REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 4812/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja GB, rođenog **.**.1987., državljanina Turske (vraćenog u Republiku Hrvatsku, pod imenom BB, rođen **.**.1988.), kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Sedlar, odvjetnica u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, kojeg zastupa opunomoćenica DB, radi ograničenja slobode kretanja, 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/26-06/3149, URBROJ: 511-01-213-26-6 od 29. srpnja 2026.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetnici Ivani Sedlar isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/26-06/3149, URBROJ: 511-01-213-26-6 od **.**.2026. BB, tražitelju međunarodne zaštite izriče se mjera ograničenja slobode kretanja na način da je dužan boraviti u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zašite (točke 1.). Istim rješenjem određuje se da je tražitelj dužan biti dostupan nadležnim tijelima radi provođenja svih radnji u postupku međunarodne zaštite te se svakodnevno u 14:00 sati javljati nadležnim službenicima u Prihvatilištu (točka 2. izreke). Ograničenje kretanja iz točke 1. izreke određuje se od dana uručenja rješenja do podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom (točka 3. izreke), a ograničenje iz točke 2. određuje se od podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu do okončanja postupka međunarodne zaštite (točke 4. izreke).

2. Pravodobnom podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23, 17/25 i 59/26, dalje Zakon), a da je osporeno rješenje i nezakonito iz razloga jer je doneseno protivno načelu materijalne istine, te načelu samostalne i slobodne, savjesne i brižljive ocjene dokaza iz članka 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).

2.1. Nadalje, tužitelj ističe da činjenično stanje nije potpuno ni pravilno utvrđeno. Naime, tuženik svoju odluku temelji na činjenici da je tražitelj prvi puta evidentiran u Republici Hrvatskoj, no iz obrazloženja ne proizlazi da je provedena aktualna i individualna procjene tužiteljevih okolnosti u trenutku donošenja rješenja. Stvarna usporedba učinkovitosti mogućih blažih mjera nije izvršena.

2.2. Tužitelj navodi da ograničenje slobode kretanja predstavlja ozbiljno zadiranje u osobnu autonomiju te mora biti nužno i razmjerno, a u konkretnom slučaju rješenje ne sadrži razloge zbog kojih bi boravak u Prihvatilištu bio nužan, osobito jer je istodobno određena i obveza svakodnevnog javljanja, što dodatno dovodi u pitanje razmjernost mjere. I navedenu mjeru tužitelj osporava navodeći da može dovesti u pitanje mogućnost prakticiranja prava koja tražitelju pripadaju poput npr. prava na rad ukoliko u roku 3 mjeseca ne bude odlučeno o njegovom zahtjevu. Ističe da mu tijelo nije omogućilo da se očituje o svim činjenicama i okolnostima, pa predlaže da ga sud sasluša.

2.3. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje, uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove zastupanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je uvidom u službenu bilješku Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I216 -03/26- 0613149, URBROJ: 51 1-01-213-26-2, od 15. travnja 2026. godine utvrđeno da je imenovani napustio Prihvatilište, nakon čega se u njega više nije vratio niti je u zakonom propisanom roku prijavio promjenu boravišta na području [adresa]. Dana 23. srpnja 2026. godine vraćen je u Republiku Hrvatsku iz Republike Austrije, pod imenom GB s datumom rođenja **.**.1987., sukladno članku 13. stavku 1. Uredbe (EU) br. 604/2013, s obzirom na to da je prema sustavu EURODAC prvi put evidentiran u Republici Hrvatskoj, nakon čega je istoga dana smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. Istog dana kada mu je uručeno rješenje o ograničenju slobode kretanja 4. kolovoza 2026. godine organizirano je i zaprimanje zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite, u kojem navedeni mijenja svoje osobne podatke iz BB, datum rođenja **.**.1988. u GB, datum rođenja **.**.1987..

3.1. Tuženik se poziva na odredbe članka 54. i 52. Zakona te ističe da se nakon podnošenja zahtjeva svrha osiguranja dostupnosti tražitelja može ostvarivati blažom mjerom osobnog javljanja nadležnim tijelima, zbog čega je ocijenjeno da daljnje ograničenje slobode kretanja zabranom napuštanja Prihvatilišta nije nužno. Obrazlaže da je prilikom procjene osobnih okolnosti tražitelja utvrđeno da imenovani nema prijavljeno mjesto boravka u Republici Hrvatskoj niti druge utvrđene okolnosti koje bi samostalno osigurale njegovu dostupnost nadležnim tijelima tijekom provedbe postupka međunarodne zaštite, kao što je utvrđeno i da ne postoje okolnosti koje bi sprječavale određivanje mjere ograničenja slobode kretanja, a da je kao tražitelj upoznat sa svojim pravima i obvezama u postupku međunarodne zaštite.

3.2. Navodi da je Ministarstvo razmotrilo mogućnost primjene drugih mjera propisanih člankom 54. stavkom 2. Zakona, uključujući polaganje financijskog ili drugog jamstva te predaju putnih isprava, međutim, ocijenjeno je da se navedenim mjerama ne bi mogla ostvariti svrha osiguranja stalne dostupnosti tražitelja tijekom provedbe postupka međunarodne zaštite jer se postupovne radnje provode na određenoj lokaciji i zahtijevaju njegovu neposrednu dostupnost nadležnim tijelima tijekom trajanja postupka. Osim toga, činjenica da je imenovani tijekom prethodnog boravka samovoljno napustio Republiku Hrvatsku i potom vraćen temeljem odredaba Uredbe (EU) br. 604/2013 predstavlja konkretnu okolnost koja upućuje na postojanje opasnosti od bijega. Slijedom navedenog, ocijenjeno je da se svrha mjere ne bi mogla učinkovito postići isključivo polaganjem jamstva ili predajom putnih isprava. U skladu s načelom razmjernosti utvrđeno je da je određena mjera prikladna i nužna za ostvarenje zakonitog cilja te da se svrha osiguranja prisutnosti tražitelja u konkretnom slučaju ne može jednako učinkovito postići blažim mjerama. Istodobno je ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu utvrđene okolnosti koje bi opravdavale određivanje mjere zadržavanja.

3.3. Tuženik navodi da Ministarstvo tijekom trajanja mjere kontinuirano prati postoje li i dalje razlozi koji opravdavaju njezinu primjenu te će ista biti ukinuta odmah nakon prestanka okolnosti zbog kojih je određena. Shodno tome, trajanje mjere nije proizvoljno niti neograničeno, već je izravno vezano uz postojanje zakonom propisanih razloga za njezinu primjenu.

3.4. Vezano za prigovor ne mogućnosti zapošljavanja tuženik ističe da je vrijeme osobnog javljanja određeno uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj u trenutku donošenja pobijanog rješenja još nije ispunjavao zakonske pretpostavke za ostvarivanje prava na rad. Ukoliko tijekom trajanja mjere ostvari pravo na rad i zaposli se, vrijeme osobnog javljanja bit će usklađeno s njegovim radnim obvezama, kako bi se omogućilo ostvarivanje tog prava uz istodobno ispunjavanje obveza propisanih pobijanim rješenjem. Iz obrazloženja rješenja razvidne su odlučne činjenice, pravne odredbe koje su primijenjene, razlozi zbog kojih je ocijenjeno da postoji opasnost od bijega, razmotrene blaže mjere te razlozi zbog kojih su određene vremenski različite mjere prije i nakon podnošenja zahtjeva. Stoga se pobijano rješenje može ispitati, a tvrdnja da ono ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama nije osnovana. Stoga tuženik niti povreda načela upravnog postupka na koje ukazuje tužitelj, ne nalazi.

3.5. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24 i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) održana je usmena rasprava na koju su pozvane stranke spora, te je time strankama dana mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima suprotne stranke, odnosno o činjeničnim i pravnim pitanjima spora.

4.1. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. Zakona sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

4.2. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu. Tužitelj predlaže provesti dokazni postupak njegovim saslušanje, a tuženik smatra kako saslušanje nije potrebno.

5. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

5.1. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja na okolnosti iz tužbe sud je odbio, cijeneći izvođenje tog dokaza nepotrebnim, imajući u vidu konkretne podatke spisa.

6. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 54. Zakona, uz obrazloženje u kojemu se navodi kronologija postupanja i donesenih odluka u odnosu na tužitelja.

8.1. Ograničenje slobode kretanja tražitelja međunarodne zaštite temelji se na odredbama članka 54. stavka 2. i stavka 4. Zakona, a doneseno je uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu tuženika.

9. U ovom predmetu sporan je prema navodima tužbe zaključak tuženika da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance.

10. Člankom 54. stavkom 1. Zakona propisano je da Ministarstvo može tražitelju i strancu u transferu ograničiti slobodu kretanja zbog razloga: a) zaštite javnog reda ili b) sprječavanja bijega ili u svrhu provedbe transfera u drugu državu članicu ili radi osiguravanja nazočnosti tražitelja koji je vraćen u Republiku Hrvatsku.

10.1. Prema stavku 2. članka 54. Zakona sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabranom kretanja izvan prihvatilišta ili mjesta određenog za boravak izvan određenog vremena

2. osobnim javljanjem nadležnim tijelima u određeno vrijeme

3. polaganjem financijskih ili drugih jamstava za osiguranje nazočnosti te putnih isprava.

10.2. Prema stavku 3. članka 54. Zakona tražitelju i strancu u transferu iz stavka 1. ovoga članka može se zbog opravdanih razloga dopustiti privremeno napuštanje prihvatilišta ili mjesta određenog boravka.

10.3. Prema stavku 4. članka 54. Zakona Ministarstvo donosi rješenje o ograničenju slobode kretanja u kojem navodi razloge zbog kojih ograničava slobodu kretanja te obavještava tražitelja i stranca u transferu na jeziku koji tražitelj razumije ili za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije.

11. Pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud je polazio od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, podataka sadržanih u dostavljenoj dokumentaciji, te činjenica koje je sam utvrdio.

12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, razmatrajući osnovanost tužbenih navoda utvrđeno je da istima pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti primjena materijalnog prava, nije dovedeno u pitanje. U postupku nisu utvrđene povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

13. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih donosi odluku kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na sve u postupku utvrđene činjenice i okolnosti koje su od utjecaja na primjenu odredaba članka 54. Zakona.

13.1. Prema ocjeni suda postoji zakonska osnova i razlozi za donošenje rješenja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim, a okolnosti na kojima je tuženik temeljio odluku ovaj sud u cijelosti prihvaća.

14. Tužitelj u tužbi, a niti tijekom spora nije osporio činjenična utvrđenja upravnih tijela na način kako su ona iznesena, poglavito u dijelu koji se odnosi na činjenicu napuštanja Republike Hrvatske nakon što je 11. travnja 2026. izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva, nakon čega je nedvojbeno napustio Republiku Hrvatsku , a prije podnošenja zahtjeva, da bi u istu bio vraćen iz Republike Austrije 23. srpnja 2026. godine, koja su, prema ocjeni suda, imajući u vidu i činjenicu drugačijeg iskazivanja osobnih podataka ( ime i prezime, datum rođenja), dostatna za zaključak da postoji osnov za ograničenje slobode kretanja u skladu s odredbom članka 54. Zakona

15. Sud prihvaća obrazloženje tuženika da se primjenom drugih mjera iz članka 54. stavka 2. Zakona ne bi mogla ostvariti svrha osiguranja stalne dostupnosti tužitelja tijekom postupka međunarodne zaštite, a na navedeno, prema ocjeni suda ukazuje i činjenica da je tužitelj prethodno po iskazanoj namjeri za podnošenjem zahtjeva Republiku Hrvatsku napustio, stoga prema ocjeni suda opravdano zaključuje tuženik da navedena okolnost upućuje na postojanje opasnosti od bijega.

16. Budući da je tužitelju ograničenje slobode kretanja na način da je dužan boraviti u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite opravdano određeno do podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te da je isti dan kada mu je uručeno rješenje, navedeni zahtjev (KLASA: UP/I-216-0/26-06/3149, URBROJ: 511- 01-213-26-8 od 4. kolovoza 2026.) i podnio, a nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom određena najblaža mjera osobnog javljanja nadležnim službenicima u Prihvatilištu u određeno vrijeme, navode tužitelja kojima osporava pravilnost i zakonitost primijenjenih mjera i razmjernost njihove primjene, sud nije prihvatio osnovanima.

17. Podaci spisa tuženika dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu daju osnova za zaključak da je u konkretnom predmetu tužitelju zakonito ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance do podnošenja zahtjeva, odnosno osobnim javljanjem službenicima u Prihvatilištu nakon podnošenja zahtjeva, uz obrazloženje koje je prema ocjeni suda daje argumentirane razloge utemeljene na činjenicama o kojima u spisu postoje materijalni dokazi, stoga navodi tužitelja ne dovode do drugačije odluku u predmetnoj upravnoj stvari.

18. Slijedom navedenog sud cijeni kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je zakonito i pravilno tužitelju ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na vrijeme i na način kako je to određeno izrekom osporenog rješenja, kao što je pravilno i zakonito određena i najblaža mjera osobnog javljanja po podnošenju zahtjeva.

18.1. Stoga, nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja, pa je raspravnim rješenjem suda izvođenje ovog dokaza sud odbio kao nepotrebno.

19. Povrede odredaba i načela upravnog postupka propisanih člankom 8. ZUP -a (načelo materijalne istine) i člankom 9. ZUP-a (načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza), sud nije našao.

20. Rješenje sadrži sve elemente propisane odredbama članka 98. ZUP-a, te je obrazloženo u skladu s odredbom stavka 5. istog članka, a razlozi izneseni u obrazloženju ukazuju na izreku kakva je dana.

21. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

21.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 47. stavkom 3. ZUS-a, nisu utvrđeni.

22. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

23. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji se na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

23.1. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. Zakona te na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/1. i 155/22, dalje u tekstu: Pravilnik). Primjenom Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25 dalje: Tarifa) priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi u visini od 500 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 2.000,00 eura, umanjeno za 50% (članak 9. stavak 2. Pravilnika) daje iznos od 1.000,00 eura, a kada se tome pridoda iznos poreza na dodanu vrijednost u visini od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife što iznosi 250,00 eura, daje iznos naveden u točki III. izreke. Troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo sukladno čl. 60. st. 6. ZMPZ-a.

23.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkama II. i III.

U Zagrebu 11. rujna 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. odvjetnica Ivana Sedlar, e-komunikacija

2.Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335

3. U spis