REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-2095/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i pod 2. PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 13, Banja Luka, BiH, oba zastupana po punomoćnicima Sutjeski Paić i Miroslavu Šariću, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika pod 1. IUĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2. LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], Berlin 10407, i oboje zastupani po punomoćniku Zvonimiru Franetoviću, odvjetniku u Starom Gradu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 1.lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja pod 2.osobno, punomoćnika tužitelja pod 1. i 2. Sutjeske Paić i Miroslava Šarića, odvjetnika u Splitu, zamjenika punomoćnika umješača na strani tuženika TU, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Olujić i partneri d.o.o. u Splitu, i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 11.rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i 2. koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o hipoteci, ovjeren od strane javnog bilježnika Mirodara Kovača, dana 7. kolovoza 2014., pod brojem OV- 8106/1, Aneks ugovora o hipoteci zaključen dana 7. kolovoza 2014., ovjeren od strane javnog bilježnika Milodara Kovača, pod brojem OV- 8106/14 od dana 12. siječnja 2015. do iznosa od 65.000,00 EUR, Ugovor o prodaji ovjeren od strane javnog bilježnika Jadranke Plenković dana 13.svibnja 2015. pod brojem OV-1577/15, te Ugovor o kupoprodaji ovjeren od strane javnog bilježnika Jadranke Plenković dana 20. lipnja 2016. pod brojem Ov-2576/16, pa se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Stari Grad da temeljem ove presude izvrši upis prava vlasništva u korist tužitelja pod 1. i 1. kao nasljednika ranije tužiteljice VU, na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude."

II. Djelomično se prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i 2. koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan Aneks ugovora o hipoteci zaključen dana 7. kolovoza 2014., ovjeren od strane javnog bilježnika Milodara Kovača, pod brojem OV-8106/14 od dana 12. siječnja 2015. za iznos od 50.000,00 EUR preko iznosa od 65.000,00 EUR do iznosa od 115.000,00 EUR."

III. Nalaže se tužiteljima pod 1. IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2. PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku 15 dana naknade umješačima na strani tuženika i to pod 1. IUĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2. GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak ovog postupka u iznosu od 30.204,42 EUR (slovima:trideset tisuća dvije stotine četiri eura četrdeset dva centa).

Obrazloženje

1.Kod ovog suda zaprimljena je 29. srpnja 2016. tužba tužiteljice VU u kojoj se navodi da je u svibnju 2012. između tuženika i tvrtke ITM Controls d.o.o. [adresa], u vlasništvu supruga tužiteljice, potpisan ugovor o zajedničkoj izgradnji konkretnog gospodarskog objekta u BiH, sa učešćem i uplatom iznosa od 65.000 EUR od strane tuženika. Kako navedeni posao nije dovršen na vrijeme, uglavnom iz administrativnih razloga i kompliciranih procedura za dobivanje dozvola, tuženik je odlučio jednostrano napustiti projekt, pri tome zahtijevajući povrat iznosa od 65.000,00 EUR. Budući da su uložena sredstva već bila u cijelosti utrošena za potrebe realizacije projekta izgradnje gospodarskog objekta, pritisci za povrat sredstava bili su sve češći i intenzivnijoj, a s vremenom su prerasli u otvorene prijetnje i ucjene. Suprug tužiteljice kao vlasnik tvrtke koja je isključivo odgovorna za povrat sredstava dao je mjenice kao garancije, te je u cilju iskazivanja ozbiljne namjere povrata uplaćenih sredstava tuženiku, kao osiguranje ponudio i hipotekarni zalog na nekretnini u vlasništvu tužiteljice koja se nalazi na otoku [adresa]. U trenutku davanja hipoteke vrijednost navedene nekretnine iznosila je oko 200.000 EUR. Kako bi se sve naprijed navedeno realiziralo, zaključen je ugovor o hipoteci na nekretnini oznake kat. čest. zgr. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], kuća i dvorište površine 72 m2. Navedeni ugovor zaključen je 7. kolovoza 2014. između tužiteljice i tuženika, radi osiguranja potraživanja od 65.000 EUR koji je opisan kao pozajmica, što nije točno, ali je ucjenama i prijetnjama tuženi prisilio tužiteljicu da to prizna. Citiranim ugovorom nije bila predviđena bilo kakva kamata na iznos od 65.000 EUR, što je bitna činjenica jer je tuženik prijetnjama i ucjenama prisilo tužiteljicu da 12. siječnja 2015. kod notara u [adresa] zaključi Aneks ugovora o hipoteci, kojim je iznos navodne pozajmice naglo skočio na 115.000,00 EUR. Tužiteljica navodi da se ne radi o nikakvoj pozajmici već o klasičnom kamatarenju jer se iznos duga udvostručio. U međuvremenu se u kompletnu problematiku uključio i treći član ortačke grupe, koji uz prethodni dogovor sa tuženikom, istom vraća određeni iznos duga, te počinje zajedno sa tuženikom vršiti pritisak na tužiteljicu i njenog supruga da vrate fiktivni iznos od 115.000,00 EUR, iako to nije stvarni iznos duga. Prisiljavaju ih da 13. svibnja 2015. zaključe fiktivni ugovor o prodaji kojim je tuženik kupio od tužiteljice nekretninu koja je bila predmet osiguranja. Tužiteljica navodi kako je očito da namjera ortaka nije bila da se udruže radi realizacije posla koji je prvobitno bio predviđen, nego je namjera tuženika bila da se za fiktivan i izmišljen iznos duga, uz prijetnje, ucjene i kamatarenje domognu nekretnine tužiteljice na [adresa]. Tužiteljica je prvotno dala punomoć svom suprugu IU dana 7. svibnja 2015. radi zaključenja kupoprodajnog ugovora, sa jasnim uputama što taj ugovor mora sadržavati, uključujući pravo tužiteljice i njenog supruga na doživotno korištenje cijele kuće uz obvezu plaćanja komunalnih usluga, zatim zabranu otuđenja i oterećenja predmetne nekretnine bez suglasnosti tužiteljice i njenog supruga, te da u roku dvije godine imaju pravo na otkup navedene nekretnine po cijeni po kojoj su je prodali. Međutim, tuženik uz posredovanje odvjetnika HU nije pristao da se u ugovor unese bilo koja od ovih odredbi već je inzistirao na zaključenju vrlo šturog ugovora o prodaji. Tuženik je iskoristio loše zdravstveno stanje tužiteljice, istoj je prijetio i ucjenjivao je, čime je iskoristio nepovoljni položaj tužiteljice i članova njene obitelji, te je natjerao da zaključi ugovor o prodaji nekretnine po višestrukoj nižoj cijeni u odnosu na njenu stvarnu vrijednost.

1.1. Slijedom navedenog, tužiteljica VU predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetni ugovor o hipoteci od 7. kolovoza 2014., Aneks ugovor o hipoteci od 12. siječnja 2014., i ugovor o prodaji od 13. svibnja 2015., uz nalog Zemljišnoknjižnom odjelu Stari Grad da na temelju presude izvrši upis prava vlasništva u korist tužiteljice za cijelo na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr., ZU 5141 KO [katastarska općina], te obvezati tuženika da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, predlažući isti odbiti kao neosnovan i obvezati tužiteljicu da mu naknadi parnični trošak. Tuženik ističe da su obje ugovorne strane potpuno slobodno, bez prisile i utjecaja fizičke sile izjavile volju za zaključenje navedenih ugovora koji su potpisani kod javnih bilježnika uz napomenu da je 12. siječnja 2015. izjavom pred javnim bilježnikom, tužiteljici kao ugovornoj strani suglasnost za sklapanje ugovora i Aneksa ugovora dao njen suprug IU. U navedenim ugovorima je nedvojbeno navedeno da je tuženik neposredno prije zaključenja i ovjere istih, isplatio tužiteljici novčanu pozajmicu. Tuženik napominje da su samo paušalno spomenute prijetnje i ucjene navodno usmjerene prema tužiteljici i njenom bračnom drugu, s tim da nisu konkretizirane, niti jasno određene. Nadalje, tuženik osporava da je potpisao bilo kakav ugovor sa društvom ITM Controls d.o.o. [adresa] iako je bio u izvjesnom poslovnom odnosu sa tim društvom. Međutim, tuženik nije prijetio i ucjenjivao IU niti je IU ponudio tuženiku hipoteku na nekretnini u vlasništvu tužiteljice, kao oblik osiguranja povrata investiranog novca. Navedena hipoteka na nekretnini tuženiku je ponuđena isključivo od strane tužiteljice uz suglasnost IU, kao osiguranje radi vraćanja novčane pozajmice u iznosu od 115.000 EUR, koju ju tuženik isplatio tužiteljici u dva dijela. Tuženik osporava da bi vrijednost založene nekretnine iznosila 200.000,00 EUR, budući da se radi o polovici oronule kuće u koju se duži niz godina nije ništa ulagalo i koja je građevinski i statički u jako lošem stanju. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak.

3. Podneskom od **.**.2017. PUĆ i GU izjavili su da žele stupiti u ovu parnicu kao umješači na strani tuženika, iz razloga što su ugovorom o kupoprodaji sklopljenim 20. lipnja 2016. kupili od tuženika predmetnu nekretninu u [adresa]. Naime, tužiteljica je podnijela 3. kolovoza 2016. prijedlog za zabilježbu ovog spora nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu, koji nije konačno riješen, niti je konačno riješen prijedlog imenovanih umješača za uknjižbom njihovog prava vlasništva na spornoj nekretnini, zbog čega imaju pravni interes da se pridruže tuženiku u ovoj parnici. Naime, ukoliko se prihvati tužbeni zahtjev, tužiteljica bi mogla ishoditi upis brisanja njihovog prava vlasništva na nekretnini.

4. Podneskom od 12. listopada 2017. tužiteljica se usprotivila miješanju IUĆ i LU na strani tuženika, dok se tuženik podneskom od 26. listopada 2017. suglasio sa sudjelovanjem IUĆ i LU kao umješača na strani tuženika.

5. Rješenjem donesenim na ročištu održanom 2. studenog 2017. sud je dozvolio IUĆ i JU da kao umješači stupe u parnicu na strani tuženika.

6. Tužiteljica je podneskom predanim na ročištu održanom 5. veljače 2018. proširila tužbu u subjektivnom i objektivnom smislu, i to na način da je kao tuženike pod 2. i pod 3. označila dosadašnje umješače PUĆ i LU, iz razloga što tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe nije znala da je zaključen ugovor o kupoprodaji od 20. lipnja 2016. između tuženika i dosadašnjih umješača. Slijedom navedenog, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da istim traži utvrđenje ništetnosti ugovora o hipoteci od 7. kolovoza 2014., Aneksa ugovoru o hipoteci od 12. siječnja 2014., ugovora o prodaji od 13. svibnja 2015., te ugovora o kupoprodaji od 12. lipnja 2016., sa nalogom Zemljišnoknjižnom odjelu Stari Grad da na temelju presude izvrši upis prava vlasništva na ime tužiteljice za cijelo na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], kojoj preinaci i proširenju tužbenog zahtjeva su se usprotivili umješači i tuženik.

7. Podneskom predanim na ročištu održanom 29. svibnja 2018. tužiteljica je predala podnesak kojim uređuje tužbeni zahtjev na način da navodi datume ovjera ugovora, utvrđenje čije ništetnosti traži tužbenim zahtjevom.

8. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom ugovora o hipoteci zaključenog 7. kolovoza 2014. između tuženika kao hipotekarnog vjerovnika i tužiteljice kao hipotekarnog dužnika, Aneksa ugovora o hipoteci zaključenog 12. siječnja 2015. između tužiteljice i tuženika, ugovora o prodaji od 13. svibnja 2015. zaključenog između tužiteljice kao prodavateljice zastupane po PU, i tuženika kao kupca, ovjerenog u potpisima od strane javne bilježnice Jadranke Plenković iz [adresa] pod brojem Ov-1577/2015 dana 13. svibnja 2015., dopisa odvjetnika HU upućenog tužiteljici, medicinske dokumentacije tužiteljice (list 13- 15), dopisa odvjetnika HU upućenog tužiteljici (list 16 spisa), izvatka iz zemljišne knjige za ZU 5141 KO [katastarska općina] od 6. veljače 2016., kaznene prijave tužiteljice protiv tuženika i HU naslovljene na PU Splitsko-dalmatinsku, ugovora o kupoprodaji od 20. lipnja 2016. zaključenog između tuženika kako prodavatelja i IUĆ i LU kao kupaca, ovjerenog u potpisu od strane javnom bilježnika Jadranke Plenković iz [adresa] pod brojem Ov-2576/16 i Ov-2577/16 dana 20. lipnja 2016., izvatka iz zemljišne knjige za ZU 5141 KO [katastarska općina] od 30. siječnja 2017., prijedloga tužiteljice za zabilježbom spora od 25. srpnja 2016., prijedloga IUĆ i LU radi uknjižbe prava vlasništva od 16. rujna 2016., Saglasnosti IU ovjerene od strane notara ŽU iz [adresa] pod brojem OPU-OV- 60/2015 dana 12. siječnja 2015., Ispravke-dopune Aneksa ugovora o hipoteci od 13. siječnja 2015., punomoći od 8. svibnja 2015. koju je izdala VU svom sinu PU VU radi zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnine u [adresa], prijedloga tuženika za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju ugovora o prodaji od 13. svibnja 2015., izvatka iz zemljišne knjige za ZU 5141 KO [katastarska općina] od 3. veljače 2018., Ugovora broj: 010-05/12 o zajedničkom ulaganju za izgradnju solarne elektrane zaključenog 16. svibnja 2012. između tvrtke ITM Controls d.o.o. i UU kao investitora, izvatka po tekućem računu tvrtke ITM Controls d.o.o. otvorenog kod Vakufske banke d.d. od 22. svibnja 2012., 1. lipnja 2012., 4. lipnja 2012. i 21. svibnja 2012., računa tvrtke ITM Controls d.o.o. broj 035/12 i 036/12 od 19. listopada 2012., izvatka iz idejnog projekta solarne elektrane Doboj 1 od 12. rujna 2012., rješenja o određivanju odgovornih projektanata od 12. rujna 2012., potvrde o primijenjenim mjerama zaštite na radu od 12. rujna 2012., potvrde o primijenjenim mjerama zaštite od požara od 12. rujna 2012., izjave projektanata od 12. rujna 2012., rekapitulacije opreme i radova solarne elektrane u Doboj 1, punomoći od 7. svibnja 2015. koju je tužiteljica dala suprugu IU za sklapanje ugovora o prodaji nekretnine u [adresa], medicinske dokumentacije tužiteljice, oglasa o prodaji predmetne nekretnine, saslušanjem svjedoka IU, PU i ČU, saslušanjem svjedoka SU pred zamolbenim Općinskim sudom u Tuzli (BIH), te zamolbenim saslušanjem tužiteljice pred Općinskim sudom u Sarajevu.

9. U ovom postupku donesena je presuda poslovni broj P-3961/2016-44 od 28. svibnja 2021. kojom je pod točkom I. izreke u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženika i umješače, a pod točkom II. izreke naloženo je "tuženicima" da solidarno naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 119.250,00 kn (15.827,19 EUR), protiv koje presude su žalbu izjavili tuženik i umješači.

10. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-148/2022-3 od 14. ožujka 2023. prihvaćene su žalbe tuženika i umješača, te je ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje, osim u dijelu pod točkom I. izreke u kojoj je naloženo brisanje prava sa imena IUĆ i LU, u kojem dijelu je prvostupanjska presuda ukinuta bez vraćanja na ponovno odlučivanje.

11. U obrazloženju drugostupanjski sud navodi da je tuženiku i umješačima onemogućeno raspravljanje pred sudom jer su tužiteljica i svjedok SU saslušani pred zamoljenim sudovima, o čemu tuženik i umješači nisu bili obaviješteni niti su pozvani na ročišta na kojima su se saslušavali tužiteljica i svjedok SU. Nadalje, nejasni su razlozi prvostupanjskog suda koji utvrđuje da bi tužiteljica sporne ugovore bila prisiljena potpisati, zbog čega da su protivni moralu društva, da se radi o fiktivnim ugovorima koji su potpisani u stanju nužde i o zelenaškim ugovorima budući da tužiteljica nije primila nikakav novčani iznos od tuženika. Prema stavu višeg suda, ukoliko je tužiteljica pod utjecajem prijetnji bila prisiljena potpisati navedene ugovore, onda bi takva tvrdnja upućivala na pobojan pravni posao iz čl. 330 ZOO-a (mana volje), pri čemu bi samo upotreba fizičke sile bila razlog za ništetnost ugovora. Stoga je dana uputa da ovaj sud ponovno izvede sve dokaze, posebno dokaze saslušanjem svjedoka SU, te tužiteljice i tuženika na okolnosti poslovnog odnosa stranaka, posebice sklapanja spornih ugovora i ugovorne volje stranaka.

12. Rješenjem od 4. srpnja 2024. utvrđen je prekid postupka budući da je tužiteljica VU preminula **.**.2024., dok je rješenjem od 20. siječnja 2025. nastavljen postupak na način da su pozvani njeni nasljednici, sada tužitelji pod 1. IU i pod 2. PU da preuzmu ovaj postupak kao njeni pravni slijednici.

13. U ponovljenom postupku izveden je dokaz saslušanjem tuženika, saslušanjem svjedoka HU, dopunskim saslušanjem svjedoka SU, dopunskim saslušanjem svjedoka PU (sada tužitelja pod 2.) i tužitelja pod 1. IU (prethodno saslušanog u svojstvu svjedoka).

14. Tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i 2. djelomično je osnovan, a djelomično je neosnovan.

15. Predmet spora predstavlja deklaratorni zahtjev tužitelja pod 1. i 2. na utvrđenje da su ništetni Ugovor o hipoteci od 7. kolovoza 2014., Aneks tog ugovora od 12. siječnja 2015., Ugovor o prodaji od 13.svibnja 2015. i Ugovor o kupoprodaji od 20. lipnja 2016., te konstitutivni zahtjev za uspostavom stanja u zemljišnoj knjizi kakvo je bilo prije sklapanja navedenih ugovora odnosno upisa prava vlasništva u korist tužitelja pod 1. i 2. za cijelo kao nasljednika ranije tužiteljice VU na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

16. Kao razlog ništetnosti tužitelji navode da sada pok.VU nikada nije primila nikakve novčane iznose od tuženika na temelju spornih ugovora, da je iste sklopila uslijed prisile i prijetnji od strane tuženika, da se radi o fiktivnim (simuliranim) pravnim poslovima, koji imaju i obilježja zelenaških ugovora, da nemaju dopuštenu osnovu, kao i da je tuženik iskoristio teško zdravstveno stanje VU kako bi istu prisilio na sklapanje tih ugovora, koji su protivni Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva.

17. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog dobra ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Odredba čl. 329.st.1. i 2. ZOO-a propisuje da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti; da se na zelenaški ugovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

19. Prividan ugovor prema čl.285.st.1. i 2. ZOO-a nema učinka među ugovornim strankama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

20. Odredba čl.330.st.1.ZOO-a propisuje da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno.

21. Članak 279.ZOO-a propisuje da ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi (st.1.); da se strah smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe (st.2.), dok je ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani ništetan.

22. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis nedvojbeno je utvrđeno:

- da je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela VU,

- da je VU preminula **.**.2024.,

- da su nasljednicima VU proglašeni suprug IU i sin PU, sada tužitelji pod 1. i pod 2.,

- da je suprug VU, sada tužitelj pod 1. IU vlasnik trgovačkog društva ITM Controls d.o.o.,

- da je tvrtka ITM Controls d.o.o. zastupana po tužitelju pod 2. PU zaključila 16. svibnja 2012. Ugovor broj: 010-05/12 o zajedničkom ulaganju za izgradnju solarne elektrane sa investitorom UU,

- da je predmet navedenog ugovora financiranje, projektiranje, izgradnja, montaža i rad solarne elektrane imena SE "Doboj 1" snage 149,69 kWp,

- da se tvrtka ITM Controls d.o.o. obvezala izgraditi i montirati predmetnu solarnu elektranu po sistemu "ključ u ruke", koja će u cijelosti biti u vlasništvu investitora UU,

- da se UU kao investitor obvezala ugovorom osigurati odgovarajuću površinu za montažu predmetne solarne elektrane, kao i osigurati sve neophodne uvjete i odgovarajuću dokumentaciju vezanu za realizaciju solarne elektrane,

- da se UU obvezala deponirati iznos od 149.000,00 KM na ime osiguranja izgradnje solarne elektrane,

- da se tvrtka ITM Controls d.o.o. u cilju realizacije SE "Doboj 1" obvezala osigurati svu neophodnu projektnu i građevinsku dokumentaciju, nabaviti odgovarajuću opremu neophodnu za izgradnju i rad solarne elektrane, izvršiti izgradnju i montiranje predmetne opreme i osigurati garancije za izvedene radove i opremu, osigurati tehnički pregled i uporabnu dozvolu, pustiti u rad predmetnu solarnu elektranu, izvršiti obuku kadrova krajnjih korisnika radi osiguranja nesmetanog rada solarne elektrane, pribaviti neophodnu dokumentaciju za priključenje na mrežu za distribuciju električne energije, te definirati sve odnose vezane za isporuku proizvedene električne energije, kao i osigurati druge neophodne dokumente i dozvole potrebne za nesmetan rad solarne elektrane,

- da su ugovorne strane dogovorile da će predmetna solarna elektrana 20 godina proizvoditi električnu energiju, s tim da će na temelju zajedničkog ulaganja u predmet ugovora investitor i tvrtka ITM Controls d.o.o. sudjelovati u proizvodnji električne energije i raspodjeli ostvarene dobiti na način da će 75% pripasti investitoru, a 25% tvrtki ITM Controls d.o.o., s tim da nakon isteka 20 godina korištenje elektrane i sva dobit prelazi u cijelosti na investitora,

- da je prema čl. 8. Ugovora rok za izgradnju i montažu solarne elektrane iznosio godinu dana od stupanja na snagu ugovora, uz mogućnost produženja tog ugovora uz obostranu suglasnost stranaka,

- da ugovor stupa na snagu danom deponiranja iznosa od 149.000,00 KM od strane investitora na račun tvrtke ITM Controls d.o.o.,

- da je čl. 11. Ugovora predviđena mogućnost raskida ugovora i to u slučaju ako jedna ugovorna strana krši odredbe ugovora, u kojem slučaju druga ugovorna strana ima pravo jednostrano raskinuti ugovor i zahtijevati povrat svega što je uložila u realizaciju predmeta ugovora,

- da je čl. 11. Ugovora ugovoreno da će strana čijom je krivnjom došlo do jednostranog raskid ugovora biti u obvezi, pored povrata uloženih sredstava, nadoknaditi drugoj strani štetu u visini od 15% vrijednosti ugovorenih radova,

- da je pregledom izvoda sa računa tvrtke ITM Controls d.o.o. otvorenog kod Vakufske banke d.d. utvrđeno da je na ime izgradnje elektrane SE "Doboj 1" na račun tvrtke ITM Controls d.o.o. tuženik uplatio iznose od 27.000,00 KM dana 22. svibnja 2012., 27.000,00 KM dana 1. lipnja 2012. i 20.500,00 KM dana 4. lipnja 2012., odnosno ukupno 74.500,00 KM,

- da je SU na ime izgradnje elektrane SE "Doboj 1" na račun tvrtke ITM Controls d.o.o. uplatio dana 21. svibnja 2012. iznos od 74.500,00 KM,

- da je tvrtki ITM Controls d.o.o. ukupno uplaćen iznos od 149.000,00 KM na ime izgradnje elektrane SE "Doboj 1", sukladno sklopljenom ugovoru o realizaciji tog projekta,

- da je posljednja uplata izvršena 4. lipnja 2012., tako da je sukladno čl.10. Ugovora o ulaganju u SE "Doboj 1" stupio na snagu 4.lipnja 2012., a da je rok od jedne godine za njenu izgradnju i montažu istekao s danom 4.lipnja 2013.,

- da je tvrtka ITM Controls d.o.o. izdala dva računa na ime tuženika i to račun broj 035/12 od 19. listopada 2012. na iznos od 27.000,00 KM, i račun broj 036/12 od 19. listopada 2012. na iznos od 47.500,00 KM, ili na ukupan iznos od 74.500,00 KM,

- da spisu nije priložen račun koji bi bio izdan za iznos od 74.500,00 KM, uplaćen od strane SU na ime izgradnje SE "Doboj 1", bilo da račun glasi na SU ili neku drugu osobu,

- da je u spis priložen izvadak iz idejnog projekta SE "Doboj 1",koja sadrži rješenje o određivanju odgovornih projektanata, potvrdu o primijenjenim mjerama zaštite na radu, i mjerama zaštite od požara, te izjavu kojom projektanti izjavljuju da su u projektnoj dokumentaciji međusobno usuglašene sve faze,

- da je u spis priložena rekapitulacija opreme i radova SE "Doboj 1",

- da je VU bila vlasnica nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište ukupne površine 72 m2,

- da je VU kao hipotekarni dužnik sklopila dana 7. kolovoza 2014. ugovor o hipoteci sa tuženikom kao hipotekarnim vjerovnikom,

- da je navedeni ugovor ovjeren u potpisu VU i tuženika kod javnog bilježnika Mirodara Kovača iz Vinkovaca dana 7. kolovoza 2014. pod brojem Ov-8106/20147

- da iz čl. 1. Ugovora o hipoteci ugovorne stranke polaze od utvrđenja da su prethodno zaključile ugovor o pozajmici, kojim je tuženik na dan zaključenja ugovora o hipoteci pozajmio VU iznos od 65.000,00 EUR s rokom vraćanja do 31. prosinca 2014., bez kamate,

- da je kao sredstvo osiguranja vraćanja navedene pozajmice VU pristala da tuženik kao hipotekarni vjerovnik upiše svoje založno pravo u zemljišnim knjigama na nekretnini VU označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište ukupne površine 72 m2,

- da je člankom 4. Ugovora o hipoteci suglasno utvrđeno da tuženik kao hipotekarni vjerovnik može u slučaju neispunjenja obveze dužnika svoje potraživanje naplatiti iz vrijednosti ostvarene prodajom založene nekretnine,

- da su VU i tuženik sklopili 12. siječnja 2015. Aneks ugovoru o hipoteci od 7. kolovoza 2014., uz suglasnost bračnog druga hipotekarnog dužnika za zaključenje navedenog aneksa, odnosno uz suglasnost IU kao supruga VU da ista sklopi navedeni Aneks,

- da su VU i tuženik **.**.2015. sastavili Ispravak-dopunu Aneksa, i to na način da su dodani osobni identifikacijski brojevi ugovornih stranaka,

- da su ugovorne stranke Aneksom izmijenile čl. 1. osnovnog ugovora o hipoteci i to u pogledu visine pozajmice, koja je aneksom ugovorena u iznosu od 115.000,00 EUR, uz navođenje da je 50.000,00 EUR tuženik predao VU na dan zaključenja osnovnog ugovora o hipoteci, iznos od 65.000,00 EUR predao joj je na dan zaključenja Aneksa, sada uz novi rok vraćanja do 12. veljače 2015.,

- da je VU kao prodavateljica zaključila s tuženikom kao kupcem dana 13. svibnja 2015. Ugovor o prodaji nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište ukupne površine 72 m2,

- da je VU navedeni ugovor o prodaji zaključila putem punomoćnika, odnosno sina PU, ovdje tužitelja pod 2.,

- da je VU punomoć sinu PU izdala 8. svibnja 2015., uz suglasnost bračnog druga IU, ovjerenu od strane notar ŽU, kojom punomoći VU ovlašćuje PU da proda nekretninu u [adresa] za cijenu koja ne može biti niža od 115.000,00 EUR, i koja se ima usmjeriti na zatvaranje novčane pozajmice po ugovoru o hipoteci od 7. kolovoza 2014.,

- da je priložena i punomoć od 7. svibnja 2015., kojom je VU punomoć za sklapanje ugovora o kupoprodaji iste nekretnine dala svom suprugu IU, sada tužitelju pod 1., s tim da navedeni ugovor mora sadržavati odredbu da ona i njen suprug zadržavaju doživotno pravo korištenja cijele kuće uz obvezu plaćanja komunalne usluge, da se nekretnina ne može prodati bez njihove pisane suglasnosti, te da imaju u slijedeće dvije godine pravo prvokupa nekretnine od novog vlasnika po cijeni po kojoj su istu prodali, a koja ne može biti niža od 115.000,00 EUR,

- da iz ugovora o prodaji proizlazi da je u zemljišnim knjigama upisano založno pravo na teret navedene nekretnine u iznosu od 115.000,00 EUR, u korist tuženika, te da je rok za povrat navedenog iznosa istekao 12. veljače 2015.,

- da je VU prodala, a tuženik kupio, naprijed opisanu nekretninu za iznos kupoprodajne cijene od 115.000,00 EUR, te da VU potvrđuje da joj je navedena kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena prije potpisa ugovora o prodaji,

- da se VU obvezala kupcu predati u posjed prodanu nekretninu slobodnu od stvari i osoba, te je dala ovlast tuženiku da ishodi upis svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi,

- da je ugovor o prodaji u potpisu ovjeren od strane javne bilježnice Jadranke Plenković iz [adresa] dana 13. svibnja 2015. pod brojem Ov-1577/2015,

- da je VU zaprimila dopis odvjetnika HU iz [adresa] kao punomoćnika tuženika, kojim poziva istu da preda tuženiku u posjed prodanu nekretninu slobodnu od stvari i osoba,

- da je VU zaprimila dopis odvjetnika HU kao punomoćnika tuženika, kojim obavještava istu da je tuženik dana 2. veljače 2016. ušao u posjed prodane nekretnine na [adresa], te je pozvao da se javi ako ima potraživanja vezana za pokretnine,

- da oba naprijed citirana dopisa odvjetnika HU nisu datirana, da su priložena uz tužbu, iz čega se nedvojbeno zaključuje da ih je VU zaprimila,

- da iz medicinske dokumentacije priložene uz tužbu proizlazi da je VU bila hospitalizirana u periodu od 5. listopada 2015. do 15. listopada 2015., te da se iz otpusnog pisma može zaključiti da je četiri godine ranije odnosno 2011. operirala karcinom dojke,

- da je VU uz tužbu priložila kaznenu prijavu protiv tuženika i odvjetnika HU zbog postojanja sumnje da su pojedinačno ili zajedno počinili više kaznenih dijela, koja prijava je naslovljena na PU Splitsko-dalmatinsku, ali nema dokaza da je navedena kaznena prijava predana naslovljenoj policijskoj upravi (nije ni potpisana od strane ŠU),

- da je tuženik na internetskim stranicama ovlaštene agencije objavio oglas da prodaje kuću u [adresa] u [adresa], površine 100 m2, za iznos od 200.000,00 EUR, koja je kompletno namještena i odmah useljiva,

- da je tuženik kao prodavatelj sklopio ugovor o kupoprodaji dana 20. lipnja 2016. sa kupcima EUĆ i KU, ovdje umješačima na strani tuženika, predmet kojeg ugovora je nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište ukupne površine 72 m2,

- da je tužitelj prodao umješačima navedenu nekretninu svakome za po ½ dijela, uz ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 96.000,00 EUR, koju su se kupci obvezali platiti najkasnije do 31. srpnja 2016., uz ovlaštenje tuženika da umješači mogu ishoditi svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi bez njegovog daljnjeg sudjelovanja,

- da je VU podnijela prijedlog za zabilježbu ovog spora u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina], koji prijedlog je pod brojem Z-17461/2016, prihvaćen na način da je u zemljišnoj knjizi izvršena zabilježba ovog spora,

- da je tuženik na dan 30. siječnja 2017. bio uknjižen u zemljišnoj knjizi kao vlasnik sporne nekretnine u [adresa],

- da su umješači 16.rujna 2016. podnijeli nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na spornoj nekretnini zaprimljen pod brojem Z-21797/2016, koji je prihvaćen kao osnovan i umješači su upisani kao suvlasnici sporne nekretnine za po ½ dijela,

23. Prethodno označena tužiteljica VU saslušana je 3. rujna 2020. zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Sarajevu. U svom iskazu VU navodi da nije bila u prijateljskim odnosima sa tuženikom, da nije poznavala SU, da je ponudila tuženiku spornu kuću kako bi pomogla suprugu i sinu, tako što je kuću dala u privremeni zalog. VU navodi da nije bila pod pritiskom, ali je željela pomoći svom suprugu, koji je bio pod pritiskom. Naime, SU i tuženik željeli su izaći iz ortačkog ugovora i zahtijevali su povrat uloženih sredstava, koja je njezin suprug htio isplatiti. Međutim, nije za to imao dovoljno sredstava jer je tvrtka bila u lošoj situaciji. Pritisak za povrat novca trajao je oko godinu dana, pa je VU dala kuću kao privremeni zalog, a nikako radi njenog liječenja već samo radi ortačkog ugovora. U tom periodu njeno je psihičko stanje bilo dobro, imala je operaciju dojke i debelog crijeva, ali je svojevoljno pristala da predmetnu kuću da na korištenje zbog teške financijske situacije njenog supruga kojem je htjela pomoći. Ona i njena obitelj u tom periodu su bili u jako lošem financijskom stanju, ali nikada nije od tuženika ili SU dobila bilo kakav zajam, niti je od njih primila novac bilo "na ruke" ili na neki drugi način. Nije imala nikakve osobne koristi od korištenja sporne kuće, nije nikada dobila nikakav novac od njene prodaje niti je imala ikakvu korist od svih sklopljenih poslova. Kuću na [adresa] kupila je novcem koji joj je poklonio otac kao nasljedstvo, u vrijeme kada je već bila u braku sa suprugom IU. Njen suprug nije bio suglasan da se sastavi ugovor o pozajmici, već je želio da bude u vezi ortačkog ugovora pravne osobe. Ugovor o pozajmici nikada joj nije dostavljen, isti ne postoji niti ga je ona ikada potpisala. Iznos od 65.000,00 EUR naveden u ugovoru o hipoteci odnosi se na ortačko ulaganje u firmu, dok iznos od 50.000,00 EUR naveden u Aneksu predstavlja kamatarenje. Ponavlja da nikakvu korist nije imala iz spornih poslova zaključenih sa tuženikom.

24.Tuženik u svom iskazu navodi da je tužitelja pod 1. IU i njegovu suprugu VU prvi put upoznao u [adresa] prilikom zajedničkog odlaska u Vinkovce kod javnog bilježnika na sklapanje ugovora o hipoteci, kojim je utvrđena posudba novca i jamčenje za vraćanje tog novca kućom u [adresa]. U Vinkovce su išli tužitelj pod 1., njegova supruga VU, SU i tuženik. Tužitelja pod 2. vidio je jednom prilikom u [adresa], kada je isti u ime majke VU i oca- tužitelja pod 1. potpisao ugovor o prijenosu kuće u vlasništvo tuženika. Predmet ovog spora vodi se isključivo u pogledu novčane pozajmice koja je dana tužitelju pod 1. i njegovoj supruzi VU, te nema nikakve veze sa pravnim poslom i ulaganjem u izgradnju solarne elektrane. U kontakt sa tužiteljem pod 1. i suprugom VU tuženik je stupio posredstvom tada glavnog državnog odvjetnika Gorana Salihovića koji je u međuvremenu preminuo, a koji je s njima pregovarao vezano za izgradnju nekakve solarne elektrane, za što su dali nekakav novac. U vezi sporne pozajmice, tuženik je dao 50.000,00 EUR tužitelju pod 1. i VU u [adresa], nakon što su se vratili iz Vinkovaca s ovjere ugovora. Nakon par dana predan im je iznos od 15.000,00 EUR, a desetak dana poslije CU dao im je još 50.000,00 EUR, odnosno ukupno 115.000,00 EUR. Pozajmica je dana jer je tužitelj pod 1. govorio da mu je supruga VU bolesna, da im je potreban novac radi njenog liječenja u inozemstvu, da ima dovršiti nekoliko poslova i da će brzo vratiti pozajmljeni iznos, negdje u roku od 6 mjeseci do godine dana. Iznos od 50.000,00 EUR tužitelju pod 1. i supruzi VU dao je SU, 50.000,00 EUR dao im je CU, dok je tuženik dao iznos od 15.000,00 EUR. Sklopljen je i Aneks ugovoru kod notara u [adresa], čijeg sadržaja se ne sjeća, osim da tužitelj pod 1. i njegova supruga nisu njima trojici vratili niti jedan dio pozajmice. Tuženik nije nikada osobno išao kod tužitelja pod 1. i njegove supruge VU vezano za povrat ove pozajmice, kao ni CU, a misli da nije ni SU. Sa tužiteljem pod 1. kontaktirao je Goran Salihović, govorio je da će pozajmica biti vraćena, ali od toga nije bilo ništa, jer je tužitelj pod 1. imao još dugova i njegova tvrtka nije dobro poslovala. Aneksom je tužitelj pod 1. jamčio povrat pozajmice kućom u [adresa], ali je molio da ga sačekaju još nekoliko mjeseci,. Tuženika je nakon toga kontaktirao SU i rekao da moraju s tužiteljem pod 2. ĆU ići za [adresa] kako bi se kuća uknjižila na tuženika. Pretpostavlja da je sve to dogovorio Goran Salihović jer tuženik nije kontaktirao nikoga od obitelji ĆU. Tom prilikom su u [adresa] išli tuženik, SU i tužitelj pod 2., a bili su kod odvjetnika HU, kojeg prethodno nisu poznavali. Ispostavilo se da imenovani odvjetnik poznaje roditelje tužitelja pod 2., sastavio je ugovor koji je potpisan i ovjeren, a prethodno je tužitelj pod 2. upozoren na posljedice od strane odvjetnika i javnog bilježnika. Nakon toga su se sva trojica vratili u BiH. Tuženik nikada nije prijetio ili radio pritisak tužitelju pod 1. i njegovoj supruzi VU radi povrata pozajmice, niti je imao njihov telefonski broj. Sve kontakte obavljao je Goran Salihović, a takva vrsta prijetnji nije ostvarena niti od strane CU, dok za SU nema saznanja. Tuženik smatra da nitko tužitelje i VU nije na bilo koji način prisilio da sklope sporne ugovore. Kuću u [adresa] tuženik je prodao nakon 6 mjeseci za iznos od oko 115.000,00 EUR, i to nakon što je utvrdio da mu tužitelj pod 1. neće vratiti novac. Nakon što je na tuženikov račun sjeo ovaj iznos, dao je CU i SU po 50.000,00 EUR na ime pozajmice, dok je tuženiku ostao njegov dio od 15.000,00 EUR. Zbog proteka vremena dopušta mogućnost da je SU tada predao iznos od 65.000,00 EUR, a na taj način bili su podmireni po pitanju dane pozajmice. Vezano za solarnu elektranu, izgradnju iste dogovorili su Goran Salihović, koji je dao zemlju kod Doboja, dok su tuženik, SU i CU trebali uložiti novac. Tuženik se zbog proteka vremena ne može sjetiti koliki je iznos dao niti koliko je dao SU, ali u spisu postoje uplatnice. Navedene uplate za solarnu elektranu izvršene su prije pozajmice od 115.000,00 EUR, i to još 2012./2013. Od projekta solarne elektrane nije bilo ništa, nije ishođena građevinska dozvola, tako da tuženiku nikada nije vraćen novac koji je uložio jer nije imao ništa napismeno. Naime, ugovor potpisan s tvrtkom tužitelja pod 1. imala je UU, tako da tuženik nikada nije s tužiteljima kontaktirao vezano za ovaj projekt niti se istima itko u njegovo ime obraćao vezano za povrat novca uloženog u nerealiziranu solarnu elektranu. Nije mu poznato da li su i kakve pravne korake protiv tužitelja poduzimali Goran Salihović i njegova majka UU. Tuženik je VU vidio 2 puta, prvi put u [adresa] kada su išli u Vinkovce, a drugi put u [adresa] prilikom potpisa Aneksa tog ugovora. Nije sastavljena nikakva priznanica o pozajmici koju su dali tužitelju pod 1. i njegovoj supruzi VU, jer su izlazili u susret Goranu Salihoviću radi liječenja tužiteljeve supruge VU, a mislili su i da će radi toga ići brže projekt solarne elektrane.

25. Tužitelj pod 1. IU tijekom postupka dao je dva iskaza, prvi iskaz dao je u svojstvu svjedoka 21. siječnja 2019., dok je drugi iskaz dao u svojstvu parnične stranke na ročištu održanom 7. listopada 2025.

26. Tužitelj pod 1. IU u svom iskazu kao svjedok navodi da je on vlasnik tvrtke ITM Controls d.o.o. iz [adresa] i da tuženika poznaje od 2012. Njegova supruga VU sklopila je ugovor o hipoteci 7. kolovoza 2014., radi osiguranja potraživanja u iznosu od 65.000,00 EUR. U tom ugovoru stoji da se radi o pozajmici, iako to nije točno. Sklopljen je Aneks tog ugovora u kojem je iznos pozajmice porastao na 115.000,00 EUR, da bi u svibnju 2015. tuženik sa tužiteljem pod 2. PU kao punomoćnikom VU sklopio ugovor o prodaji nekretnine za iznos od 130.000,00 EUR, iako bi njena tržišna vrijednost bila oko 200.000,00 EUR. Navodi da je s tuženikom imao poslovni odnos, u koji je tuženik ušao sa nekih 65.000,00 EUR, ali je nakon nekog vremena želio izaći iz poslovnog odnosa, pritom tražeći povrat uloženoga. Sam projekt bio je u realizaciji jer su sredstva tužitelja IU i tuženika već bila uložena, te tada počinju nevolje njega i njegove supruge VU. Tuženik je na njih vršio pritisak u dužem periodu, što se nastavilo s prijetnjama i ucjenama, zbog čega je došlo do sklapanja ugovora o hipoteci. Kako su se prijetnje nastavile, sklopljen je Aneks ugovora jer tužitelj pod 1. IU i supruga VU nisu bili u mogućnosti vratiti iznos od 65.000,00 EUR. Prijetnje i ucjene su se nastavile, tako da je njihov sin PU (tužitelj pod 2.) sklopio ugovor o prodaji kuće u [adresa] za iznos od 130.000,00 EUR. Međutim, nikakav novac iz nijednog ugovora nisu dobili ni tužitelj pod 1. IU ni njegova supruga VU, kao ni njihov sin PU, tužitelj pod 2. Iako je planirano da se ugovor o prodaji sklopi na način da njegova supruga VU ima pravo plodouživanja do svoje smrti, do toga nije došlo zbog protivljenja tuženika. Kako je njegova supruga bila teško bolesna, opunomoćila je svog sina PU da sklopi ugovor o prodaji nekretnine. Supruga VU podnijela je kaznenu prijavu protiv tuženika, ali ne zna što je bilo s tom prijavom. Ističe da je s UU dogovorio projektiranje i instaliranje solarne elektrane na njenoj zemlji u Doboju, za što je njegova tvrtka specijalizirana, te da se nakon izgradnje dobit dijeli na način da 25% prodane struje pripadne njegovoj firmi, a 75% vlasnici zemljišta UU. Njoj su se u ortakluku pridružili SU i tuženik koji su na račun firme uplatili iznos od 68.000,00 EUR. Sve to bilo je negdje 2012., dok je tuženik želio izaći iz ortakluka 2014., iako je već 90% projekta bilo gotovo. Tuženik je znao za zdravstveno stanje VU, odnosno da joj je dijagnosticiran karcinom dojke. Novac koji je tuženik uložio u solarnu elektranu zajedno sa sredstvima tužitelja pod 1. IU već je bio utrošen u sam projekt. Nije mu poznato kako je tuženik saznao za kuću na [adresa], samo je došao i predložio da se napravi ugovor o hipoteci, a od njega su potekle i ideje o svim kasnijim ugovorima. Njegova supruga VU nije imala nikakve koristi niti je primila novčana sredstva po bilo kojem ugovoru. Smatra da iznos dodan Aneksom do iznosa od 115.000,00 EUR predstavlja čisto kamatarenje i ucjenu od strane tuženika. Tužitelj pod 1. ističe da su pritisci od strane tuženika na njega bili gotovo svakodnevni, pitao je kada će vratiti uloženi novac, a upotrijebio je i rečenicu "Može doći i do pucnjave ili pucanja", što je tužitelj pod 1. shvatio kao prijetnju, izazvalo je kod njega strah, ali se nije bojao niti to prijavio policiji. Ovakvi razgovori su trajali svakodnevno nekoliko mjeseci, sve je prepričavao supruzi, koja nije tražila zaštitu od policije.

27. Tužitelj pod 1. IU saslušan u svojstvu parnične stranke na ročištu održanom 7. listopada 2025. ponovno navodi da je vlasnik tvrtke ITM Controls d.o.o. koja se dugi niz godina bavi projektiranjem obnovljivih izvora energije, i koja tvrtka je već 7-8 godina u mirovanju. U prostore tvrtke došao je jednom tuženik i njegov partner SU, koji su bili zainteresirani za izgradnju solarne elektrane na objektu u [adresa]. Tuženika nije poznavao od prije, a tvrtka tužitelja pod 1. bila je na tržištu i oglašena u marketingu, pa pretpostavlja da je tuženik tako došao do njegove tvrtke. Tom prilikom napravili su dogovor tako da su tuženik i njegov partner SU iskazali interes za projekt gradnje solarne elektrane sa sistemom "ključ u ruke", što je obuhvaćalo pribavljanje potrebne dokumentacije i izgradnju solarne elektrane koja se uglavnom postavljala na krovove. Nakon toga su tuženik i njegov partner često dolazili u ured tužitelja pod 1. Upozoreni su da je standardni rok stavljana u pogon elektrane negdje 2-3 godine i da ukupna cijena iznosi oko 80.000,00 EUR. Prethodno predložen objekt u [adresa] nije bio adekvatan za izgradnju solarne elektrane, pa su tuženik i njegov partner ponudili zemljište u Doboju, vlasništvo Gorana Salihovića. Nakon toga, tuženik je na račun tvrtke tužitelja pod 1. izvršio uplatu u iznosu od oko 37.000,00 EUR, s tim da su tuženik i SU sve radili zajedno, pa je i ova uplata polovicom iznosa bila tuženikova a druga polovica od SU. Tužitelj pod 1. je bio u stalnom kontaktu s investitorima, njegova tvrtka je pribavljala dokumentaciju u svrhu realizacije projekta, napravljeno je tehničko rješenje i trebalo se krenuti u izradu glavnog projekta. Međutim, iznenada su u ured tužitelja pod 1. došli tuženik i SU uz izjavu da odustaju od projekta i da žele svoj novac, odnosno 37.000,00 EUR natrag, svakom po polovicu bez navođenja konkretnih razloga. Tužitelj pod 1. potpisao je s tuženikom ugovor o opisanom projektu, ali se ne sjeća da li je to potpisao i SU. Jednom prilikom su njih dvojica posjeli u automobil tužitelja pod 1. i njegovu suprugu VU, te su završili u Županji kod javnog bilježnika gdje su sastavili nekakav ugovor. Tražili su da potpišu i izjavu da im se vraća uplaćenih 37.000,00 EUR, te su saznali da VU ima kuću na [adresa]. Tužitelj pod 1. navodi da je planirao vratiti ovaj iznos tuženiku i SU za nekih 3-6 mjeseci, iako je on uplaćen na račun tvrtke, koja je do tad dobro poslovala i koji novac je u cijelosti utrošen za pripremu projekta. Međutim, tuženik i SU željeli su odmah povrat novca, promijenili su svoje ponašanje koje je postalo ucjenjivačko, te su vršili pritisak na tužitelja pod 1. svakodnevnim dolaskom u ured ili telefonskim pozivima, a znali su doći i pred stan u kojem je stanovao, što je njegovoj supruzi VU djelovalo deprimirajuće. Kako je pritisak tuženika i SU bio stalan, u konzultaciji sa suprugom i sinom, tužiteljem pod 2., dogovorio je da im daju nekretninu na [adresa] u zalog, odnosno jamstvo da će im vratiti dug. Na [adresa] su išli tuženik, SU i tužitelj pod 2., koji je imao punomoć VU, te misli da su tada zaključili ugovor da je kuća postala novim zalogom za predmetno dugovanje. Nakon nekog vremena, tuženik i SU ipak su prodali nekretninu na [adresa] nekoliko mjeseci nakon sklopljenog ugovora. Tužitelj pod 1. nije tuženika ni SU prijavljivao nadležnim tijelima, dok je njegova supruga VU to učinila pred vlastima BiH, a pokrenula je i ovaj postupak. Tužitelj pod 1. navodi da je tuženik vršio ucjene i prijetio "ako mi umre otac, ne znam što će biti", iako tužitelj pod 1. ne zna što je pod time mislio, nije sudjelovao u nikakvim ugovorima vezano za nekretninu na [adresa], jer je punomoć VU dala tužitelju pod 2. Konačan iznos koji su tuženik i SU tražili od tužitelja pod 1. jest iznos od 115.000,00 EUR, koji bi im platio samo da ih se riješi da je imao novca. Kuća na [adresa] kupljena je 1979., tužitelj pod 1. tada je bio u braku sa VU i ona predstavlja bračnu stečevinu. Osim naprijed spomenute uplate, tuženik nije vršio nikakve druge uplate u novcu, a pogotovo nikakav novac nije uplatio njegovoj supruzi VU. Tužitelj pod 1. ističe da projekt nije propao, da je doveden u fazu dovršenosti od oko 90%, te da je preostala jedino montaža na licu mjesta, uz napomenu da kod ovakvih projekata najveći dio odlazi na pribavljanje svih dozvola, koje su u ovom konkretnom slučaju u cijelosti pribavljene. Svoje financijsko stanje tijekom 2014./2015. tužitelj pod 1. ocjenjuje kao negativno, supruga VU bila je u mirovini i nije imala značajnije imovine. Financijsko stanje bilo je teško, te je cijela njegova obitelj ovisila o poslovanju tvrtke, s čime je tuženik generalno bio upoznat jer je dolazio svakodnevno u tvrtku. Kuću na [adresa] može opisati kao obiteljski dom, aktivno je korištena, on, njegova supruga VU i tužitelj pod 2. često su u nju dolazili, i to ne samo ljeti, te su u nju uložili velika sredstva. Navodi da je punomoć dana za prodaju kuće tužitelju pod 2. zapravo iznuđena, jer je tuženik tražio da se prva punomoć promijeni na način kako je to tražio tuženik. Svu imovinu tužitelja pod 1. koja se nalazi u BiH uzela je banka i nema nekretnina u svom vlasništvu. Navodi da je UU, majka Gorana Salihovića,i da s njom nije sklapao nikakve ugovore, da je ne poznaje i da ju nije vidio. Jedino zna da je ona dala na korištenje svoje zemljište u Doboju. U prvom planu su bili tuženik i SU, dok su partneri u sjeni bili OU, tuženikov polubrat i Goran Salihović.

28. Tužitelj pod 2. PU tijekom postupka dao je dva iskaza, prvi iskaz dao je u svojstvu svjedoka 21. siječnja 2019., dok je dopunski saslušan u svojstvu svjedoka na ročištu održanom 26. ožujka 2024.

29. Tužitelj pod 2. PU u svom iskazu kao svjedok navodi da je u svibnju 2015. po punomoći majke VU sklopio kupoprodajni ugovor kojim je kuću u [adresa] prodao tuženiku. Taj ugovor je potpisan nakon dugogodišnjih pritisaka od strane tuženika iz razloga koji su navedeni u tužbi. Svi sklopljeni dogovori vezani su za izgradnju solarne elektrane u Doboju, za koju su tuženik i SU uplatili svaki po 36.000,00 EUR ili ukupno 68.000,00 EUR. Bio je svjedokom višemjesečnih pritisaka od strane tuženika i SU koji su dolazili u njegovu tvrtku ITM Controls d.o.o. i vršili pritisak da im se vrati uloženi iznos od 68.000,00 EUR. Ističe da nije bio prisutna čestim sastancima, a po pričanju oca bilo je prijetnji pucanjem, iako one nisu bile takve da bi se to dogodilo u kancelariji ili da bi oni nosili oružje. Međutim, bilo je konstantnih telefonskih poziva, pa pretpostavlja i prijetnji. Napominje da njihova tvrtka u tom periodu nije dobro poslovala i da nisu mogli vratiti navedeni novac. Kuću u [adresa] prodao je tuženiku za 115.000,00 EUR, iako je procijenjena na iznos od 200.000,00 EUR i bila je u cijelosti renovirana. Nema informacija o ishodu kaznene prijave koju je VU podnijela u Splitu protiv tuženika i odvjetnika HU, dok je kaznena prijava podnesena u [adresa] odbačena ili odbijena. Uplaćenim iznosom tuženik i SU trebali su dobiti udio u prodaji buduće električne struje proizvedene u solarnoj elektrani, ušli su s tužiteljima u posao kao ortaci i uplatili navedeni iznos, te su bili redovito obavještavani o radovima na projektu. Međutim, negdje 2013. prvi se javio SU da izlazi iz ortakluka, a nedugo zatim i tuženik, i to u trenutku kada je projekt bio u stanju "gotovo" dobivene građevinske dozvole i spreman za početak gradnje. Tvrtka je bila u lošem stanju, majka VU je 2012. bila već teško bolesna, što je tuženiku bilo poznato. Inicijativa za sklapanje ugovora o hipoteci, aneksa tog ugovora i kupoprodajnog ugovora uvijek je potjecala od tuženika, ali ne zna odakle mu informacija da majka ima nekretninu u [adresa], niti je ona na temelju zaključenih ugovora primila bilo kakav novčani iznos. Svota iz Aneksa od 115.000,00 EUR rezultat je volje tuženika koji je, osim povrata uloženog novca, još toliko htio i zaraditi, dakle radi se o kamatarenju. Majka VU bila je dugogodišnji djelatnik u obiteljskoj tvrtci, zbog bolesti je napustila posao, ali je bila uredno obavještavana o tuženiku i potraživanjima, i nije namjeravala prodati kuću u [adresa]. Tužitelj pod 1. nije uspio u tome da se ugovor o kupoprodaji sklopi po uvjetima iz punomoći iz 7. svibnja 2015. Kad govori o ortačkoj grupi, misli na tuženika, njegova polubrata OU i SU. Svi pritisci i ucjene koje je spominjao odnose se na svu trojicu zajedno. Ističe da tuženik nije imao nikakav kontakt s njegovom majkom VU, osim u Vinkovcima prilikom ovjere ugovora o hipoteci, te kasnije prilikom sklapanja aneksa tog ugovora u [adresa]. Pritisci su uglavnom bili prema njegovom ocu i to putem telefona, ali je tuženik znao dolaziti i u tvrtku, s tim da tužitelj pod 2. nije bio prisutan razgovoru između tuženika i njegovog oca tužitelja pod 1.

30. Tužitelj pod 2. PU u dopunskom iskazu kao svjedok navodi da u cijelosti ostaje kod prethodno danog iskaza. U ortakluku vezanom za projekt izgradnje solarne elektrane sudjelovali su tuženik, SU, CU, Goran Salihović, sada pok. UU i njegov otac IU, tužitelj pod 1. Tuženik i SU sudjelovali su u ortakluku davanjem iznosa od po 36.000,00 EUR, misli da je i CU sudjelovao sa dijelom novca, dok su Goran i UU u ortakluku sudjelovali davanjem zemljišta na kojem se trebala sagraditi solarna elektrana, kao novi oblik investiranja. Njegov otac IU (tužitelj pod 1.) u ortakluk je ušao s obvezom izrade više projekata, tako da misli da su građevinska i ostale dozvole glasile na tvrtku njegova oca ITM Controls d.o.o. Jedini ugovor sklopljen u pisanom obliku je onaj s UU, a tužitelj pod 1. prethodno nije imao nikakvu poslovnu suradnju s imenovanim ortacima, poznavao je jedino Gorana Salihovića. Tužitelj pod 2. navodi da nije bio prisutan dogovorima i sastancima ortaka vezanih za predmetnu solarnu elektranu, već je za predmetni projekt saznao u trenutku kada se počeo vršiti pritisak da se vrati novac. Osim ortaka koje je naveo, više nitko nije sudjelovao u projektu ove solarne elektrane. U ugovoru o ortakluku nije bio definiran način prestanka ortakluka ili razlozi njegova napuštanja kao ni rok za izvođenje svih potrebnih poslova, s tim da je postojao usmeni rok između ortaka koji je iznosio godinu dana. Navedeni rok nije ispoštovan jer je došlo do kašnjenja od oko 3-6 mjeseci u ishođenju koncesije za solarnu elektranu, koja je tada bila prvi put uvedena kako obveza, da bi naknadno Ministarstvo energetike počelo davati suglasnost elektranama i bez koncesije, a koja je u ovom slučaju dana negdje oko 2012. Sporni projekt došao je do faze ishođenja građevinske dozvole, koja nije pribavljena zbog koncesije, a sve ostalo je prekinuto zbog ponašanja ortaka, odnosno tuženika i SU koji su tražili povrat novca ili osiguranje za povrat uplaćenih sredstava. Stoga je sklopljen ugovor o fiktivnoj pozajmici, tužitelj pod 1. je htio da se to veže isključivo za tvrtku što je od strane ortaka odbačeno, dok nikakav ugovor o pozajmici iz hipotekarnog ugovora nije sklopljen. Tužitelj pod 1. nije bježao od navedenog duga, ali zbog stanja u tvrtci nije mogao tuženiku i ostalima dati nikakvo osiguranje ili garanciju za povrat navedenih sredstava, iako su oni isključivo ustrajali na osiguranju ili povratu novca. U kući u [adresa] živio je s majkom VU za vrijeme rata od 1991.-1996., koju kuću je ista stekla 1982. U razgovoru s tuženikom i SU stekao je uvjerenje da pored iznosa od 68.000,00 EUR, žele iznos od 50.000,00 EUR kao neku vrstu zarade, što je čisto kamatarenje. Prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine u [adresa], bio je prisutan on, tuženik i SU, sam ugovor je sastavio odvjetnik HU, a ovjerila javna bilježnica Jadranka Plenković. Ortak CU također je tražio povrat novca od tužitelja pod 1., ali mu nije poznato čiji je to novac bio. Obitelj tužitelja pod 2. nikada nije bila u financijskoj situaciji da bi mogla vratiti ono što je uloženo u tvrtku kao pravnu osobu, jer je tvrtka financijski stajala loše. Nakon toga, ortaci se nikada više nisu obraćali njegovu ocu, tužitelju pod 1. Nositeljica ugovora UU nikada nije tražila pisanim putem razjašnjenje vezano za projekt, dok se Goran Salihović nije aktivno uplitao u projekt, iako je bio sa svime upoznat. Tvrtka ITM Controls d.o.o. nije tražila naknadu štete za ovaj projekt od ostalih sudionika, a u projektu izgradnje predmetne solarne elektrane tvrtka je sudjelovala s iznosom od oko 65.000,00 EUR. Upitan izjavljuje da su svi navedeni iznosi vjerojatno utrošeni ili malo manje, s tim da nije obuhvaćena građevinska dozvola, da bi trebao postojati troškovnik projekta, ali visinu konkretno uloženog novca ne zna. DU nije nikada liječena u inozemstvu zbog karcinoma, niti je prethodno poznavala ikoga od naprijed navedenih ortaka. Upitan da se točno očituje o pritiscima i prijetnjama upućenim tužitelju pod 1., navodi da bi u početku tuženik dolazio u ured tvrtke, kojim dolascima nije bio prisutan, telefonski je zvao tužitelja pod 1. i vršio pritisak, a s njim je dolazio uvijek i SU. Jedan period ne bi dolazili, pa bi opet počeli, s tim da unatoč pitanjima, tužitelj pod 2. nije dao konkretan odgovor na koji način i kojim riječima je tuženik prijetio njegovu ocu, tužitelju pod 1. za povrat novca, osim da je zadnja prijetnja bila "pucanje", u smislu zastrašivanja. Sve posjete uredima javnog bilježnika u Vinkovcima i u uredu odvjetnika HU na [adresa] dogovorili su tuženik i SU, a njegovi roditelji nisu prilikom prelazaka granica ili dolaskom u [adresa] ili [adresa] prijavljivali prijetnje ili prisile, jer je odlučeno da kuća ima svojstvo zaloga za tvrtku tužitelja pod 1. Navedena kuća kupljena je za vrijeme trajanja braka i predstavlja bračnu stečevinu, a tužitelj pod 1. kao bračni drug nije dao suglasnost kod javnog bilježnika za raspolaganje tom nekretninom, koju suglasnost inače traže notari u BiH. Tužitelj pod 2. navodi da je tvrtka ITM Controls d.o.o. u konkretni projekt solarne elektrane uložila nekih 80.000,00 EUR, i da je tvrtka tada radila na 5-6 različitih projekata.

31. Svjedok ČU u svom iskazu navodi da ga kod tužitelja pod 1. tijekom 2013. uzeo u zakup poslovni prostor u podrumu zgrade, dok je tuženika upoznao kada bi isti dolazio kod tužitelja pod 1. odnosno tijekom 2014. Tužitelj pod 1. pozvao je svjedoka u prostorije tvrtke da svjedoči razgovoru između tužitelja pod 1. i tuženika, kojom prilikom je uvidio da je tužitelj pod 1. dužan vratiti oko 60.000,00 EUR. Razgovor nije bio prijeteći, a tuženik je inzistirao da mu se novac što prije vrati jer mu je potreban. Slijedeći put kad je svjedočio razgovoru između njih dvojice, tuženik je opet inzistirao na povratu duga, atmosfera je bila puno napetija, ali ni tada tuženik nije izrekao nikakve prijetnje bilo oružjem ili fizičkim nasiljem. Međutim, u njegovu glasu i stilu govora bila je prisutna nervoza, tuženik je govorio "ne zanima me, snađi se, novac mi je potreban, inače mi moraš dati nešto u zalog", dok eksplicitnih prijetnji nije bilo. Bio je još jednom prisutan razgovoru između tužitelja pod 1. i tuženika u [adresa], kada je upoznao tuženika. Tom prilikom tuženik je izrazio nezadovoljstvo dinamikom radova na projektu i sporosti, te je izjavio da mu se vrati novac. Tuženiku je bilo poznato zdravstveno stanje tužiteljice, iako ne zna tko ga je o tome obavijestio.

32. Svjedok SU prvi iskaz dao je pred zamoljenim Općinskim sudom u Tuzli 30. siječnja 2020. U tom iskazu svjedok navodi da je prije sklapanja spornih ugovora poznavao samo IU, dok nije poznavao VU ni ostale članove obitelji. Nakon sklapanja spornih ugovora je upoznao VU negdje 2015., te je njihov odnos do davanja iskaza bio korektan, ista je sa suprugom dolazila kod svjedoka u njegov ugostiteljski objekt i upoznala neke od članova njegove obitelji, a nekoliko puta su se susreli i u [adresa]. Svjedok ističe da je imao poslovni odnos sa tvrtkom ITM Controls d.o.o. tijekom 2014., kada je na račun imenovane tvrtke uplatio otprilike 40.000,00 EUR za račun potpisnice ugovora UU, koja je s tvrtkom ITM Controls d.o.o. zaključila ugovor o zajedničkom ulaganju za izgradnju solarne elektrane. Njegova uplata bila je čin pružanja podrške i pomoći UU, s kojom je svjedok bio u prijateljskim odnosima. Tuženik je također imao poslovni odnos s tvrtkom ITM Controls d.o.o., tako što je izvršio uplatu novčanih sredstava na ime ulaganja u izgradnju solarne elektrane, ali mu nije poznato u kojem točno iznosu. Svjedoku nije poznato zbog čega su sklopljeni sporni ugovori jer nije bio ugovorna strana niti potpisnik tih ugovora.

33. U dopunskom saslušanju na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. siječnja 2026. pred ovim sudom, svjedok SU u bitnom navodi da je VU poznavao od 2012. ili 2013., da je bio prijatelj s UU, da tuženika pozna površno, da sada nisu u kontaktu, i da je svjedok više bio poznanik njegova brata CU. Svjedok poznaje tužitelje, a u odnosu na predmet spora ističe da je Goran Salihović, sin UU, predložio negdje 2012. da se uloži novac u solarnu energiju radi financiranja od strane EU. UU je imala zemlju, te su se dogovorili o ulaganju u solarnu elektranu i to svjedok, tuženikov brat CU, Goran Salihović i UU, s tim da se na papiru nigdje nije spominjao Goran Salihović, koji je poznavao tužitelja pod 1. Dogovoreno je da nositelj projekta bude UU, a svjedok i tuženikov brat CU uplatili su po oko 40.000,00 EUR tvrtki ITM Controls d.o.o. ili ukupno 80.000,00 EUR. Rok za izvršenje projekta bio je manje od godine dana. Nakon nekoliko mjeseci, UU pitala je da li svjedok i brat tuženika CU mogu posuditi tužitelju pod 1. IU određen iznos novca zbog financijskih poteškoća. Svjedok je tom prilikom dao 50.000,00 EUR tužitelju pod 1., a CU je predao 15.000,00 EUR, odnosno ukupno 65.000,00 EUR, koje su predali na ruke tužitelju pod 1. Naknadno je navodno CU dao Nijazu još 50.000,00 EUR, ali svjedok tome nije bio prisutan, niti je to itko osporavao. Obavijesti o projektu svjedoku je prosljeđivao Goran Salihović, sve je išlo na povjerenje, tako da o uplatama nema nikakvog pisanog traga. Nakon 4-6 mjeseci raspitao se o stanju projekta i doznao da je tužitelj pod 1. zastao s tim poslom, te su svjedok, tuženikov brat CU i Goran Salihović odlazili u tvrtku tužitelja pod 1., a vjerojatno i sam tuženik. Svi smo se raspitivali što će biti s projektom nastojeći to ubrzati, a svjedok nije upućivao tužitelju pod 1. bilo kakve prijetnje ili prisile, dok je tužitelj pod 1. obećavao projekt, i vraćanje pozajmljenog iznosa vratiti, do čega nije došlo. Pritiskali su Gorana Salihovića, njegova majka UU telefonski je kontaktirala tužitelja pod 1., sve se razvlačilo, a tuženik pod 1. govorio je da im "gori". Godinu i pol dana nakon ugovaranja gradnje solarne elektrane, shvatili su da neće biti ništa ni od projekta ni od povrata pozajmljenog iznosa, koji su dali na ruke tužitelju pod 1. Tek nakon sklopljenog ugovora kojim je tužitelj pod 1. založio kuću na [adresa] radi povrata pozajmljenog iznosa od 115.000,00 EUR, CU je naknadno tužitelju pod 1. IU dao 50.000,00 EUR. Zalog je bio isključivo za pozajmljeni iznos, te nije imao nikakve veze s projektom izgradnje solarne elektrane, čiji je nositelj bila UU. Bio je prisutan kada su VU i BU, te tuženik otišli kod javnog bilježnika u Vinkovce vezano za kuću na [adresa]. Svjedok smatra da su tužitelj pod 1. i Goran Salihović radili njima ostalima iza leđa, išao je s tuženikom i tužiteljem pod 2. na [adresa], gdje su bili kod odvjetnika HU, koji je poznavao VU. Tom prilikom tužitelj pod 2. imao je punomoć VU i tužitelja pod 1. za raspolaganje kućom, budući da je svrha bila da se kuća na [adresa] prepiše na tuženika dok mu tužitelj pod 1. ne vrati novac. Svjedoku nije poznato zašto je kuća prepisana na tuženika, a ne na njegova brata CU koji je dao novac, on je informacije dobivao preko Gorana Salihovića. Poznato mu je da je tuženik 2016. prodao kuću na [adresa] za 96.000,00 EUR, od čega je svjedoku isplaćen iznos od oko 40.000,00 EUR, a i CU je dobio umanjen iznos. Nije kontaktirao s tužiteljem poslije prodaje kuće, niti su svjedok, tuženik i tuženikov brat CU tužili tvrtku ITM Controls d.o.o. radi povrata uplaćenih sredstava, sve iz razloga što nisu formalno imali sklopljen ugovor s tom tvrtkom, već je ugovaratelj bila UU. Ne postoji priznanica o uplati iznosa od 115.000,00 EUR jer je sve išlo na povjerenje, a od davanja tog iznosa do sklapanja ugovora o zalogu na [adresa] prošlo je negdje 3-4 godine. Kad je upoznao VU, ona je bila zdrava, a nakon sklapanja ugovora u Vinkovcima, istu je kod notara u [adresa] vidio s ovratnikom, rekla mu je da je bolesna, bez preciziranja.

34. Analizom svih izvedenih dokaza, posebno ocjenjujući iskaze saslušanih parničnih stranaka i svjedoka, te priloženu dokumentaciju, sud je nedvojbeno utvrdio da je tvrtka ITM Controls d.o.o., u vlasništvu tužitelja pod 1., sklopila sa UU kao investitorom Ugovor o zajedničkom ulaganju za izgradnju solarne elektrane. Tim ugovorom se investitor obvezao osigurati zemljište za montažu solarne elektrane, osigurati odgovarajuću dokumentaciju i deponirati iznos od 149.000,00 KM na račun tvrtke ITM Controls d.o.o.

35. Tvrtka ITM Controls d.o.o. obvezala se osigurati svu potrebnu projektnu i građevinsku dokumentaciju, pribaviti svu opremu potrebnu za izgradnju, montiranje i puštanje u rad solarne elektrane, uključujući i pribavljanje uporabnih dozvola, obuke osoblja koje će raditi na solarnoj elektrani, te priključenje na mrežu za distribuciju električne energije, sve po sistemu "ključ u ruke".

36. Navedenim ugovorom tvrtka ITM Controls d.o.o. trebala je kroz 20 godina sudjelovati u dobiti ostvarenoj radom solarne elektrane od 25%, dok bi preostalih 75% dobiti pripadalo investitoru, a istekom tog roka dobit bi u cijelosti prešla na investitora. Iz iskaza tužitelja pod 1. i pod 2. proizlazi da su se projektu izgradnje ove solarne elektrane nazvanog SE "Doboj 1" kao ortaci priključili tuženik, SU i Goran Salihović. Da se radi o ortakluku vidljivo je i iz izvoda Vakufske banke d.d., iz kojih proizlazi da je tuženik uplatio na račun tvrtke ITM Controls d.o.o. ukupan iznos od 74.500,00 KM (3 uplate u razdoblju od 22. svibnja 2012. do 4. lipnja 2012.), dok je SU uplatio dana 21. svibnja 2012. iznos od 74.500,00 KM na račun tvrtke ITM Controls d.o.o., te je u opisu plaćanja nedvojbeno navedeno da se uplate odnose na SE "Doboj 1".

37. Tužitelj pod 1. obvezao se da će realizirati izgradnju i montažu predmetne solarne elektrane u roku od godine dana od stupanja na snagu tog ugovora, a koji stupa na snagu uplatom iznosa od 149.000,00 KM od strane investitora. Budući da je dana 4. lipnja 2012. izvršena uplata kojom je u cijelosti uplaćen iznos od 149.000,00 KM na račun tvrtke ITM Controls d.o.o., smatra se da je upravo tog dana stupio na snagu ugovor o zajedničkom ulaganju u izgradnju SE "Doboj 1", te bi rok od godine dana za realizaciju projekta istekao 4. lipnja 2013.

38. U svojim iskazima tužitelji pod 1. i pod 2. navode da su tuženik i SU zaista uplatili iznos oko 65.000,00 EUR- 68.000,00 EUR, odnosno po polovicu svaki. Tužitelji navode da su negdje 2013. ili 2014. tuženik i SU izjavili da žele izaći iz ortakluka vezanog za gradnju SE "Doboj 1", iako je po njihovim navodima bilo dovršeno oko 90% projekta, zbog čega smatraju njihovo povlačenje bezrazložnim. Međutim, tužitelji u spis nisu dostavili nikakav dokaz da bi projekt izgradnje SE "Doboj 1" došao do faze od nekih 90% gotovosti, pogotovo kad se uzme u obzir da, osim ishođenja dokumentacije, preostaje na pribaviti potrebnu opremu, na licu mjesta izvršiti montažu solarne elektrane, obučiti osoblje za rad, ishoditi uporabne dozvole i priključenje solarne elektrane na distribucijsku mrežu.

39. Stoga sud ne može prihvatiti izjave tužitelja pod 1. i 2. da bi projekt bio realiziran do nekih 90% i da bi uložena sredstva bila utrošena na realizaciju tog projekta. Sam tužitelj pod 2. u svom iskazu navodi da je projekt bio u stanju "gotovo" dobivene građevinske dozvole, što znači da projekt nije imao niti građevinsku dozvolu, pa se nikako ne može govoriti o realizaciji projekta od 90%, kako to netočno navode tužitelji. Tužitelji nisu dostavili ni knjigovodstvenu dokumentaciju tvrtke ITM Controls d.o.o. iz koje bi proizlazilo da su uložena novčana sredstva zaista i utrošena, u kojem iznosu i za koje točno stavke ugovora za SE "Doboj 1", posebice imajući na umu da je tvrtka ITM Controls d.o.o. bila specijalizirana za izradu takvih projekata.

40. Iz navedenoga proizlazi da su tuženik i SU osnovano zatražili prestanak ortakluka i povrat uloženih sredstava u ukupnom iznosu od 65.000,00 EUR, koji su uplatili na račun tvrtke ITM Controls d.o.o. Upravo je u ugovoru o izgradnji SE "Doboj 1" predviđena je mogućnost raskida tog ugovora, ukoliko druga strana krši odredbe ugovora. Tužitelji u svojim iskazima potvrđuju da se radilo o ortakluku, koji je dogovoren u usmenom obliku, a ortaci su bili tvrtka ITM Controls d.o.o. u vlasništvu tužitelja pod 1., tuženik, UU i SU. Ortaci su se uzajamno obvezali uložiti svoj rad i imovinu radi postizanja zajedničkog cilja, a koji ugovor je reguliran odredbama čl.637.-660.ZOO-a,

41. U svom iskazu tužitelj pod 2. navodi da nije bilo definirano kako će prestati ortakluk vezan za izgradnju SE "Doboj 1", niti razlozi njegovog prestanka, te ističe da nije bio ugovoren rok za realizaciju projekta već samo usmeni dogovor da rok iznosi oko godinu dana. Iskaz tužitelja pod 2. u ovom dijelu je suprotan sklopljenom ugovoru o realizaciji projekta SE "Doboj 1", u kojem je jasno i nedvosmisleno ugovoreno da rok za realizaciju iznosi godinu dana. Nadalje, tužitelj pod 2. u svom prvom iskazu nije spominjao CU i Gorana Salihovića kao ortake, dok u svom drugom iskazu navodi da bi oni bili ortaci u ovom projektu zajedno s njegovim ocem, ovdje tužiteljem pod 1. Međutim, prema iskazima saslušanih stranaka i svjedoka, Goran Salihović ne bi bio ortakom, već njegova majka UU, koja je za potrebe realizacije SE "Doboj 1" uložila zemljišne na koje je trebalo postaviti solarnu elektranu. Iako proizlazi da je Goran Salihović poznavao sve uključene u ovaj projekt, koji je možda bio njegova ideja, kao i da ih je vjerojatno međusobno upoznao i doveo u kontakt, ne znači da je isti bio ortakom.

42. O CU kao ortaku i njegovom sudjelovanju u ortaštvu, tužitelji u svojim prvim iskazima nisu ništa navodili niti su istog spominjali, pa se ne može prihvatiti da bi isti bio ortakom, pogotovo kraj priložene dokumentacije prema kojoj su novac na ime realizacije projekta SE "Doboj 1" uplatili tuženik i SU.

43. Tužitelj pod 2. priznaje da rok za realizaciju projekta SE "Doboj 1" nije ispoštovan zbog administrativnih razloga, odnosno ishođenja koncesije zbog koje nije došlo ni do ishođenja građevinske dozvole. Dakle, UU uložila je u ortakluk svoje zemljište, tuženik i SU uložili su novac, dok je tvrtka tužitelja pod 1. ITM Controls d.o.o. trebala ishoditi svu potrebnu dokumentaciju za izgradnju navedene elektrane, pribaviti za to potrebu opremu, najvjerojatnije uloženim novcem, montirati elektranu, i istu priključiti na distribucijsku mrežu.

44. Kako tvrtka tužitelja pod 1. nije ispunila svoje obveze, osnovano su tuženik i SU tražili povrat uloženih novčanih sredstva u ukupnom iznosu od 65.000,00 EUR, smatrajući da je došlo do prestanka ugovora o ortakluku sukladno čl.655. toč.2. ZOO- a, koji ih ovlašćuje da traže povrat uloženog prema odredbi čl.658.ZOO-a.

45. Zaključno, nedvojbeno je utvrđeno da su tuženik i SU sklopili usmeni ugovor o ortakluku sa UU i sa tvrtkom tužitelja pod 1. ITM Controls d.o.o., na način su isti uplatili iznos od 149.000,00 KM, odnosno 65.000,00 EUR na račun tvrtke ITM Controls d.o.o. u svrhu realizacije projekta SE "Doboj 1". Kako navedeni projekt nije realiziran u roku godine dana, tuženik i SU tražili su povrat uloženog novca. Tužitelj pod 1. istima je htio vratiti taj iznos, ali to nije bio u mogućnosti jer je tvrtka ITM Controls d.o.o. u to vrijeme loše poslovala, financijsko stanje tužitelja pod 1. bilo je loše, a kojim izjavama je tužitelj pod 1. priznao dugovanje, i ujedno pristupio dugu svoje tvrtke ITM Controls d.o.o.

46. Supruga tužitelja pod 1. VU, u tužbi navodi da je tuženik iskoristio njeno loše zdravstveno stanje (karcinom), te da je prijetnjama i ucjenama istu prisilio da sklopi ugovor o hipoteci, Aneks tog ugovora, te ugovor o prodaji nekretnine u [adresa]. Međutim, u svom iskazu danom pred Općinskim sudom u Sarajevu, tužiteljica navodi da ona nikada nije bila pod nikakvim pritiskom, te da je sklapanjem ugovora željela samo pomoći svom suprugu, tužitelju pod 1. IU, koji je bio pod pritiskom da tuženiku i SU vrati novac koji su uložili u tvrtku ITM Controls d.o.o. Upravo je zbog toga AU pristala dati u privremeni zalog svoju nekretninu u [adresa] kao osiguranje da će tuženiku i SU biti vraćen uloženi novac. U to vrijeme ista se liječila od karcinoma dojke, a tužitelj pod 1. se nalazio u jako lošoj financijskoj situaciji. VU navodi da nikada nije dobila nikakav novac od tuženika ili SU.

47. Iz tako danog iskaza VU proizlazi da nisu točni njeni navodi iz tužbe da bi bila suočena s prijetnjama i ucjenama od strane tuženika, jer u iskazu izjavljuje da ona nije bila pod nikakvim pritiskom, već da je to bio njen suprug-tužitelj pod 1. IU. Tužitelji nisu ničim dokazali da bi tuženik prijetnjama i ucjenama ili fizičkom silom VU prisilio na sklapanje spornih ugovora, već navode da su tuženik i SU konstantno tražili povrat uloženih novčanih sredstava.

48. Da je tome tako, proizlazi i iz iskaza svjedoka ČU, koji u svom iskazu navodi da je pozvan da svjedoči razgovorima tužitelja pod 1. i tuženika, a vezano za novčano dugovanje u iznosu od oko 60.000,00 EUR, koje je tužitelj pod 1. dugovao tuženiku. Ovaj svjedok navodi da prilikom tih razgovora nikad nisu bile izrečene prijetnje od strane tuženika, ali se u drugom razgovoru već osjetila nervoza tuženika koji je govorio tužitelju pod 1. da se snađe i da mu vrati novac, u protivnom će mu morati dati nekakvo osiguranje, odnosno zalog.

49. Tužitelji se pozivaju na ništetnost sklopljenih ugovora zbog postojanja mana volje odnosno da su isti sklopljeni korištenjem prisile, prijetnji ili ucjena od strane tuženika, iako je posljedica takvih mana volje pobojnost ugovora, a ne njegova ništenost. U ovom slučaju tužitelji su trebali postaviti konstitutivni zahtjev koji glasi na poništavanje pravnog posla ukoliko je jedna ugovorna stranka zbog opravdanog straha sklopila predmetni ugovor, a što tužitelji nisu učinili.

50. Prema tome zaključak suda je da VU nije bila izvrgnuta nikakvim prisilama, ucjenama i prijetnjama od strane tuženika da s njim potpiše osporavani ugovor o hipoteci zaključen 7. kolovoza 2014. Ono što sud smatra točnim jest to da VU nije od tuženika primila nikakvu pozajmicu od 65.000,00 EUR, koja se navodi u ugovoru o hipoteci, a koja odgovara novčanom iznosu koji su tuženik i SU uložili u realizaciju projekta SE "Doboj 1".

51. VU navodi da je sklapanjem ugovora o hipoteci i davanjem kuće u zalog htjela pomoći svom suprugu, pa sud smatra da se radi o simuliranom pravni poslu jer postoji nesklad između očitovanja volja ugovornih stranaka. Tuženik i VU zapravo su sklopili disimulirani ugovor o osiguranju novčane tražbine osnivanjem založnog prava na nekretnini VU.

52. Tuženik ničim nije dokazao da bi VU dao novčani iznos na ime pozajmice, jer nije životno i logično da se nekome preda iznos od 65.000,00 EUR na ruke bez da se zatraži barem priznanica kao dokaz da je taj iznos zaista i predan.

53. Kako VU nije primila nikakvu novčanu pozajmicu od tuženika, to je ugovor o hipoteci od 7.kolovoza 2014. fiktivan (prividan) ugovor, kojim su ugovorne stranke zapravo prikrile drugi ugovor, a to je davanje osiguranja radi naplate novčane tražbine tuženika prema tvrtki ITM Controls d.o.o osnivanjem založnog prava na nekretnini u vlasništvu VU. Kako prividan ugovor pravno ne postoji, smatra se da nije nastao, pa je neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti takvog ugovora. Ugovor koji nije ni nastao ne može biti protivan ustavu prisilnim propisima i moralu društva, pa samim time i ništetan.

54. Tuženik i VU svjesno su sklopili ugovor u kojem njihova stvarana volja ne odgovara njihovim očitovanjima, dakle postoji nesklad u očitovanju njihove volje, posljedica kojeg nesklada nije ništetnost već takav ugovor nije ni nastao i nema učinak među ugovornim strankama.

55. Čak i u slučaju očitog nerazmjera uzajamnih činidbi, odnosno prekomjernog oštećenja, pod određenim pretpostavkama i u zakonskom roku može se tražiti poništaj ugovora sukladno čl.375.ZOO-a, a ne njegova ništetnost. Odluka o pobojnosti ugovora je konstitutivna, pa se o tome ne može u parničnom postupku odlučivati kao o prethodnom pitanju. Sam zahtjev za ništetnošću ne uključuje u sebi i zahtjev za poništenjem ugovora, tako da sud u okviru postavljenog deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti nije ovlašten raspravljati o eventualnom postojanju razloga pobojnosti jer nije istaknut konstitutivni zahtjev na poništenje. Ovdje treba navesti da je razlog ništetnosti ugovora uporaba fizičke sile, dok je potpisivanje ugovora pod utjecajem prijetnje tek razlog njegove pobojnosti.

56. Tužitelji su u konkretnom slučaju pogrešno postavili tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora o hipoteci od 7. kolovoza 2014., iako i sami tvrde da se radi o prividnom i simuliranom ugovoru. Budući da takvi ugovori nemaju učinka, tužitelji su trebali postaviti tužbeni zahtjev na utvrđenje da takav ugovor ne postoji i da nema učinka, i eventualno zahtjev za utvrđenje da postoji disimulirani pravni posao. Kako je u sudskoj praksi postojalo različito tumačenje nevaljalih ugovora, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14.studenoga 2013. zauzeto je stajalište da se trebaju odbiti kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja na utvrđenje ništetnosti ako se radi o nepostojećem ugovoru.

57. Kako je sud vezan tužbenim zahtjevom tužitelja, kojim se traži utvrđenje ništetnosti ovog ugovora, to je trebalo zahtjev u ovom dijelu odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

58. U odnosu na Aneks ugovoru o hipoteci koji je zaključen 12. siječnja 2015., a kojim se iznos pozajmice mijenja na način da umjesto 65.000,00 EUR pozajmica sada iznosi 115.000,00 EUR, sud smatra da je za iznos od 65.000,00 EUR taj ugovor fiktivan, iz svih razloga zbog kojih smatra fiktivnim ugovor o hipoteci. U Aneksu se ponovno navodi da je VU dana pozajmica od 65.000,00 EUR, iako to ne proizlazi iz izvedenih dokaza, pa Aneks od 12.siječnja 2015. za taj iznos nema nikakav učinak između parničnih stranaka. Ugovor koji nema pravnog učinka nije ni nastao, i samim time ne može biti ništetan, pa je zahtjev na utvrđenje ništetnosti Aneksa od 12.siječnja 2015. djelomično trebalo odbiti kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na iznos od 65.000,00 EUR i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

59. Međutim, Aneksom od 12.siječnja 2015. stvorena je nova osnova i obveza za iznos od 50.000,00 EUR, za koji tuženik nije dokazao da bi ga predao VU, koja taj iznos nije primila na ime pozajmice, zbog čega su ostvarena obilježja zelenaškog ugovora jer je tuženik bez ikakve osnove povisio svoje potraživanje za dodatnih 50.000,00 EUR. Pri tome je morao znati za teško materijalno stanje cijele obitelji VU i tvrtke ITM Controls d.o.o., a bio je upoznat i s njenim teškim zdravstvenim stanjem jer u svom iskazu navodi da je " VU bolesna".

60. Ne mogu se prihvatiti iskazi tuženika i svjedoka SU da bi se ugovor o hipoteci i Aneks tog ugovora odnosili na nekakvu navodnu pozajmicu danu tužitelju pod 1. i njegovoj supruzi VU u iznosu od 115.000,00 EUR i to bez potpisivanja ikakve priznanice za tako visoki iznos zajma. Njihovi iskazu su "previše" usklađeni u pogledu navedene pozajmice, koju nitko drugi ne spominje niti je tuženik ičim dokazao da je takva pozajmica predana VU, uz napomenu da obojica ističu da su navodnu pozajmici dali " IU i VU". Svjedok ČU navodi da je svjedočio razgovorima tužitelja pod 1. IU i tuženika, vezano za dugovanje od oko 60.000,00 EUR. Iskaz ovog svjedoka sud u cijelosti prihvaća kao istinit i sukladan ostalim izvedenim dokazima, tim više što isti nema nikakvog interesa da neka od strankama postigne uspjeh u sporu.

61. Budući tuženik ničim nije dokazao da bi tužitelju pod 1. i pogotovo njegovoj supruzi VU dao pozajmicu od 115.000,00 EUR, te da bi se radilo o novčanom iznosu koji nije povezan s ulaganjem u SE "Doboj 1", sud smatra da Aneks ugovora ima elemente zelenaškog ugovora za iznos od 50.000,00 EUR, te da je isti u tom dijelu ništetan, dok u preostalom dijelu za iznos od 65.000,00 EUR Aneks nema nikakvog učinka između parničnih stranaka. Stoga je djelomično osnovan zahtjev tužitelja kojim traže utvrđenje ništetnosti Aneksa od 12.siječnja 2015., pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

62. Ugovor o prodaji sklopljen 13.svibnja 2015. između tuženika i VU također predstavlja fiktivan ugovor, budući da VU nije predana nikakva kupoprodajna cijena, koja iznosi koliko i dugovanje iz Aneksa Ugovoru o hipoteci. Sud smatra da ovaj ugovor ne predstavlja pravu volju ugovornih stranaka, jer nikakva kupoprodaja nije realizirana, već je tim ugovorom podmirena novčana tražbina od 115.000,00 EUR predajom založene nekretnine u vlasništvo tuženika. Kako prividan ugovor pravno ne postoji, smatra se da nije nastao, pa je neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ovog ugovora. Ugovor koji nije ni nastao ne može biti ni protivan ustavu prisilnim propisima i moralu društva, a nije dokazano ni da je isti sklopljen uporabom fizičke sile, što bi za posljedicu imalo ništetnost ugovora.

63. Ovdje se ponovno ponavlja da su tužitelji pogrešno postavili tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora o prodaji od 13.svibnja 2015., iako i sami tvrde da se radi o prividnom i simuliranom ugovoru. Budući da takvi ugovori nemaju učinka, tužitelji su trebali postaviti tužbeni zahtjev na utvrđenje da takav ugovor ne postoji i da nema učinka. Kako je sud vezan tužbenim zahtjevom tužitelja, kojim se traži utvrđenje ništetnosti ovog ugovora, to je trebalo zahtjev u ovom dijelu odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

64.Tužitelj traže utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji koji je zaključen 20.lipnja 2016. između tuženika i umješača IUĆ i LU, kojim je tuženik prodao umješačima nekretninu u [adresa], koja je prethodno bila u vlasništvu VU. Umješači nisu pristali da stupe u ovaj postupak pored tuženika u položaj tuženika pod 2. i 3., što znači da umješači nisu stranke u ovom postupku.

65. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je u zemljišnim knjigama na spornoj nekretnini bila upisana zabilježba ovog spora prije nego što su umješači s tuženikom sklopili ugovor o kupoprodaji, i da se ima smatrati da je umješačima kao kupcima to bilo poznato, pa je zaključak suda da bi umješači bili nesavjesni prilikom stjecanja predmetne nekretnine. Međutim, to nije od utjecaja na odlučivanje o ništetnosti ugovora o kupoprodaji od 20.lipnja 2016. jer umješači nisu stranke u ovom postupku, pa se tužbenim zahtjevom ne može odlučivati o valjanosti pravnog posla koji su oni sklopili s tuženikom. Tužitelji mogu jedino protiv umješača kao tuženika pokrenuti drugi parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora, koje pravo im ne zastarijeva. Zbog svega navedenoga, odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kupoprodaji od 20.lipnja 2026., te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

66. Uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja može se zahtijevati ne samo u otklanjanju posljedica ništetnog ugovora već i u otklanjanjaju posljedica ugovora koji ne proizvodi pravni učinak. Pri tome se o konstitutivnom zahtjevu kojim se traži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja može odlučivati unatoč neosnovanom deklaratornom dijelu zahtjeva. Međutim, u ovom slučaju drugostupanjskom odlukom pravomoćno je ukinut tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži brisanje prava vlasništva sporne nekretnine sa imena umješača, pa nije moguće naložiti uspostavu prijašnjeg stanja odnosno upis prava vlasništva na ime tužitelja pod 1. i 2. kao nasljednika VU, bez naloga da se istodobno to pravo briše sa imena upisanih suvlasnika, odnosno umješača. Stoga je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

67. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, nadalje:ZPP-a). Prilikom odlučivanja tko ima pravo na naknadu parničnog troška, potrebno je izračunati uspjeh tužitelja i tuženika u sporu. Tužitelji su podnijeli zahtjev za utvrđenjem ništetnosti 4 (četiri) ugovora, što bi bila osnova tužbenog zahtjeva, ili po 25 % za svaki ugovor. Tužitelji su pravomoćno odbijeni za utvrđenje ništetnosti 3 ugovora, na koje otpada 75 %, dok su u pogledu četvrtog ugovora postigli djelomičan uspjeh od oko 11 % od 25%, a tuženik je uspio sa 14%. Dakle, tuženik je postigao uspjeh od 89% (75%+14%), a tužitelji od 11%, pa kad se od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu, ovdje tuženika, oduzme postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu, ovdje tužitelja, proizlazi da su tužitelji dužni naknaditi tuženiku parnični trošak od 78%.

67.1. Tuženik nije popisao parnični trošak, pa je odluka o naknadi tog troška izostala. Međutim, umješači u konkretnom slučaju imaju pravo na naknadu parničnog troška i to prema uspjehu stranke kojoj su se pridružili, ovdje tuženiku, u visini 78 % priznatog troška.

67.2. Umješačima koji su zastupani po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, 107/25, nadalje: Tarifa), priloženom popisu parničnog troška, i vrijednosti predmeta spora od 115.000,00 EUR. Prema VPS-u umješači imaju pravo na 866 bodova po radnji, što uvećano za 10% na ime zastupanja dvije osobe daje 952,60 bodova, ili pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 EUR iznos od 1.905,20 EUR. Međutim, umješači za svaku radnu potražuju ukupan iznos od 1.903,00 EUR, ili 856,35 bodova po radnji, i uvećano za 10% na ime zastupanja više osoba 951,50 bodova. Kako svatko može tražiti manje od onoga što ga pripada, to je umješačima priznato 951,50 bodova po radnji (uz uključeno uvećanje za 10 %).

67.3. Umješačima je priznat trošak za sljedeće radnje: za sastav obrazloženih podnesaka od 2.veljače 2017., 20.veljače 2018., 13.travnja 2021. i 20.lipnja 2023. po 951,50 bodova za svaki podnesak (951,50x4), zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 5.veljače 2018., 9.travnja 2018., 29.svibnja 2018., 21.siječnja 2019., 26.lipnja 2020., 15.travnja 2021., 7.studenoga 2023., 8.veljače 2024., 26.ožujka 2024., 7.listopada 2025., 19.siječnja 2026., 9.travnja 2026. i 1.lipnja 2026. po 951,50 bodova za svako ročište (951,50x13), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima održanim 2.studenoga 2017., 8.studenoga 2018., 25.ožujka 2019. i 6.listopada 2020. po 475,75 bodova za svako ročište (475,75x4), i za sastav žalbe protiv presude 951,50 bodova, odnosno zbrojeno 19 030 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 38.060,00 EUR, s tim da punomoćnik umješača nije zatražio uvećanje nagrade za 25 % PDV-a. Na taj iznos treba nadodati 663,61 EUR na ime plaćene sudske pristojbe za žalbu protiv presude (list 315 spisa), tako da je umješačima priznat ukupan trošak u iznosu od 38.723,61 EUR.

67.4. Kako je tuženik postigao uspjeh u sporu od 78%, to umješačima na strani tuženika pripada 78% naprijed priznatog troška ili 30.204,42 EUR, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.

Split, 11.rujna 2026.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljima pod 1.i 2. putem punomoćnika,

- tuženiku putem zastupnika za prijam pismena u Republici Hrvatskoj,

- umješačima putem punomoćnika,

-u spis.