Poslovni broj: Pn-39/2021-38

 

 

 

 

Poslovni broj: Pn-39/2021-38

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Kristini Devčić Merzel u pravnoj stvari tužiteljice L. Š., OIB …, S. 6, S., koju zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik iz S., protiv tuženika C. o. d.d., OIB … V. J. 33, Z., kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik iz K., nakon održane i zaključene glavne rasprave 5. ožujka 2024. godine, na kojoj su prisustvovali punomoćnica tužiteljice M. B., odvj. iz S., u zamjenu, punomoćnik tuženika M. G., odvj. iz K., u zamjenu i sudski vještak Ž. R., dana 19. travnja 2024. godine,

 

p r e s u d i o   j e             

 

 

I. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d., OIB …, V. J. 33, Z.da tužiteljici Lj.Š., OIB …., S. 6, S., na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 8.500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana 24. lipnja 2021., kao dana podnošenja tužbe, do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a potom od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

             

              II. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d., Oib…. V. J. 33, Z. da tužiteljici L. Š., OIB …., .., na ime naknade imovinske štete isplati ukupan iznos od 3.910,57 EUR kao i zakonsku zateznu kamatu koja teče:

              -na iznos od 477,80 EUR od 19. travnja 2024.

              -na iznos od 35,07 EUR od 5. veljače 2021.

              -na iznos od 79,63 EUR od 25. veljače 2021.

              -na iznos od 1.659,04 EUR od 11. ožujka 2021.

              -na iznos od 1.659,04 EUR od 29. ožujka 2021.

 

po stopi koja se sve do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a potom od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

 

              III. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice Lj. Š. koji glasi:

"Nalaže se tuženiku C. o. d.d., OIB .., V. J. 33, Z. da tužiteljici L. Š., OIB …., S. 6, S., na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 3.151,07 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana 24. lipnja 2021. kao dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a potom od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, kao i da joj isplati takvu kamatu na iznos od 477,80 EUR tekućoj od 24.lipnja 2021. do zaključno 18. travnja 2024. u roku od 15 dana. "

kao neosnovan.

             

              IV. Nalaže se tuženiku C. o. d.d., OIB …., V. J. 33, Z. da tužiteljici L. Š., OIB … S. 6, S., naknadi parnični trošak u iznosu od 2.612,50 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 24. lipnja 2021. godine tužiteljica L. Š., OIB …, S. 6, S. (dalje: tužiteljica) navodi da je dana 1. listopada 2020. oko 14:10 h u S. došlo je do prometne nesreće koju je skrivila osiguranica tuženika A. J. i to na način da je upravljala osobnim automobilom marke R. M., reg. oznaka SK .., kolnikom G. ulice u smjeru istoka te dolaskom do raskrižja sa S. ulicom suprotno odredbi članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama obavila radnju pretjecanja bicikla s električnim motorom kojim je upravljala tužiteljica L. Š., nakon čega je započela radnju skretanja u desno, a da nije obratila pažnju na kretanje biciklistice, uslijed čega je zatvorila prolaz biciklistici te je došlo do udara prednjim kotačem bicikla u stražnji desni bočni kotač osobnog automobila pri čemu je tužiteljica L. Š. pala na kolnik zadobivši pri tome tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma radijusa na tipičnom mjestu lijevo, prijeloma radijusa na tipičnom mjestu desno i prijelom stiloidnog nastavka desne lakatne kosti. T. navodi da joj je isto tako stradao i bicikl. Tužiteljica ističe da je presudom Općinskog suda u Sisku posl. br. K-13/21 od 5. veljače 2021. godine osiguranica tuženika je oglašena krivom za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. st. 1 i 2 KZ/11. Tužiteljica tvrdi da je u vrijeme štetnoga događaja vozilo Renault M1 registarskih oznaka SK 522 HH bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 016242751410 kod tuženika Croatia osiguranje d.d.. Navodi da je kao posljedicu predmetne prometne nezgode tužiteljica pretrpjela sljedeće ozljede: prijelom lijeve i desne palčane kosti na tipičnome mjestu, prijelom stiloidnog nastavka lijeve lakatne kosti u ručnog zglobu i uboj lijevoga koljena. Ističe da je tužiteljica pretrpjela strah srednjeg intenziteta za vrijeme trajanja štetnog događaja te sekundarni strah vezan za ishod liječenja jakog, srednjeg i lakog intenziteta u različitim trajanjima. Tvrdi da ozljede koje je tužiteljica pretrpjela predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Pretrpjela je bolove jakog, srednjeg i lakog intenziteta u različitim trajanjima, a i danas pati od povremenih bolova koji predstavljaju trajne posljedice predmetnoga štetnoga događaja. Tužiteljica navodi da sad ima ožiljke na oba ručna zgloba i značajnije deformacije lijevoga ručnoga zgloba koje su vidljive drugim osobama na prvi pogled. Slijedom navedenog, tužiteljica na ime neimovinske štete potražuje ukupan iznos od 87.785,00 kn odnosno za: pretrpljeni strah iznos od 25.640,00 kn, pretrpljene bolove iznos od 17.895,00 kn, naruženje iznos od 33.000,00 kn i za trajne posljedice iznos od 11.250,00 kn. Tužiteljica ističe da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno tri mjeseca dva sata dnevno za poslove pripreme hrane, toalete i oblačenja, odlaske na kontrole a kod težih radnji je u manjem opsegu potrebna i danas. Stoga tužiteljica na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 3.600,00 kn. Tužiteljica tvrdi da joj je nakon štetnog događaja bicikl bio van funkcije te je ista morala popraviti bicikl, stoga na ime imovinske štete za popravak bicikla potražuje iznos od 264,21 kn. Nadalje, tužiteljica je bila primorana obaviti hitan pregled u privatnoj ortopedskoj ambulanti prof. Bilića a koji je platila 600,00 kn, koji iznos također potražuje na ime nastale imovinske štete. Navodi da je tužiteljica morala operirati karpalne kanale obostrano, a operacija je 12. ožujka 2021. godine učinjena na desnoj ruci, a 29. ožujka 2021. godine na lijevoj u aksilarnoj blok anesteziji. Tužiteljica je operaciju platila 25.000,00 kn (dva puta po 12.500,00 kn) koji iznos također potražuje na ime nastale imovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana računa. Dakle, tužiteljica na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, troškove liječenja i operacija te troškove popravka bicikla potražuje ukupan iznos od 29.464,21 kn. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica predlaže da sud naloži tuženiku da tužiteljici po osnovi neimovinske štete isplati iznos od 11.651,07 eur sa zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2021.kao dana podnošenja tužbe, te imovinsku štetu u iznosu od 3.910,57 eur sa zateznom kamatom kako je pobliže navedeno u izreci presude kao i troškovima postupka.

2. Tuženik C. o. d.d., O. …., V. J. 33, Z. (dalje: tuženik) u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu da je vozilo reg. oznaka …  u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod istoga po polici automobilske odgovornosti broj: 016242751410. Tuženik navodi da će se o odgovornosti za predmetni štetni događaj očitovati nakon saslušanja osiguranika A. J. iz T., O. 55 te pribave spisa O. suda u Sisku, broj K-13/2021 službenim putem. Tuženik radi utvrđenja dinamike nastanka štetnoga događaja predlaže provođenje prometnoga vještačenja. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer je isti previsoko postavljen za sve vidove štete s obzirom na postojeću dokumentaciju te važeću sudsku praksu. U odnosu na troškove liječenja zatražene u tužbi, tuženik predlaže da se vještak prilikom izrade pisanoga nalaza i mišljenja očituje jesu li isti u uzročnoj vezi sa štetnim događajem te je li tužiteljica liječenje mogla obaviti u okviru sredstava HZZO-a. Tuženik predlaže tužiteljicu obvezi na dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije u izvorniku sukladno članku 108 ZPP-a kao i cjelokupnu ovjerenu presliku zdravstvenoga kartona prije i poslije nezgode radi utvrđenja eventualnih tegoba i bolesti nastalih kod tužiteljice a koje je potrebno razlučiti od štetnih posljedica nastalih u prometnoj nezgodi. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u spis ovog suda K-13/21 kao i presudu Općinskog suda u Sisku poslovni broj: K-13/21 od 5. veljače 2021. (str. 6-9 spisa), dostavljenu medicinsku dokumentaciju (str. 10-29 spisa), račun od 5. veljače 2021. (str. 30 spisa), račun od 25. veljače 2021. (str. 31 spisa), račun od 11. ožujka 2021. (str. 32 spisa), račun od 29. ožujka 2021. (str. 33 spisa), kopiju zdravstvenog kartona (str. 51-128, 130-207 spisa), saslušao svjedokinju A. J., saslušao tužiteljicu kao stranku, proveo medicinsko vještačenje po vještaku Ž. R., saslušao vještaka Ž. R..

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica dana 1. listopada 2020. sudjelovala u prometnoj nezgodi kao vozačica bicikla na motorni pogon i u kojem događaju je sudjelovala i A. J. koja je upravljala osobnim automobilom marke Renault M1 reg oznake …, a koji je u vrijeme nesreće bio osiguran obveznim auto osiguranjem kod tuženika.

6. Sporna je isključiva odgovornost za nastanak štetnog događaja osiguranice tuženika, kao i visina štete koju tužiteljica potražuje.

7. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj K-13/2021 te presudu ovog suda od 5. veljače 2021. poslovni broj K-3/2021-2, kojom je izdan kazneni nalog, utvrđeno je da je istom presudom utvrđeno da je okrivljenica A. J. kriva što je dana 01. listopada 2020. oko 14,10 sati u S., upravljajući osobnim automobilom marke Renault M1, registarskih oznaka …., kolnikom Galdovačke ulice u smjeru istoka te dolaskom do raskrižja sa Savskom ulicom, suprotno odredbi članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako držeći na neće ugroziti druge sudionike u prometu, obavila radnju pretjecanja bicikla s električnim motorom (broj okvira: EN15194) s kojim je ispred nje, u istom smjeru, uz desni rub kolnika upravljala L. Š., nakon čega je započela radnju skretanja u desno u Savsku ulicu, a da prethodno nije obratila pažnju na kretanje biciklistice, uslijed čega je zatvorila prolaz biciklistici te je došlo je do udara prednjim kotačem bicikla u stražnji desni bočni kotač osobnog automobila, pri čemu je L. Š. pala na kolnik, zadobivši pri tome tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma radijusa na tipičnom mjestu lijevo, prijeloma radijusa na tipičnom mjestu desno i prijelom stiloidnog nastavka desne lakatne kosti, dakle, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvala opasnost za život ili tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročila tešku tjelesnu ozljedu jedne osobe, čime je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano po članku 227. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11.. Navedena kaznena presuda postala je pravomoćna dana 27. travnja 2021. godine.

8. U smislu čl. 12. ZPP st. 3. u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. U konkretnom slučaju iz presude toč. 7. ove presude je utvrđeno da je upravo osiguranica tuženika (a koja okolnost nije sporna) pravomoćno kaznenom presudom proglašena krivom što je u predmetnom štetnom događaju uzrokovala pad tužiteljice, a u kojem je tužiteljica zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma radijusa na tipičnom mjestu lijevo, prijeloma radijusa na tipičnom mjestu desno i prijelom stiloidnog nastavka desne lakatne kosti, odnosno tešku tjelesnu ozljedu (kako to u konačnici proizlazi iz činjeničnog opisa kaznenog djela). Dakle, za utvrđenu odgovornost osiguranice tuženika sud je vezan utvrđenjima iz kaznene osuđujuće presude, no kako je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne (čl. 1092. i 1106. ZOO a osnovom kojeg tuženik može isticati doprinos oštećenice vlastitoj šteti), ovaj sud je na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja saslušao tužiteljicu i svjedokinju Ankicu Josić kao i izvršio uvid u spis ovog suda K-13-2021.

9. U svom iskazu svjedokinja A. J. je navela da navela da poznaje tužiteljicu iz viđenja, a znala ju je viđati u G. kako vozi bicikl. S. je iskazala da je, negdje prošle godine početkom listopada, išla sa svojim osobnim vozilom R. M. iz smjera S. prema G. te je došla do prodavaonice Prima, koja se nalazila sa svjedokinjine desne strane, a radi se o velikoj trgovini te negdje između te prodavaonice i autobusne stanice a koja se nalazila na suprotnoj strani tj. lijevoj strani, svjedokinja je primijetila da se tužiteljica vozi na biciklu, a koja tužiteljica se kretala u istom smjeru kao svjedokinja desnim prometnim trakom. Svjedokinja je iskazala da je tužiteljicu zaobišla i nastavila  se kretati u smjeru prema G.. Svjedokinja je nastavno iskazala da, kad je došla do Savske ulice, a koja vodi do Topolovca, da je pogledala u retrovizor i vidjela tužiteljicu da se kreće biciklom iza svjedokinje, u daljini, ne može procijeniti na kojoj udaljenosti, te je dala desni pokazivač smjera i započela skretanje u desno. Navela je da kada je skrenula, nekih 80 m, bacila je pogled u desno te je vidjela da tužiteljica stoji pokraj bicikla. Svjedokinja se ne može se sjetiti u kojem je položaju bio bicikl, a pokraj tužiteljice je bio jedan čovjek. Istakla je da je u tom trenutku pomislila da tužiteljici treba pomoć, a ne zna zašto je to pomislila. Naime, svjedokinja navodi da je na toj čistini, kod skretanja u desno u Savsku, stajala tužiteljica a pokraj nje taj čovjek koji je zaustavio svoj auto i stajao pokraj tužiteljice. Svjedokinja navodi da su vrata automobila tog čovjeka bila otvorena, a bicikl tužiteljice je bio uspravno i na njemu su stajale orhideje. Svjedokinja navodi da je pitala, nakon što se zaustavila, da što je bilo i treba li tužiteljici pomoć te je nadalje iskazala da taj čovjek, koji je bio pokraj tužiteljice, je čudno govorio, valjda nije znao hrvatski. Svjedokinja je iskazala da prilikom radnje skretanja nije čula nikakav udarac niti je bilo što primijetila. Svjedokinja navodi da na autu nije primijetila nikakvu ogrebotinu, no kada je došla policija ističe da su oni pronašli ogrebotinu, a svjedokinja ne zna je li ta ogrebotina od ranije. Naime svjedokinja je iskazala da je i prije imala malo izgrebeno vozilo kod zadnjeg desnog blatobrana, a takvo je  i kupila. Svjedokinja je nadalje iskazala da se tužiteljica žalila na ruku i da joj je ruka natekla te je pozvana hitna pomoć. Svjedokinja je navodi da je rekla tužiteljici da joj nije jasno kako se to desilo i da nema nikakve ogrebotine na autu, a tužiteljica je svjedokinji rekla da ima električni bicikl. Iskazala je da je došla policija i napravili uviđaj, a hitna pomoć je odvezla tužiteljicu. Svjedokinja je navela da je u trenutku skretanja provjerila mrtvi kut, a što je uobičajeno. Iskazala je da ne zna točno koja je ruka bila natekla tužiteljici. Svjedokinja je u iskazu navela da uvijek vozi u skladu s ograničenjem brzine, a kako je na toj dionici bilo ograničenje brzine 50km/h, iskazala je da se kretala tom brzinom a prilikom skretanja je i smanjila tu brzinu kako bi mogla skrenuti. Ne zna točno na koju brzinu je smanjila. 

10. U svome iskazu saslušana kao stranka tužiteljica je iskazala da je spornog dana išla sa svojim električnim biciklom iz smjera Siska u smjeru Galdova, desnom prometnom trakom i kretala se brzinom cca 20 km na sat. Iskazala je da pokraj tužiteljice su stalno prolazila motorna vozila i zaobilazila ju. Tužiteljica je navela da nije primijetila je li ju i kada zaobišlo vozilo koje je sudjelovalo u predmetnoj prometnoj nesreći. Navela je da to vozilo je vidjela tek na samom raskrižju Savske i Galdovačke kada je svjedokinja započela radnju skretanja u desno, što je tužiteljica i vidjela, no bilo je prekasno te unatoč što je poduzela radnju kočenja, udarila je u to vozilo svojim prednjim kotačem u zadnji bočni dio automobila. Tužiteljica je iskazala da se kretala cestom sa pravom prvenstva, i to ravno, slijedom čega ju je to vozilo trebalo propustiti prije nego što je skrenulo. Iskazala je da kada je tužiteljica već bila kod samog raskrižja, to vozilo je započelo radnju skretanja u desno i radilo se o sekundama tako da tužiteljica nije vidjela pokazivač smjera tog vozila jer je bilo iza nje i onda je naglo skrenuo ispred tužiteljice. Naime, tužiteljica je navela da su se u jednom trenutku tužiteljica i taj automobil našli usporedno i onda je on naglo skrenuo. Nastavno je iskazala da od udarca je tužiteljica pala, a vozilo koje je išlo iza nje je stalo i iz njega je izašao jedan gospodin koji joj je pružio pomoć i pomogao joj da se ustane. Iskazala je da nakon što je tužiteljica ustala vidjela je i da se vozilo, u koje je udarila, zaustavilo nekih 50 m od raskrižja. Iskazala je da na toj cesti, tj. Galdovačkoj ulici, je ograničenje brzine je 50km/h, a radi se o naseljenom mjestu. Tužiteljica je navela da je nakon toga zamolila tog gospodina, koji je stao, da pozove hitnu pomoć, jer su ju obje ruke boljele. Međutim, iskazala je da je on je bio stranac te su se slabo razumjeli, no on joj je dao svoj mobitel, a tužiteljica ga je zamolila da on utipka broj 112 jer tužiteljica nije mogla budući da su ju ruke boljele. Nastavno je iskazala da je nakon toga došla hitna pomoć i imobilizirali su joj obje ruke i odvezli u bolnicu gdje je utvrđeno da ima prijelom i lijeve i desne ruke, s tim da zbog prijeloma desne ruke je morala ostati u bolnici i čekati operaciju. Nastavno je iskazala da nakon tri dana u bolnici je tužiteljici operirana desna ruka, a lijeva je stavljena u gips. Navodi da je u bolnici bila hospitalizirana pet dana. Tužiteljica je iskazala da, kada je bila otpuštena iz bolnice, nije mogla ništa raditi, jer su joj obje ruke bile imobilizirane te joj je bila potrebna pomoć oko svega, kako od hranjenja, odlaska u toalet, kupanja i nabavke a što je obavljao njezin bračni drug umjesto tužiteljice. Na kontrole liječniku ju je morao bračni drug voziti, a isto tako su joj organizirali i dostavu hrane iz restorana jer nije si sama mogla pripremiti. Iskazala je da na fizikalnu terapiju je išla mjesec dana nakon što je skinuta imobilizacija ruku, no niti fizikalna terapija nije pomogla već su joj se ruke kočile i trpjela je nadalje bolove. Tužiteljica je iskazala da je onda došla korona, pa potres, bolnica u Sisku je bila srušena tako da je morala potražiti pomoć u privatnoj klinici u Zagrebu. Navela je da je zvala i Vinogradsku bolnicu u Zagrebu, a kako bi se informirala o operaciji u njihovoj ustanovi, no navodi da je morala čekati šest mjeseci, slijedom čega je operaciju obavila u Poliklinici Dr. Bilić u Zagrebu. Tužiteljica je navela da je počela kočiti odmah u trenutku kada je primijetila da automobil skreće.  Prije raskrižja nije primijetila da bi se ispred nje kretalo bilo koje vozilo. Tužiteljica je iskazala da vozilo u koje je udarila nije primijetila ni u jednom trenutku, već isključivo u trenutku kada je to vozilo skrenulo, a u kojem trenutku je sama tužiteljica već ušla u raskrižje tj. bila već na sredini istog raskrižja kada je došlo do kontakta vozila. Dodaje da je brzina kretanja tužiteljice bila konstanto 15-20km/h. Tužiteljica je navela  da nije mogla čekati 6 mjeseci na operaciju u ustanovi koju pokriva obavezno zdravstveno osiguranje, jer su joj bolovi bili konstantni i rukama nije mogla ništa primiti. Tužiteljica je iskazala da su ju prije štetnog događaja mali zglobovi na šakama boljeli. Navela je da je davno prije (1989. godine) imala prijelom lijeve podlaktice. Nastavno je istaknula da je po zanimanju bila službenik te je pisala puno ručno, te da je dešnjak. Tužiteljica je rekla da kada je uočila da vozilo skreće da je stisnula obje kočnice istovremeno. Dodaje da su kočnice prije predmetne nesreće bile ispravne na električnom biciklu. Dodaje da nije nosila reflektirajući prsluk jer je bio dan, 14h, a kacigu također nije imala jer ista nije bila zakonom obvezujuća. Navela je da je automobil koji je naglo skrenuo bio crvene boje. Tužiteljica je  bila 43 godine službenica. Navela je da u njezinom radnom vijeku njezin rad nije obuhvaćao rad na računalu, već samo zadnje tri godine. Navela je da je u mirovinu otišla u prosincu 2005. Tužiteljica je iskazala da ju ruke nisu boljele od posla. Tužiteljica je nastavno rekla da nema pisane potvrde o tome da bi operaciju u ustanovi koja ima ugovor sa HZZO trebala čekati šest mjeseci.

11. Neposrednim opažanjem raspravne sutkinje na ročištu za glavnu raspravu, na udaljenosti od cca 2 m, na desnoj ruci tužiteljice, u trenutku kad tužiteljica stoji ravno sa spuštenih ruku ne primjećuje nikakve ožiljke, dok na lijevoj ruci, pomnijim pregledom, se uočava da vanjski zglob šake je malo izbačen. Drugih ožiljaka raspravna sutkinja ne primjećuje u položaju kada se tužiteljica nalazi ravno spuštenih ruku. Nakon što je tužiteljica okrenula dlanove prema gore, raspravna sutkinja je uočila na desnoj ruci, iznad šake, tamniji ožiljak, dok na lijevoj ruci takvi ožiljci nisu primjetni već vene tužitelji

12. Sud nije imao razloga sumnjati u istinitost iskaza tužiteljice, jer je isti suglasan i sa utvrđenjima navedenim u činjeničnom opisu kaznene presude, dok iz iskaza svjedokinje Ankice Josić nije moguće utvrditi sporne činjenice budući da sama svjedokinja negira da je vidjela na koji način se odvio sam događaj, uopće da bi vidjela i primijetila nalet bicikla tužiteljice na vozilo svjedokinje kao i činjenicu oštećenja na vozilu svjedokinje uzrokovanog sudarom dva vozila. Jedinu činjenicu koju sama svjedokinja potvrđuje je da je ograničenje brzine na toj dionici bilo 50 km/h, da se tužiteljica kretala na biciklu u istom smjeru u kojem se kretala i svjedokinja, te da je svjedokinja skrenula u desno i zatim se zaustavila nakon što je primijetila da se tužiteljica više ne kreće biciklom već da stoji a pokraj nje da stoji treći sudionik (muška osoba). Iako sama svjedokinja ne potvrđuje da je primijetila kontakt oba vozila, niti samu činjenicu da bi tužiteljica pala, okolnost da je svjedokinja zaustavila svoje vozilo nakon skretanja te je pitala tužiteljicu što je bilo i treba li tužiteljici pomoć, dovodi do zaključaka da je svjedokinja bila svjesna da je do štetnog događaja, u kojem je i sama sudjelovala i u kojem je tužiteljica oštećena, došlo. Da je do štetnog događaja došlo, kako je to utvrđeno i u pravomoćnoj kaznenoj presudi, potvrđuje i činjenica da svjedokinja Josić nije osporavala utvrđenja iz takve presude pravnim lijekom (prigovorom protiv kaznenog naloga) niti na bilo koji drugi način.

13. S druge strane iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da se tužiteljica kretala dopuštenom brzinom, kolnikom u istom smjeru kao i vozilo osiguranice tuženika (što potvrđuje u svom iskazu i saslušana svjedokinja), da tužiteljica nije mijenjala smjer kretanja već se isključivo kretala pravocrtno u smjeru kretanja i vozila osiguranice tuženika, no da je vozilo osiguranice tuženika naglo promijenilo smjer te je nakon obilaska bicikla tužiteljice (pretjecanja kako je to utvrđeno u kaznenom postupku), naglo skrenulo udesno, zbog kojeg naglog skretanja tužiteljica nije imala dovoljno vremena učiniti bilo što doli zakočiti, no unatoč tome došlo je do kontakta oba vozila te je tužiteljica pala i ozlijedila se.

14. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja kao i mogućnosti izbjegavanja istog (utvrđivanja eventualnog doprinosa tužiteljice u nastanku štete), tuženik je predložio da sud odredi prometno vještačenje, a koji prijedlog je sud i usvojio te je svojim rješenjem od 8. rujna 2022. poslovni broj Pn-39/2021-13 (a koje je tuženik primio dana 27. rujna 2022.)  odredio prometno vještačenje po vještaku A. D. iz K. te je istim rješenjem, a u smislu čl. 215. ZPP, pozvao tuženika da u roku od 15 dana unaprijed uplati predujam potreban za podmirenje troškova vještačenja te ga upozorio na pravne posljedice ukoliko takav predujam ne uplati. Iako je tuženik uredno primio rješenje kojim ga se poziva na uplatu predujma za prometno vještačenje, tuženik sve do održavanja ročišta za glavnu raspravu na kojem je i glavna rasprava zaključena, nije uplatio predujam za prometno vještačenje, slijedom čega je ovaj sud svojim rješenjem od 25. listopada 2022. poslovni broj Pn-39/2021-14 odustao od provođenja dokaza prometnim vještačenjem. Slijedom navedenog ovaj sud je, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221a ZPP, sporne činjenice utvrdio temeljem tereta dokaza.

15. Slijedom iznesenog osnovom iskaza tužiteljice kao stranke, ali i saslušane svjedokinje, proizlazi zaključak da je, a u smislu Zakona, tužiteljica poduzela sve radnje u prometu koje su se od nje očekivale. Dakle, kretala se dopuštenom brzinom te je poduzela radnju kočenja nakon što je osiguranica tuženika naglo skrenula, no unatoč tome do kontakata oba vozila je došlo i tužiteljica je ozlijeđena. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja ne može se  zaključiti da bi tužiteljica bilo kojom svojom radnjom doprinijela nastanku štetnog događaja ali i samoj šteti. Činjenica da tužiteljica u štetnom događaju nije imala reflektirajući prsluk, kod utvrđenja da se štetni događaj dogodio u 14:10 h, dakle po danu i dobroj vidljivosti, kao i činjenica da tužiteljica nije imala zaštitnu kacigu, kod utvrđenja da tužiteljica nije pretrpjela ozljedu glave, te u konačnici činjenica da nije imala zaštite rukavice (a obveza nošenja kojih niti nije propisana) kod utvrđenja da je pretrpjela prijelom obje podlaktice (dakle, sve i da je nosila zaštitne rukavice priroda ozljede ukazuje da same rukavice ne bi mogle spriječiti ozljedu koja je kod tužiteljice nastala) ukazuje da ni u tom dijelu nema doprinosa tužiteljice u nastanku štete, niti protivno proizlazi iz provedenih dokaza. Osim iznesenog iz iskaza tužiteljice, ali i saslušane svjedokinje, može se zaključiti da je pogrešna procjena osiguranice tuženika, u odnosu na mogućnost brzine kretanja bicikla tužiteljice, svakako utjecala na nastanak štetnog događaja, jer je očito ista previdjela da se tužiteljica kreće na biciklu sa električnim pogonom slijedom čega je, nakon pretjecanja tužiteljice, izvršila radnju pretjecanja (olako misleći da ima dovoljno vremena za takvu radnju, kako to u konačnici proizlazi iz kaznenog naloga) kršeći pritom propise o sigurnosti prometa (olako smatrajući da radnju skretanja može izvršiti bez ugrožavanja drugih sudionika). 

16. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da isključiva odgovornost za nastanak štetnog događaja je upravo osiguranice tuženika (a kako je to i utvrđeno u toč. 7. ove presude), dok tuženik protivno nije dokazao. Stoga je prigovor podijeljene odgovornosti ocijenjen neosnovanim.

              17. U smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj:  35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U konkretnom slučaju kaznenom presudom (kaznenim pravomoćnim nalogom) utvrđena je štetna radnja (protupravnost iste).

18. Čl. 1049. ZOO je određeno da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. Pravomoćnom kaznenom presudom utvrđena je krivnja osiguranice tuženika za takvu radnju, a u predmetnom postupku, a osnovom dokaza koje su stranke predložile (čl. 221a. u svezi čl. 219. ZPP) sud nije utvrdio da bi tužiteljica i dijelom doprinijela štetnom događaju (a nastavno ni obimu štete).

19. U smislu čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

              20. U smislu čl. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14: dalje Zakon) st. 1. toč. 2. obvezna osiguranja u prometu su, između ostalog, osiguranje vlasnika odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štetu koju počini trećim osobama. Da je tuženik osiguratelj vozila kojim je upravljala odgovorna osoba za ozljedu tužiteljice, ne osporava niti tuženik, a odgovornost same osiguranice tuženika utvrđena je pravomoćnom kaznenom presudom. Tijekom ovog postupka takva odgovornost osiguranice potvrđena je isključivom te nije utvrđen doprinos tužiteljice.

              21. U smislu čl. 11. st. 1. Zakona odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz tog zakona oštećena osoba može podnijeti izravno neposredno odgovornom osiguratelju.

              22. U smislu čl. 22. st. 1. Zakona vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama. Dakle, upravo je tuženik dužan podmititi štetu koja je zbog teške tjelesne ozljede nastala tužiteljici i to u omjeru odgovornosti svoje osiguraice.

              23. Pravo oštećenika zahtijevati naknadu štete direktno od osiguratelja u vrijeme nastanka štetnog događaja propisano je  i čl. 965 st. 1. i čl. 964.s t. 1. ZOO.

              24. Dakle, u konkretnom slučaju upravo je tuženik odgovoran za štete koje su proizašle iz radnje njegovog osiguranika Ankice Josić,  a koja je upravljala vozilom koje je bilo osigurano kod tuženika, slijedom čega proizlazi i pasivna legitimacije tuženika, a koja u konačnici nije niti sporna .

              25. U smislu čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

26. U smislu čl. 19. st. 1. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a st. 2. je određeno da pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije ali i nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, utvrđeno je da je uslijed predmetnog štetnog događaja tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (tužiteljica je zadobila tešku tjelesnu ozljedu za zbog koje je trpjela fizičke i duševne bolove ali i strah) no i imovinsku štetu a koja se ogleda u potrebi za tuđom pomoći i njegom kao i troškova liječenja.

27. Naime, u smislu čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je st. 2. istog. čl. propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

28. Radi utvrđivanja obima štete (neimovinske a dijelom i imovinske - tuđe pomoći i njege) sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice i proveo medicinsko vještačenje po vještaku spec. kirurgije prof. dr. sc. Ž. R. te je osnovom nalaza i mišljenja istog utvrdio da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila prijelom donjeg dijela lijeve palčane kosti, prijelom donjeg dijela desne palčane kosti, prijelom donjeg dijela desne lakatne kosti i natučenje lijevog koljena. Nakon štetnog događaja pregledana je od strane kirurga. Učinjena je odgovarajuća RTG obrada, kojom su utvrđeni navedeni prijelomi. Zaprimljena na bolničko liječenje. Nakon preoperativne obrade i pripreme u općoj anesteziji učinjena je osteosinteza desne palčane kosti. Operacija i postoperativni tijek su bili uredni. Otpuštena je na kućnu njegu u dobrom općem stanju s uputama. Učinjeni kontrolni pregledi kirurga. Tužiteljica je provodila fizikalnu terapiju po fizijatru. Zbog obostranog sindroma karpalnog kanala učinjena operacija po ortopedu. Nastavno je vcještak naveo da je tužiteljica u navedenom štetnom događaju zadobila prijelom donjeg dijela lijeve palčane kosti, prijelom donjeg dijela desne palčane kosti, prijelom donjeg dijela desne lakatne kosti i natučenje lijevog koljena. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon kontrole ortopeda 15. travnja 2021. Utvrđeno je da je uslijed predmetnog ozljeđivanja tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta sumarno 7 dan, srednjeg intenziteta15 dana, te bolove slabijeg intenziteta tijekom 75 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Nadalje utvrđeno je da je tužiteljica trpjela primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) koji je bio  jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Nastavno je trpjela sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 30 dana.  U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila prijelom donjeg dijela lijeve palčane kosti, prijelom donjeg dijela desne palčane kosti, prijelom donjeg dijela desne lakatne kosti i natučenje lijevog koljena. Navedena ozljeda u području oba ručna zgloba dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno realno 20%, koja se očituje ograničenoj pokretljivost oba ručna zgloba više lijevo, te bolovima prilikom dužeg rada u oba ručna zgloba. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega sumarno 30 dana po 4 sata dnevno, za pomoć u održavanju osobne higijene, oblačenju za pomoć pri obavljanju kućanskih poslova, zatim 15 dana tuđe pomoći po 3 sata dnevno te još 20 dana tuđe pomoći po 2 sata dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. Ožiljci u području oba ručna zgloba te deformitet u području lijevog ručnog zgloba predstavljaju naruženja srednjeg stupnja koje je vidljivo kada se gledaju ručni zglobovi tužiteljice, a posebno deformitet lijevog ručnog zgloba.

29. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu vještak je iskazao da, osim opisanih ožiljaka, kao posljedica operacijskih zahvata takozvanog sindroma karpalnog kanala postoji i deformitet lijevog ručnog zgloba, upravo iz tog razloga je i procijenjeno naruženje u srednjem stupnju-deformitet lijevog ručnog zgloba. Vještak je naveo da, što se tiče računa koji su priloženi spisu, su oni učinjeni u poliklinici Bilić Vision i predstavljaju ortopedske preglede odnosno operacijski zahvat karpalnog kanala. Navedeni pregledi kao i operacijski zahvati su vezani za predmetni štetni događaj, međutim navedene kliničke preglede ortopeda kao i operacijski zahvat karpalnog kanala, dakle oslobađanja živca medijanusa koji prolazi kroz područje ručnog zgloba, bilo je moguće učiniti i na teret HZZO-a. Također sudski vještak je naveo kako prije predmetnog štetnog događaja tužiteljica nije imala ozljeda lokomotornog sustava, posebno tegoba i prijeloma u području oba ručna zgloba, a što je vidljivo iz zdravstvenog kartona koji seže od 2010. pa do 2020.iz kojeg proizlazi da tužiteljica nije imala ozljeda ručnog zgloba. Vještak je nastavno naveo da su bolovi slabijeg intenziteta procijenjeni u tako dugom opsegu obzirom je tužiteljica imala prijelom u području oba ručna zgloba te obzirom na sam tijek i dužinu liječenja tužiteljice kao i provođenje fizikalne terapije. Istakao je da je to element koji je utjecao na procjenu trajanja bolova slabijeg intenziteta. Sudski vještak nastavno je iskazao da su operacije sindroma karpalnog kanala u uzročno posljedičnoj vezi sa zadobivenim ozljedama oba ručna zgloba, zbog toga jer živac medijanus prolazi kroz ručni zglob i prilikom prijeloma u području ručnog zgloba, poglavito ukoliko dolazi do pomaka koštanih ulomaka, dolazi do pritiska na navedeni živac i jedina terapija je oslobađanje navedenog živca u području ručnog zgloba. Iskazao je da nema podataka u zdravstvenom kartonu da je prije predmetnog štetnog događaja tužiteljica imala tegoba u smislu pritiska na navedeni živac medijanus tj. sindrom karpalnog kanala. Isto tako je naveo da u spisu nema podataka da se tužiteljica naručivala na preglede kod ortopeda odnosno na operacijske zahvate u cilju rješavanja sindroma karpalnog kanala, a na teret HZZO-a. Naveo je da ne može sa sigurnošću odgovoriti koliko bi bilo vrijeme čekanja za operaciju karpalnog kanala obzirom da u spisu nema niti podataka je li se tužiteljica pokušala naručiti na navedene operacije kroz sustav HZZO-a. Naveo je da, kad se naručuje na navedeni operacijski zahvat, liječnik primarne zdravstvene zaštite kroz eNaručivanje dobije termin zakazanog operacijskog zahvata. Sudski vještak je naveo da operacijski zahvat sindroma karpalnog kanala nije hitan operacijski zahvat i nije ga potrebno učiniti odmah. No isto tako vještak je naveo da je operacija sindroma karpalnog kanala u konačnici utjecala na procjenu smanjenja životne aktivnosti jer više nije bilo kompresije na navedene živce te su operacijski zahvati imali povoljan učinak u cilju smanjenja prvenstveno trnjenja u prstima šake što je glavni simptom karpalnog kanala odnosno pritiska na živac medijanus. Sudski vještak je iskazao da trnjenje dovodi do smanjenja životne aktivnosti, jer dolazi do neurološkog ispada ukoliko je dugotrajan pritisak, a povremeni bolovi koji se javljaju uz trnjenje iskazuju se kroz smanjenje životne aktivnosti. Dakle, pri procjeni trajanja intenziteta bolova kao što je i ranije vještak naveo, uzeta je kompletna medicinska dokumentacija, tijek i način liječenja i operacijske zahvate pa je to jedan od elemenata procjene dužeg trajanja bolova slabijeg intenziteta. Sudski vještak je iskazao da u slučaju da je operacijski zahvat karpalnog kanala učinjen kasnije, nego li je to bilo u privatnoj poliklinici, procjena bolova slabijeg intenziteta bila bi iskazana u većem opsegu u zavisnosti od vremena kada bi bio učinjen operacijski zahvat. Sudski vještak je naveo da je operacijski zahvat učinjen 1, 2 ili 3 godine kasnije, a što je moguće, tada bi došlo do većeg oštećenja živca koji bi doveo do povećanog smanjenja životne aktivnosti.

30. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića ovaj sud smatra danim logično, potpuno, jasno i u skladu s pravilima struke, te kako je vještak u potpunosti odgovorio na prigovore tuženika te je rezultat vještačenja u skladu i sa drugim provedenim dokazima (kako medicinske dokumentacije tužiteljice tako i neposrednog opažanja suda-naruženje tužiteljice) ovaj sud je konačnu ocjenu o visini pravične novčane naknade, koja tužiteljici pripada, cijelio upravo osnovom rezultata vještačenja.

31. U konkretnom slučaju sud je prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade vodio računa o prirodi ozlijede koju je tužiteljica pretrpjela (teška tjelesna), način i dužinu liječenja (dvije operacije, prvo 11. ožujka 2021. dekomperesija medijanusa u karpalnom tunelu desno uz epineurektomiju, a nakon toga 29. ožujka 2021. dekomperesija medijanusa u karpalnom tunelu lijevo uz epineurektomiju, dok je stanje stabilizirao, odnosno liječenje završeno 15. travnja 2021.),  intenzitet i trajanje bolova i straha, te stupanj, lokaciju, stupanj i vidljivost naruženja (toč. 28. presude te toč. 11. ove presude), kao i stupanj smanjenja životne aktivnosti (20% a koja se očituje ograničenoj pokretljivost oba ručna zgloba više lijevo, te bolovima prilikom dužeg rada u oba ručna zgloba). Ovdje sud ističe da stupnj vidljivosti ožiljaka kao i deformiteta na rukama tužiteljice (ručnim zglobovima, a koje je i neposredno opažao na ročištu, no sama činjenica da je takvo naruženje vidljivo samo ponekad, ovisno o položaju ruke i udaljenosti promatrača) ne utječe na zaključak da taj dio tijela tužiteljica u buduće neće moći isticati kao i prije štetnog događaja, primjerice ukrašavanjem istog nakitom ili slično, a što bi ga dodatno a time naglasilo ožiljke i deformacije. Nastavno sud je, prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade, vodio računa i o dobi tužiteljice (rođena 1951.) kao i način nastanka ozljede i dinamike štetnog događaja (naglo skretanje osiguranice tuženice u desno i nemogućnost, unatoč kočenju, kontakta oba vozila, što je utjecalo na intenzitet i prirodu straha koji je tužiteljica pretrpjela) te činjenice da je osiguranica tuženika upravljala osobnim automobilom dok je tužiteljica upravljala biciklom na motornim pogon (što je utjecalo na obim i prirodu ozljede), te je temeljem takvih utvrđenja zaključio da okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu tužiteljici pravične novčane naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (zbog zadobivanja fizičkih ozljeda teške prirode-frakture lijeve palčane kosti, desne palčane kosti te donjeg dijela desne laktene kosti, te pretrpljenih bolova i straha kao i duševnih bolova zbog smanjenja živote aktivnosti i naruženosti) a koju je sud utvrdio u visini od 8.500,00 eur (po kriteriju straha 2000 eur, po kriteriju pretrpljenih bolova 3000 eur, po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 2000 eur, te po kriteriju duševnih bolova zbog naruženja 1500 eur) dok je višak zahtjeva tužiteljice u iznosu od 3.151,07 eur po tom osnovu valjalo kao neosnovan odbiti a kao je to i odlučeno toč. III ove presude.

31. Na tako dosuđeni iznos tužiteljici je, a temeljem čl. 1103. ZOO, dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO a tekuća od podnošenja tužbe dana 24. lipnja 2021. (podnošenje drugog zahtjeva tužiteljica nije dokazala, a obzirom iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno 15. travnja 2021., odnosno tada je stanje tužiteljice bilo stabilizirano, dakle prije podnošenja tužbe) .

32. U smislu čl.  1095. st. 1. ZOO tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove troškove liječenja i druge potrebne troškove u vezi s tim, a i izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

33. U smislu čl. 1085. st. 1. ZOO propisano je da  je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu, dok je st. 3. istog propisano da kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Čl. 1086. ZOO određeno je da obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

34. U konkretnom slučaju utvrđeno je (vidi toč. 28. presude) da je tužiteljici, a uslijed ozljede koje je zadobila u predmetnom štetnom događaju, bila potrebna tuđa pomoć i to 30 dana po 4 sata dnevno, za pomoć u održavanju osobne higijene, oblačenju za pomoć pri obavljanju kućanskih poslova, zatim 15 dana tuđe pomoći po 3 sata dnevno te još 20 dana tuđe pomoći po 2 sata dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično (ukupno 205 sati takve pomoći). Da je tužiteljici takva pomoć bila potrebna, a koju su joj pružali njezini ukućani (bračni drug) u svom iskazu potvrđuje i tužiteljica navodeći da, nakon što je otpuštena iz bolnice, nije mogla ništa raditi, jer su joj obje ruke bile imobilizirane te joj je bila potrebna pomoć oko svega, kako od hranjenja, odlaska u toalet, kupanja i nabavke a što je obavljao njezin bračni drug umjesto tužiteljice.

35. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da za taj obim imovinske štete odnosno tuđe pomoći (a koja je pomoć nemedicinskog osobalja tj. osobe bez posebne kvalifikacije koju je tužiteljici pružao njezi bračni drug) tužiteljici pripada naknada štete za svaki sat takve pomoći u iznosu od 3 eur po satu (visina takve štete utvrđena je temeljem čl. 223. st. 1. ZPP slobodnom ocjenom) odnosno ukupno imovinska šteta temeljem čl. 1093. st. 2. ZOO u iznosu od 615 eur. No kako je tužiteljica svojim zahtjevom zatražila po istom osnovu iznos od 477,80 eur, a kojim zahtjevom je ovaj sud u smislu čl. 2. ZPP vezan, ovaj sud je u tom dijelu usvojio zahtjev tužiteljice u cijelosti te tužiteljici dosudi taj vid imovinske štete u iznosu od 477,80 eur

36. Na tako dosuđen iznos tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to temeljem čl. 1086. ZOO odnosno od dana donošenja prvostupanjske presude kao dana od kada je tuženiku bila poznata njegova obveza i visina njegove obveze, dok je višak zahtjeva tužiteljice u odnosu na tijek kamate odbijen kao neosnovan (toč. III izreke).

37. Uvidom u račun Alpha bike d.o.o od 5. veljače 2021. utvrđeno je da je tužiteljica za popravak bicikla platila iznos od 264,21 kn (sada 35,07 eur a u skladu s čl. 5. i 7. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj Narodne novine broj: 57/22, 88/22, dalje: ZakonEUR), a koji se odnosi na cijenu spojnice od 12,63 kn, zatim cijenu rotora diska od 125,26 kn te u konačnici jedan sat rada u iznosu od 126,32 kn. Da je u štetnom događaju došlo do oštećenja bicikla tužiteljice vidljivo je i iz Zapisnika o očevidu MUP, PU Sisačko-moslavačke, PP Sisak do 1. listopada 2020. koji se nalazi u spisu ovog suda K-13/2021 (toč. IV Zapisnika) kao i fotodokumentacije očevida te kaznene prijave istog dijela od 10. listopada 2020. (opisni dio, str 2.) a u kojoj je takva šteta procijenjena na iznos od 300 kn. Slijedom iznesenog, a temeljem čl. 1045. u svezi čl. 1046. ZOO, u tom dijelu je usvojen zahtjev tužitelja te je tuženiku naloženo da plati takvu imovinsku štetu u iznosu od 35,07 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. veljače 2021. (kada je takva šteta nastala za tužiteljicu odnosno kada je tužiteljica platila popravak bicikla) temeljem čl. 1086. ZOO i u visini određenoj čl. 29. ZOO.

38. Osnovom nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke ovaj sud je utvrdio da su računi koji su priloženi spisu (račun Poliklinike Bilić vision od 25. veljače 2021. u iznosu od 600 kn odnosno sada 79,63 eur za ortopedski pregled, zatim račun iste ustanove od 11. ožujka 2021. u iznosu od 12.500,00 kn odnosno sada 1.659,04 eur za operaciju dekompresija medianusa u karpalnom tunelu desno uz epineurektomiju te u konačnici račun iste ustanove od 29. ožujka 2021. u iznosu od 12.500,00 kn odnosno sada 1.659,04 eur za operaciju dekompresija medianusa u karpalnom tunelu lijevo uz epineurektomiju) učinjeni u poliklinici Bilić Vision, predstavljaju ortopedske preglede odnosno operacijski zahvate karpalnog kanala. Utvrđeno je da navedeni pregled, kao i operacijski zahvati su vezani za predmetni štetni događaj te su operacije sindroma karpalnog kanala u uzročno posljedičnoj vezi sa zadobivenim ozljedama oba ručna zgloba zbog toga jer živac medijanus prolazi kroz ručni zglob i prilikom prijeloma u području ručnog zgloba, poglavito ukoliko dolazi do pomaka koštanih ulomaka, dolazi do pritiska na navedeni živac i jedina terapija je oslobađanje navedenog živca u području ručnog zgloba. Osnovom nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je također da nema podataka u zdravstvenom kartonu tužiteljice da je prije predmetnog štetnog događaja tužiteljica imala tegoba u smislu pritiska na navedeni živac medijanus tj. sindrom karpalnog kanala. Dakle, iz medicinske dokumentacije i provedenog vještačenja nedvojbeno je utvrđeno da su operacije karpalnog kanala, lijevo i desno, kao i ortopedski pregled u Poliklinici Bilić učinjeni uzročno posljedično vezano za predmetni štetni događaj a kako bi se uklonile posljedice takvog događaja. Nadalje iako je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke (ali i medicinske dokumentacije) utvrđeno da nema podataka da se tužiteljica naručivala na preglede kod ortopeda odnosno na operacijske zahvate u cilju rješavanja sindroma karpalnog kanala, a na teret HZZO-a., a koje kliničke preglede ortopeda kao i operacijski zahvat karpalnog kanala, dakle oslobađanja živca medijanusa koji prolazi kroz područje ručnog zgloba, bilo je moguće učiniti i na teret HZZO-a te da operacijski zahvat sindroma karpalnog kanala nije hitan operacijski zahvat i nije ga potrebno učiniti odmah, provedenim vještačenjem utvrđeno je da operacija sindroma karpalnog kanala u konačnici je utjecala na procjenu smanjenja životne aktivnosti jer više nije bilo kompresije na navedene živce te su operacijski zahvati imali povoljan učinak u cilju smanjenja prvenstveno trnjenja u prstima šake što je glavni simptom karpalnog kanala odnosno pritiska na živac medijanus. Isto tako utvrđeno je da trnjenje dovodi do smanjenja životne aktivnosti, jer dolazi do neurološkog ispada ukoliko je dugotrajan pritisak, a povremeni bolovi koji se javljaju uz trnjenje iskazuju se kroz smanjenje životne aktivnosti. Iz mišljenja vještaka proizlazi da u slučaju da je operacijski zahvat karpalnog kanala učinjen kasnije, nego li je to bilo u privatnoj poliklinici, procjena bolova slabijeg intenziteta bila bi iskazana u većem opsegu u zavisnosti od vremena kada bi bio učinjen operacijski zahvat. Sudski vještak je naveo da u slučaju da je je operacijski zahvat učinjen 1, 2 ili 3 godine kasnije, a što je bilo moguće, tada bi došlo do većeg oštećenja živca koji bi doveo do povećanog smanjenja životne aktivnosti.

39. Dakle, unatoč činjenici koju sada tuženik iskazuje da je tužiteljica mogla potrebne operacije i preglede obaviti preko HZZO pa bi time izbjegla trošak takvih operacija u privatnoj poliklinici, ovaj sud smatra da se vezano za plaćene preglede i operacije ne radi situaciji da je tužiteljica učinila da šteta bude veća nego što bi inače bila, a u smislu čl. 1092. ZOO st. 1., već upravo suprotno tome tužiteljica je poduzela mjere (liječenja) a koja su prema nalazu i mišljenu vještaka bile potrebne kako bi se otklonile štetne posljedice uzrokovane predmetnim štetnim događajem. Naime, sama šteta se očitovala u sindromu karpalnog kanala a koji se očitovao pritiskom na živac medijanus i koji pritisak je upravo uzrokovan teškom tjelesnom ozljedom koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju.  Odlaskom na dva operacijska zahvata, a kako to potvrđuje i sam vještak, u što kraćem roku (a po mišljenju ovog suda) tužiteljica je upravo smanjila posljedice koje su zbog odgađanja takvih zahvata za tužiteljicu mogli nastati (kako vještak navodi trajne posljedice bi se u slučaju odlaganja operacije uvećale). U svom iskazu tužiteljica navodi da u vrijeme spornog događaja, a uslijed pandemije izazvane korona virusom (a koja činjenica je i opće poznata obzirom na trenutak nastanka štetnog događaja) je bilo otežan dolazak na red na operacijske i druge specijalističke preglede, uslijed čega je na operaciju i kontrolni pregled kod ortopeda otišla u privatnu polikliniku a za koje zahvate je i platila račune. Po mišljenju ovog suda, a obzirom a obvezu tuženika iz čl. 1085. ZOO (dakle uspostava stanja kakvo je bilo i prije nego što je šteta nastala i to po mišljenju ovog suda bez odugovlačenja i u što kraćem roku kako bi se spriječile daljnje štetne posljedice), tuženik, bez obzira na činjenicu što je tužiteljica sporne preglede i operacije mogla izvršiti na teret HZZO, u konkretnom slučaju je dužan podmiriti i štetu nastalu plaćanjem specijalističkih operacija i pregleda prouzrokovanih predmetnim štetnim događajem jer je tim operacijama tužiteljica spriječila nastanak daljnje štete za tužiteljicu. Slijedom iznesenog i u tom dijelu je usvojen zahtjev tužiteljice te je tužiteljici dosuđena i daljnja imovinska šteta a koja se odnosi na troškove liječenja (temeljem čl. 1095. st. 1.  ZOO) u visini u kojoj je za tužiteljicu takva šteta i nastala (prema računima, vidi toč. 38. presude, u ukupnom iznosu od 3.397,63 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog računa pa do isplate (kada je takva šteta nastala za tužiteljicu odnosno kada je tužiteljica platila takve račune) temeljem čl. 1086. ZOO i u visini određenoj čl. 29. ZOO 36. Stoga je i u tom dijelu usvojen zahtjev tužitelja te je odlučeno kao u izreci.

40. Dakle, u konačnici tužiteljici je s osnova predmetne štete (kako imovinske tako i neimovinske) dosuđen ukupno iznos od 12.410,58 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, odnosno neimovinska šteta u iznosu od 8.500,00 eur, kako je pobliže navedeno u izreci presude toč. I., dok je višak zahtjeva tužitelja (vidi toč. 30. ove presude) kao neosnovan odbijen te je odlučeno kao u toč. III izreke, te imovinska šteta u cijelosti u iznosu od 3.910,57 eur a kako je to dosuđeno u toč.II izreke.

41. Obzirom da tužiteljica uspjela sa svojim zahtjevom u odnosu na visinu 80%, a od kojeg postotka je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP, a obzirom na VPS od 15.561,64 eur, valjalo odbiti postotak uspjeha tuženika u postupku od 20% odnosno u omjeru od 60%. Sud ovdje naglašava da sama odgovornost osiguranika tuženika nije bila sporna, kao niti štetni događaj već samo visina zahtjeva tužiteljice (obzirom na isticani prigovor podijeljene odgovornosti te prigovor visine same štete).

42. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 625,00 eur (Tbr. 7/1, 52/3, 54, 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje:  Tarifa), zastupanje na ročištu od 2. svibnja 2022., 8. rujna 2022. i 5. ožujka 2024. za svako u iznosu od 625,00 (tbr 9/1 52/3, 46 i 54 Tarife), pristup na ročište od 15. siječnja 2024. u iznosu od 312,50 eur (tbr 9/2 52/3, 46 i 54 Tarife), sastav podneska od 9. listopada 2023. u iznosu od 625,00 eur (Tbr  . 8/1, 52/3, 54, 46 Tarife) te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eur (Tbr 9/3, 52/3 i 46 54 Tarife). Tužiteljici je priznat i trošak temeljem tbr 34. Tarife za davanje pravnih mišljenja i savjetovanja za 1 sat (više od toga tužiteljica nije dokazala) u iznosu od 125,00 eur (Tbr 35, 52/3, 46 i 54)  te temeljem tbr 36. Tarife za razmatranje spisa 2 sata također 125,00 eur (Tbr 36, 52/3, 46 i 54) odnosno trošak zastupanja tuženika u iznosu od 3.812,50 eur . Tužiteljici je priznat i materijalni trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 101,03 eur (čl. 4. toč. 1. i 7. st.1. Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine broj: 118/18, 51/23 dalje: ZOSP te tbr 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi Narodne novine broj: 53/19, 92/21 dalje Uredba) te traženi trošak pristojbe na presudu u iznosu od 201,74 eur (čl. 4/4 ZOSP te Tbr 2/1 Uredbe), te materijalni trošak vještačenja u iznosu od 238,90 eur odnosno ukupan trošak ovog postupka u iznosu od 4.354,17 eur a koji trošak je tužiteljici u konačnici, temeljem čl. 154. st. 2. odmjeren u omjeru od 60% (vidi toč. 41.) odnosno trošak u iznosu od 2.612,50 eur a koji je naloženo da plati tuženik.

43. Na tako dosuđeni trošak tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tužitelju  poznata njegova obveza za naknadom takvog troška,a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP

44. Stoga je odlučeno kao u izreci.             

 

U Sisku, 19. travnja 2024. godine

                                                                               

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

 

 

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku     

2. Tuženiku po punomoćniku

 

 

 

 

 

1