Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9606/2019-78

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Žižić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici JC, Marija Vujasin i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 05. ožujka 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tuženika Marije Vujasin, odvjetnice, dana 11. rujna 2026.

p r e s u d i o j e

I/ 1. Utvrđuju se ništetnima i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 016-1511/2006 od 28. lipnja 2006., ovjerenog kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba dana 30. lipnja 2006. pod brojem OV-13147/2006 te javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita dana 03. srpnja 2006. pod brojem OV-4281/06, sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, u sljedećim dijelovima:

-dio članka 3. stavak 2. koji glasi "… na dan plaćanja…";

-dio članka 3. stavak 3. koji glasi "… na dan plaćanja…";

-dio članka 4. stavak 5. koji glasi "… važećem na dan uplate…".

2. Utvrđuju se ništetnima i bez pravnog učinka odredbe Aneksa br. 1. uz Ugovor o kreditu broj: 016-1511/2006 od 23.10.2006., ovjerenog kod javnog bilježnika Ivana Parlov iz Zagreba dana 23.10.2006. pod brojem OV-24603/2006 te javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita dana 24.10.2006. pod brojem OV-9450/06, sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, u sljedećim dijelovima:

-dio članka 2. stavak 1. koji glasi „… uz valutnu klauzulu u CHF valuti….uz valutnu klauzulu u CHF valuti…“;

-dio članka 3. koji glasi „… na dan plaćanja.“;

- dio članka 4. kojim se mijenja članak 3. Osnovnog Ugovora, u dijelu koji glasi „…na dan plaćanja.“;

-dio članka 4., kojim se mijenja članak 4. Osnovnog Ugovora, u dijelu koji glasi „…na dan plaćanja.“.

3. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe članka 2. Aneksa br. 2. uz Ugovor o kreditu broj: 016-1511/2006 sklopljenog dana 16.02.2011. između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kojim se mijenja članak 4.

Osnovnog Ugovora, u dijelu koji glasi:

„…na dan plaćanja.“

4. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe članka 2. Aneksa br. 3. uz Ugovor o kreditu broj: 016-1511/2006 sklopljenog dana 22.08. 2011., između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kojim se mijenja članak 4.

Osnovnog Ugovora, u dijelu koji glasi:

„… na dan plaćanja.“

II/ 1. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe članka 6. Ugovora o kreditu broj 016-1511/2006 od 28. lipnja 2006., ovjerenog kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba dana 30. lipnja 2006. pod brojem OV- 13147/2006 te javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita dana 03. srpnja 2006. pod brojem OV-4281/06, sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika u dijelu koji glasi :

"Banka je ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. …Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, načinu obračuna te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom";

-članak 7. u dijelu koji glasi : "…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria Bank d.d."

2. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe članka 4. Aneksa br. 1. uz Ugovor o kreditu broj: 016-1511/2006 od 23.10.2006., ovjerenog kod javnog bilježnika Ivana Parlov iz Zagreba dana 23.10.2006. pod brojem OV-24603/2006 te javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita dana 24.10.2006. pod brojem OV-9450/06, sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, u dijelu kojim se mijenja članak 6. Osnovnog Ugovora, a koje glase :

„Banka je ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. … Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, način obračuna, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“

3. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe članka 2. Aneksa br. 3. uz Ugovor o kreditu broj 016-1511/2006 sklopljenog dana 22.08. 2011., između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kojim se mijenja članak 4. Osnovnog Ugovora, u dijelu koji glasi "…koji svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini i dospijeću anuiteta."

III/ 1. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka 8. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 016-1511/2006 od 28. lipnja 2006., ovjerenog kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba dana 30. lipnja 2006. pod brojem OV- 13147/2006 te javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita dana 03. srpnja 2006. pod brojem OV-4281/06, sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, koja glasi:

"U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita nakon prestanka radnog odnosa Korisnika kredita u Hypo grupi Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d."

2. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka 4. Aneksa br. 1. uz Ugovor o kreditu broj: 016-1511/2006 od 23.10.2006., ovjerenog kod javnog bilježnika Ivana Parlov iz Zagreba dana 23.10.2006. pod brojem OV-24603/2006 te javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita dana 24.10.2006. pod brojem OV-9450/06, sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, u dijelu kojim se mijenja članak 8. stavak 2. Osnovnog Ugovora, a koja glasi :

"U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d.".

IV/ Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Aneksa br. 2. uz Ugovor o kreditu broj: 016-1511/2006 sklopljenog dana 16.02.2011. između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, u sljedećim dijelovima:

- članak 1. stavak. 3. u dijelu koji glasi: „… te da se ista uvećava za naknadu za provedbu moratorija u skladu s ovim Aneksom…“;

-članak 1. stavak 4. koji glasi: „ Ugovorne strane su suglasne da glavnica kredita uvećana za naknadu iznosi 137.497,36 CHF (stotridesetsedam tisuća četiristodevedesetsedam švicarskih franaka i 36/100) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., koji iznos predstavlja novu

glavnicu

kredita

dan 31.01.2011.

(tridesetrpvogsiječnjadvijetisućejedanaeste) godine.

- članak 3. u dijelu koji glasi: „Banka za provedbu moratorija obračunava naknadu u iznosu 3% (tri) posto na iznos glavnice kredita što iznosi 4.004,78 CHF (četiritisućečetiri švicarskih franaka i 78/100) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za EUR Hypo Alpe-Adria Bank d.d., te da se za iznos naknade uvećava glavnica kredita.“

V/ Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi za utvrđenjem da su ništetne i bez pravnog učinka :

1. Odredbe Ugovora o kreditu broj 016-1511/2006 od 28. lipnja 2006., ovjerenog kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba dana 30. lipnja 2006. pod brojem OV-13147/2006 te javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita dana 03. srpnja 2006. pod brojem OV-4281/06, sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, u sljedećim dijelovima:

-dio članka 2. stavak 1. kojim je iznos glavnice kredita vezan za kunsku protuvrijednost od 150.060,00 CHF (slovima:stopedesetisućašezedesetšvicarskih franaka)prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita;

-dio članka 3. stavak 2. koji glasi "…u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Bank d.d…"

- dio članka 3. stavak 3. koji glasi "…u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Bank d.d…"

-članak 4. stavak 5. u dijelu u kojem se uplate na računu investicijskog fona HI-BALANCED vezane za kunsku protuvrijednost od 293,88 CHF (dvjestodevedesettri švicarska franka i 88/100) prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke.

2. Odredbe Aneksa br. 1. uz Ugovor o kreditu broj: 016-1511/2006 od 23.10.2006., ovjerenog kod javnog bilježnika Ivana Parlov iz Zagreba dana 23.10.2006. pod brojem OV-24603/2006 te javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita dana 24.10.2006. pod brojem OV-9450/06, sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, u sljedećim dijelovima:

- dio članka 1. stavak 1. kojim je iznos glavnice kredita vezan za kunsku protuvrijednost od 150.060,00 CHF (slovima:stopedesettisućašezdesetšvicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.;

-dio članka 3. koji glasi "…glavnice od 150.060,00 CHF (slovima: stopedesettisućašezdesetšvicarskihfranaka) u kunskoj protuvrijednosti…u kunama… obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF.";

- dio članka 4. kojim se mijenja članak 3. Osnovnog Ugovora, u dijelu koji glasi "Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d… ";

- dio članka 4. kojim se mijenja članak 4. Osnovnog Ugovora, u dijelu koji glasi "…u kunskoj protuvrijednosti 906,72 CHF (devetstošest švicarskih franaka i 72/100 obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d… ".

3. Odredbe Aneksa br. 2. uz Ugovor o kreditu broj: 016-1511/2006 sklopljenog dana 16.02.2011. između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, u sljedećim dijelovima:

-dio članka 1. stavak 1. kojim je iznos glavnice kredita vezan za kunsku protuvrijednost od 150.060,00 CHF (slovima:stopedesettisućašezdesetšvicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.;

-dio članka 1. stavak 3. koji glasi "…srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria- Bank d.d…";

-dio članka 2. kojim se mijenja članak 4. Osnovnog Ugovora, u dijelu koji glasi "Banka će o visini anuiteta i o svakoj promjeni visine anuiteta pismeno obavijestiti Korisnika kredita, koji svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest od Banke o visini i dospijeću anuiteta."

4. Odredbe Aneksa br. 3. uz Ugovor o kreditu broj 016-1511/2006, sklopljenog dana 22.08. 2011., između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, u sljedećim dijelovima:

-dio članka 2. kojim se mijenja članak 3. stavak 1. Osnovnog Ugovora, u dijelu koji glasi „Na glavnicu kredita se obračunavaju kamate od 5,95% (petcijelihdevedesetpet posto), dekurzivno godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva.“

-dio članka 2. kojim se mijenja članak 4. Osnovnog Ugovora, u dijelu koji glasi "…u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d…";

-dio članka 2. kojim se mijenja članak 4. Osnovnog Ugovora, u dijelu koji glasi "Banka će o visini anuiteta i o svakoj promjeni visine anuiteta pismeno obavijestiti Korisnika kredita koji svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest od Banke o visini i dospijeću anuiteta."

VI/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.716,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 20,12 EUR od 09.10.2007. godine pa do isplate

- na iznos od 20,12 EUR od 06.11.2007. godine pa do isplate

- na iznos od 20,12 EUR od 28.12.2007. godine pa do isplate

-na iznos od 20,12 EUR od 18.01.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 20,12 EUR od 08.02.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 20,12 EUR od 20.03.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 70,55 EUR od 25.04.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 70,55 EUR od 16.05.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 70,55 EUR od 12.06.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 70,55 EUR od 23.07.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 70,55 EUR od 14.08.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 70,55 EUR od 11.09.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 70,55 EUR od 10.10.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 70,55 EUR od 06.11.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 70,55 EUR od 18.12.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 20.01.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 26.02.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 31.03.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 20.04.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 09.06.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 14. 07.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 17.08.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 22.09.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 07.10.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 12.11.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 09.12.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 25.01.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 23.02.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 28.02.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 31.03.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 19.05.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 30.06.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 03.08.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 02.09.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 21.10.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 08.11.2010.godine pa do isplate

- na iznos od 81,21 EUR od 29.12.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 69,52 EUR od 28.01.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 69,52 EUR od 31.01.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 13.03.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 19.04.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 18.05.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 15.06.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 14.07.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 24.08.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 17.09.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 24.10.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 29.11.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 27.12.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 30.01.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 03.04.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 16.04.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 16.05.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 17.06.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 10.07.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 01.08.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 09.09.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 15.10.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 07.11.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 48,90 EUR od 02.01.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 12,22 EUR od 11.02.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 12,22 EUR od 05.03.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 12,22 EUR od 15.04.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 12,22 EUR od 08.05.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 12,22 EUR od 03.06.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 12,22 EUR od 16.07.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 1.675,03 EUR od 16.07.2014. godine pa do isplate, za razdoblje do 31.12.2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj:153/04), za razdoblje od 01.01. 2008. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. 12. 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 34.832,12 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 12,19 EUR od 06.11.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 40,84 EUR od 20.01.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 46,77 EUR od 26.02.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 36,42 EUR od 31.03.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 26,54 EUR od 20.04.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 25,72 EUR od 09.06.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 26,86 EUR od 14. 07.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 18,32 EUR od 17.08.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 19,01 EUR od 22.09.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 19,97 EUR od 07.10.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 21,77 EUR od 12.11.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 20,80 EUR od 09.12.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 40,91 EUR od 25.01.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 43,25 EUR od 23.02.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 42,94 EUR od 28.02.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 57,24 EUR od 31.03.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 69,70 EUR od 19.05.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 105,56 EUR od 30.06.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 88,85 EUR od 03.08.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 130,86 EUR od 02.09.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 114,88 EUR od 21.10.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 105,66 EUR od 08.11.2010.godine pa do isplate

- na iznos od 168,75 EUR od 29.12.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 141,33 EUR od 28.01.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 142,61 EUR od 31.01.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 227,37 EUR od 13.03.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 222,61 EUR od 19.04.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 229,55 EUR od 18.05.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 231,66 EUR od 15.06.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 223,73 EUR od 14.07.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 221,63 EUR od 24.08.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 202,09 EUR od 17.09.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 224,61 EUR od 24.10.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 229,58 EUR od 29.11.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 224,20 EUR od 27.12.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 206,07 EUR od 30.01.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 225,27 EUR od 03.04.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 227,91 EUR od 16.04.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 196,65 EUR od 16.05.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 199,88 EUR od 17.06.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 193,28 EUR od 10.07.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 203,75 EUR od 01.08.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 206,98 EUR od 09.09.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 213,49 EUR od 15.10.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 216,67 EUR od 07.11.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 221,74 EUR od 02.01.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 195,90 EUR od 11.02.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 199,27 EUR od 05.03.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 197,22 EUR od 15.04.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 192,43 EUR od 08.05.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 190,03 EUR od 03.06.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 196,69 EUR od 16.07.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 26.965,82 EUR od 16.07.2014. godine pa do isplate, za razdoblje do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. 12. 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VIII/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.154,51 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.07.2014. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12. 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IX/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 13.964,99 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

sve u roku od 15 dana.

X/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1.1.Tužiteljica u tužbi od 12. lipnja 2019. (koja je zaprimljena kod ovog suda 14. lipnja 2019.) navodi da je s prednikom tuženika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., Zagreb, sklopila Ugovor o kreditu br. 016-1511/2006 od 30. lipnja 2006., ovjeren kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba dana 30. lipnja 2006. pod brojem OV- 13147/2006 te kod javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita pod brojem OV-4281/06, a temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu od 150.060,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 22 godine. Naknadno su sklopljeni Aneks br. 1. uz predmetni Ugovor o kreditu od 23. listopada 2006., ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Parlov iz Zagreba dana 23. listopada 2006. pod brojem OV- 24603/2006 te kod javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita dana 24. listopada 2006. pod brojem OV-9450/06, Aneks br. 2 uz predmetni Ugovor o kreditu od 16. veljače 2011. i Aneks br. 3 uz predmetni Ugovor o kreditu od 22. kolovoza 2011. Tužiteljica je predmetni stambeni kredit u cijelosti (prijevremeno) otplatila dana 16. srpnja 2014. Navodi da je odredbom članka 2. stavak 1. (osnovnog) Ugovora o kreditu utvrđeno da je prednik tuženika kao kreditor odobrio tužiteljici stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti od 150.060,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. Nadalje, prema odredbama članka 3. stavka 2. određeno je da se "kamate obračunavaju i plaćaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu, kamate dospijevaju na naplatu svakog zadnjeg dana u mjesecu i podmiruju se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, a o njihovom iznosu će Banka pismeno obavijestiti korisnika", a prema članku 4. stavak 3. određeno je da se "glavnica kredita u cijelosti vraća na dan isteka roka otplate i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja", dok je prema stavku 5. članka 4. određeno "korisnik kredita se obvezuje za cijelo vrijeme otplate kredita, svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec, počevši prvog dana slijedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je iskorišten kredit, uplaćivati na račun 2500009-1301131455 otvorenog investicijskog fonda HI-BALANCED iznos od 293,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važećem na dan uplate, za kupovinu udjela u navedenom fondu, u njegovo ime i za njegov skrbnički račun broj 016-1511/20146". Odredbom članka 1. stavak 1. Aneksa br. 1. uz Ugovor o kreditu utvrđeno je da je Ugovorom o kreditu tužiteljici odobren kredit u iznosu od 150.060,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, a stavkom 2. istog članka je utvrđeno da nedospjela glavnica kredita na dan 31. listopada 2006. iznosi 150.060,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Odredbom članka 2. stavak 1. Aneksa br. 1 utvrđeno je da ugovorne strane suglasno konstatiraju da se na zahtjev Korisnika kredita vrši promjena kreditnog proizvoda iz Stambenog kredita uz ulaganja u HI- Balanced investicijski fond uz valutnu klauzulu u CHF valuti u Stambeni kredit za mlade do 40 godina uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,60 % godišnje uz valutnu klauzulu u CHF, te da se sukladno toj izmjeni mijenja kamatna stopa te se otplata vrši u anuitetima. Nadalje, odredbom čl. 3. Aneksa br. 1 utvrđeno je da ugovorne strane suglasno utvrđuju da Korisnik kredita plaća kamatu na iznos glavnice od 150.060,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti i to za razdoblje od 01. listopada 2006. do 31. listopada 2006. po kamatnoj stopi sukladno Osnovnom ugovoru, a koja kamata dospijeva na naplatu 31.10.2006., a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF na dan plaćanja.Odredbom članka 4. Aneksa br. 1. promijenjena odredba članka 3. Osnovnog Ugovora o kreditu na način da je sada utvrđeno da "na kredit u iznosu 150.060,00 CHF od 01.11.2006. obračunava se promjenjiva kamatna stopa od 4,60 % dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, i uključene su u anuitete. Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja." Odredbom članka 4. stavak 1. Aneksa br. 1. promijenjena odredba članka 4. osnovnog Ugovora o kreditu na način da je sada utvrđeno da "kredit u iznosu od 150.060,00 CHF se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 906,72 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. Odredbom članka 1. stavka 1. Aneksa br. 2, utvrđeno je da je Ugovorom o kreditu tužiteljici odobren kredit u iznosu od 150.060,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., a stavkom 2. članka 1. Aneksa br. 2. utvrđeno je da je Korisniku kredita odobrena promjena proizvoda iz Stambenog kredita uz ulaganje u HI-Balanced investicijski fond uz valutnu klauzulu u CHF valuti u Stambeni kredit za mlade do 40 godina uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,60 % godišnje uz valutnu klauzulu u CHF , a u stavku 3. članka 1.Aneksa 2. utvrđeno je da su "ugovorne strane suglasne da glavnica kredita na dan 31.01.2011. godine iznosi 133.492,58 CHF prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te da se ista uvećava za naknadu za provedbu moratorija u skladu s ovim Aneksom", a stavkom 4. članka 1. Aneksa br. 2 utvrđuje se da glavnica kredita uvećana za naknadu iznosi 137.497,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d." Nadalje, navodi da je odredbom članka 2. Aneksa br. 2. promijenjena odredba članka 4. osnovnog Ugovora o kreditu na način da je nadodan stavak 3. te sada utvrđeno da se "kredit po isteku moratorija, vraća u mjesečnim anuitetima čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate kredita. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, idući anuitet dospijeva 31.8.2011. godine, a plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja." Odredbom stavka 1. članak 3. Aneksa br. 2. utvrđeno je da "Banka za provedbu moratorija obračunava naknadu u iznosu 3 % na iznos glavnice kredita što iznosi 4.004,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za EUR Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., te da se za iznos naknade uvećava glavnica kredita. Odredbom stavka 1. članka 1. Aneksa 3. utvrđeno je da je Ugovorom o kreditu tužiteljici odobren kredit u iznosu od 150.060,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., a stavkom 2. članka 1. Aneksa 3. utvrđeno je da je Korisniku kredita odobrena proizvoda iz Stambenog kredita uz ulaganje u HI-Balanced investicijski fond uz valutnu klauzulu u CHF valuti u Stambeni kredit za mlade do 40 godina uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,60 % godišnje uz valutnu klauzulu u CHF, a u stavku 3. članka 1. Aneksa 3. utvrđeno je da su "ugovorne strane suglasne da glavnica kredita na dan 31.07.2011. godine iznosi 137.492,36 CHF prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te da se ista uvećava za naknadu za provedbu moratorija u skladu s ovim Aneksom. "Ugovorne strane su suglasne da glavnica uvećana za naknadu iznosi 140.247,31 CHF prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. koji iznos predstavlja novu glavnicu kredita na dan 31.7.2011 godine".Odredbom članka 2. Aneksa br. 3. promijenjena je odredba stavka 3. članka 4. osnovnog Ugovora o kreditu te je sada utvrđeno da se "kredit po isteku moratorija, vraća u mjesečnim anuitetima čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate kredita. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, idući anuitet dospijeva 29.02.2012. godine, a plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. Odredbom članka 3. stavka 1. Aneksa br. 3. utvrđeno je da "Banka za provedbu moratorija obračunava naknadu u iznosu 2 % na iznos glavnice kredita što iznosi 2.749,95 CHF te da se za iznos naknade uvećava glavnica kredita. Nadalje, navodi da je prema odredbama članka 6. osnovnog Ugovora o kreditu utvrđeno da je "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, načinu obračuna, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom", dok je prema članku 7. osnovnog Ugovora određeno da se u slučaju zakašnjenja s ispunjenjem njezinih obveza tužiteljici obračunavaju i naplaćuju "zatezne kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d." Odredbom članka 4. Aneksa br. 1. promijenjena je odredba članka 6. osnovnog Ugovora o kreditu na način da je sada utvrđeno da "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom." Prema odredbama članka 3. Aneksa br. 2. nadodana je odredba stavka 4. članka 4. Osnovnog Ugovora o kreditu na način da je sada utvrđeno: "Banka će o visini anuiteta i svakoj promjeni visine anuiteta pismeno obavijestiti Korisnika kredita, koji svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest od Banke o visini i dospijeću anuiteta". Nadalje, prema odredbama članka 2. Aneksa br. 3. promijenjena je odredba članka 3. stavka 1. Osnovnog Ugovora o kreditu na način da je sada utvrđeno da "Na glavnicu kredita se obračunavaju kamate od 5,95 %, dekurzivno godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva." Odredbom članka 2. Aneksa br. 3. također je promijenjena odredba stavka 4. članka 4. Osnovnog Ugovora o kreditu te ista glasi: "Banka će o visini anuiteta i svakoj promjeni visine anuiteta pismeno obavijestiti Korisnika kredita, koji svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest od Banke o visini i dospijeću anuiteta." Tužiteljica u bitnom ističe da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu (Osnovnog i Aneksa) kojima je glavnica i obveza povrata iznosa kredita vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF te odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja sukladno jednostranoj odluci tuženika nepoštene i ništetne. Navedeno stoga jer prije niti u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora od strane tuženika nije bila informirana o rizicima ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF kao tzv. "valute utočišta" pa da stoga nije bila u cijelosti informirana o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, dok obveza u pogledu plaćanja kamate koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika nije bila niti određena niti odrediva niti su joj od strane tuženika objašnjeni razlozi i egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, niti je bila u mogućnosti s tuženikom pregovarati o ugovornim odredbama o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, a što je sve protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. U smislu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje: ZPP) te čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) poziva se na utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku iz pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. Nadalje, navodi da je nepoštena i ništetna i odredba čl. 8.st.2. Ugovora o kreditu, kojom je određeno da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita (nakon prestanka radnog odnosa Korisnika kredita u Hypo grupi), Banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., a temeljem koje joj je dana 16. srpnja 2014. od strane tuženika naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 23.767,68 kuna. Naime, u tužbi i naknadno tijekom postupka u bitnom ističe da se radi o odredbi unaprijed od strane tuženika formuliranog standardnog ugovora, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica mogla utjecati na sadržaj iste, te ističe da je navedenom odredbom tužiteljica stavljena u poziciju da mora platiti naknadu za koju ne može znati na koji način će se formirati njezina visina i o čemu će ovisiti odnosno sadržajno ističe da se radi o netransparentnoj odredbi, koja je uz ostale nepoštene odredbe predmetnog Ugovora, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača. Naposljetku, u tužbi i tijekom postupka navodi da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o naknadi za moratorij iz Aneksa br. 2. Ugovora o kreditu, jer se također radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a koje su bile unaprijed formulirane od strane tuženika te na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaja, pri čemu sadržajno tijekom postupka ističe da se radi o netransparentnim ugovornim odredbama, koje su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača. Ističe da joj je nezakonito obračunata naknada za moratorij, a prema odredbi članka 3. stavak 1. Aneksa br.2., kojom je određeno da „Banka za provedbu moratorija obračunava naknadu u iznosu 3% (tri) posto na iznos glavnice kredita što iznosi 4.004,78 CHF (četiritisućečetiri švicarskih franaka i 78/100) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za EUR Hypo Alpe-Adria Bank d.d., te da se za iznos naknade uvećava glavnica kredita.“ Sadržajno ističe da navedena odredba nejasna i nerazumljiva budući je istom ugovorena naknada za moratorij u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za EUR Hypo Alpe-Adria Bank d.d., iako se navedena naknada obračunava u iznosu od 3% na iznos glavnice kredita koja je zadužena u CHF, a ne u EUR. Smatra da je kao posljedicu ništetnosti ugovornih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF, jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za moratorij i naknadi za prijevremenu otplatu kredita iz Osnovnog Ugovora o kreditu i svih Aneksa, tuženik dužan vratiti stečeno temeljem istih odredbi odnosno isplatiti tužiteljici preplaćene iznose u anuitetima, kao razlike između iznosa redovnih kamata određenih primjenom početne kamatne stope i iznosa redovnih kamata po povećanoj kamatnoj stopi koje je platila tijekom otplate kredita te razlike između iznosa koje je plaćala primjenom valutne klauzule u odnosu na iznose koje bi bila dužna platiti tuženiku do dana konačne otplate kredita prema tečaju CHF važećem na dan korištenja kredita (uzimajući pri tome u obzir ništetnost naknade za moratorij iz Aneksa br.2.) te da je kao posljedicu ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita dužan vratiti naplaćeni iznos navedene naknade sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja pojedinih novčanih iznosa do isplate, pri čemu navodi da potraživanje na ime preplate mjesečnih anuiteta obračunatih u razdoblju od lipnja 2006. do zaključno srpnja 2014. ukupno iznosi 325.361,30 kuna, a na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita iznosi 23.767,68 kuna, odnosno sveukupno 349.128,98 kuna. Slijedom navedenog, u tužbi i tijekom postupka, predlaže utvrditi ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu (Osnovnog i Aneksa) sadržaja pobliže navedenog pod točkama I/ do IV/ izreke i odredbe sadržaja pobliže navedenog pod točkom V/ izreke. Nadalje, u tužbi postavljenim novčanim tužbenim zahtjevom s naslova povrata stečenog po osnovi ništetnih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF, jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za moratorij i naknadi za prijevremenu otplatu kredita potražuje isplatu ukupnog iznosa od 349.128,98 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose glavnica kako je to navedeno u zahtjevu iz tužbe.

1.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 23. veljače 2024. smanjuje novčani tužbeni zahtjev te (sadržajno s osnove povrata preplaćene razlike tečaja i preplaćenih kamata te povrata naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita) potražuje isplatu ukupnog iznosa od 329.284,67 kuna/ 43.703,59 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice kako je to pobliže navedeno u zahtjevu iz istog podneska. Naknadno tijekom postupka, u podnesku od 03. listopada 2024. (listovi 576-581 spisa), tužiteljica novčani tužbeni zahtjev precizira po pojedinim osnovama te (sukladno nalazu i mišljenju vještakinje za financije), na ime vraćanja preplaćenih kamata po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje isplatu ukupnog iznosa od 5.716,80 EUR/ 43.074,01 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene mjesečne iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod toč. VI/ izreke, na ime vraćanja preplaćene razlike tečaja po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF potražuje isplatu ukupnog iznosa od 34.832,12 EUR/ 262.442,98 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene mjesečne iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod toč. VII/ izreke te na ime povrata naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita po osnovi ništetne odredbe čl. 8.st.2. predmetnog Ugovora potražuje isplatu iznosa od 3.154,51 EUR/ 23.767,68 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2014. pa do isplate. Potražuje naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenih zahtjeva i visinu novčanog tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor nedostatka pravnog interesa tužiteljice za vođenje predmetnog postupka, navodeći da se na predmetni Ugovor o kreditu počevši od 1. siječnja 2014. primjenjivala kamatna stopa u visini od 3,23 % godišnje sukladno ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine"broj 142/13) te da je tuženik nakon stupanja na snagu istog Zakona u cijelosti uskladio svoje poslovanje s istim te promjenjivu kamatnu stopu izražava u svim ugovorima o kreditu na način određen čl. 11a istog Zakona. U bitnom navodi da se utvrđenja iz odluka na koje se tužiteljica poziva u tužbi ne mogu izravno primijeniti na konkretan predmet. Ističe da su ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope jasne, uočljive i lako razumljive, kao i da se o istima prethodno pregovaralo te da je tuženik postupao sukladno odredbama čl.172. st.2 i čl. 175. st.2 važećeg Zakona o bankama te sukladno čl. 308. st. 1 važećeg Zakona o kreditnim institucijama i to na način da je potrošače obavještavao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope te im uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, kao i da je javno na svojim internetskim stranicama 1. siječnja 2011. objavio "Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.", u kojoj su jasno definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika. Ističe da je ugovaranjem promjenjive kamatne stope tužitelj nesumnjivo pristao na promjenjivost iste za koju je jasno određeno da se mijenja odlukom tuženika kao banke; da je ista odredba u skladu s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11 i 78/15. - dalje: ZOO); da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da se stoga ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača te podredno ističe da nije dopušteno ocjenjivati njezinu dopuštenost s obzirom da se radi o jasnoj,uočljivoj i lako razumljivoj odredbi. Dodatno ističe da je djelatnik banke maksimalno odgovorno pristupio tužiteljici te istu potpuno informirao o smislu i sadržaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i parametrima koji utječu na njezinu visinu te ističe da je i javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovornim stranama protumačio značenje svih ugovornih odredbi, posljedice koje za njih iz predmetnog Ugovora o kreditu proizlaze te da je provjerio ima li tužiteljica potrebnu poslovnu sposobnost za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu i može li razumjeti značenje pojedinih ugovornih odredbi. Ističe da bi posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način kako to zahtijeva tužiteljica dovela do posljedica kao da je među strankama ugovorena fiksna kamatna stopa, što nije bila volja ugovornih stranaka, kao i da je tužiteljica očito dobrovoljno pristala na zasnivanje predmetnog ugovornog odnosa te niti u jednom trenutku nije tražila izmjenu niti jedne ugovorne odredbe niti raskid ugovora, niti prigovarala obavijestima o promjeni kamatne stope koje mu je tuženik slao. Nadalje, ističe da su neosnovani navodi tužiteljice da u Ugovoru o kreditu nisu postojali parametri promjene kamatne stope te ukazuje da je u članku 3. Ugovora o kreditu jasno navedeno da je visina kamatne stope vezana uz tromjesečni LIBOR CHF s dodatkom marže 1,50% dekurzivno godišnje. Pri tome posebno naglašava da, sve i da je ništetna odredba o promjenjivosti kamatne stope, što osporava, tužiteljica ne bi imala pravo na isplatu iznosa razlike plaćene po promjenjivim kamatnim stopama u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu iz predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, na zahtjev tužiteljice, tuženik i tužiteljica su sklopili čak 3 aneksa predmetnog Ugovora o kreditu i to jedan za promjenu kreditnog proizvoda i dva za odobrenje moratorija. Ističe da su upravo tim aneksima ugovorne stranke suglasno u čl.2. ugovorile početnu kamatnu stopu od 4,60% odnosno 5,95% u Aneksu br.3., pa da se stoga ne može smatrati da su kamatna stopa od 4,60% i kamatna stopa od 5,95% određene jednostranom odlukom tuženika, već su ugovorene suglasnom voljom stranaka. Pri tome, tuženik u cijelosti osporava da bi bile ništetne i odredbe Aneksa kojima je ugovorena kamatna stopa te ističe da bi, sve i da je ništetna odredba o promjenjivosti kamatne stope, za razdoblje nakon sklapanja svakog Aneksa trebalo uzeti kamatnu stopu koja je ugovorena tim Aneksom kao početnu stopu za razdoblje koje slijedi. Osporava i da bi bile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u bitnom ističući da je kreditni referent (zaposlenik) tuženika prilikom sklapanja predmetnog Ugovora tužiteljici objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koju ista može imati za tužiteljicu te da joj je i javni bilježnik prilikom solemnizacije Ugovora protumačio značenje svih ugovornih odredbi te pravne posljedice koje iz istog proizlaze, utvrdio da su joj iste jasne i razumljive te se uvjerio o njezinoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu navedenog sadržaja. Također, u bitnom ističe da su ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF jasne, uočljive i lako razumljive te da poštenost istih nije dopušteno ocjenjivati u smislu odredbe čl. 84. ZZP/03. U trenutku zaključenja Ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužiteljici dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao te se u svezi odredbe o valutnoj klauzuli među strankama pojedinačno pregovaralo, pa je tužiteljica tako mogla birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili kunski kredit, a upravo je tužiteljica tražila sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Navodi i da je (u razdoblju u kojem je zaključen predmetni Ugovor) na primjeren način, javno objavljivao informacije o valutnoj klauzuli u CHF na temelju kojih je svaki potrošač mogao donijeti informiranu odluku (primjerice u svom glasilu "HYPO Times" iz prosinca 2005. te plaćenom oglasu u dnevnim novinama 24 sata od 6. rujna 2005.), kao da su guverneri Hrvatske narodne banke u više navrata u svojim javnim nastupima upozoravali javnost o rizicima vezanim za kredite vezane za valutnu klauzulu u CHF. Ističe da je u svemu postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja te da u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora tuženik nije mogao predvidjeti promjenu odnosno porast tečaja CHF koji se dogodio kasnije tijekom trajanja ugovornog odnosa, kao i da navedena okolnost ne može biti od utjecaja na ocjenu (ne)poštenosti ugovorne odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, budući nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu niti je razumno zahtijevati od tuženika da isključivo on snosi valutni rizik. Tijekom postupka ističe i da razumljivost valutne klauzule tužiteljici proizlazi i iz struke tužiteljice, koja je po struci pravnik, pa da je stoga morala biti svjesna dosega odredbi o valutnoj klauzuli, pri čemu ističe da je tužiteljica već ranije bila korisnik kredita u stranoj valuti, pa da stoga ne može tvrditi da joj nije poznata odredba o valutnoj klauzuli. Podredno, ukoliko bi sud našao da su sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli u CHF ništetne, što u cijelosti osporava, smatra da na predmetni Ugovor o kreditu valja primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovore o kreditu u kunama na dan sklapanja predmetnog Ugovora te uzeti u obzir i manjak koji je tuženiku nastao kao posljedica tečaja nižeg od onog važećeg na dan isplate kredita i kamatne stope niže od početno ugovorene. Nadalje, osporava da bi odredba čl.8. Ugovora o kreditu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita bila ništetna te ističe da ista odredba nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva. Ističe da sukladno odredbama čl. 1024. st.3. ZOO-a ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala uslijed prijevremene otplate kredita, a što je tuženik upravo i ugovorio spornom odredbom čl.8. Ugovora o kreditu, prema kojem tuženik ima pravo na uplatu sukladno obračunu Banke koja je ovlaštena i zaračunati naknadu, sukladno poslovnoj politici Banke. Pri tome navodi da je navedena odredba u cijelosti s načelom slobode ugovaranja te da odredbama čl. 1024. ZOO-a niti u jednom dijelu nije zabranjeno da se ugovori takva obveza plaćanja naknade u slučaju prijevremene otplate kredita. Ističe i da je prema čl. 16. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, dalje: ZPK) izrijekom propisano pravo banke da obračuna naknadu prilikom prijevremene otplate kredita. Nadalje, navodi da je navedenom odredbom ugovoreno da tuženik ima pravo na naknadu i to određenu naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te ističe da u toj Odluci nema nikakvih navoda da bi se prilikom odmjeravanja visine te naknade uzimale u obzir buduće kamate. Dodatno ističe da je tužiteljica s navedenom Odlukom o naknadama bila upoznata te ukazuje da isto proizlazi iz čl. 19. Ugovora o kreditu i čl. 10. Aneksa br.1. Ugovora o kreditu, prema kojima je tužiteljica, kao korisnik kredita, potpisom Ugovora o kreditu, između ostalog, prihvatila odredbe i tarife iz Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine tuženika iz Ugovora o kreditu. Također, osporava da bi predmetni Ugovor o kreditu i Aneksi predstavljali tipske ugovore jer da je sadržaj istih nastao kao rezultat pregovora između ugovornih stranaka te ističe i da se o odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita između stranaka pregovaralo. Nadalje, osporava i da bi se radilo o odredbi ugovorenoj suprotno načelu savjesnosti i poštenja (jer da je ugovaranje takve odredbe uobičajeno u bankarskom poslovanju te da ista nije protivna prisilnim propisima) te osporava da bi ista odredba uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, već da je upravo suprotno, pravo tužiteljice da prijevremeno otplati kredit uz plaćanje određene naknade protuteža šteti i troškovima koje tuženik trpi zbog prijevremene otplate kredita. Ističe da navedena naknada za prijevremenu otplatu kredita predstavlja unaprijed dogovoreni iznos naknade štete i troškova koje tuženik ima radi prijevremene otplate kredita, a koji nisu povezani s budućom nedospjelom kamatom, a da je iznos štete i troškova definiran unaprijed iz razloga jer bi utvrđivanje stvarnog iznosa štete i troškova bilo povezano s nerazmjernim troškovima. Ističe i da se odredba čl. 1024. ZOO-a mora primijeniti i tumačiti u skladu s ciljem i svrhom Direktive 87/102/EEC, koja je u članku 8. predvidjela mogućnosti prijevremene otplate kredita bez ikakve zabrane da ugovorne strane predvide pravo vjerovnika da naplati naknadu za prijevremenu otplatu kredita, a koje pravo vjerovnika zapravo predstavlja protutežu pravu dužnika da prijevremeno otplati kredit. Naime, na temelju članka 8. Direktive 87/102/EEC potrošač ima pravo izvršiti svoje obveze iz ugovora o kreditu prije vremena utvrđenog ugovorom o kreditu te u tom slučaju, a u skladu s pravilima koje su odredile države članice, potrošač ima pravo na pravedno smanjenje ukupnih troškova kredita. Tuženik ističe da u tom smislu naknada za prijevremenu otplatu kredita u vidu paušaliziranog iznosa, koji predstavlja postotak od nedospjele glavnice na dan prijevremene otplate kredita, u biti predstavlja smanjenje ukupnih troškova kredita. Nadalje, u cijelosti osporava da bi bile ništetne odredbe Aneksa uz predmetni Ugovor o kreditu kojima je ugovorena naknada za moratorij, pri čemu ističe da tužiteljica niti u jednom dijelu ne navodi koja bi bila pravna osnova ništetnosti navedene odredbe već samo paušalno navodi da je ista nezakonita. Pri tome ističe da je upravo na molbu tužiteljice tuženik pristupio odobravanju moratorija te sklapanju Aneksa kojim je moratorij proveden te da je stoga nejasno, ukoliko se tužiteljica nije slagala s takvom naknadom za moratorij, a s kojom je bila upoznata, zbog čega je uopće zahtijevala od tuženika da joj odobri moratorij te da sklope Aneks kojim se moratorij provodi. Podredno u slučaju da sud nađe osnovanim tužbene zahtjeve, ističe prigovor zastare u odnosu na zahtjev za isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao i u odnosu na iznos koji tužiteljica potražuje temeljem ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita. Nakon provedenog financijskog vještačenja, po primitku dopune nalaza i mišljenja vještakinje za financije od 13. travnja 2022., navodi da nema primjedbi glede pravilnosti matematičkih izračuna danih u vještvu (sukladno kojem izračunu je tužiteljica uskladila konačno postavljene tužbene zahtjeve za isplatu), dok ističe prigovore pravne prirode u odnosu na primijenjenu metodu vještačenja te ustraje kod prethodno iznesenih prigovora kojima osporava osnovu tužbenog zahtjeva. Po primitku podneska tužiteljice od 23. veljače 2024. protivi se djelomičnoj preinaci tužbe promjenom istovjetnosti novčanog tužbenog zahtjeva u pogledu pojedinačnih iznosa glavnica na koje se potražuje isplata zakonskih zateznih kamata te podredno u odnosu na "preinačene iznose" ističe prigovor zastare. S obzirom na djelomično povlačenje tužbe u dijelu zahtjeva za isplatu učinjeno u podnesku tužiteljice od 23. veljače 2024. potražuje naknadu parničnog troška u odnosu na iznos za koji je tužba djelomično povučena. te predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate. Osporava tijek zatraženih zateznih kamata od dana stjecanja pojedinih utuženih iznosa. Pri tome ističe da je prilikom sklapanja predmetnog Ugovora u svemu postupao sukladno zakonu te sukladno načelu savjesnosti i poštenja te da se stoga ima smatrati poštenim stjecateljem utuženih novčanih iznosa, pa stoga smatra da bi tužiteljica eventualno imala pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja tužbe. Predlaže tužbene zahtjeve u cijelosti odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. U odnosu na protivljenje tuženika djelomičnoj preinaci tužbe (promjenom istovjetnosti novčanog tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na pojedine preplaćene iznose u anuitetima) prema podnesku tužiteljice od 23. veljače 2024., ističe se da je novčani tužbeni zahtjev u istom podnesku postavljen nakon provedenog financijskog vještačenja, kao i da prije provedenog financijskog vještačenja tužiteljica nije mogla imati potpuna saznanja o ukupnom i pojedinim preplaćenim mjesečnim iznosima i datumima plaćanja istih, slijedom čega se radi o situaciji iz čl.190. st. 2. ZPP-a, pa je stoga navedena djelomična preinaka dopuštena. Valja ukazati i da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 26. studenog 2021. zauzet stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 016-1511/2006 od 28. lipnja 2006. (listovi 9-15 spisa), Aneks br.1. uz Ugovor o kreditu broj 016-1511/2006 od 23. listopada 2006. (listovi 16-21 spisa), Aneks br.2. uz Ugovor o kreditu broj 016-1511/2006 od 16. veljače 2011. (listovi 22-24 spisa), Aneks br.3. uz Ugovor o kreditu broj 016-1511/2006 od 22. kolovoza 2011. (listovi 25-27 spisa), Specifikaciju isplate kredita od 19. rujna 2006. (list 28 spisa), Otplatni plan od 19. rujna 2006. (listovi 29-41 spisa), Otplatni plan od 19. studenog 2014. (listovi 42-43 spisa), Pregled prometa za klijenta (listovi 44-53 spisa), Obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu od 19. studenog 2014. (list 54 spisa), Obavijest o prijevremenom zatvaranju od 9. travnja 2014. (list 55 spisa), Potvrdu o prestanku obveza po kreditu od 16. srpnja 2014. (list 56 spisa), Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 90 spisa), Random Walk model kretanja tečaja (list 94 spisa), Povijesno kretanje forecasta EUR/CHF (listovi 94-95 spisa), članke iz glasila Hypo Times i promotivne materijale Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (listovi 126- 132 spisa), Odgovor na upute o upozorenjima HNB-a na rizičnost kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku (listovi 133-134 spisa), Ovjereni prijevod s engleskog jezika dijela Aneksa br.3. uz Bijelu knjigu o integraciji tržišta hipotekarnih kredita EU- a (listovi 148-177 spisa), Zahtjev za moratorij od 17. kolovoza 2011. (list 203 spisa), Odobrenje br. HBZG1-001239-2006 sa 43. sjednice Kreditnog odbora Kreditnog odjela za fizičke osobe Zagreb održane 23.10.2006. (listovi 204-206 spisa), Odobrenje br. HBZG1-001239-2006 sa 06. sjednice Kreditnog odbora Kreditnog odjela za fizičke osobe Zagreb održane 08.02.2011. (listovi 207-209 spisa), Odobrenje br. HBZG1-001239-2006 sa 34. sjednice Kreditnog odbora Kreditnog odjela za fizičke osobe Zagreb održane 17.08.2011. (listovi 210-212 spisa), Zapisnik br. HBZG1-001239-2006 sa 23. sjednice Kreditnog odbora Kreditnog odjela za fizičke osobe Zagreb održane 06.06.2006. (listovi 213-222 spisa), ovjerenu izjavu OCE od 24. kolovoza 2020. (listovi 223-227 spisa), Osnovne podatke- Potvrdu poslodavca od svibnja 2005. (list 228 spisa), Kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (listovi 229-243 spisa), Simulaciju otplatnog plana (listovi 244-246 spisa), Izvadak iz Odluke o visini aktivnih kamatnih stopa u poslovanju s građanstvom s primjenom od 15. srpnja 2014. (listovi 247249 spisa), Izvadak iz Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u primjeni od 9. travnja 2014. (listovi 254-260 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji za financije Petri Blašković društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. (listovi 365-375, 457-462, 533-534, i 628-629 spisa) te je saslušana tužiteljica (listovi 552-553 i 597-598 spisa).

4. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi u preteženom dijelu osnovani.

5. Nije sporno da je između tuženika kao kreditora (u to vrijeme naziva/ tvrtke Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), tužiteljice OC, kao korisnika kredita i Jadranke Mihovilović kao sudužnika zaključen Ugovor o kreditu broj 016-1511/2006 od 28. lipnja 2006. (listovi 9-15 spisa), iz sadržaja kojeg u bitnom proizlazi da je tužiteljici odobren i stavljen na raspolaganje stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 150.060,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, za kupovinu stana od Hypo Alpe-Adria- Consultants d.o.o. (čl.2. st.1 i 2. ); da se na iznos kredita obračunavaju kamate, a visina kamatne stope je vezana uz tromjesečni LIBOR CHF s dodatkom marže 1,50% dekurzivno godišnje te se tromjesečni LIBOR CHF uvećava za ugovorenu maržu i zaokružuje na slijedeću četvrtinu, pri čemu je ugovoreno da se za prvo obračunsko razdoblje visina kamatne stope utvrđuje na dan puštanja kredita u tečaj, a dalje se utvrđuje četiri puta godišnje svakog 31.12., 31.03., 30.09. i 30.06. u godini (čl.3.st.1.); da se kamate obračunavaju i plaćaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu, kamate dospijevaju na naplatu svakog zadnjeg dana u mjesecu i podmiruju se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, a o njihovom iznosu će Banka pismeno obavijestiti korisnika (čl.3.st.2.); da rok otplate kredita iznosi 22 godine od dana stavljanja kredita u otplatu, a kredit se stavlja u otplatu na dan iskorištenja kredita (čl.4.st.1. i 2.); da se glavnica kredita u cijelosti vraća na dan isteka roka otplate i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja (čl. 4. st.3.) te da se korisnik kredita obvezuje za cijelo vrijeme otplate kredita, svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec, počevši prvog dana slijedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je iskorišten kredit, uplaćivati na račun 2500009-1301131455 otvorenog investicijskog fonda HI-BALANCED iznos od 293,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važećem na dan uplate, za kupovinu udjela u navedenom fondu, u njegovo ime i za njegov skrbnički račun broj 016-1511/20146 (čl.4.st.5.); da se prema članku 5. korisnik kredita obvezuje da će snositi sve troškove u svezi s izradom ugovora, javnobilježničke i sudske pristojbe te se obvezuje snositi i druge eventualno nastale uzgredne troškove; da je ugovoreno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke (čl.6.st.1.); da ugovorne strane suglasno utvrđuju da će se Korisniku kredita, u slučaju prestanka radnog odnosa u Hypo grupi, neotplaćeni iznos kredita preračunati prema važećim komercijalnim uvjetima Banke (čl.6.st.2.) te da Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, načinu obračuna te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom (čl.6.st.3.); da je određeno da se u slučaju zakašnjenja s ispunjenjem dospjelih obveza iz ovog Ugovora Korisniku kredita obračunavaju i naplaćuju zatezne kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (čl.7.st.1.); da je ugovoreno da Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 dana unaprijed te da se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu Banke (čl.8.st.1.) te da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (čl.8.st.2.); da su prema čl. 9. ugovoreni instrumenti osiguranja naplate tražbina iz ovog Ugovora, a između ostalog, zasnivanje založnog prava na nekretnini (stan br. C20, dvosobni, VI kat, neto obračunska površina 50.65 m2, spremište br. c20 u podrumu, neto obračunska površina 1,55 m2, koji se nalaze u stambenom objektu L5-ulaz C, koji se grade na čest. 2116/1 k. o. [katastarska općina]), u korist Banke, po etažiranju objekta te da se Korisnik kredita obvezuje..po etažiranju objekta, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave poziva za solemnizaciju Sporazuma o osiguranju, solemnizirati Sporazum o osiguranju kojim će se u korist Banke zasnovati hipoteka na prethodno opisanoj nekretnini, tj. nekretnini koju kupuje temeljem Ugovora o kupoprodaji broj 01/r-05/L5-C20, zaključenom dana 27.06.2006., između Hypo Alpe-Adria- Consultants d.o.o. kao prodavatelja i ovdje tužiteljice kao kupca (čl.15. st.1.); da potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita i Sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz ovog Ugovora (čl.19. st.3.); da je ovjera potpisa tužiteljice na navedenom Ugovoru izvršena kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba dana 30. lipnja 2006. pod brojem OV-13147/2006, a ovjera potpisa sudužnika Jadranke Mihovilović kod javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita dana 3. srpnja 2006. pod brojem OV- 4281/06.

6. Također, nije sporno da je između tuženika kao kreditora, tužiteljice kao korisnika kredita te Jadranke Mihovilović, kao sudužnika zaključen Aneks br.1. uz Ugovor o kreditu broj 016-1511/2006 od 23. listopada 2006. (listovi 16-21 spisa), iz kojeg u bitnom proizlazi da su ugovorne strane suglasno utvrdile da su sklopile predmetni Ugovor o kreditu (Osnovni ugovor), temeljem kojeg je Korisniku kredita odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 150.060,00 CHF prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te da su ugovorne strane suglasne da glavnica kredita na dan 31.10.2006. iznosi 150.060,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (čl.1.); da su ugovorne strane suglasno utvrdile da se na zahtjev Korisnika kredita vrši promjena kreditnog proizvoda iz Stambenog kredita uz ulaganje u HI-Balanced investicijski fond uz valutnu klauzulu u CHF valutu u Stambeni kredit za mlade od 40 godina uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,60% godišnje uz valutnu klauzulu u CHF te se sukladno toj izmjeni mijenja kamatna stopa te se otplata vrši u anuitetima (čl.2.st.1.); da ugovorne strane suglasno utvrđuju da Korisnik kredita plaća kamatu na iznos glavnice od 150.060,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti i to za razdoblje od 01. listopada 2006. do 31. listopada 2006. po kamatnoj stopi sukladno Osnovnom ugovoru, a koja kamata dospijeva na naplatu 31.10.2006., a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF na dan plaćanja (čl.3.); da prema čl.4. Aneksa br.1. ovim Aneksom ugovorne strane sporazumno mijenjaju, između ostalog, odredbe članka 3., 4., 6. i 8. Osnovnog ugovora; da izmijenjeni članak 3. (Kamatna stopa) glasi "Na kredit u iznosu 150.060,00 CHF od 01.11.2006. obračunava se promjenjiva kamatna stopa od 4,60 % dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, i uključene su u anuitete. Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja."; da izmijenjeni članak 4. (otplata kredita) glasi "Kredit u iznosu od 150.060,00 CHF se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 906,72 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.Prvi anuitet dospijeva 30.11.2006., a dospijeće svakog idućeg anuiteta je svakog posljednjeg dana u mjesecu. Rok dospijeća kredita je 30.09.2028. godine; da izmijenjeni članak 6. (promjenjivost kamatne stope) glasi "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke.(st.1.) Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom (st.2.); da izmijenjeni članak 8. (prijevremena otplata kredita) glasi " Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 dana unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu Banke (st.1.) U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (st.2.); da potpisom na ovom Aneksu Korisnik kredita i Sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz ovog Aneksa i Osnovnog ugovora (čl.10. st.2.); da je ovjera potpisa tužiteljice na navedenom Aneksu br.1. izvršena kod javnog bilježnika Ivana Parlova iz Zagreba dana 23. listopada 2006. pod brojem OV-24603/2006, a ovjera potpisa sudužnika Jadranke Mihovilović kod javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita dana 24. listopada 2006. pod brojem OV-9450/06.

7. Nadalje, nije sporno da između tuženika kao kreditora, tužiteljice kao korisnika kredita te Jadranke Mihovilović, kao sudužnika zaključen Aneks br.2. uz Ugovor o kreditu broj 016-1511/2006 od 16. veljače 2011. (listovi 22-24 spisa), iz sadržaja kojeg u bitnom proizlazi da su ugovorne strane suglasno utvrdile da su sklopile predmetni Ugovor o kreditu (Osnovni ugovor), temeljem kojeg je Korisniku kredita odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 150.060,00 CHF prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te da su suglasno utvrdile da su sklopile Aneks br.1. uz Ugovor o kreditu od 23. listopada 2006., temeljem kojeg je Korisniku kredita odobrena promjena proizvoda iz Stambenog kredita uz ulaganje u HI- Balanced investicijski fond uz valutnu klauzulu u CHF valutu u Stambeni kredit za mlade od 40 godina uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,60% godišnje uz valutnu klauzulu u CHF…(čl.1. st.1. i 2.); da su ugovorne strane suglasne da glavnica kredita na dan 31.01.2011. godine iznosi 133.492,58 CHF prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i da se ista uvećava za naknadu za provedbu moratorija u skladu s ovim Aneksom (čl.1.st.3.) te da su ugovorne strane suglasne da glavnica kredita uvećana za naknadu iznosi 137.497,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., koji iznos predstavlja novu glavnicu kredita na dan 31.01.2011. godine (čl.1.st.4.); da prema čl.2. Aneksa br.2. ovim Aneksom ugovorne strane sporazumno mijenjaju, između ostalog, odredbe članaka 3. i 4. Osnovnog ugovora; da izmijenjeni članak 3. (Kamatna stopa) glasi "Na glavnicu kredita obračunavaju se kamate od 4,60 % dekurzivno godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva. Kamate se za vrijeme trajanja moratorija ne obračunavaju i ne naplaćuju. Po isteku moratorija kamate se obračunavaju i plaćaju mjesečno zadnjeg dana u mjesecu i uključene su u iznos anuiteta"; da izmijenjeni članak 4. (Otplata kredita) glasi "Rok vraćanja kredita je do 30.09.2028. godine. Korisniku kredita se odobrava moratorij na otplatu glavnice od 31.01.2011. godine do 31.07.2011. godine. Kredit se po isteku moratorija vraća u mjesečnim anuitetima čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate kredita. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, idući anuitet dospijeva 31.08.2011. godine, a plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. Banka će o visini anuiteta i svakoj promjeni visine anuiteta pismeno obavijestiti Korisnika kredita, koji svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini i dospijeću anuiteta."; da je odredbom članka 3. stavak 1. Aneksa br. 2. utvrđeno da su ugovorne strane suglasne da Banka za provedbu moratorija obračunava naknadu u iznosu 3 % na iznos glavnice kredita što iznosi 4.004,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za EUR Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., te da se za iznos naknade uvećava glavnica kredita, dok je prema stavku 2. istog članka određeno da se Korisnik kredita obvezuje snositi troškove javnobilježničke pristojbe i nagrade, kao i sve ostale troškove vezane za zaključenje ovog Aneksa i naplatu tražbina iz istog i Osnovnog ugovora (sudske pristojbe, troškove upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika, troškove izdavanja brisovnog očitovanja..i dr.) koji bi eventualno nastali; da potpisom na ovom Aneksu Korisnik kredita i Sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria- Bank d.d., kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz Osnovnog ugovora (čl.5.st.2.); da ugovorne strane suglasno utvrđuju da sve ostale odredbe Osnovnog ugovora i Aneksa broj 1, koje nisu u suprotnosti s odredbama ovog Aneksa ostaju nepromijenjene (čl.7.).

8. Također, nije sporno da između tuženika kao kreditora, tužiteljice kao korisnika kredita te Jadranke Mihovilović, kao sudužnika naknadno zaključen i Aneks br.3. uz Ugovor o kreditu broj 016-1511/2006 od 22. kolovoza 2011. (listovi 25-27 spisa), iz sadržaja kojeg u bitnom proizlazi da su ugovorne strane suglasno utvrdile da su sklopile predmetni Ugovor o kreditu (Osnovni ugovor), temeljem kojeg je Korisniku kredita odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 150.060,00 CHF prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.; da su suglasno utvrdile da su sklopile Aneks br.1. uz Ugovor o kreditu od 23. listopada 2006., temeljem kojeg je Korisniku kredita odobrena promjena proizvoda iz Stambenog kredita uz ulaganje u HI-Balanced investicijski fond uz valutnu klauzulu u CHF valutu u Stambeni kredit za mlade od 40 godina uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,60% godišnje uz valutnu klauzulu u CH te da su suglasno utvrdile da su sklopile Aneks br.2. uz Ugovor o kreditu od 16. veljače 2011., temeljem kojeg Aneksa ugovora je odobren moratorij na otplatu glavnice kredita..(čl.1. st.1. ); da prema čl.2. Aneksa broj 3. ovim Aneksom ugovorne strane sporazumno mijenjaju odredbe članaka 3. i 4. Osnovnog ugovora; da izmijenjeni članak 3. (Kamatna stopa) glasi "Na glavnicu kredita obračunavaju se kamate od 5,95 % dekurzivno godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva. Kamate se za vrijeme trajanja moratorija ne obračunavaju i ne naplaćuju. Po isteku moratorija kamate se obračunavaju i plaćaju mjesečno zadnjeg dana u mjesecu i uključene su u iznos anuiteta"; da izmijenjeni članak 4. (Otplata kredita) glasi "Rok vraćanja kredita je do 30.09.2028. godine. Korisniku kredita se odobrava moratorij na otplatu glavnice od 31.07.2011. godine do 31.01.2012. godine. Kredit se po isteku moratorija vraća u mjesečnim anuitetima čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate kredita. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, idući anuitet dospijeva 29.02.2012. godine, a plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. Banka će o visini anuiteta i svakoj promjeni visine anuiteta pismeno obavijestiti Korisnika kredita, koji svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini i dospijeću anuiteta."; da je odredbom članka 3. stavak 1. Aneksa br. 3. utvrđeno da su ugovorne strane suglasne da Banka za provedbu moratorija obračunava naknadu u iznosu 2 % na iznos glavnice kredita što iznosi 2.749,95 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za EUR Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., te da se za iznos naknade uvećava glavnica kredita, dok je prema stavku 2. istog članka određeno da se Korisnik kredita obvezuje snositi troškove javnobilježničke pristojbe i nagrade, kao i sve ostale troškove vezane za zaključenje ovog Aneksa i naplatu tražbina iz istog i Osnovnog ugovora (sudske pristojbe, troškove upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika, troškove izdavanja brisovnog očitovanja..i dr.) koji bi eventualno nastali; da potpisom na ovom Aneksu Korisnik kredita i Sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz Osnovnog ugovora (čl.5.st.2.); da ugovorne strane suglasno utvrđuju da sve ostale odredbe Osnovnog ugovora i pripadajućih Aneksa koje nisu u suprotnosti s odredbama ovog Aneksa ostaju nepromijenjene (čl.7.).

9. Nije sporno da je tuženik do 11. srpnja 2016. poslovao pod tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

10. Među strankama nije bilo sporno da je svrha predmetnog Ugovora bila potrošačka u smislu odredbe čl. 3. toč. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03). Nadalje, nije sporno da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen prijevremenom otplatom dana 16. srpnja 2014., kako to proizlazi i iz Potvrde o prestanku obveza po kreditu od 16. srpnja 2014. (list 56 spis). Također, tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik temeljem odredbe čl.8.st.2. predmetnog Ugovora o kreditu tužiteljici istog dana 16. srpnja 2014. naplatio naknadu za prijevremenu konačnu otplatu kredita u iznosu od 23.767,58 kuna, a kako to proizlazi i iz sadržaja tuženikovog Pregleda prometa za klijenta (listovi 44-53 spisa).

11. 1. Nije sporno da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno da je, između ostalih banaka, tuženik (u to vrijeme tvrtke/naziva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) u razdoblju od 01. lipnja 2004.godine do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženika

- banke kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11.2. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt- 249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

11.3. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

12. U odnosu na stajalište tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, ističe se da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.

13. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača.

14. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

15. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati, (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

16. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci brojU-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

17. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

18. Također je stajalište Ustavnog suda da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da nesaslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.

19. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

20. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i iskren iskaz tužiteljice (listovi 552-553 spisa), iz kojeg u bitnom proizlazi da je ona predmetni Ugovor o kreditu zaključila u svrhu financiranja kupnje stana u zgradi na adresi u [adresa], koja je u vrijeme zaključenja Ugovora još uvijek bila u izgradnji. Nakon dovršetka gradnje u navedeni stan uselila je tijekom 2007. te u istom stanovala od useljenja do 2014., kada je taj stan prodala zbog nemogućnosti podmirivanja obveza iz predmetnog Ugovora o kreditu, a iz koje ostvarene kupovnine je izvršila prijevremenu otplatu predmetnog kredita. Navedeni stan je koristila isključivo za stanovanje.Prije zaključenja Ugovora imala je kontakte sa zaposlenicom tuženika u poslovnici tuženika u Koturaškoj ulici u Zagrebu, a moguće je da se radilo o EC. Bio joj je ponuđen samo kredit s valutnom klauzulom u CHF te joj je isti bio prezentiran kao najpovoljniji. Nije bila informirana o bilo kakvim većim rizicima fluktuacije tečaja kod kredita s valutnom klauzulom u CHF u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR niti je bila informirana da je HNB u to vrijeme štitila tečaj kune prema EUR, a da navedeno nije bio slučaj u odnosu na valutu CHF. Bilo joj je prezentirano da se radi o sigurnoj valuti, a od strane zaposlenice banke nisu joj bile prezentirane niti bilo kakve projekcije budućeg kretanja tečaja CHF. O spornim ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nije imala mogućnost pregovarati, a od strane zaposlenice banke nije bila informirana o tome u kojim okolnostima je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope niti joj je bio objašnjen način obračuna kamatne stope, a prije zaključenja Ugovora nije joj dana na uvid Odluka o kamatnim stopama banke niti drugi akti koji se spominju u Ugovoru. Navedeno joj nije pojašnjeno niti prilikom zaključenja Aneksa broj 1. od 23.10.2006., (koji je zaključen ubrzo nakon Osnovnog Ugovora), a niti prilikom zaključenja kasnijih Aneksa broj 2 i Aneksa broj 3., a koji su sklopljeni na njezino traženje budući zbog povećanja mjesečnih anuiteta do kojeg je došlo zbog rasta tečaja i kamatne stope, nije mogla uredno otplaćivati predmetni kredit te je stoga tražila moratorije. Prije potpisivanja Osnovni Ugovor i sve Anekse je pročitala te pojedine ugovorne odredbe razumjela koliko je mogla. Po zanimanju je odvjetnica i poznato joj je općenito značenje kredita s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom, pri čemu ističe da nije financijski stručnjak te da od strane tuženika nije infomirana o prethodno navedenim okolnostima vezano za sporne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. nisu objašnjene okolnosti vezano za rizike ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu od 28. lipnja 2006. bila je zaposlena u društvu Hypo-Alpe-Adria Consultants d.o.o., koje je društvo bilo tvrtka kćer tuženika. Radila je u pravnoj službi navedenog društva, a u okviru poslova za koje je bila zadužena nije radila na pripremi ugovora o kreditu u svezi kupnje nekretnina, već je obavljala opće pravne poslove (praćenje sudskih postupaka, priprema dokumentacije na traženje uprave i sl.), a u okviru svojih poslova nije imala iskustva s valutnom klauzulom u CHF. Odvjetnički ured je otvorila tijekom 2011., a isti nikada nije bio prijavljen na adresi stana u [adresa]., koji je stan koristila isključivo za stanovanje.

21. S obzirom na prethodno citirana stajališta Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH sud nije posebno cijenio sadržaj izjavu zaposlenice tuženika OCE od 24. kolovoza 2020. (koju je tuženik dostavio na okolnost uobičajene poslovne prakse tuženika prilikom sklapanja sličnih ugovora o kreditu), a koja nesporno nije sudjelovala pri sklapanju predmetnog Ugovora.

21.2. Valja dodati da tuženik tijekom postupka odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje EC (za koju proizlazi da je bila zadužena za obradu predmetnog kredita), a u pravcu dokazivanja svojih tvrdnji o pojedinačnom pregovaranju i informiranosti tužiteljice o spornim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.

22. U odnosu na pozivanje tuženika na reklamne materijale- promotivne uvjete i izračun kreditnog zaduženja te članke objavljene u tuženikovom internom glasilu HYPO Times, valja navesti da, osim što tuženik ničim nije dokazao da bi isti bili predočeni tužiteljici prije sklapanja predmetnog Ugovora, iz navedenih isprava ne proizlazi da bi u istima bile sadržane prosječnom potrošaču jasne i razumljive informacije o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao niti informacije o riziku zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR. Pri tome je neodlučno pozivanje tuženika na Priopćenje HNB-a, budući je pojašnjenje analize rizika koje nose krediti uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom dao HNB, a ne tuženik koji je obveznik ispunjenja zahtjeva transparentnosti. Isto tako, okolnost da je tužiteljica po struci pravnica (i da je u vrijeme zaključenja Ugovora bila zaposlena u društvu povezanom s tuženikom) te navodi tuženika da je ranije bila korisnik kredita u stranoj valuti ne upućuju na zaključak da se tužiteljica ne može smatrati prosječnim potrošačem, jer sama okolnost da je tužiteljici kao pravnici bilo poznato općenito značenje odredbi o primjeni valutne klauzule (i da je ranije bila korisnik kredita s valutnom klauzulom u stranoj valuti) ne dovodi do zaključka da su odredbe predmetnog Ugovora kojima je glavnica i otplata kredita vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF u konkretnom slučaju za tužiteljicu bile transparentne te da je ona imala saznanja o specifičnim, prethodno navedenim rizicima koje nosi valuta CHF, jer tužiteljica nije financijski stručnjak niti je na radnom mjestu na kojem je bila zaposlena u društvu povezanom s tuženikom radila na poslovima kreditiranja.

23. Također, imajući u vidu utvrđenja iz kolektivnog spora o netransparentnosti i nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF za koja je ovaj sud vezan u ovom pojedinačnom sporu i nedostatak dokaza o protivnom, bespredmetni su prigovori tuženika o tome da je riječ o transparentnim (jasnim, razumljivim i lako uočljivim) odredbama koja su izuzete iz testa poštenosti. Naime, zahtjev transparentnosti znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je sud utvrdio na temelju prihvaćenog iskaza tužiteljice te dovodeći iste u vezu sa sadržajem predmetnog Ugovora (Osnovnog i pripadajućih Aneksa), očito je da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, čak i kad ovaj sud ne bi bio vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora.

24. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da se na predmetni Ugovor o kreditu, u pogledu odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne mogu primijeniti pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, jer da je u predmetnom (Osnovnom) Ugovoru o kreditu od 28. lipnja 2006 . u članku 3. kamatna stopa bila vezana uz ugovoreni parametar- tromjesečni LIBOR CHF s dodatkom marže 1,50% dekurzivno godišnje, koji se uvećava za ugovorenu maržu i zaokružuje na slijedeću četvrtinu, pri čemu je ugovoreno da se za prvo obračunsko razdoblje visina kamatne stope utvrđuje na dan puštanja kredita u tečaj, a dalje se utvrđuje četiri puta godišnje svakog 31.12., 31.03., 30.09. i 30.06. u godini (čl.3.st.1.), a da je u članku 6. bila ugovorena promjenjivost kamatne stope temeljem Odluke tuženika koja je sastavni dio Ugovora te da je u istoj način promjene marže bio definiran, a da je drugi parametar promjene kamatne stope bio vezan uz moment prestanka radnog odnosa tužiteljice u Hypo grupi, prvenstveno valja navesti da je prethodno citirana odredba čl. 3. Osnovnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena vezanost visine redovne kamatne stope uz promjene tromjesečnog LIBORA-a, (kao objektivnog referentnog tržišnog parametra, koji je javno dostupan i na koji kreditor nema utjecaj) izmijenjena prethodno citiranim odredbama Aneksa broj 1. od 23. listopada 2006., za koji proizlazi da je zaključen prije početka otplate predmetnog kredita, pa se stoga u konkretnom slučaju navedena odredba nije niti primjenjivala tijekom otplate predmetnog kredita. S druge strane iz sadržaja odredbe članka 6. Osnovnog Ugovora o kreditu proizlazi da je istom odredbom u bitnom propisano da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., a koja je u bitnom istovjetna odredba članka 6. Ugovora u pogledu promjene visine i načina obračuna kamatne stope sadržana i u Aneksu broj 1. od 23. listopada 2006. (kojim je ugovorena prije početka otplate kredita ugovorena početna kamatna stopa od 4,60% godišnje, promjenjiva), pri čemu tuženik tijekom postupka nije dostavio Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja Osnovnog Ugovora i Aneksa broj 1., niti dokazao tvrdnje u pravcu da su navedenim općim aktom tuženika, utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope.

25. Imajući u vidu utvrđenje da je svrha predmetnog Ugovora o kreditu bila potrošačka te imajući u vidu da su predmetni Ugovor o kreditu i Aneks broj 1. sklopljeni u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, na koju se tužiteljica pozvala, a tuženik s druge strane, nije uspio dokazao postojanje bilo kojih posebnih okolnosti, iz kojih bi se moglo zaključiti da na predmetni Ugovor o kreditu nije primjenjiva navedena pravomoćna odluka, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su ništetne odredbe Osnovnog Ugovora, Aneksa broj 1. te posljedično ostalih Aneksa kojima ugovorena primjena valutne klauzule u CHF te odredbe ugovora kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu, odnosno dio odredbi članka 3. stavak 2. i 3. i članka 4. stavak 5. Osnovnog Ugovora; dio odredbi članka 2. stavak 1., dio odredbi članka 3., dio odredbi članka 4. Aneksa broj 1.; dio odredbi članka 2. Aneksa broj 2 i dio odredbi članka 2. Aneksa broj 3. (pobliže navedeni pod točkom I/ izreke), kojima je otplata i povrat obveza iz predmetnog Ugovora o kreditu vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF te dio odredbi članka 6. i članka 7. Osnovnog Ugovora te dio odredbi članka 4. Aneksa broj 1. (pobliže navedeni pod točkom II/ izreke) kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika, a koje odredbe sadržajno odgovaraju onima koje je sud u kolektivnom sporu općenito utvrdio ništetnima, slijedom čega je utvrđeno kao pod točkama I/ i II/ izreke, temeljem čl. 87. st.1. ZZP/03 i čl. 102.st.1 ZZP/07 ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09 i 133/09).

26.1. U odnosu na sporno pitanje valjanosti odredbe članka 8. stavak 2. predmetnog Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita , valja navesti da je odredbama čl. 81. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te je sukladno odredbama čl. 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba ništetna.

26.2. Pri tome zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbama čl. 85. ZZP/03 (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.

27. Iz stipulacije sporne odredbe čl. 8. st.2. Ugovora (izmijenjene odredom čl. Aneksa br.1), temeljem koje je tužiteljici naplaćena predmetna naknada za prijevremenu konačnu otplatu kredita, proizlazi da se radi unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi standardnog ugovora kojom je određeno da je " u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita (nakon prestanka radnog odnosa Korisnika kredita u Hypo grupi), Banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.“ Iako naizgled razumljiva, navedena odredbe prema ocjeni ovog suda ne zadovoljava zahtjev transparentnosti budući je ista neodređena, kako u pogledu visine navedene obveze, tako i u pogledu vrste usluga ili troškova na koje se ista obveza odnosi. Pri tome valja istaknuti da iz sadržaja ostalih odredbi Ugovora ne proizlazi da bi tužiteljica prilikom sklapanja predmetnog Ugovora bila upoznata s odredbama općeg akta Kreditora (tuženika) kojima je regulirano plaćanje navedene naknade, odnosno Odlukom o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Navedeno ne proizlazi niti iz iskaza tužiteljice.

28. Također, valja ukazati da je tuženik tijekom postupka dostavio samo Izvadak iz Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (listovi 254- 260 spisa), u kojoj je ispravi navedeno da se ista primjenjuje od 9. travnja 2014. (dakle, primjenjivala se tek u vrijeme prijevremene otplate predmetnog kredita), a u kojoj se na stranici 3 (list 256) u pogledu visine naknade u slučaju prijevremene konačne otplate kredita, kod ugovora o kreditu sklopljenih prije 01.01.2010. (u slučaju ako se postojeći kredit kod banke tuženika zatvara iz vlastitih sredstava ili kreditom druge banke) kao visina naknade navodi "3% od iznosa nedospjele glavnice, minimalno 500 HRK", pri čemu se ne navodi na što se točno odnosi plaćanje navedene naknade. Budući tuženik tijekom postupka nije dostavio opći akt odnosno Odluku o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (čl.8.st.2. Ugovora), koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, to se u konkretnom slučaju nije moglo utvrditi da li je tuženik u istom općem aktu uopće odredio parametre za utvrđenje visine naknade zbog prijevremene konačne otplate kredita. Ovdje posebno valja napomenuti da prema stajalištu ovog suda nije postojala zapreka da se u čl. 8. st.2. Ugovora o kreditu konkretno navede iznos naknade ili u postotku, slijedom čega se u odnosu na spornu odredbu radi o odredbi koja nije bila određena, odnosno odredbi koja je dala ovlaštenje tuženiku da sam, bez sudjelovanja tužiteljice, odlučuje o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita. Nadalje, valja dodati da je prema odredbi čl. 1024. ZOO-a dopušteno ugovaranje naknade štete, no za primjenu navedene odredbe moraju biti jasno ugovoreni parametri, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pri tome u odnosu na tvrdnje tuženika (iz odgovora na tužbu) da mu je prijevremenom otplatom predmetnog kredita nastala šteta jer da "za isplatu (ugovaranje) kredita prethodno mora osigurati novac koji će pozajmiti, između ostalog zaduživanjem na financijskim tržištima, za koji plaća kamatu svojim zajmodavcima, a da u slučaju prijevremene otplate kredita, nema istu mogućnost prijevremeno vratiti novac koji je prethodno osigurao te da mu nastaje šteta jer isti i dalje plaća kamate svojim zajmodavcima te da je s obzirom na hiperlikvidnost financijskih tržišta i nemogućnost plasiranja tako izvanredno ostvarenog priljeva novca u obvezi prijevremeno vraćeni novac položiti kod Citibank i/ili Deutsche Bank i na ta sredstva plaćati negativnu kamatu", valja navesti da se radi o općenitim tvrdnjama, koje od strane tuženika nisu određene i obrazložene u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu i u pogledu konkretnih troškova navodno nastalih tuženiku u svezi prijevremene otplate predmetnog kredita, pa stoga takve uopćene tvrdnje tuženika nisu dostatne da bi se na temelju istih moglo provesti po tuženiku predloženo financijsko vještačenje radi utvrđivanja visine štete vezane za prijevremenu otplatu kredita u konkretnom slučaju (navedeno stajalište zauzeto i presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1676/2022), pa je stoga navedeni dokazni prijedlog tuženika sud odbio. Konačno, imajući u vidu da bi u konkretnom slučaju proizlazilo da je tuženik prilikom obračuna predmetne naknade za prijevremenu otplatu kredita očito primijenio Odluku o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. koja je bila u primjeni od 9. travnja 2014., a u kojoj je propisana visina od 3% od iznosa nedospjele glavnice, što između ostalog znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što upućuje na daljnji zaključak da naplaćenom naknadom nisu obuhvaćeni stvarni troškovi koje je tuženik mogao imati, niti je moguće zaključiti, kako to tuženik tvrdi, da bi mu u svezi prijevremene otplate predmetnog kredita doista nastala šteta.

29.Nadalje, valja istaknuti da je prema presudi Suda EU od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma prijevremene otplate kredita tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Stajališta Suda EU u tumačenju i primjeni Direktive 93/13/EEZ, jasno naglašavaju važnost (informiranog, upućenog) obavještavanja potrošača prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i njihovim posljedicama. Takvo obavještavanje od bitne je važnosti za potrošača jer će samo na temelju prethodne, potpune i razumljive obavijesti potrošač biti u situaciji razumno shvatiti i predvidjeti posljedice i ekonomske učinke koje za njega može imati sklapanje ugovora s takvim ugovornim odredbama.

30. Također, valja ukazati da je donošenjem Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 101/2017.), koji Zakon je stupio na snagu nakon sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, a kojim se u pravni poredak Republike Hrvatske prenijela Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine, potvrđeno shvaćanje da se potrošaču ne smije naplatiti naknada za prijevremeno (djelomično ili u cijelosti) ispunjenje svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, kojim Zakonom bi banke (u tom slučaju) imale pravo na naknadu samo onih troškova koji su izravno povezani s prijevremenom otplatom kredita, kao što su administrativni troškovi vezani za potrebne radnje u svezi s prijevremenim zatvaranjem kredita i sl., ali ne i na (posebnu) naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

31. Vezano za zahtjev transparentnosti valja reći da nije nužno da se u ugovoru o kreditu, specificirano navedu sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita. Međutim, kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-266/2024-2 od 9. listopada 2024.). Kako iz prethodno navedenog, kao i iz prihvaćenog iskaza tužiteljice, proizlazi da tužiteljica nije bila informirana o načinu utvrđivanja predmetne naknade niti o razlozima koji opravdavaju plaćanje navedene naknade te da joj bez sporne ugovorne odredbe, o kojoj nije imala mogućnost pregovarati, kredit izvjesno ne bi bio odobren, tako tužiteljica, iako je prije sklapanja Ugovora o kreditu imala informaciju o obvezi plaćanja predmetne naknade, nije imala saznanja o njezinoj krajnjoj svrsi.

32. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. stavak 1. ZZP/03, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljicom, mogao razumno očekivati da bi tužiteljica prihvatila spornu ugovornu odredbu da se o istoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da sporna ugovorna odredba ne sadrže jasno određeno visinu navedene obveze plaćanja naknade u slučaju prijevremene otplate kredita te nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se ona odnosi (koji troškovi i usluge prema stajalištu ovog suda nisu samorazumljivi), ne može se zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na istu odredbu u pojedinačnim pregovorima. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, po ocjeni ovog suda tuženik nije postupao u dobroj vjeri, jer tužiteljica kao potrošač nije imala objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, niti oko njenog ne/prihvaćanja u vrijeme sklapanja Osnovnog Ugovora (niti u vrijeme sklapanja Aneksa broj 1. kojim je ista odredba djelomično izmijenjena) niti iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u vrijeme prijevremene otplate predmetnog kredita mogla pregovarati o visini iste naknade (navedeno tuženik niti tvrdi niti dokazuje), što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a pri tome je sukladno odredbi čl.83. ZZP/03, sud uzeo u obzir i utvrđenje da su nepoštene i ništetne i druge odredbe predmetnog Ugovora i pripadajućih Aneksa (o primjeni valutne klauzule u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi). Stoga je prihvaćen i zahtjev za utvrđenjem ništetnosti sporne odredbe čl. 8.st.2. Osnovnog Ugovora o kreditu i čl. 4. Aneksa broj 1. u dijelu kojim je ista odredba tim Aneksom djelomično izmijenjena te je odlučeno kao pod točkom III/ izreke ove presude, temeljem čl. 87.st.1. ZZP/03.

33.1. U odnosu na sporno pitanje valjanosti spornih dijelova odredbi čl. 1. stavak 3. i 4. te čl. 3.st.1. Aneksa broj 2. od 16. veljače 2011. (sadržaja pobliže navedenog pod točkom IV/ izreke te pod točkom 7. obrazloženja ove presude), koje se odnose na ugovaranje naknade za provedbu moratorija, valja navesti da jasno proizlazi da se radi o odredbama unaprijed od strane tuženika pripremljenog standardiziranog ugovora-odnosno standardiziranog aneksa ugovoru o kreditu kojim se ugovara moratorij (privremena odgoda otplate kredita), u pogledu kojeg tužiteljica nije imala mogućnost pregovaranja o spornim odredbama kojima je određeno da se glavnica kredita, utvrđena na dan 31. siječnja 2011. (kao datuma od kojeg je ugovoren-odobren moratorij) uvećava za naknadu za provedbu moratorija te da tako uvećani iznos predstavlja novu glavnicu kredita na dan 31. siječnja 2011. (čl. 1. st.3. i 4.) niti je mogla pregovarati o načinu obračuna i visini naknade za provedbu moratorija (čl. 3.st.1.), a što proizlazi i iz prihvaćenog iskaza tužiteljice, pri čemu tuženik suprotno nije dokazao tijekom postupka.

33.2. Prethodno navedene sporne odredbe iz čl. 1. stavak 3. i 4. te čl. 3.st.1. Aneksa broj 2., prema ocjeni ovog suda, gramatički su jasne i razumljive te je na temelju istih tužiteljica razumno mogla prilikom sklapanja Aneksa broj 2. izvesti zaključak o visini iznosa naknade za provedbu moratorija (u čl.3.st.1. navedeno je da se ista naknada obračunava u iznosu od 3% na iznos glavnice kredita što iznosi 4.004,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti.., pri čemu prema ocjeni ovog suda navođenje da se radi o kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za EUR, a ne za CHF, predstavlja očitu omašku u pisanju-ispunjavaju točnih podataka o valuti u obrascu predmetnog Aneksa). Međutim, navedeno ne znači i da te ugovorne odredbe ispunjavaju zahtjev materijalne transparentnosti u smislu odredbi čl. 85. ZZP/03 odnosno čl. 100. ZZP/07 (koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Aneksa broj 2.).Navedeno stoga jer iste odredbe (kao niti ostale odredbe Aneksa broj 2.) ne sadrže nikakve podatke o krajnjoj svrsi ugovaranja naknade za provedbu moratorija u smislu koji su to konkretno nastali troškovi ili usluge tuženika koje bi se trebale pokriti iz iznosa naknade za provedbu moratorija, niti je navedeno tužiteljici od strane zaposlenika tuženika usmeno pojašnjeno prilikom sklapanja navedenog Aneksa (kako to proizlazi iz prihvaćenog iskaza tužiteljice, dok tuženik ne dokazuje suprotno). Pri tome obrada zahtjeva za moratorij te sastavljanje aneksa ugovoru o kreditu radi odobravanja moratorija otplate kredita predstavljaju sastavni dio uobičajenog poslovanja banke (pa tako i tuženika), a što se primarno financira iz redovne kamate koju banke ostvaruju na temelju kreditnih plasmana. Također, valja ukazati i da je odredbom stavka 2. članka 3. Aneksa broj 2., između ostalog, određeno da se tužiteljica obvezuje snositi troškove javnobilježničke pristojbe i nagrade, kao i "sve ostale troškove vezane za zaključenje ovog Aneksa", pa utoliko tužiteljica nije imala niti mogućnost provjeriti postoji li preklapanje između naknade za provedbu moratorija i navedenih troškova. Stoga nema mjesta zaključku da bi tuženik mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na sporne odredbe o naknadi za provedbu moratorija te uvećavanju neotplaćene glavnice predmetnog kredita za iznos navedene naknade, u slučaju mogućnosti pojedinačnog pregovaranja. Pri tome je tužiteljica bila u ovisnom položaju u odnosu na tuženika koji je odobravanje moratorija i sklapanje Aneksa broj 2. uvjetovao spornim odredbama o ugovaranju predmetne naknade. Sve prethodno prema ocjeni ovog suda, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, pa je stoga presuđeno kao pod točkom IV/ izreke, temeljem čl. 102. st.2. ZZP/07.

34. U preostalom dijelu zahtjev za utvrđenjem ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu (Osnovnog i Aneksa), sadržaja pobliže navedenog u točki V/ izreke, nije osnovan.

34.2. Naime, iz sadržaja izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača jasno proizlazi da nije utvrđena nepoštenost odnosno ništetnost odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojom se iznos kredita ugovara u valuti CHF te isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju važećem na dan korištenja kredita, kao niti odredbe kojom se iznos anuiteta ugovara u valuti CHF te otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, već se utvrđenje ništetnosti odnosi na odredbe kojim je obveza otplate kredita vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF. Stoga odredbe članka 2. stavak 1. Osnovnog ugovora, članka 1. stavak 1. Aneksa broj 1. i članka. stavak 1. (kojima je iznos glavnice kredita vezan za kunsku protuvrijednost od 150.060,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita), odredba članka 4. stavak 5. kojom je ugovoren mjesečni iznos obveze otplate kredita u iznosu od 293,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke uplatama na račun investicijskog fonda HI-BALANCED te odredba članka 4. Aneksa broj 1. kojom je izmijenjen članak 4. Osnovnog Ugovora (na način da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima) te ugovoren mjesečni iznos anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 906,72 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika, nisu ništetne. Također, nisu ništetne niti ostale odredbe i dijelovi pojedinih odredbi Osnovnog ugovora i Aneksa broj 1.,2. i 3. sadržaja pobliže navedenog pod točkom V/ izreke, jer ne potpadaju pod primjenu pravnog utvrđenja pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u kolektivnom sporu, niti je tužiteljica dokazala da bi iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, pri čemu sud ne nalazi postojanje niti postojanje bilo kojih drugih razloga za ništetnost navedenih odredbi, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom V/ izreke ove presude.

35. Budući su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o primjeni valutne klauzule u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđene ništetnima, to se iste ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi te shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1 ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući je prema stajalištu suda tuženik nepošteni stjecatelj (kao sastavljač predmetnih odredbi), to je isti u obvezi vratiti tužiteljici nepripadno stečene iznose i to po osnovi ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF kao razlike između tijekom otplate kredita plaćenih iznosa u anuitetima po osnovi primijenjene više kamatne stope i primijenjenog višeg tečaja za valutu CHF na dan plaćanja te iznosa koje bi tužiteljica platila primjenom početno ugovorene kamatne stope i tečaja za valutu CHF u vrijeme isplate kredita, a po osnovi ništetne odredbe o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita iz čl.8. st.2. Ugovora novčani iznos koji je stekao po osnovi iste odredbe, sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja iznosa koje je stekao temeljem navedenih ništetnih odredbi do isplate.

36.1. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, što znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, i to od 13. lipnja 2014. za odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu u CHF.

36.2. Budući je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a. Također, valja dodati da na neosnovanost prigovora zastare ne utječe niti okolnost da je tužiteljica, nakon provedenog financijskog vještačenja izmijenila istovjetnost zahtjeva u pogledu tijeka zatraženih zakonskih zateznih kamata, s obzirom da se radi o (nepravoj) preinaci po istoj činjeničnoj osnovi na kojoj se temelji zahtjev iz tužbe, pri čemu zastara prekinuta već podnošenjem tužbe (navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. broj Su- IV-123/2024-5 pod točkom 2).

36.3. Prigovor zastare nije osnovan niti u odnosu na novčano potraživanje po osnovi ništetne odredbe koja se odnosi na obvezu plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita iz čl.8. st.2. predmetnog Ugovora. Navedeno, imajući u vidu utvrđenje da je navedena naknada tužiteljici naplaćena 16. srpnja 2014., pa stoga jasno proizlazi da do podnošenja tužbe nije istekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

37.1. Radi utvrđivanja činjenica u svezi visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Petri Blašković iz društva Centar za vještačenja d.o.o. (listovi 365-367 spisa), iz čijeg nalaza u bitnom proizlazi da je predmetni kredit isplaćen 19. rujna 2006., a da je (s obzirom na sklapanje Aneksa broj 1. od 23. listopada 2006., kojim je promijenjena vrsta kreditnog proizvoda te ugovorena anuitetna otplata i ugovorena promjenjiva kamatnu stopu 4,60% uz valutnu klauzulu) dospijeće prvog anuiteta bilo 30. studenog 2006. Nadalje, proizlazi da su se u razdoblju otplate kredita promjene kamatnih stopa po predmetnom Ugovoru kretale kako slijedi: 4,60% godišnje do 31.08.2007., 5,00% godišnje od 1.9.2007.g. do 29.2.2008., 5,99% godišnje od 1.3.2008. do 30.11.2008., 6,20% godišnje od 1.12.2008. do 30.11.2010.g., 5,95% godišnje od 1.12.2010.g. do 31.1.2011.g., 0,00% godišnje od 1.2.2011.g. do 31.1.2012.g. (moratorij), 5,45% godišnje od 1.2.2012. do 31.12.2013. te 3,23% godišnje od 1.1.2014. do dana 16.07. 2014. (prijevremene otplate kredita). Ujedno je u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita, tečaj CHF oscilirao u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Prilikom izračuna potraživanja vještakinja je izvršila prilagodbu početnog otplatnog plana uvažavajući pripis kredita ugovorenih naknada za moratorij nedospjeloj glavnici na početa tijeka moratorija (prema Aneksu broj 2. i Aneksu broj 3.) u istom postotku koji je i tuženik primijenio po isteku moratorija kao i razdoblja moratorija te promjene broja anuiteta i u konačnici prijevremenu otplatu kredita. Nadalje, proizlazi da razlika obveza koja proizlazi iz povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu ukupno iznosi 43.074,01 kuna, a razlika obveza koja proizlazi zbog povećanog tečaja CHF u razdoblju otplate kredita u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 262.442,98 kuna te proizlazi da je tužiteljici prilikom prijevremene otplate kredita dana 16. srpnja 2014. naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 23.767,68 kuna. Pri tome iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje za financije od 13. travnja 2022. (listovi 457-462 spisa), proizlazi da tijekom otplate kredita zbog primjene nižeg tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita tužiteljica manje platila ukupno iznos od 3.900,00 kuna.

37.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje za financije te dopunu nalaza i mišljenja od 13. travnja 2022., budući su isti sačinjeni u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a pri tome valja istaknuti da je tuženik nakon dostavljanja dopune nalaza i mišljenja izričito naveo (list 534 spisa) da nema primjedbi glede pravilnosti matematičkih izračuna koji su dani u nalazu i mišljenju (osnovnom i dopuni).

37.3. Ovdje valja napomenuti da nisu od odlučnog značaja stajališta koja tuženik tijekom postupka ističe glede metode vještačenja za koju smatra da bi trebalo primijeniti u konkretnom slučaju te se u tom pravcu tuženik upućuje na prethodne točke obrazloženja ove presude. U odnosu na stajalište tuženika u pravcu da bi izračun trebalo izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kunske kredite u predmetnom vremenskom periodu valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022. izrazio slijedeće pravno shvaćanje: "Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika."

38. Konačno, valja dodati da prema stajalištu ovog suda tzv. negativne razlike tečaja nije moguće uzeti u obzir kod konačnog obračuna. Naime, tuženik nema svojstvo potrošača te se na njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Također, valja dodati i da tuženik tijekom postupka nije istaknuo protutužbeni zahtjev, niti je na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO-a. Stoga u konkretnom slučaju sud nije bio ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužiteljice po osnovi preplaćenog tečaja s negativnim razlikama tečaja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate. U tom pravcu tuženiku valja ukazati i na pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i broj Rev-677/2023 od 13. veljače 2024.

39. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i primjeni valutne klauzule u CHF, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da potraživanje s osnove preplaćene razlike kamata iznosi 43.074,01 kuna odnosno 5.716,80 EUR, a s osnove preplaćene razlike tečaja iznosi 262.442,98 kuna odnosno 34.832,12 EUR, a pri čemu su pojedini mjesečni iznosi preplaćenih razlika kamata i tečaja te datumi plaćanja vidljivi u izračunima vještakinje na listovima 371-374 spisa (stupci 16., 18. i 19. Tabele 1 nalaza i mišljenja) te na listovima 459-462 spisa (stupci 8., 13, i 14. Tabele 2 dopune nalaza i mišljenja) sukladno kojem je tužiteljica uskladila konačno postavljene tužbene zahtjeve (uz pravilno izvršeno preračunavanje iz kune u EUR ukupnog iznosa glavnica te pojedinih preplaćenih iznosa glavnica na koje potražuje isplatu zateznih kamata, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), to je tužiteljici s osnove preplaćenih kamata dosuđen iznos od preplaćenog tečaja dosuđen iznos od 5.716,80 EUR te s osnove preplaćene razlike tečaja iznos od kamata iznos od 34.832,12 EUR, sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni iznos glavnice od dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkama VI/ i VII/ izreke, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl. 1115. i čl. 29.st. 1. ZOO-a.

40. Budući je utvrđeno da je tuženik temeljem ništetne odredbe čl. 8.st.2. predmetnog Ugovora o kreditu, na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita tužiteljici dana 16. srpnja 2014. naplatio iznos od 23.767,68 kuna, što uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022) predstavlja iznos od 3.154,51 EUR, to je tužiteljici sukladno postavljenom zahtjevu dosuđen zatraženi iznos od 13.154,51 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2014. pa do isplate, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. st.1. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom VIII/ izreke ove presude.

41. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31.prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj:153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

35.1. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.5. ZPP-a, imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno manjem dijelu svog zahtjeva (dijelu zahtjeva za utvrđenje), zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

35.2 Tužiteljici su, u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-500 bodova, za sastav 4 podneska (od 1. veljače 2021., 7. siječnja 2022., 19. svibnja 2022. i 5. rujna 2022.), prema Tbr 8/1- po 500 bodova, za sastav 2 podneska (od 3. listopada 2024. i 24. srpnja 2025.), prema Tbr.8/3-po 100 bodova, za pristup na 2 ročišta (od 18. siječnja 2021. i 16. prosinca 2025.), prema Tbr. 9/5- po 50 bodova te za zastupanje na 8 ročišta (od 9. ožujka 2021., 12. listopada 2022., 7.prosinca 2023., 1. ožujka 2024., 25. listopada 2024., 15. travnja 2025., 29. rujna 2025. i 5. ožujka 2026.), prema Tbr 9/1-po 500 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 6800 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR iznosi 13.600,00 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka). Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti zatražene troškove financijskog vještačenja u iznosu od 364,99 EUR, slijedom čega ukupno dosuđeni parnični trošak tužiteljici iznosi 13.964,99 EUR (toč. IX/ izreke).

35.3. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

35.4. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu (budući u spisu nema dokaza da bi pristojbu za tužbu tužiteljica platila, a u odnosu na navedenu pristojbenu obvezu je u međuvremenu nastupila zastara), kao niti zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu (tužiteljica nije obveznik plaćanja navedene pristojbe) niti zatraženi trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu, imajući u vidu da nema temelja za naplatu iste temeljem čl.6. ZID Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" 51/23).

35.5. S obzirom da je tuženik u odnosu na konačno postavljene novčane tužbene zahtjeve u cijelosti izgubio spor, kao i imajući u vidu da u pogledu tijekom postupka smanjenog dijela tužbenog zahtjeva za isplatu nisu nastali posebni troškovi, to tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška niti u smislu odredbi čl. 158. st.1. ZPP-a. Pored toga, treba reći da je u presudi Europskog suda za ljudska prava od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 odlučeno da članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13. Dakle, u ovoj vrsti spora tuženik nema pravo na naknadu troška u pogledu povučenog dijela tužbenog zahtjeva (djelomičnog povlačenja tužbe), jer bi takav način snošenja troškova od strane potrošača predstavljao znatnu prepreku koja bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na sudsku zaštitu. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (toč. X/ izreke).

U Zagrebu, 11. rujna 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude . Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte