Poslovni broj: Usž-2749/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FV iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Frana Vrbanića 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4932/2025-4 od 22. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4932/2025-4 od 22. svibnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4932/2025-4 od 22. svibnja 2026. nalaže se tuženiku da u roku od šezdeset dana od primitka pravomoćne presude odluči o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141 - 02/24-03/00250037130, URBROJ: 341-25-06/2-24-73782, broj spisa: 1362584 od 2. rujna 2025. (točka I izreke), te se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak spora u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedest eura), u roku od petnaest dana od dostave pravomoćne presude (točka II izreke).
2. Tuženik je protiv točke II. izreke (odluke o trošku) podnio žalbu zbog pogrešne primjene prava. Smatra da je dosuđeni trošak neprimjeren stvarnom karakteru poduzete radnje jer je riječ o „jednostavnoj i stereotipnoj“ tužbi, sa svrhom ubrzavanja rješavanja žalbe, što je sadržajno blizu običnoj požurnici. Smatra kako nepriznavanje troška ne bi dovelo do nerazumnog ograničenja same biti prava tužitelja na pristup sudu te da, u situaciji kada se radi o jednostavnom sporu, gdje nema neizvjesnosti oko uspjeha, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška zastupanja po odvjetniku budući da takvo zastupanje nije nužno niti opravdano. Predlaže poništiti točku II. izreke presude.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode. Predlaže žalbu odbiti uz zahtjev za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku o troškovima sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijanom točkom II izreke presude pravilno odlučeno o trošku upravnog spora.
6. Naime, točkom I izreke presude usvojen je tužbeni zahtjev te je tuženiku naloženo da u roku koji je odredio sud donese odluku povodom pravnog lijeka tužitelja (žalbe na rješenje prvog stupnja od 2. rujna 2025.), stoga je tužitelj u cijelosti uspio u upravnom sporu.
6.1. Točkom II izreke navedene presude naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora koji se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, (dakle, ukupno u iznosu od 1.250,00 eura) pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. i 2. u vezi članka 147. stavka 6. ZUS-a.
7. Prema odredbi članka 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili povodom spora (stavak 1.), a koji troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).
7.1. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
8. S obzirom da je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev, to tužitelj u smislu citirane odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a ima pravo na naknadu troškova upravnog spora.
9. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi priznao tužitelju, kao opravdan, traženi trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za PDV, sukladno Tbr. 27. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23).
10. Imajući u vidu važeće propise i to naprijed citirane odredbe ZUS-a, kao i mjerodavne odredbe Tarife, koje su kogentne naravi, navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost odluka o trošku. Stoga je, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao po točkom I. izreke.
11. U odnosu na traženi trošak sastava odgovora na žalbu, ovaj Sud nalazi da nije riječ o opravdanom izdatku, nužnom za donošenje odluke o žalbi, radi čega je primjenom članka 144. st. 1. ZUS-a, u vezi s člankom 148. st. 1. ZUS-a, isti zahtjev tužitelja valjalo odbiti slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 11. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić Babić