Poslovni broj: Usž-2448/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Hrvoja Miladina, predsjednika vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča-Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆF, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Franjo Ribić, odvjetnik u Zagrebu, Gajeva 59, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Postaje granične policije Bajakovo, radi odbijanja ulaska u Republike Hrvatsku, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-200/2026-8 od 27. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-200/2026-8 od 27. travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere (točka I. izreke), kao i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe (točka II. izreke).
2. Tužiteljica je protiv navedenog rješenja podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba upravnog spora. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 42. stavka 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima . Ističe da je prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri i odgodnom učinku tužbe potrebno ispitati postoji li dostatna vjerojatnost da bi izvršenjem osporene odluke njoj nastala teško popravljiva šteta, a ne dokazivanje činjenica koje se odnose na osnovanost tužbenog zahtjeva. Navodi da kao pjevačica ostvaruje profesionalne angažmane koji uključuju putovanja, nastupe, boravak i poslovne aktivnosti u Republici Hrvatskoj, te joj odbijanje ulaska na područje Republike Hrvatske uzrokuje izravnu financijsku štetu i štetne posljedice na njezin profesionalan rad. Ističe da je vlasnica nekretnine u Republici Hrvatskoj, koje vlasništvo suprotno zaključku suda, ne podrazumijeva samo tehničko održavanje koje se može povjeriti trećoj osobi, već uključuje čitav niz osobnih, imovinskih, organizacijskih i pravnih radnji, koje ne može obaviti preko trećih osoba. Smatra pogrešnim zaključak suda da nije učinila vjerojatnim nastanak teško popravljive štete, te nije dokazala da odgoda nije protivna javnom interesu, jer prvostupanjski sud taj zaključak izvodi iz činjenice da je u osporavanom rješenju navedeno da ima zabranu ulaska iz razloga nacionalne sigurnosti. Nadalje, navodi da tuženik u osporenom rješenju nije naveo konkretne okolnosti i činjenice na kojima temelji osporavano rješenje kojim joj je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku , te iznosi navode koji se tiču zakonitosti tog rješenja. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsko rješenje i donijeti odluku kojom se određuje odgodni učinak tužbe , podredno predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da žalbenim razlozima tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost rješenja prvostupanjskog suda.
6. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika, klasa: UP/I-212-02/26-03/562, urbroj: 511-15-16-26-1 od 26. siječnja 2026. Tim rješenjem tužiteljici je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku na graničnom prijelazu Bajakovo, jer ne ispunjava uvjete propisana člankom 6. Zakonika o schengenskim granicama. Tužiteljica je uz tužbu podnijela prijedlog za donošenje privremene mjere, koji sadržajno predstavlja i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja predmetnog upravnog spora. Tužiteljica u prijedlogu navodi da joj odbijanjem ulaska u Republiku Hrvatsku nastaje teško popravljiva financijska šteta, jer je kao pjevačica onemogućena u izvršavanju dogovorenih i planiranih profesionalnih obveza u Republici Hrvatskoj, kao i u ostvarivanju vlasničkih prava u odnosu na vlasništvo nekretnine koja se nalazi na području Republike Hrvatske. Uz prijedlog je dostavila izvadak iz zemljišne knjige i porezno rješenje, kao dokaze o vlasništvu nekretnine u Republici Hrvatskoj.
7. Odredbom članka 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.). Sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci (stavak 3.).
8. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe i prijedlog za određivanje privremene mjere pozivom na citiranu odredbu članka 42. ZUS-a uz obrazloženje da nisu ispunjene kumulativno propisane pretpostavke za donošenje tih rješenja, jer tužiteljica paušalnim tvrdnjama o profesionalnim angažmanima na području Republike Hrvatske, nije učinila vjerojatnim nastanak teško popravljive štete, dok vlasništvo nekretnine nije opravdan razlog zbog kojeg bi sud odgodio pravne učinke rješenja tuženika koje tužiteljica osporava u predmetnom upravnom sporu.
9. Imajući u vidu naprijed navedeno i citiranu zakonsku odredbu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za udovoljenje prijedlozima tužiteljice, uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Suprotno žalbenim navodima upravo je na tužiteljici teret dokaza okolnosti na kojima temelji svoje prijedloge, a tužiteljica uz prijedlog nije dostavila dokumentaciju kojom bi potkrijepila navode da bi joj izvršenjem rješenja tuženika nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti.
10. S obzirom na to da tužiteljica u žalbi ne iznosi navode kojima bi dovela u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda, kao ni navode koji bi doveli do donošenja drugačije odluke, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja, dok je o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova za sastav žalbe, primjenom odredbe članka 147. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 11. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Hrvoje Miladin
