Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: K-641/2025.-17.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Petrović, uz sudjelovanje zapisničara Igora Đorđevića, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog ĐU i dr., zbog kaznenog djela iz članka 233. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 23. rujna 2025., poslovni broj KO-DO-630/2025., nakon javne rasprave održane 16. travnja 2026., a održane i zaključene 8. rujna 2026., u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Denisa Rajteka, I. optuženog ĐU i njegovog branitelja UU, odvjetnika u [adresa], te II. optuženog FU i opunomoćenika oštećenika Drage Aćimovića, odvjetnika u [adresa], **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu ZKP) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Osijeku, od 26. rujna 2025., poslovni broj K-641/2025-2, protiv I. optuženog ĐU i II. optuženog FU, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavka 1. KZ/11.

II. I. optuženi ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i U rođene F, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju vozač, SSS, oženjen, otac troje djece od kojih je dvoje maloljetno, zaposlen u vlastitom obrtu [obrt], s primanjima od otprilike 1.500,00 eura, vlasnik kuće na adresi prebivališta, poljoprivrednog zemljišta u [adresa], te suvlasnik poslovnog prostora u Požegi, 10 kamiona koji su upisani na njegovo ime za potrebe njegovog obrta, bez čina i odlikovanja, kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjavan

i II. optuženi FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i L, rođen **.**.2002. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju vozač, SSS, neoženjen, bez djece, zaposlen u obrtu [obrt], s plaćom od 700,00 eura, v lasnik osobnog automobila Toyota Avensis, godina proizvodnje 2016., motocikla Honda, 2008. godina proizvodnje, bez čina i odlikovanja, kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjavan

k r i v i s u

što su:

u razdoblju od 12. do 14. svibnja 2025. između Podravske Moslavine i Svetog Đurađa, nakon što je I. optuženi ĐU kao vlasnik obrta " [obrt]" sklopio sa tvrtkom Gravia d.o.o. Osijek 2. siječnja 2024. ugovor o prijevozu broj 1-5/24, zaposleni kao vozači kamiona u navedenom obrtu te angažirani od tvrtke Gravia d.o.o. Osijek da sa kamenoloma Radlovac dovoze kamen do gradilišta na trasi državne ceste DC34 između naselja Podravska Moslavina i Sveti Đurađ, prema prethodnom dogovoru i zajednički, u nakani prisvajanja dijela kamena kojeg prevoze, prilikom prijevoza kamena, u nekoliko navrata, dio kamena u količini od 140,96 tona uzeli za sebe na način da ga nisu odvezli na trasu ceste već su ga istovarili u mjestu Čačinci na zemljištu u vlasništvu EU, čime su oštetili trgovačko društvo Gravia d.o.o. Osijek za točno neutvrđen iznos novca ne manji od 132,72 eura,

dakle, protupravno prisvojili tuđu pokretnu stvar koja im je povjerena u radu,

čime su počinili kazneno djelo protiv imovine – pronevjeru iz članka 233. stavka 1. KZ/11.

III. I. okrivljeni ĐU na temelju članka 233. stavka 1. KZ/11.

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

IV. I. okrivljenom ĐU uz daljnju primjenu članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11.

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

tako što se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

V. II. okrivljeni FU na temelju članka 233. stavka 1. KZ/11.

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

VI. II. okrivljenom FU uz daljnju primjenu članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11.

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

tako što se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

VII. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP oštećeno trgovačko društvo Gravia d.o.o.

Osijek upućuje se s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

VIII. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u vezi članka 145. stavka 2. točaka 6. i 8. ZKP, nalaže se I. optuženom ĐU, II. optuženom FU , svakom ponaosob, platiti paušalnu svotu u iznosu od 150,00 eura (stopedeseteura) u roku od 15 (petnaest) dana, kao i naknaditi trošak na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika, o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavka 4. ZKP).

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku), od 23. rujna 2025., poslovni broj KO-DO-630/2025. optuženi su LU i FU zbog kaznenog djela protiv imovine – pronevjere iz članka 233. stavka 1. KZ/11.

1.1. Presudom ovog suda, od 26. rujna 2025., poslovni broj K-641/2025-2 izdan je kazneni nalog kojim su optuženici proglašeni krivima zbog kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 1. KZ/11., te su svaki ponaosob osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, time da su im izrečene uvjetne osude na način da je određeno da se kazna na koju su osuđeni neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počine novo kazneno djelo. Također, oštećenom trgovačkom društvu Gravia d.o.o. Osijek dosuđen je imovinskopravni zahtjev u cijelosti, te je naloženo optuženicima da oštećeniku isplate iznos od 4.500,00 eura, u roku od 15 dana.

1.2. Optuženici su protiv navedene presude pravovremeno podnijeli prigovore, te je optužnica dostavljena optužnom vijeću ovog suda radi ispitivanja njezine osnovanosti, koje je optužnicu potvrdilo rješenjem od 16. listopada 2025., poslovni broj Kov- 359/2025-4.

1.3. Zbog navedenog, ovaj sud je nakon provedene rasprave, a prilikom donošenja presude, stavio izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Osijeku, od 26. rujna 2025., poslovni broj K-641/2025-2, protiv I. optuženog ĐU i II. optuženog FU, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavka 1. KZ/11.

2. Na raspravi od 8. rujna 2026. državni odvjetnik je izmijenio činjenični opis optužnice na način da je na drugoj strani optužnice, u trećem redu, riječi "oko 150 do 200 m3" zamijenio riječima "140,96 tona". U preostalom dijelu optužnica je ostala neizmijenjena.

3. I. optuženi ĐU očitovao se da se smatra krivim u odnosu na kazneno djelo iz izmijenjene optužnice, dok se II. optuženi FU očitovao da se ne smatra krivim u odnosu na kazneno djelo iz izmijenjene optužnice.

4. U dokaznom postupku ispitan je I. optuženi ĐU, ispitan je svjedok VU, pročitan je odštetni zahtjev trgovačkog društva Gravia d.o.o. Osijek od 19. svibnja 2025., izvršen je uvid u fotografije mjesta na kojem je odložen otuđeni kamen sa ZK izvatkom, pročitan je ugovor o prijevozu između trgovačkog društva Gravia d.o.o. Osijek i obrta [obrt]" od 2. siječnja 2024., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Donji Miholjac serijski broj [serijski broj] od 22. svibnja 2025. na ime optuženog ĐU, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Donji Miholjac broj KU-46/2025 od 22. svibnja 2025. na ime optuženog ĐU, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Donji Miholjac ser. broj [serijski broj] od 23. svibnja 2025. na ime optuženog ĐU, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Donji Miholjac broj KU-46/2025 od 23. svibnja 2025. na ime optuženog ĐU, otpremnice TD Gravia d.o.o. Osijek broj 993 do 997, zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta Policijske postaje Donji Miholjac broj KU-46/2025 od 23. svibnja 2025., službena zabilješka o pregledu mjesta događaja Policijske postaje Donji Miholjac od 26. svibnja 2025., te otpremnice o prijevozu kamena. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženike (stranice 83 do 85 spisa i stranice 118 do 121 spisa), te je ispitan II. optuženi FU, time da su na temelju članka 435. stavka 1. ZKP reproducirane snimke njegovih ranijih ispitivanja, uz čitanje pripadajućih zapisnika o ispitivanju.

5. Iznoseći obranu I. optuženi ĐU naveo je da priznaje da je počinio kazneno djelo kako ga se tereti, s tim da osporava imovinskopravni zahtjev oštećenika. Također, istaknuo je da kamen nije bio u količini od 150-200 m3 nego je bilo ukupno 150 tona kamena koje je u pet "tura" dovezao na zemljište u vlasništvu EU. U kritično vrijeme njegov obrt [obrt] bio kooperant trgovačkog društva Gravia d.o.o. Osijek, te je on kao vozač kamiona u navedenom obrtu za to trgovačko društvo s kamenoloma Radlovac trebao prevesti kamen do gradilišta na trasi državne ceste DC 34 između naselja Podravska Moslavina i Sv. Đurađ. Točno je da je dio tog kamena (150 tona), umjesto na dogovoreno mjesto dovezao na zemljište u vlasništvu EU. Taj kamen je imao namjeru prodati, no to nije uspio s obzirom da ga je očito netko prijavio, te je negdje nakon dva ili tri tjedna trgovačko društvo Gravia d.o.o. Osijek došlo sa svoja dva kamiona i bagerom i pokupilo taj kamen , te je kamen odvezen na asfaltnu bazu tog trgovačkog društva u Orahovici. On je to osobno vidio jer je bio prisutan, a bila je prisutna i policija. Što se tiče njegovog nećaka FU on nije ništa znao, on je po njegovom nalogu jednu od pet tura kamena odvezao na zemljište EU i njemu dao otpremnicu, a preostale četiri ture je odvezao on. Nije ništa FU objašnjavao zbog čega kamen treba voziti na zemljište EU, niti ga je on bilo što pitao. Prevezao je 10-12 tura od kamenoloma do dogovorenog gradilišta, no njemu trgovačko društvo Gravia d.o.o. Osijek račune za posao koji je obavio osporava, navodeći da i dio tog kamena on nije odvezao i to je u iznosu od oko 3.500,00 eura, to se radilo o legalnom poslu. S obzirom na ove događaje on se nije usprotivio tomu što mu ne žele platiti ovih 3.500,00 eura, te je stornirao račune. Od dokumenata prijevoz kamena pratile su otpremnice i prijevoznice. Prilikom utovara kamena u Radlovcu dobije otpremnicu, sve podatke iz otpremnice prepiše u svoju prijevoznicu, te onda prilikom istovara kamena na gradilištu poslovođi trgovačkog društva Gravia preda jedan primjerak otpremnice i prijevoznice, a jedan ostaje kod njega. Prilikom odvoza kamena sa zemljišta u vlasništvu EU, kad je bila prisutna i policija, te predstavnici trgovačkog društva Gravia, od policije je dobio potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta. Otpremnicu sačinjava djelatnik kamenoloma prilikom vaganja kamena prije utovara. Kamion se važe prije utovara i nakon što je utovaren kamen. Nije ništa svojom rukom unio u otpremnice, dopisao ili promijenio. Nije bio zaposlen u trgovačkom društvu Gravia, bio je samo njihov kooperant. Njemu je iskreno žao što je došlo do svega ovoga i kaje se zbog toga. Na predmetnoj trasi vozio je nekih mjesec dana prije kritičnih događaja, a vozio je kao kooperant i na drugim trasama. FU je također vozio na toj turi nekih mjesec dana prije događaja, no ne tolikim intenzitetom kao on, odvezao je nekih 10-12 tura sve skupa. FU ne poznaje EU, on mu objasnio gdje treba odvesti kamen, vozili su tamo zajedno svatko svoj kamion u razmaku od 5-10 minuta. EU nije bio prisutan kad bi on istovario kamen na njegovom zemljištu, on je njemu to zemljište samo ustupio, oni nisu prijatelji. I na otpremnici i na prijevoznici piše odredište na koje se kamen vozi. Misli da je na ovim otpremnicama i prijevoznicima pisalo Viljevo-Moslavina ili Sv. Đurađ-Moslavina, tamo je Gravia izvodila radove i dan danas ih tamo izvodi. Vezano za onih pet tura što nije odvezao na odredište nego na zemljište kod EU, on je prilikom predaje otpremnice i prijevoznice poslovođi Gravie rekao da ih je dovezao na odredište. Ne sjeća se imena poslovođe.

6. Iznoseći obranu II. optuženi FU naveo je da su njegov stric ĐU i on u dva navrata vozili kamen na lokaciju u Čačince. Prvi put su išli obojica, svatko sa svojim kamionom, a drugi put mu je stric rekao da on odveze kamen. Nije mu stric ništa pojašnjavao vezano za to o kakvom kamenu se radi, niti zašto taj kamen voze upravo na tu lokaciju, a nije niti on njemu postavljao pitanje u vezi toga. Samo je odvezao kamen kako mu je stric rekao, te mu predao papire odnosno otpremnice. Ne smatra se krivim iz razloga što on nije znao da taj kamen nije trebao završiti na toj lokaciji, nego na drugoj lokaciji. On je zaposlen kao vozač kamiona u firmi kod njegovog strica ĐU. Otpremnice je imao od kamenoloma, a prijevoznice sačinjava njegov stric LU. Prijevoznice je znao sačinjavati i on u slučajevima kad strica ne bi bilo, kako bi ih mogao potpisati onaj tko prima kamen na gradilištu. Nije ni gledao što piše na otpremnicama vezano za lokaciju gdje treba odvesti kamen, njemu je stric rekao gdje da odveze kamen i on je napravio kako mu je stric rekao. On jest vozio više tura na gradilište na trasi državne ceste DC34, no ne može se sjetiti koliko je tura odvezao.

6.1. Nakon što je državni odvjetnik predočio optuženiku da je isti u svojoj ranijoj obrani u policiji naveo da je bio svjestan da je kamen trebao odvesti na trasu gdje se gradila cesta, dok na raspravi tvrdi da nije znao da kamen ne treba završiti na lokaciji gdje ga je odvezao, optuženik je naveo da je točno ovo što je rekao na raspravi, u trenutku kad su vozili kamen nije znao da bi taj kamen trebao biti odvezen na gradilište na trasi državne ceste DC34, onako je ranije iznio u obrani iz razloga jer mu je bilo žao njegovog strica da on "sam ispašta" zbog učinjenog.

6.2. Budući da je obrana II. optuženog FU na raspravi bila u bitnom drugačija od njegove ranije iznesene obrane, na temelju članka 435. stavka 1. ZKP reproducirane su snimke njegovih ranijih ispitivanja u kojima je priznao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret navodeći da se iskreno kaje. Njegov posao je prevoziti kamen kamionom od kamenoloma do gradilišta. Dođu na vagu s praznim kamionom, gdje se kamion izvaže, zatim se u kamenolomu natovari kamen. Od dokumenata prijevoz prati otpremnica. U kamion stane cca 20-25 m3 kamena. Njemu je stric LU rekao da idu "tamo" istovariti kamen, a on ga nije pitao zašto. Nakon toga su ponovno išli voziti kamen tamo gdje su trebali. On je stricu LU dao njegove papire nakon što je istovario kamen na dogovorenoj lokaciji. Kad dođu na gradilište papire potpiše netko od djelatnika Gravie. Ne zna koliko puta su tako odvezli kamen i ne zna koliko ukupno kamena.

6.3. Nakon što su reproducirane snimke njegovih ranijih ispitivanja, II. optuženi FU naveo je da ostaje u cijelosti kod svoje obrane koju je iznio na raspravi. U kritično vrijeme firma njegovog strica nije bila jedini kooperant trgovačkog društva Gravia koji je dovozio kamen na gradilište na trasi državne ceste DC34, bilo je i drugih kooperanata, no ne zna koliko je drugih kooperanata bilo, niti koji su to kooperanti.

7. Tijekom postupka nije bilo sporno da optuženici u inkriminiranom vremenskom razdoblju, između Podravske Moslavine i Svetog Đurađa, nakon što je I. optuženi ĐU kao vlasnik obrta " [obrt]" sklopio sa tvrtkom Gravia d.o.o. Osijek 2. siječnja 2024. ugovor o prijevozu broj 1-5/24, zaposleni kao vozači kamiona u navedenom obrtu, te angažirani od tvrtke Gravia d.o.o. Osijek da sa kamenoloma Radlovac dovoze kamen do gradilišta na trasi državne ceste DC34 između naselja Podravska Moslavina i Sveti Đurađ, prilikom prijevoza kamena, u nekoliko navrata, dio kamena u količini od 140,96 tona nisu odvezli na trasu ceste već su ga istovarili u mjestu Čačinci na zemljištu u vlasništvu EU. Također, nije bilo sporno da je I. optuženi LU postupio na navedeni način u nakani prisvajanja dijela kamena kojeg su optuženici prevozili.

8. Bilo je sporno jesu li optuženici inkriminirane zgode postupali prema prethodnom dogovoru i zajednički, odnosno je li II. optuženi FU bio svjestan da predmetni kamen ne treba istovariti na zemljištu u vlasništvu EU (nego na gradilištu na trasi državne ceste DC34 između naselja Podravska Moslavina i Sveti Đurađ), te je li kamen ipak prema uputi svog strica – ovdje I. optuženog ĐU, istovario upravo na tom zemljištu, u nakani da ga zajedno s I. optuženim ĐU uzme i zadrži za sebe. Također, bilo je sporno jesu li svojim postupanjem optuženici oštetili trgovačko društvo Gravia d.o.o. Osijek za iznos od 4.500,00 eura (prvotno je bila sporna i količina otuđenog kamena, no s obzirom na izmjenu optužnice ta činjenica je postala nesporna, radi se o 140,96 tona kamena).

9. Svjedok VU u iskazu je naveo da je zaposlen u trgovačkom društvu Gravia d.o.o. Osijek, te je u kritično vrijeme bio na mjestu voditelja gradilišta na državnoj cesti DC 34, trasa Podravska Moslavina – Sveti Đurađ. Između 12. i 14. svibnja 2025. primijetili suda im ne odgovara količina dovezenog i ugrađenog kamena te su angažirali policiju koja je utvrdila da im je otuđen kamen najmanje u količini 140,96 tona. Policija im je rekla gdje se taj kamen nalazi, angažirali su prijevoznike i njihov utovarivač, otišli su na lokaciju gdje je kamen utovaren u prisutnosti policije, odvezli su kamen u bazu gdje su ga izvagali i utvrdili da se radi upravo o 140,96 tona. Sav navedeni kamen dovezli su s te jedne lokacije, no ne sjeća se o kojoj se točno lokaciji radilo. Nedostajalo im je između 150-200 m3 kamena, a to je to što im je vraćeno (140,96 tona). Ne poznaje niti LU niti FU.

9.1. Sud je iskaz svjedoka VU ocijenio vjerodostojnim budući da je isti okolnosno i detaljno iskazivao o okolnostima koje su mu poznate kao voditelju gradilišta na predmetnoj trasi. Svjedok je u svom iskazu u bitnom potvrdio navode obrane I. optuženog ĐU o tome da se radilo o otuđenoj količini od 140,96 tona kamena (I. optuženi ĐU osporavao je prvotno navedenu količinu kamena navodeći da je to bilo "ukupno 150 tona kamena"), te je tom pogledu državni odvjetnik u konačnici i izmijenio optužnicu, uskladivši činjenični opis s iskazom imenovanog svjedoka.

10. Iz odštetnog zahtjeva trgovačkog društva Gravia d.o.o. Osijek od 19. svibnja 2025. proizlazi da je isti postavljen u iznosu od 4.500,00 eura.

11. Na fotografijama mjesta na kojem je odložen otuđeni kamen sa ZK izvatkom vidljiva je nesporna činjenica – da je predmetni kamen istovaren na zemljištu u vlasništvu EU.

12. Iz ugovora o prijevozu između trgovačkog društva Gravia d.o.o. Osijek i obrta [obrt]" od 2. siječnja 2024., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Donji Miholjac serijski broj [serijski broj] od 22. svibnja 2025. na ime optuženog ĐU, zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Donji Miholjac broj KU-46/2025 od 22. svibnja 2025. na ime optuženog ĐU, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Donji Miholjac serijski broj [serijski broj] od 23. svibnja 2025. na ime optuženog ĐU, te zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Donji Miholjac broj KU-46/2025 od 23. svibnja 2025. na ime optuženog ĐU, zapisnika o vraćanju privremeno oduzetih predmeta Policijske postaje Donji Miholjac broj KU-46/2025 od 23. svibnja 2025., te službena zabilješka o pregledu mjesta događaja Policijske postaje Donji Miholjac od 26. svibnja 2025. proizlaze nesporne činjenice – da su optuženici kao vozači obrta [obrt] "Krišto" u svojstvu kooperanata trgovačkog društva Gravia d.o.o. Osijek u kritično vrijeme obavljali prijevoz kamena na trasi državne ceste DC34 između naselja Podravska Moslavina i Sveti Đurađ, te da je predmetni kamen oduzet od I. optuženog ĐU i vraćen oštećeniku.

13. Iz otpremnica trgovačkog društva Gravia d.o.o. Osijek broj 993 do 997, te otpremnice o prijevozu kamena proizlazi da je na istima kao odredište navedeno "Viljevo".

14. Iz izvadaka iz kaznene i prekršajne evidencije proizlazi da optuženici nisu ranije osuđivani, no višestruko su prekršajno kažnjavani.

15. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da su I. optuženi ĐU i II. optuženi FU počinili kazneno djelo koje im se optužnicom stavlja na teret.

16. Da je tomu tako proizlazi prvenstveno iz samih obrana optuženika, koji ne spore da su kao vozači kamiona – kooperanti oštećenika, u inkriminiranom vremenskom razdoblju istovarili predmetnu količinu kamena na potpuno drugoj lokaciji od one na koju su prema ugovoru s oštećenikom bili obvezni (na zemljište u vlasništvu EU koje se nalazi u Čačincima, a ne na gradilište na trasi državne ceste DC34 između naselja Podravska Moslavina i Sveti Đurađ). I. optuženi ĐU pri tom je u potpunosti priznao počinjenje kaznenog djela, ne osporavajući niti da mu je namjera bila upravo protupravno prisvojiti kamen koji mu je bio povjeren na radu, osporavajući jedino postavljeni imovinsko pravni zahtjev oštećenika, s obzirom da je nesporno otuđeni kamen vraćen oštećeniku. Takva obrana I. optuženog ĐU u skladu je sa svim ostalim provedenim dokazima (iskaz svjedoka VU, te materijalna dokumentacija koja priliježe spisu).

16.1. No, sud nije prihvatio obrane optuženika u dijelu u kojem su isti poricali odgovornost II. optuženog FU za počinjeno kazneno djelo navodeći da isti nije bio upućen u razloge zbog kojih je kamen istovaren na posve drugoj lokaciji, otklanjajući time odgovornost II. optuženika. Naime, imajući u vidu činjenicu da su u inkriminiranom vremenskom razdoblju obojica optuženika redovito prevozili kamen od kamenoloma na gradilište na trasi državne ceste DC34 između naselja Podravska Moslavina i Sveti Đurađ, kao i da na otpremnicama kao odredište prijevoza robe jasno piše "Viljevo" (a ne "Čačinci", gdje je kamen istovaren), neživotno je i nelogično da II. optuženi FU nije bio svjestan da vozi kamen na krivo mjesto, odnosno ako je to bio svjestan, da o razlogu zašto je tomu tako nije I. optuženog ĐU ništa pitao i da o tome nije ništa znao. Uostalom, i sam II. optuženi FU prvotno je u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela za koje ga se tereti, te izrazio kajanje zbog počinjenog, da bi obranu na raspravi izmijenio, tvrdeći da ne zna ništa o razlozima zbog kojih je vozio kamen na zemljište EU, a ne na zadano odredište. Pri tom je II. optuženi FU iznio neživotni i paušalni razlog o tome zašto je izmijenio svoju obranu (da je ranije iskazivao drugačije " jer mu je bilo žao njegovog strica da on sam ispašta zbog učinjenog). Takvu obranu II. optuženog FU, kao i obranu I. optuženog ĐU u dijelu u kojem ju podupire, sud drži neistinitom i usmjerenom ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti II. optuženog FU, kojeg njegov stric I. optuženi ĐU očito želi zaštiti.

17. Kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena u radu.

18. Optuženici su počinili navedeno kazneno djelo tako što su u inkriminiranom vremenskom razdoblju u razdoblju, između Podravske Moslavine i Svetog Đurađa, nakon što je I. optuženi ĐU kao vlasnik obrta " [obrt]" sklopio sa tvrtkom Gravia d.o.o. Osijek 2. siječnja 2024. ugovor o prijevozu broj 1-5/24, zaposleni kao vozači kamiona u navedenom obrtu te angažirani od tvrtke Gravia d.o.o. Osijek da sa kamenoloma Radlovac dovoze kamen do gradilišta na trasi državne ceste DC34 između naselja Podravska Moslavina i Sveti Đurađ, prema prethodnom dogovoru i zajednički, u nakani prisvajanja dijela kamena kojeg prevoze, prilikom prijevoza kamena, u nekoliko navrata, dio kamena u količini od 140,96 tona uzeli za sebe na način da ga nisu odvezli na trasu ceste već su ga istovarili u mjestu Čačinci na zemljištu u vlasništvu EU, čime su oštetili trgovačko društvo Gravia d.o.o. Osijek za točno neutvrđen iznos novca ne manji od 132,72 eura.

18.1. Pri tom je sud izmijenio činjenični opis vezano za iznos nastale štete tako da je umjesto iznosa od "4.500,00 eura" (koji iznos optuženici osporavaju, a koji tijekom postupka nije na nedvojben način utvrđen, imajući u vidu da je otuđeni kamen oštećeniku nesporno vraćen) navedeno da je trgovačko društvo Gravia d.o.o. Osijek oštećeno za točno neutvrđen iznos novca ne manji od 132,72 eura (ovakva formulacija isključivo radi razlikovanja osnovnog kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 1. KZ/11. u odnosu na pronevjeru stvari male vrijednosti iz članka 233. stavka 3. KZ/11. koje kazneno djelo se goni po privatnoj tužbi).

18.2. Optuženici su kazneno djelo počinili kao supočinitelji (članak 36. stavak 2. KZ/11.), na temelju zajedničke odluke da sudjeluju u počinjenju radnji kaznenog djela (odvoz kamena na lokaciju različitu od ugovorene), svjesno i želeći prisvojiti tuđu stvar (kamen koji pripada oštećeniku) koja im je kao kooperantima povjerena na radu, odnosno postupajući s izravnom namjerom i to prvog stupnja (članak 28. stavak 2. KZ/11. – počinitelj je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njihovo ostvarenje).

19. Ubrojivost optuženika, kao niti njihova svijest o protupravnosti, nije dovedena u pitanje.

20. Tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

21. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da su optuženici počinili kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavka 1. KZ/11., te su za navedeno kazneno djelo i proglašeni krivima.

22. Sukladno članku 47. KZ/11., pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna, za svakog optuženika ponaosob po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

22.1. Od olakotnih okolnosti sud je optuženicima (svakom ponaosob) uzeo u obzir njihovu kaznenu neosuđivanost. I. optuženom ĐU sud je kao olakotnu okolnosti uzeo u obzir i njegovo priznanje kaznenog djela, te iskreno kajanje zbog počinjenog, te činjenicu da je otac troje djece od kojih je dvoje maloljetno. II. optuženom FU sud je kao olakotnu okolnost uzeo njegovu mlađu životnu dob, te činjenicu da je na početku postupka ipak izrazio kajanje zbog počinjenog.

22.2. Od otegotnih okolnosti sud je optuženicima (svakom ponaosob) uzeo u obzir njihovu prekršajnu kažnjavanost. Ostalih otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

23. Analizirajući olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, sud drži da će se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju ostvariti osudom optuženika na kaznu zatvora u okviru zakonom propisane kazne za kazneno djelo pronevjere za koje su proglašeni krivima (za navedeno kazneno djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina) pa su tako svaki ponaosob osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

24. Budući da su optuženici ranije kazneno neosuđivani, sud im je na temelju članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu uz rok provjeravanja od dvije godine, držeći da optuženici i bez izvršenja kazne više neće činiti kaznena djela.

25. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP oštećeno trgovačko društvo Gravia d.o.o. Osijek upućeno je s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu. Naime, kako je to gore već navedeno, predmetni kamen oštećeniku je nesporno vraćen (dakle, nastala šteta ne može iznositi ukupno 4.500,00 eura), a utvrđivanjem visine eventualne preostale štete (na ime troškova odvoza kamena s lokacije na kojoj je istovaren) znatno bi se odugovlačio kazneni postupak (članka 153. stavka 1. ZKP).

26. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u vezi članka 145. stavka 2. točaka 6. i 8. ZKP, naloženo je I. optuženom ĐU, II. optuženom FU , svakom ponaosob, platiti paušalnu svotu u iznosu od 150,00 eura , koja je odmjerena s obzirom na složenost i trajanje ovog kaznenog postupka, sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 145/11.). Navedene troškove optuženici su dužni uplatiti u državni proračun nakon pravomoćnosti presude, o čemu će primiti poziv suda na plaćanje s uplatnicom. Također, optuženici su dužni naknaditi trošak na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika, o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavka 4. ZKP).

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 11. rujna 2026.

Sutkinja

Dunja Petrović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta, te troškova kaznenog postupka (članak 464. stavak 7. ZKP).

Dostaviti:

1. ODO u Osijeku, na poslovni broj KO-DO-630/2025

2. I. optuženi ĐU

3. branitelj I. optuženika UU, odvjetnik u [adresa]

4. II. optuženi FU

5. opunomoćenik oštećenika Hrvoje Krivić, odvjetnik u Osijeku