REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3599/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ljiljana Planinić i Igor Umićević u Zagrebu, Dr. P. Markovca 7, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/4, OIB: 18683136487, radi zadržavanja vozila, 11. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/21-01/91, URBROJ: 513-04-23-3 od 4. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/21-01/91, URBROJ: 513-04-23-3 od 4. listopada 2023. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, PJ-Službe za mobilne jedinice Zagreb, KLASA: UP/I-471-01/20-18/719, URBROJ: 513-02-1973/21-20-1 od 6. prosinca 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem određuje se zadržavanje priključnog teretnog vozila (poluprikolice) oznaka navedenih u izreci, korištenog za prijevoz i skladištenje trošarinskih proizvoda (točka 1. izreke). Istim rješenjem određuje se rok zadržavanja predmetne poluprikolice do okončanja postupka obračuna i naplate trošarinskog duga (točka 2. izreke), uz određenje da će se privremeno oduzeti predmeti – poluprikolica vratiti ukoliko se podnese primjereni instrument osiguranja plaćanja u visini pripadajućeg trošarinskog duga, a ako se trošarinski dug ne plati u propisanom roku, dug će se naplatiti iz podnesenog instrumenta osiguranja (točka 3. izreke). Nadalje, rješenjem se određuje da ukoliko instrument osiguranja nije podnesen ili nije podnesen u visini pripadajućeg trošarinskog duga, privremeno oduzeti predmeti i sredstva rješenjem će se trajno oduzeti radi prodaje i namirenja trošarinskog duga (točka 4. izreke), uz određenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka 5. izreke).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi kako upravna tijela polaze od pogrešne pretpostavke da je tužitelj trošarinski obveznik jer je u njegovoj poluprikolici zatečen duhan. Ističe da ne može biti odgovoran za trošarinski dug s obzirom da je njegova obveza, kao prijevoznika u međunarodnom prometu, u pogledu preuzimanja robe propisana čl. 8. CMR Konvencije, a to je: utvrditi točnost podataka u teretnom listu u pogledu broja koleta, njihovih oznaka i brojeva, te provjeriti izvanjsko stanje robe i njeno pakiranje, a što je i učinio. Uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, da je imao CMR T 3870002 i dobavnicu broj: 15-12/20, dakle, svu dokumentaciju koja mu je potrebna za međunarodni teretni prijevoz, to je sasvim jasno da je obavio prijevoz na način kako je to uređeno zakonom i međunarodnim propisima. Osim toga, predmetna roba je bila zapakirana tako da nije bilo niti teoretske mogućnosti da dovede u pitanje vjerodostojnost navoda iz CMR lista. Ističe da je tijekom postupka dao izjavu (sadržaj koje detaljno navodi u tužbi), te da je na kraju iste naveo da se radilo o standardnoj dokumentaciji koja se koristi u međunarodnom prijevozu robe, kako u ovom tako i svim slučajevima do sada, a da njegovu izjavu osim materijalne dokumentacije potvrđuje i izjava SŽ, kojeg niti ne poznaje niti je s njim imao kakvih kontakata već je iz spisa predmeta shvatio da je to osoba koja je organizirala istovar robe iz njegove prikolice, da vozač (OŽ) nije mogao znati za sadržaj opisane robe koju je trebalo preuzeti iz prikolice. Stoga, ističe da nije znao niti mogao znati da prevozi robu na koju se obračunava i naplaćuje trošarina, pa samim time sukladno propisima ne koje se pozivaju upravna tijela njegove odgovornosti/obveze za plaćanje trošarine niti ne može biti.

3.1. Tužitelj navodi kako u upravnom postupku uopće nije ukazana, pa niti dokazana nekakva konkretna opasnost na strani tužitelja kojom bi se opravdalo oduzimanje vozila, a postojanje takve opasnosti je zakonski preduvjet oduzimanja. U obrazloženju se doslovno samo citira zakonski tekst, no niti jednom rečenicom ili dokazom se ne utvrđuje postojanje opasnosti na strani tužitelja, pa je i u tom pogledu pobijano rješenje kao i prvostupanjsko rješenje u potpunosti nezakonito. Rješenje tuženika nije moguće ispitati, njime nije odgovoreno na žalbene navode, pa mu je onemogućeno raspravljanje i došlo je do povrede prava na kontradiktorni postupak, prava na pristup sudu te prava na efektivni pravni lijek kao i prava na pravični postupak. Sve navedeno kao posljedicu je imalo povredu prava vlasništva tužitelja jer mu je njegovo vlasništvo u vidu poluprikolice oduzeto te je ujedno i onemogućen u radu s obzirom da predmet oduzimanja predstavlja sredstvo rada i stjecanja prihoda.

3.2. Zaključno se opetovano ističe kako su predmetna pobijana rješenja mogla biti donesena samo kad bi tužitelj bio trošarinski obveznik, a nije, što je u potpunosti razvidno iz navoda tužbe, predloženih i priloženih dokaza kao i iz sasvim jasnih zakonskih odredbi. Smatra kako su upravna tijela paušalno i automatizmom donijela pobijane odluke ne uvažavajući jasne okolnosti konkretnog slučaja.

3.3. Tužitelj predlaže poništit osporena rješenja uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbu cijeni neosnovanom iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže da Sud spor riješi bez rasprave na način da tužbu odbije kao neosnovanu.

5. U predmetnom sporu održana je usmena i javna rasprava na ročištu 4. rujna 2026. na koje su pozvane stranke spora, pa je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima spora, sve u skladu s odredbama članka 6. i 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24 i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS).

5.1. Rasprava je, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS -a održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.

5.2. Na raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi, predlaže provesti dokazni postupak saslušanjem svjedoka ŠŽ, NŽ i CŽ, na okolnost oduzimanja poluprikolice, s obzirom da se radi o osobama koje su zatečene od strane nadležnih tijela, a koje su u drugim sudskim postupcima izjavile kako tužitelj nije bio upoznat s teretom koji prevozi, te pribavom isprava i podataka, službenim putem od tuženika, na temelju kojih je to tijelo zaključilo da postoji konkretna opasnost da će naplata utvrđenog carinskog duga odnosno trošarine bili spriječena ili znatno otežana.

6. Proveden je dokazni postupak na način da je izvršen uvid u sudski spis te dostavljeni spis upravnog tijela.

6.1. Raspravnim rješenjem suda odbijen je prijedlog tužitelja za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem predloženih svjedoka i pribavom daljnjih podataka i isprava od tuženika.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je doneseno po službenoj dužnosti, na temelju članka 122. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj: 106/18 i 121/19, dalje: Zakon) nakon što je temeljem naloga za pretragu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 26. Kir-t-608(20 od 4. prosinca 2020. proveden postupak pretrage vozila (opisanog u nalogu) u vlasništvu HŽ, te priključnog vozila - poluprikolice (opisanog u izreci rješenja) u vlasništvu obrta [obrt], obrt za prijevoz, usluge i trgovinu vlasništvo tužitelja, te je u istoj pronađeno 25 kartonskih kutija ispunjenih suhim duhanom u listu, ukupne bruto težine 4.850,00 kg i ukupne neto težine 4.500,00 kg, za koju robu je predana carinskim službenicima nevjerodostojna dokumentacija, te koji je potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta KLASA: 471- 01/20-18/3133, URBROJ: 513-02-1973/42-20-13 od 4. prosinca 2020. privremeno oduzeta od tužitelja, vlasnika obrta.

8.1. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da je postojala opasnost da će osobe postupiti protivno odredbama Zakona odnosno spriječiti i otežati izvršenje obveza plaćanja trošarina, radi čega su privremeno i oduzeti predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni za nezakonito postupanje (potvrdom od 4. prosinca 2020.), pozivom na odredbe članka 12. i 122. Zakona, da su u konkretnom predmetu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o oduzimanju poluprikolice u vlasništvu tužitelja, dok je odluka o žalbi, obrazložena pozivom na odredbe članka 128. Zakona.

9. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, uz obrazloženje u kojemu su opisane aktivnosti provedene od strane Službe za mobilne jedinice Zagreb, vezano za pretragu kombi vozila te poluprikolice u vlasništvu tužitelja, navodeći da je kao mjera osiguranja naplate trošarine potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 4. prosinca 2020. oduzeto priključno teretno vozilo – poluprikolica. Tuženik se poziva na odredbe članka 90. stavka 1. i 11. i članka 12. stavka 1. i 2. Zakona, navodeći da iz svih okolnosti proizlazi da bi izvršenje obveze plaćanja trošarine moglo biti neizvjesno, te da se zbog visine trošarinskog duga (4.500,00 kg x 800,00 kn = 3.600.000,00 kn) opravdano očekuje otežano izvršenje naplate, radi čega je privremeno potvrdom od 4. prosinca 2020. poluprikolica oduzeta, a pozivom na odredbe članka 122. stavka 1. i 2. Zakona, tuženik navodi da je postojanje opasnosti utvrđeno, temeljem stavka 2. točka 2. i st. 4. navedenog članka , budući da se zbog visine trošarinskog duga opravdano može očekivati otežano izvršenje naplate.

9.1. Navode žalbe tuženik cijeni takvima da nisu od utjecaja na drugačije rješenje upravne stvari, jer Carinska uprava može, ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići, radi osiguranja naplate trošarine privremeno oduzeti sve predmete i sredstva koji su namijenjeni ili uporabljeni za nezakonito postupanje.

9.2. Žalba je odbijena na temelju članka 116. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).

10. Iz podataka sudskog spisa proizlazi da je upravni spor započeo pod poslovnim brojem Us I-5757/2023, te je rješenjem od 12. siječnja 2026. prekinut do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Us I- 5707/2023, između istih stranaka. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je doneseno pozivom na odredbe članka 105. stavka 2. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24) kojim je propisano da sud rješenjem može prekinuti spor dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom.

10.1. Nadalje, rješenjem suda od 17. lipnja 2026. određeno je da se nastavlja voditi upravni spor, te je isti dobio novi broj: Us I-3599/2026. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je uvidom u sustav eSpis utvrđeno kako je u upravnom sporu pod oznakom Us I-5707/2023 donesena presuda poslovni broj: UsI-5707/2023-10 od 15. listopada 2024. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja OŽ i SŽ za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/21-01/162, URBROJ: 513-04-23-4 od 18. listopada 2023. kao i zahtjev za naknadom troškova spora. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 120/2025-2 od 9. travnja 2026. odbijene su žalbe OŽ i SŽ i potvrđena je presuda ovog suda poslovni broj: Us I-5707/2023-10 od 15. listopada 2024. Time je pravomoćno dovršen upravni spor kojim je tužitelj utvrđen trošarinskim obveznikom, pa navodi tužitelja kojima opširno opisuje konkretna postupanja sa trošarinskom robom (prilikom prijevoza duhana) navodeći da nije znao niti mogao znati da postupa nezakonito, odnosno osporavajući da bi bio trošarinski obveznik nisu od utjecaja i ne dovode do drugačije odluke. Te je navode tužitelj mogao (i jest) iznosio u sporu pod oznakom Us I-5707/2023.

11. U ovom sporu spornim se ukazuje da li je zakonito donesena odluka o oduzimanju vozila (poluprikolice) u vlasništvu tužitelja, prethodno privremeno oduzeta potvrdom o oduzimanju od 4. prosinca 2020. (u spisu tuženika), te da li je odluka valjano obrazložena.

12. Člankom 122. stavkom 1. Zakona propisano je da ako postoji opasnost da će se raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate trošarine odnosno ako iz drugih okolnosti proizlazi da bi naplata trošarine mogla biti neizvjesna, Carinska uprava može, radi osiguranja naplate i ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići, oduzeti sve predmete i sredstva koji su namijenjeni ili uporabljeni za nezakonito postupanje te predmete koji su nastali kao posljedica nezakonitog postupanja, uključujući i oduzimanje i prodaju motornih vozila, plovnih objekata, plovila, drugih motora ili strojeva koji su bili predmet nadzora ili provjere prema odredbama ovoga Zakona.

12.1. Prema stavku 2. članka 122. Zakona postojanjem opasnosti iz stavka 1. ovoga članka osobito se smatra okolnost:

1. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja je teže kršila ili ponavljano kršila odredbe trošarinskih, poreznih ili carinskih propisa

2. da se zbog visine trošarinskog duga opravdano očekuje otežano izvršenje naplate

3. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja ne raspolaže drugim sredstvima ili imovinom koja bi osiguravala izvjesnost naplate trošarinskog duga ili osoba čija financijska sposobnost ne pruža dostatno jamstvo izvjesnosti naplate trošarinskog duga

4. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja nema stalno prebivalište ili boravak u [adresa] ili

5. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja nema sjedište u [adresa].

12.2. Prema stavku 3. članka 122. Zakona predmetima i sredstvima iz stavka 1. ovoga članka osobito se smatraju predmeti oporezivanja, uređaji i druga oprema za proizvodnju, preradu i skladištenje predmeta oporezivanja, prometna sredstva i slično. Prometnim sredstvom u smislu ovoga stavka smatra se svako sredstvo koje služi prijevozu ljudi i/ili robe.

12.3. Prema stavku 4. članka 122. Zakona o privremenom oduzimanju predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka carinski ured izdaje potvrdu i u roku od 30 dana od dana izdavanja potvrde donosi rješenje kojim se određuje njihovo stavljanje pod trošarinski nadzor do izvršenja rješenja o naplati trošarine. Rješenje o stavljanju pod nadzor dostavlja se i vlasniku motornih vozila, plovnih objekata, plovila, drugih motora ili strojeva ako osoba koja je zatečena u nenamjenskom korištenju ili raspolaganju energentima nije ujedno i vlasnik.

12.4. Prema stavku 5. članka 122. Zakona ako se podnese primjereni instrument osiguranja plaćanja u visini pripadajućeg trošarinskog duga, privremeno oduzeti predmeti i sredstva iz stavka 1. ovoga članka vratit će se osobi od koje su oduzeti. Instrument osiguranja duga može podnijeti druga osoba.

12.5. Prema stavku 6. članka 122. Zakona kada se nakon izvršnosti rješenja o naplati trošarine utvrdi da trošarina nije plaćena, dug će se naplatiti iz instrumenta osiguranja iz stavka 5. ovoga članka. Ako instrument osiguranja nije podnesen ili nije podnesen u visini pripadajućeg trošarinskog duga, carinski ured će rješenjem o izvršenju trajno oduzeti predmete i sredstva iz stavka 1. ovoga članka i odrediti njihovu prodaju.

12.6. Prema stavku 7. članka 122. Zakona sredstva ostvarena unovčenjem instrumenta osiguranja i prodajom predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka raspoređuju se tako da se najprije naplaćuju kamate i troškovi odnosnog postupka (troškovi prikupljanja, čuvanja i prodaje), a nakon toga iznos dužne trošarine, čime se dug s osnove trošarine smatra ugašenim u dijelu prihoda ostvarenog prodajom.

12.7. Prema stavku 8. članka 122. Zakona ako sredstva ostvarena unovčenjem instrumenta osiguranja ili prodajom nisu dostatna za podmirenje kamata, troškova odnosnog postupka i iznosa dužne trošarine, za nenaplaćeni dio će se provesti postupak prisilne naplate prema propisima za prisilnu naplatu javnih davanja.

12.8. Prema stavku 9. članka 122. Zakona ako su sredstva ostvarena prodajom veća od potrebnih sredstava za podmirenje kamata, troškova odnosnog postupka i iznosa dužne trošarine, nakon naplate ostatak sredstava se vraća osobi od koje su prodani predmeti i sredstva bili oduzeti.

12.9. Prema stavku 10. članak 122. Zakona troškove u vezi s prikupljanjem, čuvanjem i održavanjem predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka snosi vlasnik odnosno dužnik.

12.10. Prema stavku 11. članka 122. Zakona predmeti i sredstva iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se i kada nisu vlasništvo osobe koja je nezakonito postupala. Oduzimanje predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka ne utječe na prava trećih osoba za naknadu štete od osobe od koje su ti predmeti i sredstva oduzeti.

12.11. Prema stavku 12. članka 122. Zakona m inistar financija pravilnikom propisuje postupanje s oduzetom robom.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući citirane odredbe, prema ocjeni suda, navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

13.1. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na žalbene prigovore, cijeneći iste takvima da nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.

14. Osnovano navodi tužitelj da se tuženik nije očitovao na svaki pojedinačno naznačeni žalbeni navod, međutim, prema ocjeni suda, navedeno nije na štetu tužitelja. Ovo zato, jer je uvidom u žalbu utvrđeno kako se pretežiti dio navoda tužitelja u žalbi odnosi na osporavanje zaključaka upravnih tijela da bi tužitelj bio trošarinski obveznik, dakle, radi se o osporavanju zaključaka upravnih tijela, o kojima nije riješeno osporenim i prvostupanjskim rješenjem (koje je predmet ovog spora), budući da je o tom pitanju – tko je trošarinski obveznik u predmetnom postupku, doneseno rješenje Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb KLASA: UP/I-415-02/20- 18/1179, URBROJ: 513-02-3005/14-21-15 od 26. veljače 2021. Žalbe izjavljene protiv tog rješenja odbijene su rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-01/21-01/162, URBROJ: 513-04-23-4 od 18. listopada 2023, a to je rješenje bilo predmet ocjene zakonitosti pred ovim sudom u sporu pod poslovnim brojem Us I-5707/2023.

15. Tuženik je imao osnova odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Prvostupanjsko je tijelo, u skladu s diskrecijskim ovlaštenjem koje proizlazi iz odredbe članka 122. stavka 1. Zakona, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da je prethodno potvrdom o privremenom oduzimanju poluprikolice (potvrda od 4. prosinca 2020.) u skladu s odredbom članka 122. stavka 4. Zakona, i ispunjenje uvjeta iz odredbe članka 122. stavka 2. točke 2. Zakona, cijeneći da je visina utvrđenog trošarinskog duga dovoljan pokazatelj rizika opasnosti, na način da se zbog visine trošarinskog duga opravdano očekuje otežano izvršenje naplate, donijeti prvostupanjsko rješenje.

16. Sud prihvaća obrazloženje tuženika da je osnovan zaključak prvostupanjskog tijela da postoji opasnost da će se raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate trošarine, s obzirom na to da se postojanjem opasnosti u smislu citiranih odredaba smatra osobito i okolnost da se zbog visine trošarinskog duga opravdano očekuje otežano izvršenje naplate, a imajući uvidu da je u konkretnom slučaju trošarinska obveza odnosno dug utvrđen u visini od 3.600,000,00 kn na ime trošarine za suhi duhan, te iznosa od 43.333,57 kuna na ime zatezne kamate, do donošenja rješenja.

16.1. Pored navedenog, donošenjem prvostupanjskog rješenja tužitelju je predmetna poluprikolica oduzeta privremeno, do okončanja postupka obračuna i naplate trošarinskog duga, dok je trajno oduzimanje poluprikolice, kako proizlazi iz podataka spisa predmeta izvršeno rješenjem Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I- 415-02/20-18/1179, URBROJ: 513-02-3005/14-21-20 od 21. travnja 2021. Drugostupanjsko rješenje tuženika kojim je odbijena žalba protiv tog rješenja (KLASA: UP/II-471-01/21-01/239, URBROJ: 513-04-23-2 od 25. travnja 2023.) ocijenjeno je zakonitim presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-3255/23, potvrđeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2917/2024- 2 od 29. siječnja 2025.

17. Prema ocjeni suda, u konkretnom premetu, imajući u vidu ovlaštenje carinske uprave koje proizlazi iz odredbe članka 122. Zakona, a radi se o diskrecijskom ovlaštenju, te podataka spisa iz kojeg je vidljivo da je carinsko tijelo odlučnim za primjenu navedene mjere cijenilo visinu utvrđene trošarinske obveze, pravilno je i zakonito primijenilo navedenu mjeru privremenog zadržavanja poluprikolice.

17.1. U tom smislu ističe se da je odredbama članka 4. stavka 2. ZUS-a propisano da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

17.2. U konkretnom predmetu pravilno su imajući u vidu podatke spisa o visini utvrđene trošarinske obveze utvrđene tužitelju upravna tijela primijenila mjeru privremenog zadržavanja poluprikolice iz razloga navedenih u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, do okončanja postupka obračuna i naplate trošarinskog duga, budući da nije podnio primjereni instrument osiguranja naplate duga.

17.3. Okolnost što je rješenje o zadržavanju doneseno 6. prosinca 2020., dakle, prije donošenja rješenja kojim se tužitelj utvrđuje trošarinskim obveznikom (od 26. veljače 2021.), nije od utjecaja na odluku, jer je doneseno sukladno zakonskom ovlaštenju kao privremeno rješenje osiguranja naplate do okončanja postupka obračuna i naplate trošarinskog duga. Iz citiranih odredaba ne proizlazi da bi rješenje o zadržavanju moglo biti doneseno tek po donošenju rješenja o utvrđenju osobe trošarinskim obveznikom.

18. Okolnost što je tužitelj protiv presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-120/2025-2 od 9. travnja 2026. Usž-121/2025-2 od 9. travnja 2026. podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudom Republike Hrvatske, ne dovodi do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

19. Budući da je u postupku pravilno utvrđeno postojanje zakonskog osnova za donošenje osporenog rješenja, imajući u vidu i ovlaštenja suda koja proizlaze iz odredaba članka 4. stavka 2. ZUS-a, ocjena je suda da je isto doneseno u skladu sa svrhom i u granicama ovlasti radi koje je dana.

19.1. Povrede odredaba postupka na koje ukazuje tužitelj, sud nije našao. Sud smatra da neobrazlaganje irelevantnih navoda pravnog lijeka (opširno navođenje razloga zbog kojih tužitelj smatra da nije trošarinski obveznik, iako o tome nije odlučeno osporenim rješenjem) ne utječe na kvalitetu odluke odnosno njezinog obrazloženja, pa time tužitelju nije povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku.

20. Sud nije cijenio osnovanim niti opravdanim provoditi daljnji dokazni postupak saslušanjem svjedoka je se izvođenjem istih ne bi moglo utvrditi drugačije činjenično stanje imajući u vidu da se u ovom sporu nije odlučivalo o utvrđenju tužitelja trošarinskim obveznikom. Niti pribava daljnjih isprava i dokumentacije od tuženika nije opravdana, jer je spis tuženika u cijelosti dostavljen sudu uz odgovor na tužbu. Stoga je raspravnim rješenjem suda izvođenje ovih dokaza sud odbio kao nepotrebno.

21. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

22. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 47. stavka 3. ZUS-a, nisu utvrđeni.

23. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

24. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

24.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika, tužitelj je izgubio upravni spor, pa nema osnova za zaključak da bi mu tuženik bio dužan nadoknaditi troškove spora.

24.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 11. rujna 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka (četiri primjerka) za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Ljiljana Planinić, Zajednički odvjetnički ured Ljiljana Planinić i Igor Umićević, [adresa] Zagreb, Dr. P. Markovca 7

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis