, odmah odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja postupka povodom ovog prijedloga. U konkretnom slučaju postoji ne samo vjerojatnost, nego izrazito visok stupanj vjerojatnosti da je provedba izravne naplate nedopuštena. Stečaj da je otvoren 23. siječnja 2026., ovrha Grada Paga pokrenuta tek 26. lipnja 2026., Grad Pag da predmetnu tražbinu nije prijavio u stečajnom postupku, dok zaplijenjena novčana sredstva predstavljaju dio stečajne mase namijenjen skupnom namirenju svih stečajnih vjerovnika. Ako bi se prije odluke Suda zaplijenjena sredstva prenijela Gradu Pagu, stečajna masa da bila bi neposredno umanjena, a jedan neprijavljeni vjerovnik da bi bio namiren ispred uredno prijavljenih i utvrđenih stečajnih vjerovnika. Takva šteta da ne bi bila samo šteta za ovršenika, nego i za cjelokupnu stečajnu masu i sve stečajne vjerovnike. Naknadno vraćanje sredstava da bi zahtijevalo pokretanje dodatnih postupaka protiv Grada Paga, uz nove troškove i protek vremena, dok je svrha čl. 210. OZ upravo spriječiti prijenos sredstava dok sud ne odluči o dopuštenosti izravne naplate. Time da su ispunjene pretpostavke za odgodu iz čl. 65. OZ. Sud se stoga posebno moli da o prijedlogu za odgodu odluči bez odgode, u zakonskom roku iz čl . 210. st. 3. OZ, te rješenje odmah dostavi FINA-i odgovarajućim elektroničkim putem kako prijenos sredstava ne bi bio proveden prije sudske odluke. Ovršenik traži da sud kao prvo, proglasi nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika ŠEKI USLUGE j.d.o.o. u stečaju, OIB: 15024285359, zatraženi odnosno provedeni u korist ovrhovoditelja Grada Paga na temelju Rješenja o ovrsi KLASA: UP/I -740-11/25-01/20, URBROJ: 2198-24-03/03-25-1 od 27.10.2025., po zahtjevu ovrhovoditelja za naplatu od 23.06.2026., zaprimljenom kod Financijske agencije dana 26.06.2026., te da obustavi daljnju provedba izravne naplate po navedenoj osnovi; kao drugo, naloži Financijskoj agenciji da odmah odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno svako daljnje postupanje radi prijenosa sredstava ovrhovoditelju Gradu Pagu na temelju navedene osnove za plaćanje, do pravomoćnog okončanja postupka povodom ovog prijedloga; kao treće, da naloži Financijskoj agenciji da nakon pravomoćnosti rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenima oslobodi sva još neprenesena zaplijenjena sredstva i uspostavi stanje kakvo je postojalo prije provedbe izravne naplate. Ovršenik postavlja i zahtjev za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 500,00 Eura.

1.1. Uz prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik dostavlja pregled prometa po bankovnom računu ŠEKI USLUGE j.d.o.o. u periodu 15. svibnja – 11. kolovoza 2026. (list spisa 7), zahtjev Grada Paga podnesen Financijskoj agenciji uz rješenje o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava ovršenika po računima klasa: UP/I-740-11/25-01/20, URBROJ: 2198-24-03/03-25-1 od 27. listopada 2025. i kamatni list prema obračunu i karticu kupca (list spisa 8-15), rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-389/2025-17 od 23. siječnja 2026. (list spisa 16-20) i rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St- 389/2025-31 od 7. svibnja 2026. (list spisa 21-23), u koje sve isprave sud vrši uvid.

2. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

2.1. Odredba čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ) propisuje da ovršenik nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

2.2. Pri tome, odredba čl. 210. st. 2. OZ propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. tog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. tog članka se na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

3. Iz zahtjeva Grada Paga podnesenog Financijskoj agenciji uz rješenje o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava ovršenika po računima klasa: UP/I -740-11/25-01/20, URBROJ: 2198-24-03/03-25-1 od 27. listopada 2025. (list spisa 8-15) proizlazi da je Grad Pag Financijskoj agenciji 26. lipnja 2026. dostavio zahtjev kojim od Financijske agencije traži da novčana sredstva radi naplate tražbine iz označene ovršne isprave prenese s računa ovršenika ŠEKI USLUGE j.d.o.o. na račun ovrhovoditelja Grada Paga, dakle, proizlazi da Grad Pag Financijskoj agenciji ne dostavlja zahtjev za izravnu naplatu u smislu odredbe čl. 209. OZ budući ovaj zahtjev niti sadržajem niti oblikom ne odgovara zahtjevu za izravnu naplatu kojim se pokreće postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom u smislu odredbi OZ te budući ovršna isprava na temelju koje se traži naplata tražbine (rješenje o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava ovršenika po računima klasa: UP/I -740-11/25-01/20, URBROJ: 2198-24-03/03-25-1 od 27. listopada 2025.) ne predstavlja ovršnu ispravu iz odredbe čl. 209. st. 1. OZ.

3.1. Nadalje, iz zahtjeva Grada Paga podnesenog Financijskoj agenciji uz rješenje o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava ovršenika po računima klasa: UP/I -740-11/25-01/20, URBROJ: 2198-24-03/03-25-1 od 27. listopada 2025. (list spisa 8-15) proizlazi da je rješenje o ovrsi Grada Paga doneseno na temelju čl. 141. Općeg poreznog zakona u predmetu ovrhe poreza na korištenje javnih površina za ŠEKI USLUGE j.d.o.o. po službenoj dužnosti te da je istim određena pljenidba novčanih sredstava ovršenika po računima u korist Grada Paga, da su kamate i troškovi obračunati u tom rješenju utvrđeni sukladno odredbama čl. 130. i čl. 170. Općeg poreznog zakona te da je ovršeniku dana uputa o pravnom lijeku da protiv tog rješenja ima pravo žalbe koje se podnosi Upravnom odjelu za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije.

3.2. Iz navedenih isprava tako proizlazi da je označeno rješenje o ovrsi doneseno u posebnom ovršnom postupku u smislu odredbi Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24), a ne u smislu odredbi OZ. 3.3. Kako ovršenik predmetnim prijedlogom traži odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nedopuštenim, a što je ovršenik sukladno čl. 210. OZ ovlašten tražiti isključivo u postupku izravne naplate tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. tog Zakona odnosno ovlašten tražiti u ovršnom postupku koji se vodi sukladno odredbama OZ u postupku izravne naplate pokrenutom temeljem ovršne isprave iz čl. 209. st. 1. OZ, a sud je iz gore navedenih isprava kao i navoda samog ovršenika kao nedvojbeno utvrdio da se predmetni postupak naplate po prijedlogu Grada Paga pred Financijskom agencijom protiv ovršenika vodi radi naplate poreza na korištenje javnih površina poradi čega se tu radi o posebnom ovršnom postupku u smislu odredbe čl. 136. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24, dalje: OPZ), to predmetni prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te proglašenje pljenidbe i prijenosa koji se pred Financijskom agencijom provodi temeljem Rješenja o ovrsi KLASA: UP/I-740-11/25-01/20, URBROJ: 2198-24-03/03-25-1 od 27. listopada 2025. nedopuštenim, nije dopušten u smislu odredbe čl. 210. OZ (tako i Županijski sud u Splitu u rješenju poslovni broj Gž Ovr-398/2025-2 od 20. svibnja 2025., Županijski sud u Zagrebu u rješenju poslovni broj Gž Ovr-1102/2023-2 od 23. lipnja 2023. te Županijski sud u Zadru u rješenju poslovni broj Gž Ovr-370/2019-2 od 18. srpnja 2019.).

3.4. Naime, odredba čl. 136. OPZ propisuje da je ovršni postupak u smislu tog Zakona dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

3.5. Pri tome, odredba čl. 3. OPZ propisuje da je porezno tijelo tijelo državne uprave upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave ili upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi utvrđivanja i/ili nadzora i/ili naplate poreza .

3.6. Iz navedenog tako slijedi da se protiv ovršenika ne vodi postupak izravne naplate u smislu čl. 210. OZ u svezi čl. 209. OZ već postupak prisilne naplate poreznog duga prema čl. 136. u svezi čl. 140. i čl. 141. OPZ kojima je propisano da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, a da je ovršna isprava, između ostalog, rješenje o ovrsi koje se donosi o provođenju ovrhe i mora sadržavati, osim podataka iz članka 58. stavka 4. tog Zakona, i naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, troškove ovrhe i uputu o pravnom lijeku. Zbog navedenog razloga, ovršenik nije ovlašten na podnošenje pravnih lijekova propisanih OZ već onih koji su propisani odredbama OPZ koji je lex specialis u odnosu na OZ kao lex generalis. Kada tome ne bi bilo tako, ovršeniku bi bilo omogućeno podnošenje pravnih lijekova u odnosu na istu odluku dva puta, pri čemu bi o tim pravnim sredstvima odlučivala dva različita tijela odnosno upravno tijelo i sud. Drugim riječima, ovršenik bi rješenje o ovrsi doneseno temeljem OPZ prvo mogao pobijati prigovorom i žalbom propisanim čl. 142. OPZ, a potom bi u postupku izravne naplate pokrenutim pred Financijskom agencijom mogao koristiti pravna sredstva ovršenika propisana čl. 210. st. 1. OZ, a već iz formulacije koje zakonske odredbe proizlazi kako OZ kroz to pravno sredstvo osigurava zaštitu ovršenika u postupku izravne naplate dok je u konkretnom slučaju riječ o rješenju o ovrsi koje je Grad Pag Financijskoj agenciji dostavio na postupanje sukladno odredbama OPZ.

3.7. Valja ovdje posebno istaknuti i to da rješenje o ovrsi koje je doneseno na temelju ovršne isprave u upravnom postupku ne predstavlja ispravu iz čl. 209. st.1. OZ pa već i zbog navedenog ovršenik ne može koristiti pravno sredstvo iz čl. 210. st. 1. OZ. U konkretnoj je situaciji, kako je sud već prethodno naveo, pravna zaštita ovršenika osigurana u upravnom postupku, a za napomenuti je i kako je obustava ovrha regulirana odredbom čl. 147. OPZ.

3.8. Slijedom navedenog je prijedlog ovršenika ŠEKI USLUGE j.d.o.o. u stečaju podnesen sudu 26. kolovoza 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te proglašenje pljenidbe i prijenosa koji se pred Financijskom agencijom provodi temeljem Rješenja o ovrsi KLASA: UP/I -740-11/25-01/20, URBROJ: 2198-24-03/03-25-1 od 27. listopada 2025. nedopuštenim valjalo odbaciti kao nedopušten te obzirom na takvu odluku suda, zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 500,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom odbiti kao neosnovan, ovo primjernom odredbe čl. 14. OZ obzirom ovršenik nije uspio sa predmetnim prijedlogom.

U Zadru, 11. rujna 2026. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda za drugostupanjski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: Ovršeniku po punomoćniku.